KOMENTAR DOBRILE STELLE: Splićani, izdržite još ovih nekoliko dana ”predizborne gange” i promislite, jer nakon glasanja nema kajanja!

Predizborna kampanja ušla je u
finalni tjedan. Točno u ponoć s petka na subotu nastupit će izborna šutnja,
utihnut će predizborni folklor, a Splićani odahnuti ili bar nakratko predahnuti
do vrlo vjerojatnog drugog kruga u srpnju.

Šest dana do otvaranja birališta
teško je očekivati dramatičan preokret u raspoloženju birača pa čak i pod
cijenu da ”podzemljaši” lansiraju neku novu aferu. Velika većina onih koji
misle izaći na izbore već je odlučila koga će podržati, i to ne sada, u finišu
kampanje, nego još na samom početku kad je Ivica Puljak lansirao parolu ”mi
ili oni”. Koliko se neodlučnih birača uhvatilo za njegovu lukavo smišljenu
mantru, a koliko je onih koje je uspio preoteti bivšim partnerima na ljevici,
pokazat će izborni rezultati. Zasad se ne može sa sigurnošću tvrditi ni da mu
je neugodna priča s Lukom Baričićem i Bojanom Ivoševićem naštetila kao ni to da
je prošao ”lišo”, iako bi sigurno bio najsretniji da se skandal nije ni
dogodio. No prije nego što je izbila seks afera, a to je bilo prije osam dana,
Puljak je promijenio taktiku u odnosu na HDZ-ova Zorana Đogaša, koji se tek
trebao predstaviti biračima. U toj početnoj fazi kampanje nazivao ga je ”smokvinim
listom”, trpajući ga u isti koš sa ”zloglasnim i za korupciju pravomoćno
osuđenim HDZ-om”. Time mu je samo dao na političkoj važnosti i
prepoznatljivosti koju Đogaš nije imao i koja mu trebala, pogotovo kod HDZ-ove
biračke baze koja se okuplja pod istu kapu kad god je stranka ugrožena.
Međutim, Đogaševe parole o zajedništvu i njegovo suptilno distanciranje od
stranke koja ga je kandidirala, odmah su ”nanjušili” u Puljkovom PR stožeru.
Što je za HDZ i Đogaša još i gore, isto je ”nanjušio” i Željko Kerum, koji se
prometnuo u žestokog odvjetnika te stranke koju Puljak tuče teškom artiljerijom
dok njihov kandidat priča o programima i zajedništvu koje zvuči kao fantazija u
odnosu na splitsku političku stvarnost. Tom pričom možda može privući birače
centra, ali zato može puno izgubiti ako se glasački potencijal HDZ-a odlije
prema Kerumu i desnici. U tom slučaju, Puljak je na konju jer bi u drugom
krugu, takvo je opće uvjerenje, pobijedio Keruma. To što je Đogaš ostao na
početnim postavkama kampanje, čak i kad je izbila seks afera i kad je Puljak
proglasio Keruma autentičnim kandidatom HDZ-a, ne znači da je pogriješio. Tko
zna, možda mu se takva promidžba, puna velikih riječi o zajedništvu i suradnji,
na kraju i isplati. 

Ako ništa, zasad je zanimljivo pratiti  tijek kampanje u kojoj su, manje više svi,
osim Puljka i Keruma, inzistirali na programima i projektima, ne udarajući puno
po konkurenciji, poput SDP-ova Davora Matijevića, koji je vodio kampanju sličnu
Đogaševoj. Pomirljivo i miroljubivo čak i kad te udaraju. Za kraj recimo i to
da je Puljak uspio u svom naumu da u isto vrijeme bude i branitelj naslova i
izazivač što je i glavni razlog zašto je baš on redovito glavna tema komentara
i analiza. Uspio je nametnuti mantru ”ili-ili” koja je u startu kampanje
zaživjela i održala se do samog kraja. Napadao je kad se trebao braniti,
naglašavajući u svakoj prigodi svoju političku i moralnu superiornost, ne samo
u odnosu na HDZ i Keruma, nego i kad su u pitanju njegovi bivši partneri,
pogotovo oni iz SDP-a. Puljkova predizborna strategija nije imala većih
taktičkih odstupanja ni kad su njegovi ljudi jeftino pali na ”Milicu i
Aleksandru”. 

Branio se starom mantrom o ”silama zla i mafiji kojoj je zavrnuo
špinu“, iako špina nema nikakve veze s intelektualnim (i moralnim) kapacitetom
Bojana Ivoševića i Luke Baričića. Gledajući iz kuta političkog marketinga, čak
i to je dobro odradio. Opet je okrenuo pilu naopako i branio neobranjivo,
počinivši pritom i grešku (sitnu ili kardinalnu, to ćemo tek vidjeti) kad je
nehotice uvrijedio invalide, a potom namjerno i čelnika Mosta Božu Petrova
kojemu je izvukao navodnu ljubavnicu koja zapravo ne postoji. To mu baš i nije
trebalo već i zato što je time taknuo u osinje gnijezde, a Mostovci su upravo
takvi, jednako svadljivi i politički prgavi kao i on. Jedino što je Puljak
promijenio u svojoj predizbornoj strategiji, a što je Kerum objeručke
prihvatio, jest ignoriranje Đogaša kako bi se onemogućio njegov ulazak u drugi
krug. Računa na to da bi Keruma lakše pobijedio, što je vjerojatno točno, a
pritom se u kampanji ne bi puno oznojio jer bi mantra ostala ista, samo bi
promijenio redoslijed onih koje je proglasio ”političkim, socijalnim i
moralnim zlom”.

U takvom ozračju Splićani
dočekuju nove izbore. Koga će izabrati i u kolikom će broju izaći na birališta,
znat će u nedjelju navečer. Dotad im valja izdržati još nekoliko dana ove ”predizborne
gange” i, ako već nisu,  neka dobro
promisle kome će dati svoj glas jer poslije je kasno za plakanje i kajanje.

Welcome to the final show!