Rat za online istinu: Što tvrtke i države rade kako bi se borile protiv lažnih vjesti?

Sa svim tim problemima koji izmiču kontroli te se međusobno isprepliću, običnom čovjeku može biti teško shvati što se zapravo događa. U ovom članku ćemo probati osvijetliti problematiku kako bi bolje shvatitili o čemu se radi. 

Problem definiranja problema

“Lažne vijesti” ili izmišljenje vijesti su dva pojma koja se često pojavljuju u svakodnevnom životu. 

Iako se ovi termini koriste u komuniciraji s glavnim konceptom onoga što prilično često spominjemo u svakodnevnom životu, oni  su opterećeni osnovnim problemom. Istina je da su to termini koji koriste efikasnu regulaciju prostora na društvenim mrežama. 

 Postoje tri vrste podtipova, koji se zajednički nazivaju“informacijski poremećaj”. 

1) dezinformacija– lažne informacije koje se šire s namjerom da nanesu štetu

2) loše prenijeta informacija – lažna informacija koja se širi bez znanja da je lažna ili bez namjere da se nanese šteta

3) malformacija – istiniti sadržaj koji se dijeli u okviru lažne vijesti s namjerom da se nanese šteta


Sličan problem nastaje kada se krene razgovarati o temi “deepfake-a”. Ako niste upoznati, “deepfake” je bilo koji dio medijskog zapisa (slika ili video) gdje je lik jedne osobe zamijenjen s drugim likom koji je sličan. Kao takva, ova definicija se ne odnosi samo na zlonamjerni sadržaj koji pokušava prevariti svoje gledatelje. “Memes” i Instagram filteri koji modificiraju izgled osobe putem algoritma te također spadaju pod ovu definiciju.

Imajući u vidu ova saznanja, problem s tvrtkama koje su najavile svoju namjeru da se bore protiv ovih fenomena, počinju tražiti daljnju klasifikaciju. U suprotnom, postavljeni sadržaj koji bi trebao biti podložan regulaciji, postaje i ostaje nejasan. 

Kroz kooperaciju do efikasne regulacije

Velike tvrtke kao što su Facebook, Twitter, Instagram i čak Reddit,  izrazile su vjerovanje u ideju regulacije, a države i javnost su se složile s tom konstatacijom.    

Zahtjevi za boljom transparentnošću i regulacijom rastu iz dana u dan i sada se čini da bi konačno industrija mogla poduzeti korak u pravom smjeru. Čak i na ovogodišnjem CES 2020, tehnološkom konvencijom s prikazom svih najnovijih uređaja i gadgeta, iako je bilo vrlo sadržajno s bilo čime vezano za prepoznavanje korisnika, nije imala dosta sadržaja o temama koje se tiču privatnosti. 

Prije nego što se pravilno udubimo u dubinu ove teme, važno je napomenuti da je moderacija sadržaja složeno pitanje. Tvrtke se neprestano nalaze na tankom ledu i moraju birati između onoga što spada pod izraze „slobodnog govora“, kako ne bi narušile nečija prava, a pritom daju sve od sebe da zaštite svoje korisnike od potencijalne štete.

 A osim sadržaja povezanog s nezakonitim ponašanjem (maloljetna pornografija, prijetnje itd.), to se u velikoj mjeri odvija na subjektivnoj osnovi za svaki slučaj.

Pravila tvrtke

Kao što smo već spomenuli, Twitter, Facebook i Instagram su bile jedne od prvih platformi koje su se uhvatile u koštac s problemom, zajedno s nekim drugim tvrtkama koje nisu  (npr. Google, Microsoft i IBM). Iako su njihove težnje da se pravilno suoče s gore razmotrenim pitanjima naišle na prihvaćanje, mnogima to baš i nije odgovaralo. 

Facebook je izjavio da će koristiti algoritam koji će tražiti i zabranjivati “deepfake”. Svakako ovo nije rješenje za blago modificirani sadržaj i druge forme problematičnih informacija o kojima smo pričali do sada. Nakon fijaska iz 2016. godine, Facebook je odlučio uvesti “Vrhovni sud” moderacije sadržaja, neovisan tim koji procjenjuje specifične slučajeve koji se događaju unutar Facebook ekosistema (i Instagrama).

Ipak, postoji dosta problema s novo implementiranim sistemom. Kao prvo, ovaj sud će biti prenatrpan velikim brojem pritužbi koje će se bez ikakve sumnje dobiti. Neki se također brinu da će biti spomenutim platformama, jer će svakako neke od platformi biti obuhvaćene ovim pritužbama.  

Također, bitno je napomenuti da Youtube i Facebook moderatori moraju potpisati odricanje od potencijalnih tužbi za dobivanje bolesti PTSD kao direktnog rezultata ispunjavanja svojih dužnosti na poslu (napominjemo da je ovo kršenje odredbi OSHA.). 

Drugo pitanje koje brine industriju je WhatsApp, koji je postao glavno pitanje za dezinformacije, pogotovo u Indiji zahvaljujući “end-to-end” enkripcijama, što limitira moderator da efikasno rade svoj posao i brišu potencijalno opasne informacije i objave. Državna regulacija različite države imaju različite pristupe kada se priča o regulaciji internet sadržaja. Iz tog razloga je gotovo nemoguće staviti ih pod “isti šešir” jer sve države imaju drugačije politike i pravila. Europska Unija uvela je veliki broj pravilnika tijekom prethodnih godina. Posebno su uspjeli  ukinuti puštanje terorističkog sadržaja, a GDPR također se bavi nekim od ovih gorućih problema jer su se uveli pravilnici korištenja osobnih podataka korisnika. 

Velika Britanija razmišlja postaviti sav online sadržaj pod jurisdikciju  Ofcom, koji, do sad, nadgleda TV i radio sadržaj koji se emitira. Poanta je da će korisnicima biti dozvoljeno objavljivanje neprimjerenog sadržaja dok će tvrtke biti odgovorne za bilo što nelegalno što ostane na njihovim platformama. 

Ovo je suprotan pristup koji se koristi u drugim industrijama u Ujedinjenom kraljevstvu. Primjerice, u kockarskoj industriji gdje se igrači mogu koristiti opcijom samo-isključenja, čime efikasno mogu pratiti svoje ponašanje.  

Pod Ofcom pravilima, tvrtke moraju odrediti koji sadržaj se krši s njihovim principima. U slučaju neuspjeha skrivanja problematičnog sadržaja u primjerenom roku, mogu biti odgovorni kako materijalno tako i prekršajno. Ipak, hoće li neko otići u zatvor zbog toga, ostaje za vidjeti.  

Ujedinjeno Kraljevstvo razmatra zabranu prepoznavanje lica u narednih 5 godina. Njemačka je uvela NetzDG zakon 2018.godine. Svaka tvrtka koja ima preko 2 milijuna korisnika spada pod isti.

Po ovom zakonu, tvrtke moraju uvesti nove softvere za pregled sadržaja, te brisati illegalan sadržaj u roku od 24 sata i redovno  izvještavati o svom napretku. Ako ne uspiju u tome, pojedinci mogu biti kažnjeni kaznama do 5 milijuna eura, a tvrtke čak do 50 milijun eura.

Rusija je također regulirana, jer njihove tvrtke imaju mogućnost isključiti svoje servere s mreže ako dođe do problema, iako to još nitko nije vidio kako funkcionira u stvarnosti. Dodatno sve tvrtke moraju čuvati podatke o ruskim građanima na serverima koji se nalaze fizički u državi. 

Kina blokira stranice kao što su Twitter, Google i WhatsApp, a napravili su identične platforme pod drugim imenom. Ova država zapošljava na tisuće online policajaca, koji pregledavaju web i prate neprikladno ponašanje svojih korisnika. Kina ide toliko daleko, da su čak zabranili da se pojedine riječi koriste preko interneta, kako korisnici ne bi mogli pretraživati neke stvari. 

Australija je usvojila Sharing of Abhorrent Violent Media zakon 2019.godine, kojim je uvela kriminalne kazne za tvrtke pa čak i potencijalne kaznene mjere u visini do 10% godišnjeg neto prihoda tvrtke. 2015. godine Enhancing Online Safety zakon dao je mogućnost eSafety komisiji da zahtjeva od tvrtki brisanje problematičnih objava. Tvrtkama se šalje upozorenje da u roku od 48 sati uklone sadržaj i izbjegnu plaćanje kazne od 525.000 australijskih dolara za tvrtke i 105.000 dolara za pojedince.

Zaključak bez rješenja 

 Virtualni svijet trenutno ima puno problema na koje nema odgovora. Za sada, možemo samo strpljivo čekati dok online regulatori, i državni i privatni, ne nađu način da se usuglase i probaju riješiti ove probleme.  Ali dok taj dan ne dođe, morat ćemo ostati strpljivi. Klonite se neprikladnog sadržaja i nesigurnih stranica. Abraham Lincoln jednom je prilikom rekao: “Nije sve što pročitate i istinito”.