Kako se nekada slavio Božić u Dalmaciji?

“Hvaljen Isus i Marija, na dobro vam došao Badnji dan i porođenje Isusovo“ – tim riječima domaćin kuće bi unosio badnjake i ukućani bi započeli molitvu. Kuća bi se poškropila “kršćenom“ vodom i obitelj bi zajedno večerala, a večera bi obavezno bila posna. U nekim mjestima jela bi se riba, odnosno već tradicionalni bakalar, u Kaštelima zeleni ili bijeli kupus sa suvicama i suhim šljivama,…

Nakon večere, kitio i se bor. Taj običaj potječe iz Njemačke, a kod nas se udomaćio od 1850. godine. Ranijih se godina bor kitio bombonima, šećernim kockama, medenjacima, orasima, jabukama,…

Za božićni ručak, za stolom bi bila prisutna cijela obitelj, a domaćin bi palio božićnu svijeću koju bi gasio koricom kruha namočenog u vino. Običaj se ponavljao i za večerom, te na sv.Stjepana i sv.Ivana.
Svaka obitelj bi se potrudila da se na stolu nađe ono najbolje. Tradicionalno se pripremao kiseli kupus i suho meso, purica, orahnjača, suhe šljive, mandulat, arambašići, janje, jegulja.

Ako je u kući bio Stjepan ili Ivan, dočekivali bi čestitare i častili vinom ili rakijom. Muškarci su pjevali kolende, odnosno čestitarske obredne pjesme.

Treći dan nakon Božića, slave se Mladenci. Neženjeni momci su se skupljali u grupe i pohodili po kućama neudanih djevojaka. Tamo su pjevali i feštali, a darivalo ih se kolačima. 

Djevojke bi još za blagdan sv.Lucije napisale imena poželjnih momaka na ceduljice. Svaki dan bi palile po jednu, a ona koja bi ostala zadnja, nosila je ime budućeg supruga. Ako bi joj ostala ceduljica na kojoj ništa ne piše, to bi značilo da se nikada neće udati.