Otkriće hrvatskih znanstvenika koje ulazi u svjetske udžbenike

Vrijedno otkriće danas su na Institutu Ruđer Bošković predstavili hrvatski znanstvenici predvođeni prof. dr. sc. Ivom Tolić s Instituta te prof. dr. sc. Nenadom Pavinom s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Najnoviji rezultati njihova istraživanja, otkriće da je diobeno vreteno stanice kiralne strukture, objavljeno je i u novom broju jednog od najuglednijih svjetskih časopisa Nature Communications. 

Kako naši znanstvenici ističu, riječ je o otkriću koje bi moglo ući u svjetske udžbenike dovodeći do novih spoznaja o procesu pravilne raspodjele genskog materijala. Što je to uopće kiralnost, objasnila je sama dr. Iva Tolić iza koje je, možemo već sada reći, velika godina. Ranije je ove godine znanstvenica s IRB-a dobila je nagradu Ignaz L. Lieben Austrijske akademije znanosti. – piše Večernji list

– Kiralnost znači da neki objekt nije isti kao njegova zrcalna slika. Najpoznatiji primjer kiralnosti naše su ruke. Naime, iako je lijeva ruka zrcalna slika desne ruke, njih dvije nikako se ne mogu točno preklopiti zbog asimetrije. Kiralnost je svojstvo brojnih pojava u prirodnom svijetu. Tako su mnoge biološki važne molekule kiralne. U nekim slučajevima, poput puževe kućice ili vitice vinove loze, kiralnost postoji na razini organizma ili organa. U ovom smo radu otkrili kiralnost na razini između molekule i živog organizma, a to je razina stanice. Otkrili smo da je diobeno vreteno kiralno. – kazala je dr. Tolić.

Postoje još dva razloga zbog kojih je ovo otkriće iznimno vrijedno. Prvo, riječ je o interdisciplinarnom istraživanju gdje se kombinirala stanična biologija i genetika te teorijska fizika i najmodernije tehnike mikroskopije. Također, krenulo se od teorije koju je trebalo dokazati. Cilj je bio razumjeti sile u diobenom vretenu tako da se prouči njegov oblik, a onda pokušati na temelju oblika predvidjeti koje sile djeluju u vretenu.

– Razvili smo teoriju koja je pratila eksperimentalne rezultate. Međutim, ta je teorija, osim sila u diobenom vretenu, predvidjela i postojanje momenata sila, koji još nisu bili eksperimentalno poznati, što je upućivalo na to da bi diobeno vreteno moglo biti kiralne strukture. Na naše veliko oduševljenje, eksperimentalna istraživanja potvrdila su naša teorijska predviđanja, a za nas je to bilo izuzetno uzbudljivo i posebno smo ponosni da je u ovom slučaju teorija bila ispred eksperimenta i motivirala eksperimente, što u biologiji nije čest slučaj – istaknuo je prof. Pavin.

Drugi je razlog što su u vrhunskoj znanosti koja stoji iza ovog otkrića sudjelovali mahom mladi znanstvenici. Riječ je redom o mladim doktorandima i poslijedoktorandima dr. sc. Maji Novak, Bruni Polaku, dr. sc. Juraju Simuniću, Zvonimiru Bobanu i Barbari Kuzmić kojima je, zahvaljujući projektima Europskog istraživačkog vijeća (ERC) i Europskog socijalnog fonda (ESF), zatim uz pomoć Centra izvrsnosti QuantiXLie te hrvatskih zaklada – Fonda ”Jedinstvo uz pomoć znanja” (UKF) i Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ), omogućeno da se vrhunskom znanošću bave upravo u Hrvatskoj. Cijeli članak pogledajte ovdje.