REPORTAŽA Maleni alkarić Najbrži za Dječju alku sprema se cijelu godinu i po svim vremenskim uvjetima

Njih 19, najveći broj alkarića u posljednje vrijeme, pokazatelj je istinskih vrijednosti življenja u domovini i zalog budućnosti koja će, uz mlade vitezove, biti itekako svijetla.

Maleni Vito, desetogodišnji sin majke Ane i oca Josipa, alkarskog imena Kamazin mlađi, junak je Vučkovića koji je svojim sjajnim nastupima pobrao simpatije publike i u alkarske vitrine donio sva tri pehara 64. alkarskih svečanosti. Rođen na blagdan Velike Gospe 2009. godine u Sinju pravo je čudo od djeteta jer tako težak epitet može dobiti jedino sjajan vitez poput Najbržeg koji je u tri dana nadmetanja pogodio čak 11 puta ‘u sridu’ i tek jednom ‘u dva’. Uspjeh koji će biti teško za ponoviti, uspjeh vrijedan svakog slova i uspjeh koji je ispisao povijest i novu stranicu alkarskih riznica.

Najpoznatijom ulicom u centru Vučkovića trčali su i Vitino dvoje braće blizanaca – Tino, alkarskog imena Spori i Tonći, nadimka Brzi, a loza alkarića prenosi se još od djeda, ovogodišnjeg vojvode, Tonćija Kamazina koji je i u svoje vrijeme djetinjstva bio sudionik Dječje alke. Vitin otac Josip bio je alkarić od 1984. do 1990. godine, s podosta manje sreće od njegova sina pa je tako bio bez trofeja da bi, prije nekoliko godina, osvojio tradicionalnu Trku veterana.

Alkarsko trkalište u Vučkovića je te sparne nedjelje disalo u ritmu srca malenih i hrabrih alkarića, a nešto čvršću desnicu i bistrije oko sokolovo od ostalih imali su Najbrži i Marko Vučković, alkarskog imena Veseli. Sva tri pogotka ‘u sridu’ najavila su ljuti boj kakav se i iscenirao usred Brnaza pored Sinja. U dva su pripetavanja oba alkarića pogodila ‘u sridu’ da bi u onom posljednjem koplje Veselog pogodilo ‘u jedan’, a s novom ‘sridom’ Vito je ‘odnio’ i oproštajnu alku nakon što je sa osam punata pobijedio na Bari, a devet mu je bilo potrebno da bude pobjednik Čoje.

Trenutak za pamćenje bio je trenutak kada je djed Kamazin na koplje svog unuka privezao slavodobitnički plamenac i uz prigodnu čestitku pustio i suze, a iz sveg grla Vito je, na čestitku, odgovorio “Sritno i tebi dide!” Uzvrat je bio poseban, uobičajen je onaj s titulom vojvode, ali sve se oprašta nakon toliko velikog uspjeha mladog alkarića.

Alkarska povorka otpratila je slavodobitnika do njegove rodne kuće gdje je cijela obitelj već čekala s velikom ponudom jela i pića, a podosta čestitara već je zauzelo svoje pozicije pored obiteljskog doma. Za zabilježiti je bio zagrljaj i poljubac Vite i majke Ane uz suze radosnice i svečarske taktove Gradske glazbe Sinj koja je, u čast Najbržeg, odsvirala prigodne koračnice. 

– Ugodan osjećaj, ali ima i uzbuđenja. Borio sam se hrabro, nisam htio odustati i želio sam pogoditi sve ‘sride’. Mama i tata su sretni, dobio sam mnogo poklona jer sam najtrofejniji alkarić u povijesti. 2011. godine moja dva brata trkala su Alku i jedan je osvojio Čoju, a jedan Alku, a ja sam uz Alke u Vučkovića osvojio i dvije alke u Šibeniku i dvije u Kninu – kazao nam je presretan slavodobitnik Vito pokazajući mjesto gdje se klesao sav ovaj uspjeh sa 64. Dječje alke.

Ispod kuće, u dvorištu konop je zavezan na dva susjedna debla, a ‘štipalica’, književni kazano ‘hvataljka za rublje’, držač je alke koja je po svim vremenskim uvjetima izvješena 365 dana u godini. Nema dana kada Vito ne bi uzeo koplje u ruke i marljivo vježbao gađanje u alku, a pričaju nam članovi obitelji kako bi, često, uzaludan bio i poziv u zaklon za vrijeme kiše dok se ne ispuni neka norma pogodaka koje samo Vito odredi.

Pitali smo Vitu za tajnu njegova uspjeha, a on je kao iz topa kazao:
– Umjereno trčanje, hrabro srce, jaka volja, upornost i gađanje srida – odlučno je rekao najtrofejniji alkarić u povijesti Vučkovića, a čuli smo kako je, prije neko kratko vrijeme, baš Vito izrazio želju za jahanjem konja pa bi se njegova ljubav, bude li to samo Vito htio, mogla pretočiti i u odraslu Sinjsku alku koja Vučkoviće, kao alkare, nema od 2013. kada se oprostio Mladen Vučković.

Uspjeh Vite bio je razlog za sreću i slavlje njegova alkarskog momka Ivana, nadimka Otrov koji svako slobodno vrijeme, iako sa zagrebačkom adresom, provede u rodnim Vučkovićima. Poznat široj javnosti kao odličan sudac prvoligaškog nogometa u Hrvata, a u ovoj je sezoni pravdu dijelio na dva susreta – pobjedi Gorice protiv Osijeka (3:1) i podjeli bodova u Zaprešiću između Intera i Varaždina (2:2). Vučković je apsolutni rekorder što se tiče dodijeljenih opomena pa je tako, u svega dvije spomenute utakmice, podijelio 19 žutih kartona, a k tomu dodao i jedno isključenje.
– Čast, ponos, sreća i radost, a Vito je stroj! Otkako sam progledao na ovom svijetu nisam vidio takvo stvorenje koje toliko živi za Alku, vježba cijelu godinu i ovako fantastično pogađa. Prvi put u povijesti je jedan alkarić osvojio titule u sva tri dana i teško će ovo u budućnosti biti ponovljeno. Vjerujem da su do ujutro trkali i pripetavali se da bi Najbrži i dalje redao ‘sridu’ za ‘sridom’ – ponosno je rekao Otrov primajući čestitke alkarskih momaka. Slično je bilo prošle, ali i pretprošle godine jer je ovo Vitina treća osvojena Alka u nizu, ukupno četvrta, a osvojio je još i četiri Bare te tri Čoje.
Presretan organizacijom bio je i predsjednik Udruge ‘Dječje Alke Vučkovića’ Josip, nadimka Bećo:
– Iduće godine čeka nas jubilarna manifestacija i mi ćemo dati sve od sebe da i ta Dječja alka prođe u najboljem redu. Čestitam svima, alkarskim momcima na junačkom držanju i veličanstvenim alkarićima koji su biser našeg sela. Iskrene čestitke i alkariću Najbržem, velikom vitezu koji se svojim uspjehom upisao i u povijest – ustvrdio je Bećo ponosno gledajući na više od dvije tisuće posjetitelja koji su uživali uz zabavnu glazbu grupe Uzbuna i Siniše Vuce te na litrama napitaka i pečenom volu. Vrhunac slavlja bio je veliki vatromet kojeg je u 22 sata ispalio slavodobitnik Najbrži.
Neka mu je sritno!