Povijesna prilika za Škotsku

Dugi niz godina, mnogi u Njemačkoj i središnjoj Europi su Škotsku smatrali udaljenom regijom na krajnjem sjeveru Britanije, i jezično ga izjednačavali s Engleskom. U redu, znalo se da tamo dosta pada kiša, da Škoti vole nositi suknje i piti viski i da je njihova poslovična škrtost drugima smiješna. Ali to da je Škotska stoljećima, do 1707. godine bila ponosna, neovisna nacija, to je njezina novija povijest u Ujedinjenom Kraljevstvu potisnula iz svijesti drugih naroda Europe.

Ali to je sada prošlost: Škotska se najkasnije referendumom o neovisnosti vratila na kartu Europe. Velika Britanija, tvorevina 18. stoljeća, mogla bi se zauzvrat, sa još teško predvidivim političkim i gospodarskim posljedicama, pretvorit iu povijesnu epizodu. Naime, ako većina stanovnika Škotske starijih od 16 godina u četvrtak glasa za neovisnost. Bi li to bio korak natrag? Povijesno – romantični anakronizam i povrat malih državica u modernoj Europi bez granica? Mislim da ne!, piše komentator Deutsche Wellea.

Škotska je oduvijek bila drukčija

Škotska je oduvijek bila drukčija od svog južnog susjeda Engleske. To su još Rimljani primijetili. Car Hadrijan nije u drugom stoljeću samo tako izgradio zid na sjeveru, na granici s keltskim Piktima. U idućim stoljećima, Kelti na sjeveru i Normani i Anglosaksonaci na jugu, vodili su pokoji rat jedni protiv drugih, a škotska vojska znala je uvijek sačuvati neovisnost svog kraljevstva.

Tek nakon Saveza kraljevskih kuća 1603. i nesretnog pokušaja Škota da sa Istočno Indijskim društvom stvore osnovu za vlastiti trgovački imperij, oni su 1707. godine bili prisiljeni pristati na parlamentarnu uniju s Engleskom. To je bio jedan od temelja uspona Velike Britanije kao svjetske sile. Škoti i Englezi su uz ugljenom bogati Wales, imali tako jedinstveno bogotastvo resursa, što je dovelo otok do političke moći na svjetskoj sceni i prosperiteta za mnoge ljude unutar unije. Kulturne i političke razlike počele su se ponovno pokazivati u drugoj polovini 20. stoljeća – svom snagom.

Unija s Engleskom nije u skladu s vremenom

Margret Thatcher je deindustijalizirala Veliku Britaniju i sanirala državni budžet crnim zlatom Škotske. Škoti su to primili opušteno, ali kada su shvatili da u njihovoj naftnoj prijestonici Aberdinu, koji bi trebao izgledati kao škotski Abu Dabi, veliki dio stanovništva i dalje živi u siromaštvu i bijedi, rodile su se sumnje. Sumnje, koje su se pojačavale kada je Konzervativna stranka preuzela vlast u britanskom parlamentu. I to, mada su Škoti od izbora 1997. godine možda samo jednog Torijevca poslali u britanski Donji dom.

U Škotskoj, kojoj je ukraden politički utjecaj i ekonomske mogućnosti, rastao je nacionalzam. 90-ih godina utemeljen je regionalni parlament, koji postavlja vladu.

Renesansa Škotske

Škotska već nekoliko desetljeća doživljava kulturnu renesansu. Festival kulture u Edinburghu je jedan od najposjećenijih i najinovativnijih susreta umjetnika svijeta. Škotska glazba uživa veliku popularnost diljem svijeta. Škotska sveučilišta su – besplatna – i otvorena za studente iz cijelog svijeta. Ne samo od klonirane ovce Dolly, Škotski znanstvenici daju odlične rezultate na mnogim područjima znanosti.

Dok je u Engleskoj obrazovanje sve više privilegija bogatih u Škotskoj je visoko obrazovanje i dalje dostupno svima. Kozmopolitska Škotska privlači velik broj visoko kvalificiranih imigranata.

To bi obogatilo EU

Neovisna Škotska će tražiti hitno članstvo u Europskoj uniji. Nasuprot tome, britanski premijer David Cameron je najavio referendum o povlačenju Britanije iz EU za 2017. On bi mogao zakasniti.

Za sada su šanse Škotske da u četvrtak iskoristi povijesnu priliku i na miran, demokratski način ponovno bude nacionalna država 50-50. Škoti ne moraju brinuti zbog gospodarstva: Unatoč ograničenim rezervama nafte, Škotska bi sa svojim ogromnim obnovljivim izvorima energije pripala u 20 gospodarski najmoćnijih naroda svijeta. Europa bi od toga mogla samo profitirati.