Hoće li štandovi pred Srebrnim vratima biti “deložirani”?
Čudne se stvari događaju pred Srebrnim vratima. Prilično
interesantno je bilo pratiti događanja na relaciji Banovina – Tržnice Hippos –
vlasnici štandova proteklih mjeseci, iako nije svima bilo tako
“zabavno”…
A sve je započelo još sredinom svibnja. Vlasnici dozvola za
privremne štandove, banke, kako hoćete, na kojima se prodaju razni suveniri,
trebali su dobiti dozvole za lokaciju kod Južne kule, dakle kod ulaza u parking
na Rivi. Pregovarali su o tome s Tržnicama Hippos, tvrtkom koja ima koncesiju
za upravljanje Pazarom i dodjelom štandova i prostora na samoj tržnici.
Koncesiju imaju na deset godina koju su, kao jedini ponuditelji, dobili od Banovine
prije koju godinu, za Kerumove vlasti, a do danas su nakupili već 14 godina
upravljanja “gradskim trbuhom”.
Iz gradske uprave brzo su “stopirali” postavljanje
štandova na toj lokaciji pa je ljudima ponuđena alternativna – Srebrna vrata. I
prihvatili su je, prostor je u žiži događanja, nisu imali mahom mladi
poduzetnici razloga za negodovanje unatoč tri tisuće kuna mjesečnog najma koje
se plaćaju unaprijed.
Dobili banke, potpisali ugovore za privremena prodajna
mjesta do 30. rujna i krenuli u posao: kupili suvenire i sezonski zaposlili
članove obitelji koji su sposobni raditi. I to je tako funkcioniralo cijelo
ljeto. E međutim, koncem kolovoza kreću problemi – dolaze redari Hipposa i kažu
im kako od 1. rujna više ne smiju biti kod Srebrnih vrata. Zabrinuti, počeli su
se raspitivati te su dobili informacije kako će se morati iseliti po nalogu
Grada, a zbog intervencije konzervatora zbog svojevrsnog “zagušenja”
prostora oko istočnog ulaza u Dioklecijanovu palaču… Ipak, sve je nakratko
produljeno, da bi konačna (možda i ne?) odluka pala: ovaj vikend prostor ispred
Srebrnih vrata mora biti prazan.
Razgovarali smo sa sve tri strane uključene u ovu
problematiku. Stav vlasnika štandova je prilično jasan i logičan – zašto su
sada prisiljeni na preseljenje ili odlazak s tržnice, nakon cijelog ljeta, kada
do završetka ugovora ima tek nešto više od dva tjedna? Zabranite postavljanje
od nekog datuma, da svi znaju pravila igre pa nećemo ulagati u ovo, nego u
nešto drugo, jednoglasni su na spornim štandovima.
U Banovini smo pak od Davora Marasovića, gradonačelnikova
savjetnika za komunalu doznali zašto se štandovi uklanjaju.
– Mi u Gradu jednostavno nemamo uplanjena ta mjesta i do
subote, odnosno za ovaj vikend, moraju se isprazniti i zbog toga smo se
umiješali u posao koncesionara. U subotu im je zadnji dan. Vlasnici su u
početku tražili četiri mjesta kod južne kule, ali tamo već dvije godine nema
štandova. Odlučili smo uvesti reda i sad rješavamo Srebrna vrata jer je ono
bilo ruglo… Vlasnik Hipposa obećao je ponuditi nekoliko idejnih rješenja za
Srebrna vrata, neka uključuju i staklene stijenke, ali to je stvar budućnosti –
moramo oformiti komisiju i utvrditi koje je rješenje najbolje.
Tako kaže Marasović, a potvrđuje nam Jozo Šimundža, prvi
operativac Tržnica Hippos, kako će u ponedjeljak “sve bit’ čisto”
ispred Srebrnih vrata. Kaže kako je održao sastanak s vlasnicima štandova, da
će ti ljudi biti zbrinuti i dobiti drugi prostor. Šimundžu smo kontaktirali u
nekoliko navrata, nije ništa spominjao uplanjenost banaka (na mjestima gdje se
danas nalaze ucrtana su mjesta plavom, iako dobro izblijedjelom
“piturom”) već sugestije konzervatora prema Gradu Splitu.
“Složili su se iako imaju ugovore, pao im je promet, počela je škola,
imamo mjesta za njih na drugim mjestima.” – kaže Šimundža, makar nam to
prodavači na bancima, dakle taj sastanak, nisu potvrdili, dapače – tvrde da ih
nitko nije obavijestio o iseljavanju… Ukratko, situacija je to gdje se sve
rješava nekakvim ad hoc principom i svedena je na – “uzmi novce i bježi”.
E sad, ovaj problem naravno ima strateški aspekt, reklo bi
se manjak dugoročnog planiranja. Cijela Hrvojeva je već godinama
“okupirana” bancima te su pogledi na vizure palače (šatori pomaknuti
nekoliko metara od zidina nisu omogućili pristup turistima na dio povijesne
jezgre, već su “osigurali” mjesto za parkiranje, uriniranje,…)
ionako limitirani. U samim Srebrnim vratima također su štandovi koji, koliko
smo imali čuti, iako “naslonjeni” na antičke zidine nisu predviđeni
za deložiranje.
Što nas dovodi do ključne dvojbe: ako Split kao turistička
destinacija namjerava izložiti (nesmetanim) pogledima ljepote nekadašnje
“umirovljeničke kuće” jednog cara, onda tako treba i odlučiti (na
vrijeme) i zabraniti bilo kakve banke, štandove i šatore. I nema nikome. Istovremeno
bi, odgovorna vlast, trebala pronaći alternativno mjesto za desetke vlasnika
tih “trgovina” koji od zarade tijekom ljeta hrane obitelji, ali i
gradski proračun… Ili “zanemariti” sve primjedbe i dozvoliti sve, u
ime zarade.


