Splitski kvart Meje, “Beverly Hills” kako ga godinama zovu zbog zemljopisnog položaja, hortikulture, poznatih osoba i cijenama kvadrata, iako dosta atraktivan nosi se sa svojim problemima. Meje, s otprilike 4.200 stanovnika na 1.5 kilometara kvadratnih, spadaju u jedan od većih gradskih kotareva, čiju većinu teritorija čine južni obronci Marjana.
Gradski kotar Meje omeđen je sa sjeverne strane pravcem od hotela “Ambasador”, Botićevim šetalištem do crkve Sv. Nikole, te Marangunićevim šetalištem do kote Sedlo i do crkve Sv. Jere. Dalje od Sv. Jere do rampe gdje se Marangunićevo šetalište spaja sa Šetalištem Ivana Meštrovića, zatim do spajanja sa Šetalištem Marina Tartaglie, tim Šetalištem do ograde vojnog objekta i zatim do mora. S istoka od hotela “Ambasador” obalom mora do rta Sustipan uključujući ACY Marinu. Sa zapada je omeđen obalom mora od ograde vojarne do rta Marjan, a s juga obalom mora od rta Marjan do rta Sustipan.
Predsjednik kotarskog vijeća Pjero Baranović nas je dočekao i za početak ispričao jednu zgodu s kojom se susreo, a koja opisuje da Meje, unatoč činjenici da su “elitni” kvart, još uvijek imaju one elemente domaćinske atmosfere koju stanovnici još uvijek gaje.
– Jednom mi je prišao susjed i gledajući prema meni govori: “Vi, vi ste krivi”. Ja ga pitam za što točno, neka mi kaže da znam što sam loše učinio, a on mi odgovara: “Zbog vaše odluke mi kokoši nesu manje jaja nego inače”. Ja ga opet u čudu gledam i pitam zbog koje odluke njegove kokoši nesu manje jaja, a on će: “Zbog odluke da ne smin imat pivca, a uz pivca bi nosile i više jaja” – smije se Baranović.
Među mnogim sadržajima kojima ovaj prelijepi kvart raspolaže, nalazi se dječji vrtić s jaslicama i osnovna škola s organiziranim cjelodnevnim boravkom djece, čak tri muzejske ustanove i to Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Galerija Ivana Meštrovića i Kaštelet Meštrović. Isto tako raspolaže s čak dvije znanstvene ustanove: Institut za oceanografiju i ribarstvo te Mediteranski institut za istraživanje života. U skoro samom centru Meja smještena je i gradska knjižnica Marko Marulić – podružnica Meje, koja je još prije 25 godina udomljena u prostorijama GK Meje gdje i danas radi.
“Splitska deklaracija” iz 95.
Uz more je smješten najveći gradski park Zvončac i spomen-park Sustipan, te navodi Pjero, najljepše gradske plaže Kašuni, Kaštelet, Ježinac i još mnoge druge manje. Pored Zvončaca se nalaze i otvoreni bazeni plivačkog i vaterpolo kluba “Jadran”, atraktivne crkvice Sv. Stjepan pod borovima, Sv. Križ u Kašteletu Meštrović, Gospe od sedam žalosti i brojne druge. Od hotelskih sadržaja, na Mejama su hotel Jadran i trenutno neuređeni hoteli Marjan i Ambasador pored kojih se nalaze brojni ugostiteljski sadržaji i atraktivne šetnice uz more. Tu je i sjedište poznatog Hrvatskog registra brodova.
– Meje su inače i najelitnija gradska četvrt pa ne čudi što se baš tu nalazi i na daleko poznati rezidencijalni objekt “Villa Dalmacija”, nekadašnja splitska rezidencija jugoslavenskog predsjednika Tita koja je za njegova života ugostila mnoge slavne svjetske državnike i druge poznate osobe. U Villi je 22. srpnja 1995. potpisana i poznata “Splitska deklaracija” između predsjednika Franje Tuđmana i predsjednika BiH Alije Izetbegovića, koja je bila temelj početka konačnog oslobođenja od srpske okupacije u Domovinskom ratu – ponosno će Baranović.
Na Mejama je smješteno i sjedište gradske uprave, na daleko poznata Banovina, a tu se nalaze i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Kako se većina teritorija kotara nalazi pod upravljanjem JU Park šuma Marjan, Baranović kaže da posebno treba naglasiti izuzetno dobru suradnju kotara sa PŠM, kako s prethodnim ravnateljem gospodinom Matom Kosovićem, tako i sa sadašnjim Robertom Koharevićem.
U razgovoru o problemima smo Baranovića pitali koji ga najviše smetaju, a između mnogih nam je rekao kako su Meje kao slijepo crijevo, dok je s njihove građanske strane naplativost komunale čak 90%, s druge, gradske strane postoje minimalna ulaganja u sam kotar Meje iako je i gradonačelnik Ivo Baldasar stanovnik istog. Isto tako, istaknuo je i manjkavost Prometovih vozila, te ljetni kolaps zapadnog dijela od tunela do Instituta.
– Problema je mnogo, ponajviše komunalnih poput neriješenog pitanja kanalizacije od ville Dalmacija do Instituta, prometne povezanosti s ostatkom grada, a zbog specifičnosti mjesta na kojem se kotar nalazi, ali i zbog velikog nerazumijevanja odgovornih iz JP Promet-Split. Problem je i parking prostor na cijelom području kotara i prometovanje zapadnim dijelom kotara posebno ljeti, od Marjanskog tunela do rampe Institut. Također je problem neizgrađenosti nogostupa na prometnici od vile Dalmacija do Instituta, nenatkrivenost vrlo opasnog kanala oborinskih voda od Bambine glavice do Instituta, a loša je i javna rasvjeta – nabraja nam neumorno Baranović kotarske probleme i nedostatke.
“Nemarna Voditeljica odsjeka za gradske kotareve”
Iako i u gradu smatran “najluksuznijim” kvartom, Baranović govori kako Meje među rijetkima u gradu ni nakon mnogih zamolbi, nemaju svog kontakt policajca u zajednici pa čak ni ljeti kad broj stanovnika kotara višestruko raste. Veliki problem Kotara je, veli nam, i često ignoriranje i omalovažavanje pojedinih djelatnika gradske uprave pa se tako događa i primjer da Voditeljici odsjeka za gradske kotareve treba više od godinu dana da negativno odgovori na pisani dopis iz kotara s obrazloženjem da Grad nema novca.
– Također, gradonačelnik Ivo Baldasar nikada nije odgovorio na službeni upit iz kotara jeli u navedenom vremenu od godinu dana ista djelatnica primala svoju plaću, s obzirom na to da Grad nema novaca, kad u zakonom propisanom vremenu od 15 dana nije odgovorila na isti dopis. Na žalost, djelatnica čak nije ni opomenuta, a kamoli da je sankcionirana zbog svog nerada što pokazuje ružnu sliku odnosa službene gradske administracije prema kotarevima. A takvih primjera ima još – požalio nam se Baranović.
Poveo nas je i do stanovitih “Rankovih stepenica”, nazvanih po aktualnom ministru na odlasku Ranku Ostojiću koji stanuje u susjedstvu, koje su u gradskom vlasništvu i koje grad još nije uredio i osposobio za korištenje, a uvjeti penjanja i spuštanja su gotovo nemogući. Stanarka koja živi blizu stepenica, Lena Lozačić nam je rekla da unatoč katastrofalnim i opasnim stepenicama, Baranović je odličan predsjednik vijeća ali ne može puno toga učiniti bez financija.
– Skale su katastrofa i bez auta nigdje ne mogu. Igralište je isto sramota i reagirali smo mnogo puta, a još nitko nije ništa učinio. Djeca su nam imala igralište, odrasli zog za balote, a otkad su stine pale uništeno je sve. Pjero nam je odličan ali ni on ne može sve bez financija srediti – govori nam Lozančić.
Naime, dječje igralište i zog za balote smo zatekli u katastrofalnom stanju i jako opasnom za djecu, a odron stijena sa Marjana nije saniran ni nakon više od pet godina. Ograda je stavljena ali postoje rupe kroz koje se djeca mogu provući i penjati po opasnim stijenama koje se mogu svakog trenutka otkotrljati i netko bi mogao nastradati.
Nelegalan školski parking na dječjem igralištu
Spomenuo nam je Baranović i problem s Hitnom pomoći u kotaru tijekom ljetne sezone kojoj je do Meja trebalo čak 40-ak minuta, a tražili su da dežurno vozilo bude smješteno kraj muzeja HAS. Dežurno vozilo je smješteno tek nakon smrtnog slučaja kad je jednu gospođu uhvatio srčani udar, a da je dežurno vozilo bilo na mjestu na kojem su ga tražili, gospođa bi i preživjela.
Među problemima je naveo i problem parkinga na školskom igralištu kojeg ne bi trebalo tamo biti jer se ugrožavaju djeca i nelegalni parking na dječjem igralištu nikome ne koristi zbog nekoliko desetaka metara hodanja.
– Škola ima dvoranu i dva igrališta, jedno je prepušteno lokalnoj udruzi na korištenje na kojem se djeca i igraju. Problem kod škole je nastao kad se djelatnici osnovne škole tijekom dana parkiraju na igralištu. Iako ima mjesta na okolnim parkiralištima i garancija od grada da se mogu parkirati i uz kolnik, oni i dalje uzurpiraju prostor na igralištu. Djeca dolaze i odlaze iz škole i pitanje je vremena kad će se nešto dogoditi – govori nam Baranović.
Kraj škole smo sreli Marina Ciprijana učenika OŠ Meje koji nam je rekao da mu je na Mejama jako lijepo, a pogotovo ljeti kad nema škole i kad ima rođendan. Kaže da se ljeti ponekad kupa van Splita, a inače se ne igra na ovom igralištu jer nije baš sportski tip, draže mu je voziti s prijateljima biciklu Marjanom.
Baranovićev kotarski kolega vijećnik Goran Jugović nam se također požalio na isti problem, a itekako je ogorčen na prometno redarstvo koje očito ne radi svoj posao kako bi trebali.
– Zvao sam preko 20 puta prometno redarstvo, a jednom su mi preko telefona rekli da su imali problema s ravnateljicom škole i da zbog toga više ne žele izlaziti na teren. Kroz Kotar smo također provlačili pitanja, no iz komunalnog redarstva su rekli da ako parking nije ucrtan, ne mogu se ni parkirati ispred škole, a čega se očito djelatnici ne pridržavaju – ogorčeno priča Jugović.
Nadolazeći projekti
Dok smo šetali Mejama naletjeli smo i na poštara Damira Prcelu koji poštu po Mejama raznosi već 15 godina. Rekao je da dnevno propješači u prosjeku oko 10-ak kilometara, ovisi koliko pošte ima i ne žali se na stanovnike Meja jer su ljudi u redu.
S obzirom na sredstva kojima Kotar raspolaže, govori Baranović, nije u stanju raditi velike projekte ali ipak se nešto napravilo. Posebno se napravilo i opremilo dječje igralište za najmlađe uz OŠ Meje. Kaže da su na svim stubištima u kotaru postavljeni rukohvati, a više desetljeća neograđena provalija, prosječne dubine oko tri metra, uz južni nogostup u ulici Put Meja, jednoj od najprometnijih ulica u kotaru, napokon je ograđena kvalitetnom zaštitnom ogradom.
– U tijeku je izrada nove projektne dokumentacije i ishođenje nove građevinske dozvole za stubište Marasovića – Kašićeva, osvjetljavanje stubišta između Zapadne obale i ulice Dražanac kod hotela Marjan i izrada sjevernog nogostupa na istočnom dijelu ulice Dražanac. Nadamo se uskoro sanaciji južnog kamenog zida pazarića u ulici Put Meja, sanaciji odrona stijena s Marjana koja je jedan od većih komunalnih problema u Marasovića ulici, natkrivanju kanala oborinske vode na Šetalištu Ivana Meštrovića od Bambine glavice do Instituta, te projektiranje i izgradnja nogostupa s južne strane Šetališta Ivana Meštrovića od vile Dalmacija do Instituta – nabraja nam Baranović.
Odnos s građanima kotara smatra jako bitnim i misli da je on, na obostrano zadovoljstvo, jako dobar i kvalitetan. Kao predsjednik kotara svake srijede u vremenu od 10 do 18 sati prima građane kotara nastojeći iznaći načina da im se pomogne u rješavanju njihovih problema koliko je to u mogućnosti Kotara, a preko tjedna, u uredovno vrijeme Kotara na raspolaganju im svakodnevno stoji i tajnik Kotara gospodin Jakov Mamić.
– Gotovo svakodnevno, s tajnikom Kotara obilazim i teren Kotara. Ipak, po ovom pitanju trebalo bi pitati malo i građane što misle. Same prostorije Kotara maksimalno su besplatno stavljene na raspolaganje različitim udrugama koje organiziraju čitavi niz, ponajviše sportskih, ali i drugih aktivnosti za građane kotara, posebno žene i umirovljenike. U prostorijama Kotara djeluje i vrlo aktivno društvo Crvenog Križa Meje koje agilno vodi bivša kotarska tajnica Nada Milovčić i koje redovito i vrlo uspješno organizira dobrovoljno davanje krvi, prikupljanje pomoći za Crveni Križ i druge humanitarne geste – hvali svoje suradnike Baranović.
Poznati Mejani i prva žrtva Domovinskog rata u Splitu
Manifestacije u kotaru najviše su vezane za ljetne aktivnosti, kako Splitskog ljeta na Sustipanu tako i muzejskih ustanova, vaterpolo-plivačkog kluba Jadran, ali i ostalih ljetnih aktivnosti. U kotaru su živjele, a i sada žive mnoge poznate i slavne osobe poput viceadmirala Zdravka Karduma jedinog zapovjednika obrane grada Splita u Domovinskom ratu, general-bojnika Luke Džanka, admirala Božidara Grubišića, Juroslava Buljubašića, Dina Rađe, Tonija Kukoča, Željka Jerkova, Ivice Šurjaka, Tonča Gabrića, Andre Krstulovića Opare aktualnog savjetnika predsjednice RH, Ranka Ostojića tehničkog ministra unutarnjih poslova, Lovre Reića poznatog partizanskog prvoborca i jednog od najstarijih aktivnih vozača u RH, enigmatičara i putopisca Roberta Pauletića, slikara Zvonimira Mihanovića i Matka Trebotića, te akademika svjetskog glasa Miroslava Radmana.
Od pokojnika s Meja nam je naveo Ivana Meštrovića, Svetu Leticu Barbu admirala flote i osnivača HRM-a, narodnog heroja Vicka Krstulovića, Tomislava Ivića, Franu Matošića, Stanu Krstulovića i mnoge druge.
Kaže da, iako su među njihovim sugrađanima čak trojica splitskih gradonačelnika Ivan Kuret, Željko Kerum i trenutno aktualni Ivo Baldasar, te iako su Meje tzv. luksuzna četvrt u kojoj grad naplaćuje 1. stopu komunalne naknade čija naplativost je preko 90%, po velikim infrastrukturnim ulaganjima, to naprosto nije vidljivo.
– Za mandata Ivana Kureta, rođenog Mejanina, u gradskom Kotaru je djelomično asfaltirana Marasovića ulica, tj. postavljen je završni sloj asfalta koji je postavljen nakon 30 godina od izgradnje ulice. Željko Kerum je cijeli mandat živio na Mejama, doselio se s Brda na Meje početkom mandata, a uredio je Zapadnu obalu, ali ne i njegov hotel Marjan koji je očito rupa bez dna, te je odradio sanaciju opasne uzbrdice u Mihanovića ulici, a sanirao je i marjanski tunel te raskrižje pred njim. Ivo Baldasar, aktualni gradonačelnik je doselio na Meje pred desetak godina. U njegovom mandatu do sada, realizirana je djelomična sanacija ulice Dražanac, od Banovine do Tommya, te obećana ali do danas nerealizirana sanacija odrona stijena s Marjana u Marasovića ulici. Ostale komunalne izgradnje nije bilo. Iako bi, po novcu koji grad inkasira od komunalne naknade s područja GK Meje, investicije u kotaru trebale biti znatno veće – priča nam Baranović.
Dan Kotara je 26. prosinca Sv. Stjepan, ali kako on spada u Božićni blagdan posebno se ne slavi. Već duže, novac namijenjen kotarskim proslavama preusmjerava se za kupnju namirnica kojima se u blagdansko razdoblje darivaju najpotrebitiji. Sav rad vijećnika u Kotaru je volonterski i iako kotar po broju stanovnika premašuje čak i neke općine u Hrvatskoj čiji načelnici bespotrebno ubiru veliki novac za svoju plaću.
Na Mejama je 24. rujna 1991. na južnoj strani Marjana, u uvali Kašjuni, poginuo Josip Vranić, rođen 14. travnja 1970. Prva je žrtva HRM-a i jedna od prvih žrtava iz Splita u Domovinskom ratu, a na mjestu pogibije danas mu se nalazi spomenik