Splitski “Red sv. Klare”, od milja nazvan “Sestre Klarise” ili siromašne gospođe, kako ih je nazvao sv. Otac Franjo, nalaze se u samostanu u samom centru Grada, a drugi je franjevački red posvećen samozatajnom životu, zavjetovanom služenju Evanđelja po Pravilu potvrđenom od pape Inocenta IV.
Red sv. Klare nastao je iz nadahnuća koje je Gospod dao blaženom Franji Asiškom da u Crkvi živi po načinu sv. Evanđelja. Isto tako, sveta Majka Klara je postala sudionica tog istog poziva i po naslijeđu predala taj poziv sestrama Klarisama. Sestre Klarise žive “odvojeno” od vanjskog svijeta, ponizne su u molitvi i žrtvi odricanja u siromašnom življenju i služenju Svevišnjemu.
Samostan sv. Klare u Splitu postoji već 707 godina, što znači, 1308. godine Klarise dolaze u Split i nastanjuju se u gradu podno Marjana. U starim dokumentima se može vidjeti kako je prvi samostan sagrađen na Vratima rive, potom je premješten u Severovu ulicu u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove palače. Zbog skučenosti prostora i čestog oboljevanja Sestara, tadašnja časna Majka Klara Linardović uz pomoć splitskog biskupa Marka Kalođera započinje graditi novi samostan van Gradskih zidina.
Nakon 600 godina služenja Sestara u starom samostanu, davne 1883. godine na blagdan sv. Majke Klare, sestre Klarise prelaze u novi samostan u kojem žive i služe do danas. Na mnogim našim područjima, redom klarisanski samostani su ukinuti za vremena reformacije, navale Turaka, zakona cara Josipa II, Napoleonovog zakona i dr. no splitski samostan sestara Klarisa je opstajao. Danas se nalazi u centru grada kao duhovna oaza usred gradske vreve i buke.
Časnoj majci Mariji Dolores od svetih Rana Isusovih rođeno je ime Marija i rođena je u Trogiru od oca Nikole i majke Milice. Potječe iz malog sela Dalmatinske zagore Bogdanovići koje pripada franjevačkoj župi Perković. Nakon završene osnovne škole, s majkom prelazi u Kaštel Stari gdje završava srednju školu. Bila je jedinica kod roditelja, a nakon očeve smrti živjela je s majkom i bakom.
Sestra Dolores ujedno je i predstojnica samostana koja nas je pustila u malo razgledavanje i popričala o detaljima života sestara koje su u službi Boga. Simpatična opatica je detaljno opisivala pojedine dijelove samostana, ali nam je i ustupila uvid u povijesnu literaturu samostana. Kroz razgovor doznali smo kako izgleda dnevni raspored sestara Klarisa i čime se Sestre bave kad nisu u molitvi.
Iza sestre Mandić u prijemnoj prostoriji dominirao je veliko drveno raspelo koje je naočigled odisalo starinom. Sestra Mandić je primijetila kako sam se zagledao u raspelo i rekla kako datira iz 13. stoljeća, izrađen je u romaničkom stilu, venecijanske škole te kako je bio na izložbama u Vatikanskim muzejima, Parizu i u Zagrebu u Kljajićevm dvorima, ističe kako je neprocjenjive vrijednosti.
Zatvoreni samostan otvorenih vidika
– U našem samostanu obitavaju dvadeset i jedna sestra, tri su sestre Prvog zavjeta i dvije su Kandidatkinje. Vama se čini mnogo ali većinu svog vremena molimo iako imamo na pretek vremena za ostale aktivnosti. Otraga imamo veliki vrt u kojem imamo povrće i voće. Sestrama u posjetu dolaze obitelj i prijatelji, između njih se nalazi rešetkasta ograda kroz koju komuniciraju. Voljela bih reći kako je 1945. godine iz Splita u Zagrebu od strane naših sestara osnovan novi samostan Klarisa, a 1988. godine u mjesto Brestovsko, kod Kiseljaka u Bosni i Hercegovini- rekla nam je časna Majka Mandić.
Iako su klauzurne sestre, u njihovim Generalnim Konstitucijama je određen odnos prema ljudima koji dolaze na samostanska vrata. Postoji određen broj ljudi koji traže duhovni razgovor, savjet i pomoć na vlastitom putu k Bogu. Pored određenog broja ljudi koji dolaze iz duhovnih razloga isto tako ima stižu brojni siromasi koji su na rubu egzistencije, a one srdačno s njima podijele ono što Sestre imaju. Ljude primaju jutri od 8 do 11 sati, a u popodnevnim satima od 16 do 18 sati.
– Naš život jedino je i usmjeren prema jedinoj Vječnoj ljubavi i dušama za koje dajemo život. Mnogi iz susreta sa sestrama odlaze duhovno ohrabreni i ispunjeni milošću Božjom, rasvijetljeni u svojim traženjima Boga i utješeni Njegovim mirom. Dolaze nam također i mladi ljudi koji žele duhovni razgovor i molitvenu potporu. Zanimljivo je kako ih rešetke privlače i kako im govore o Božjoj prisutnosti, zaista, dolazi dosta mladih ljudi. Dođu nam grupe Franjevačke mladeži iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gimnazijalci sa vjeroučiteljima, osnovnoškolci Splita i okolice, a prošle godine su nas posjetila djeca sa otoka Šolte- pojašnjava nam opatica Dolores.
Dnevni raspored sestara Klarisa
Ovako izgleda jedan dan sestara Klarisa u njihovom svakodnevnom životu:
– U pola noći su molitve Službe Čitanja ili Matutina. Posebno se moli na nakane, za sve koji se preporučuju u njihovim molitvama. Na svetkovine i blagdane mole se tri Nocturna, a običnim danom dva te noćne molitve traju oko sat vremena.
– U 5.30 sati je ustajanje i molitva. Jutarnja razmatranja i franjevačka krunica, jutarnja iz Časoslova, treći čas sv. Misa u 7 sati zajedno s vjernicima u samostanskoj crkvi, a u 7.30 zahvala nakon sv. Pričesti i Mise.
– U 8.45 sati je doručak, čitanje duhovnog štiva i uređenje sobice.
– Od 8.30 do 11-15 sati je radno vrijeme. Samostanska uprava određuje sestrama dužnosti. Rade hostije, obrađuju veliki vrt koji okružuje samostan, sestre se mijenjaju u kuhinji po tjednima i u radionici. Tu je i služba ekonome, ratarice, skristanke, bolničarke itd… Također su sestreraspoređene u čišćenju samostana.
– U 11.20 sati je molitva krunice i druge molitve.
– U 12 sati, nakon molitve Anđeo Gospodnji, sestre iz kora i pred kipom Gospe Lurdske na stepeništu izmole Zdravo Kraljice i u procesiji moleći Miserere odlaze u blagovaonu i mole pred ručak obredne molitve. Za vrijeme ručka čita se Evanđelje i razne knjige poznatih duhovnih pisaca, posebno Franjevački spisi.
– Od 12.30 do 13 sati vrijeme je za rekreaciju, razgovor i druge aktivnosti. Najdraža aktivnost izlazak u predivan vrt i izrada ručnih radova.
– Od 13 sati je Zahvalna molitva, u Procesiji se moli Te Deum i odlazak u pohod Presvetom.
– 13.30 do 15 sati je vrijeme kanonske šutnje preko dana. Sestre mogu čitati, osobno moliti ili krenuti na počinak.
– Od 15 sati je molitva Šestog i Devetog časa, a uz to se dodaju molitve sv. Ocu Franji, sv. majci Klari itd… Zadnja molitva je za pokojnu Sestru i za pokojne dobročinitelje.
Postoji li zanimanje mladih djevojaka za red Klarisa i pristupanje tom redu, kao i zanimanje drugih osoba koje se sve manje odlučuju na prihvaćanje Svetog poziva doznajemo iz razgovora.
Postupci ređenja
– Postoje djevojke koje se zanimaju za ovaj red i zanima ih život u samostanu. Upravo se pripremaju za ulazak u ovaj samostan naše Petra i Stanka za 3 mjeseca. Ima i onih koje osjete očite znakove duhovnog poziva ali ih strah zaustavlja na tom putu. Ipak je velika i važna stvar donijeti odluku za klauzurni poziv, a ponekad treba više vremena za donijeti takvu odluku. Dolaze i drugi mladi koji razmišljaju o duhovnom pozivu, a u svojim nejasnoćama traže jasnoću Božje volje za svoj život – objašnjava nam sestra Mandić.
Nakon ulaska u samostanpočinje vrijeme kandidature koje traje poal godine. Narednih šest mjeseci vrijeme je postulature, a nakon toga opatica oblači redovničko odijelo – Franjevački habit, pasac i krunicu, te na takav način ulazi u novicijat koji traje dvije godine. Novakinje nose bijeli veo, a mlade sestre u formaciji vodi učiteljica novakinja- magistra.
Mlade sestre proučavaju redovničko Pravilo, Konstitucije, život sv. Majke Klare, sv. Oca Franje kao i Franjevačke izvore te ostale spise i knjige franjevačke duhovnosti. Za pomoć sestrama u formaciji se zovu predavači – bibličari, liturgisti i ostali, a najčešće Franjevce. Sestrama su dostupne i ostale vrijedne knjige u samostanskoj knjižnici koje su korisne za duhovnu i osobnu higijenu. Mlade sestre odmah sudjeluju u svim molitvama zajednice i zajedničkim vježbama, odnosno u cijelom dnevnom rasporedu.
Nakon završenog “novačenja”, sestre polažu privremene zavjete na tri godine i dobivaju crni veo. Nakon navršene tri godine od privremenih zavjeta, sestre polažu svečane – doživotne zavjete. Prije oblačenja, privremenih i svečanih zavjeta, na samostanskom kapitulu tajnim se glasovanjem odlučuje hoće li sestra biti pripuštena zavjetima i ostati u zajednici.
Osobno svjedočanstvo i poziv
– U svojoj 17. godini života, doživjela sam Božji poziv. Bila sam s prijateljicama na Marjanu na satu tjelesnog odgoja, a one su pričale kako ih svećenik šalje po hostije kod Klarisa i kako im je čudno što su one zatvorene u samostanu.
Također su se pitale zar toliko vole Boga i koji je smisao toga. Mene je to potreslo i znala sam u sebi da moram pronaći te časne, a za nekoliko sam dana došla do samostana i upoznala sestre i sve mi je bilo neobično. Dale su mi životopis sv. Klare i još neke knjige. Mene je Gospodin tako silno privlačio u srcu, iako je u meni bio strah i neizvjesnost, imala sam osjećaj kao da me Božja ruka nosi i pokazuje mi put na kojem me želi i gdje ću biti sretna- dočarala nam je sestra Mandić i nastavlja;
– Nisam se mogla oduprijeti snazi Božje ljubavi i pozivu, a iz onog što sam pročitala iz Životopisa, još me više dotakla milost. Bilo mi je jasno kako se radi o pozivu i neizmjernom daru od Boga i da je to u samoj biti ono što sam tražila, ispunjenje silne čežnje za smislom, za Bogom, što me pratilo od 15. godine života. Za dva mjeseca ušla sam u samostan, krajem lipnja 1985. godine. Majka je teško prihvatila moj poziv i odlazak u samostan jer to je bila njena velika žrtva, no ipak je govorila: “Ako je to Božja volja, ne mogu se protiviti”. Mene su nosile Isusove riječi: “Ti se brini za mene, a ja ću za tvoju majku” i ostali smo vjerni svom obećanju. Te su se riječi ispunile kroz ovih 30 godina- prisjeća se simpatična sestra Mandić.