Josip Dikan Radeljak osuđen je (nepravomoćno) pred
splitskim Općinskim sudom na zatvorsku kaznu zbog krivotvorenja isprave. Sedam
mjeseci zatvora mu je ipak zamijenjeno radom za opće dobro, po uobičajenom
“ključu” – jedan dan zatvora vrijedi za dva sata rada.
U pitanju je nadaleko poznat slučaj spora Dikana i njegova
polubrata Željana Radmana. No, u ovom slučaju se uključilo tužiteljstvo
te je podiglo optužni prijedlog protiv Radeljaka. Potrebno je i malo poznavanje
prošlosti – polubraća su naime zajedno poslovali u kultnoj gradskoj kavani
“Semafor” no razlaz nije bio miroljubiv. Ukratko, Dikan smatra da je
upravo on “stvorio” Semafor, iako je njegov mlađi polubrat vodio rad
kavane. U ovom postupku je pak bio sporan ugovor prema kojem je Radman
prepustio svoj dio Dikanu, u tvrtki Semco, koja je vodila Semafor. Prema tom
ugovoru Radman je još deset godina zadržao svu zaradu od Semafora, a nakon
isteka desetljeća, prepušta svo vlasništvo Radeljaku. A Semafor vrijedi
najmanje pola milijuna eura.
U ovom postupku su bile dvije činjenice sporne, a na obje se
osvrnula u obrazloženju sutkinja Tea Budimlić.
– Nije sporno da je potpis na ugovoru upravo Radmanov.
Utvrđeno je to grafološkim vještačenjem, međutim u pitanju je bio bjanko papir
kojeg je Željan Radman ranije potpisao, a optuženi raspolagao tim papirom. Pa
je onda sam sačinio sporazum, dakle krivotvorio ispravu. Međutim, sporazum je
sastavio 2007. godine, a ne 1997. godine. – naglasila je sutkinja, kao ključni
dokaz po tom pitanju navela nelogičnu grešku: u sporazumu se naime Dikan poziva
na izjavu Županije SD koja je u stvarnosti dana 19. studenog 1997. godine, no
na ugovoru je navedena godina 2007., što je potpuno nevjerojatno da bi netko
zapravo potpisivao ugovor te 1997. godine, a dok je na papiru godina 2007., što
nije obični tipfeler, nego propust prilikom krivotvorenja ugovora.
Pri izricanju presude nije bilo Dikana, no njegov odvjetnik Damir
Primorac bio je rezolutan i najavio žalbu na ovakvu presudu. Zastupnica
tužiteljstva je pak bila zadovoljna osuđujućom odlukom suda pa se suzdržala od
komentara – kaže kako treba vidjeti pisani otpravak presude i tek onda odlučiti
zajedno s nadređenima o eventualnoj žalbi na visinu sankcije.