Svojevremeno su razne tračerske emisije proizvodile instant
zvijezde koje su pažnju izazivale medijskom provokacijom i skandalima, dok su
njihovi talenti u bilo čemu bili upitni. Jedan od često viđenih lica pred malim
ekranima bio je pravim imenom Giovanni Jakovac, poznat kao “riječki Modni Mačak”,
koji se prije šest godina nametao kao ekstravagantni modni dizajner koji je u
to vrijeme održao nekoliko samostalnih modnih revija.
No nakon takvog iskustva
i tih nekoliko minuta slave Giovanni, inače po struci frizera, shvaća da za sve
kvalitetno u životu treba ići trnovitijim, ali kvalitetnim putem. On danas ima
24 godine te posvećen je glazbi i umjetnosti, svjestan da to medijima možda
nije interesantno kao što su njegovi skandali bili nekad, ali ponosan jer zna
da radi nešto dobro i iskreno.
Javnost Vas je upoznala kao medijskog
provokatora, kako danas kao pjevač i umjetnik gledate na to razdoblje?
– Istina je da je javnost mene upoznala kao medijskog provokatora, odnosno
skandaloznu osobu. To je bio jedan moj eksperiment gdje sam želio dokazati i
pokazati kako se može na lagan način postati poznatiji širokom auditoriju, bez
obzira što ti radio. Jednom su me pitali da li sam željan pet minute slave, ja
sam odgovorio da ne želim samo pet minuta, već petnaest minuta slave. Danas,
poslije mnogo godina, stojim iza toga apsolutno, kao i iza svake stvari koje
sam učinio. Nije bilo sjajno, nije bilo promišljeno, ali taj put mi je otvorio
neke nove vidike, neka nova poznanstva, prijateljstva i otvorile su mi se nove
prilike koja su me oformile kao osobu kakva sam danas.
Vidite, zanimljivo je da
danas nakon toliko medijskog pokazivanja, mene nema nigdje. Ja nisam
interesantan medijima sa svojim uspjesima, sa pjesmama i sa spotovima. Da
napravim skandal, vjerujem da bih bio posvuda, ali danas imam drugačije
kriterije. Nije mi potrebno biti u medijima, svjestan sam onoga što radim i
nije mi važno da li će za to saznati milijun ljudi ili troje. Doći će do
onih do kojih mora stići.
Čime se Vi točno trenutno bavite?
– Trenutno sam zaokupljen pripremama za moje prvo službeno glazbeno izdanje. Rade
se i snimaju novi glazbeni uradci, razmišljam o nekim novim singlovima, video
spotovima i nastupima po festivalima. Nakon šest godina ne mogu publici
ponuditi pjesme koje već znaju, koje su predstavljene po festivalima, već uz to
planiram dati i posve nove pjesme koje još nisu izašle. Planiram mnogo
toga, ali godina je pred mnom i vidjet ćemo što ću sve točno realizirati.
Je li bilo teško pronaći tim suradnika
koji će zajedno s Vama graditi jednu sasvim drukčiju glazbenu priču?
– Zaista sam oduvijek bio okružen divnim ljudima i suradnicima koji su uvijek
težili onome čemu i ja – da to zvuči i izgleda zanimljivo, da je to drugačije
od ostalih. Nije teško pronaći, nekako se ljudi sami po sebi pronađu, te u toj
simbiozi nastaju divne pjesme, divne scenske slike koje ja u konačnici
prezentiram. Imam iza sebe tim ljudi koji vjeruje u ono što radim i rekao bih
da je teže možda čak to sve izvesti da i ja budem zadovoljan, ali isto tako i
oni. U dosadašnjem glazbenom stvaralaštvu surađivao sam s autorima različitih
glazbenih žanrova, a to sam uspješno upakirao u ono što se meni sviđa i ono što
bih predstavio publici. Isto tako, autor sam stihova većine svojih pjesama, a i
napravio sam glazbu za neke pjesme.
Tko je zaslužan za kreacije s kojima se prezentirate?
– Surađujem već godinama sa multimedijalnom umjetnicom Tajči Čekadom koja je
zaslužna za sve moje kostime. Nevjerojatno uspješno učini vizualno zanimljivo
priču koju želim ispričati i točno zna ono što želim, tako da sam vrlo
zadovoljan s našom suradnjom.
Teško povjerovati da dolazite iz
Crikvenice, da uopće živite i djelujete u Hrvatskoj. Smatra li Vas okolina
pomalo čudnim s obzirom na Vaš glazbeni i modni izričaj?
– Crikvenica je divan grad i ponosan sam što dolazim iz Crikvenice. U početku je
možda tamo i bilo čudno što ja to radim i zašto ja to radim, ali s vremenom su
prihvatili, spoznali i vidjeli da to ništa nije posebno. Ne smatram da radim nešto
što je drugačije, meni je ovo posve normalno. Ja razmišljam na način ako se
netko bavi pjevanjem, odnosno nastupa, mora se imati kompletna slika; od samih
stihova pjesme, glazbe, aranžmana, kostima i koreografije. Izvođač treba
ponuditi onome tko je došao pogledati nešto što još nije vidio i zadržati mu
pozornost dok traje pjesma.
Crikvenica me izuzetno lijepo i dobro prihvatila.
Godine 2013. imao sam multimedijalnu promociju u Muzeju grada Crikvenice spota
“Piši mi” gdje osim promocije samog spota, mogao se vidjeti i moj
glazbeno scenski performans i pogledati izložba fotografija. A biti čudan? Biti
drugačiji? Pa svi smo mi drugačiji, samo što možda ja to pokazujem intenzivnije
od ostalih.
Kako ljudi komentiraju Vaše modne
kombinacije koje uključuje neobične haljine, ekstravagantnu pedikuru,
futuristički nakit i šminku?
– Moji nastupi iziskuju šminku, drugačiju odjeću koju možemo nazvati haljinama
ili opravama, ali ponekad su to prave umjetničke instalacije, a i štikle, one
su uvijek dio te priče. Kada sam počeo imati takav vizualni identitet i
odlaziti na festivale, iskreno, nisam znao što očekivati od publike, kakve
reakcije će biti?! Hoće li me dočekati pozitivne ili negativne ovacije?!
Nisam
bio siguran, ali sam se iznenadio. Imam više pozitivnih komentara, nego
negativnih. U biti, kada izađem na pozornicu, ljudi se iznenade, u jednom šoku
su, onda ja propjevam, napravim scenski nastup i do kraja samog nastupa napravi
se atmosfera gdje su oni dio priče koju predstavljam. I, da se razumijemo, ima
osoba koje mene podržavaju, ima osoba koja ne. Najvažnije je da nema sredine.
Spominjete štikle?
– Na svojim nastupima uvijek sam u štiklama i nikada ne izlazim iz njih. U
privatnim situacijama ne izlazim iz tenisica i terenerki.
Vaš glas i odijevanje izrazito
podsjećaju na glas i stil Josipe Lisac, jesu li Vam to već rekli do sada?
– Josipa Lisac je velika umjetnica koja je van svake konkurencije, no zasigurno
je lijepo čuti da podsjećaš na jednu veliku umjetnicu.
Koliko je Josipa Lisac utjecala na Vas kao umjetnika?
– Josipa Lisac je inspirativna i nadahnujuća, no na mene su utjecali mnogi drugi
umjetnici i pjevači.
Jedan od Vaših zaštitnih znakova zadnjih
godina je brada, razmišljate li da se obrijete? Tada bi još više nalikovali
ženi.
– Ne razmišljam da je obrijem. Sviđa mi se kako mi stoji. Ja nikada ne želim
izgledati kao žena. To što nosim haljine ne čini me ženom. Haljina je samo
odjevni predmet, isto kao i hlače, zar ne? I žene isto nose hlače.
Redovito nastupate na festivalima diljem
Hrvatske gdje imate zapažene nastupe popraćene i nagradom za scensku ideju.
Prošle godine ste nastupili na Marko Polo Festu zajedno s izvođačima kao što su
Đorđi Peruzović, Neda Ukraden, brojne klape i ostali. Mislite li da ste se
dobro uklopili u komercijalni program naše glazbene scene?
– Do sada sam sudjelovao na četrnaest festivala, a osvojio sam jedanaest nagrada,
deset za najbolji scenski nastup i jednu nagradu za najbolji vokalnu
interpretaciju. To su nastupi koji su drugačiji od ostalih, pa samim time
vizualno i zanimljivo. Komercijalan ja nisam, ali valjda sam dovoljno
kvalitetan da mogu doći predstaviti svoje pjesme na festivale. Moje pjesme nisu
za široke mase. To je ona glazba koju si pustite negdje navečer prije spavanja
kad počinjete razmišljati o svemu.
Održavate li vlastite koncerte? Vidite
li se prije u diskoteci ili kazalištu?
– Održavam performanse češće nego koncerte. Ove godine planiram imati jedan veći
koncert prije objave albuma u Crikvenici gdje ću pokazati što sam ja radio
zadnjih šest godina. Ne bih volio nastupati po diskotekama gdje je previše
ljudi, buke i gdje se ne možeš koncentrirati na svoju pjesmu, nastup. Volim
intimne atmosfere i više volim nastupati pred manje publike, jer onda je sve
prisnije i znam da su došli ljudi koji će poslušati moje pjesme.
Kada bi Vaš prvi studijski album trebao ugledati svjetlo dana i kako biste ga
Vi ukratko opisali?
– Službeni studijski album izaći će tokom ove godine. Sadržavat će sve dosadašnje
singlove, festivalske uspješnice, i biti će još desetak novih pjesama. To će
biti spoj svega onoga što sam ja prolazio kroz cijelo svoje glazbeno stvaranje
i ono što prolazim. Biti će zanimljiv, drugačiji, pomaknut. Ne mislim da će
privući široku publiku, već da će provjereni ljudi ga poslušati i znati
cijeniti.
Što ste spremni učiniti za uspjeh, što
biste naveli kao svoj cilj?
– Biti sretan, to je najveći uspjeh, a ja sam sretan, tako da sam svoj uspjeh
ostvario. Moj cilj je ostaviti nešto za sobom. Ostaviti ideje, pjesme i
nastupe. Možda i pomoći nekim novim umjetnicima i pjevačima da bude lakše; da
se mogu i znaju izraziti upravo onako kako se osjećaju.