Muzej Cetinske krajine do detalja istražio i u Katalog uglavio tekstil sinjskog i vrličkog kraja, ova modna revija će vas oduševiti…

Za prostor dinarskog je krša sve do današnjih dana bilo karakteristično transhumantno stočarenje, kod kojeg se radi bolje ispaše sa stokom odlazilo na duže vrijeme izvan mjesta stanovanja. Od ovčje vune nastajali su brojni tekstilni predmeti, i samo nakon mukotrpne i dugotrajne obrade kako bi se dobilo što kvalitetnije sredstvo za rad. 

Ta tradicijska odjeća Cetinske krajine imala je prigodna izdanja. Ona koja se nosila u slavljima bila je ukrašenija i očuvanija, a svakodnevna više praktična nego toliko estetska. Brojni detalji u ukrašavanju odjeće kod žena obilježavali su i faze života.

Proizvodnja tekstila u Cetinskom kraju nije samo umjetnost već i izraz lokalnog identiteta i načina života. Generacije žena prenosile su svoje vještine s koljena na koljeno, čuvajući autentičnost i ljepotu ovog nasljeđa. Međutim, s vremenom su se društvene i gospodarske promjene počele reflektirati na očuvanje ovih tradicija pa su rijetki koji i dalje njeguju izvoran način proizvodnje tekstila.

A za života će, makar se i proizvodnja zatre, generacije i generacije kroz “Katalog zbirke tradicijskog tekstila Muzeja Cetinske krajine – Sinj” moći do detalja vidjeti komade tekstila koji su se nosili desetljećima prije. Katalog je izdao Muzej Cetinske krajine, a predstavljen je u petak navečer na utvrdi Kamičak, uz posebno očaravajuću modnu reviju u kojoj su predstavljeni pojedini dijelovi nošnje sinjskog i vrličkog kraja. Muzej je, inače, još od osnivanja 1956. godine počeo sustavno prikupljati, zaštićivati i očuvati blago tog mističnog kraja. Najveći broj tekstilnih predmeta prikupljen je otkupima šezdesetih godina prošlog stoljeća, uglavnom iz okolice Vrlike i Trilja. 

– Kada istražujemo neku tematiku, poglavito tekstil onda mnogo ljudi barata pogrešnim pojmovima. Naša Kulturno umjetnička društva (KUD-ovi) nekad i nemaju autentičnu odjeću, a nisu toga ni svjesni jer svako selo nosilo je nešto drugačije. Usudit ću se reći da cure ni na Alci nemaju autentičnu dozu nošnje, trebale bi gledati kako se upliće kosa, da se ne bi trebalo tako šminkati i drugo… Ovaj naš katalog smo zamislili kao neku literaturu i nadamo se da će KUD-ovi i zainteresirane strane, pa i svi oni koji su ljubitelji etnologije, konzultirati ovu knjigu – rekla nam je Darija Domazet, ravnateljica Muzeja Cetinske krajine.

Voditeljica Etnografskog odjela u Muzeju Cetinske krajine Danijela Petričević Banović izrazila je žaljenje što izvorni postupak izrade tekstila ide u zaborav.

– Jako dobro znamo da se malo ljudi u Cetinskoj krajini bavi tradicijskim obrtom kao, primjerice, Ljiljana Vojković koja izrađuje tradicijsku obuću opanke. Sam proces izrade vunenih predmeta je jako mukotrpan i malo ljudi to danas zna izraditi jer postupak od šišanja vune do tkanja iziskuje jako puno vremena. Danas, nažalost, ne znam osobu koja to zna raditi i mislim da bi trebalo na nivou države poraditi na tome i potrebama da se stari način ne zatre.

Pogledajte fotografije…

POSLJEDNJE DODANO: