neki opsežni esej kojem se poslije i sam rugam, ali evo očito sam sad
malo odrasta pa ću samo reći da me ova titula ne čini ništa pametnijim
nego sam bio i da mi ne treba pridavati više kredita nego sam zaslužio.
Moj doktorat je rezultat rada našeg tima i moj je koliko i njihov, a
isto tako ne treba lagati sam sebe i pričati da ćemo mi sad promijeniti
svijet s mojim doktoratom, u najboljem slučaju će biti jedna mala puzzla
koja će jednoga dana nekome otvoriti nove vidike.
Rektorove nagrade. Nedavno je postao i dobitnik nagrade za mladog
znanstvenika godine koju dodjeljuje splitsko sveučilište.
suprotno. Judo i medicina njegove su dvije ljubavi, naizgled dva
nespojiva svijeta, ali itekako povezana u Markovom slučaju.
Fetivi splitski dišpet, rekli bi mnogi, uz kojeg se ‘u istom paketu’ vežu odlike izrazitog sportaša, nježnog mladića i vrhunskog studenta medicine.
Iako
je prvotno trenirao plivanje, inspirirali su ga bratovi uspjesi i
njegov mukotrpan rad i trud koji je bio okrunjen mnogim medaljama.
–
Medicina i judo mi se zadnjih nekoliko godina isprepleću. Pokušavam sve
stići, nekad ne bude lako, ali onda se osvrnete i vidite da ne može baš
puno ljudi to što vama uspijeva, kaže ovaj mladić kojemu u osobnoj iskaznici stoje 24 godine, na vagi 106 kilograma, a pred metrom vrijednost od 192 centimetra.
Na
Markovu adresu prije nekoliko je sati sletjela još jedna medalja, ona s
titulom prvaka Hrvatske, još jedna koja ima posebnu vrijednost.
–
Uspjeh me nije iznenadio s obzirom kako sam već četiri puta uzastopno
bio prvak Hrvatske, deveti put ukupno. Ovaj rezultat kojeg moraš
‘pojesti za doručak’ bio mi je jako važan jer se zbog operacije koljena
nisam borio punih 10 mjeseci pa mi je ovo prvo natjecanje nakon
rehabilitacije, govori Kumrić koji je zbog škole i treninga žrtvovao noćne provode i izlaske do ranih jutarnjih sati.
Uspješna obitelj Kumrić
Planova mnogo, ideja još više, a samo nebo je granica mladiću koji je zbog svog sjajno obrazovnog uspjeha dobio i Dekanovu, ali i Rektorovu nagradu.
Ovu drugu, koja se smije dobiti samo jednom, dobio je iz drugog
pokušaja jer se na prvi, jer to nije znao, nije niti prijavio na
natječaj. I sam kaže – kakva je to nagrada za koju se sam prijavljuješ?
–
Kad završim studij planiram se prvo posvetiti judo karijeri, jer u
bolnici možeš raditi i sa 65 godina, a Olimpijski pobjednik ne možež
postati iza 30 i koje godine. Istovremeno ne planiram zapustiti
medicinu, a dugoročni plan nakon karijere je kardio ili estetska
kirurgija, iako mislim da bi na svim kirurgijama bio zadovoljan, priča Marko koji se može pohvaliti poznatim članovima svoje obitelji.
Brat Zlatko zbog nespretnih okolnosti Saveza otpao je u judo kombinacijama za Olimpijske igre u Riu, a sestra Jagoda svojim glumačkim epizodama oduševljava u brojnim serijama domaće produkcije,
–
Brat je još uvijek judaš i još uvijek je bolji od mene. Ipak, sada ja
dolazim u njegovu kategoriju pa se veselim međusobnom obračunu. Sestra
je postala prilično lokalno popularna u ‘Larinom izboru‘, onda je završila akademiju, dobila kćer i sad opet glumi u seriji ‘Drugo ime ljubavi‘
na Novoj TV. Kad je već stalno zovu za nove uloge vjerujem da dobro
glumi. Ja serije ne gledam pa nisam ni stručan za neko daljnje mišljenje, govori Marko koji svoju budućnost i dalje vidi u Splitu, a njegov i uspjeh brata i sestre pripisuje strašnoj tvrdoglavosti.
Slatke ljubavne brige
Moderne cure imaju i svoj pogled na odabranog muškarca. Bijela doktorska kuta uz isklesano tijelo mamac je za ‘ljepši spol’ koji, tvrdi Marko, često puta bude uzrok za brojne probleme.
– Kad si doktor onda te više vole punice, ali nije da se žalim, kroz smijeh nam govori i savjet daje mladim sportašima.
–
Nemojte zbog cure zapustiti trening. S jedne strane ćete propasti zbog
izostanaka, a s druge strane će vas te cure ostaviti kada propadnete, tvrdi Marko koji nam priznaje i kako odabranice, barem trenutno, još nema.
Prince Naseem Hamed, Ayrton Senna i Michael Jordan Markova su tri sportaša uzora, a njegov klub ‘Student‘ mjesto koje preporučuje svima za odlične judo uspjehe.
–
Naš klub je najtrofejniji hrvatski klub. Jedini imamo osvajača svjetske
medalje te čak dvije seniorske europske medalje. Dvadeset godina za
redom smo bili ekipni prvaci Hrvatske, a zadnje dvije godine smo ukupno
bili drugi i treći. Jedan smo od rijetkih klubova koji odgaja djecu da
budu uspješna u senirskim generacijama jer mnogi treneri žure u prerano
ostvaranje rezultata. Prvo moraš hodati da bi trčao, mudro
zaključuje sugovornik koji je svoj talent gradio i došao do tek polovice
uspjeha, kaže. Nastavak sportske rapsodije očekuje ga 1. ožujka na European Openu u Warsawi s kojom bi trebao dotaknuti svjetske vidike juda.
Marko
Kumrić još je jednom tako pokazao kako Dalmacija u svojoj kolijevci ima
sjajne sportaše kojima treba tek mala odskočna daska da svojom
upornošću naprave veliki i povijesni pothvat.
Marko, neka ti je sritno!