Kapetan Jadrana Jerko Marinić Kragić s trofejem prvaka Hrvatske u rukama ovako je prokomentirao svoju odluku da sam šutira tri sekunde prije kraja i pogodi za pobjedu 11:10 nad Mladosti:
– Ima jedna, ali neću reći cijelu rečenicu ‘….. ko doda’. Ponijela me publika, atmosfera, čak i osjećaj da ako promašiš taj šut neće oni imati vremena za zabiti nego će se ići na penale. To je bila olakotna okolnost. Toliko smo se dobro osjećali, da je pucao bilo tko drugi, vjerujem da bi dao gol. Ovo može napraviti samo velika ekipa.
Malo tko zna da ga sada čeka odlazak na operaciju.
– Gol za operaciju, ha, ha. Da, 2. lipnja imam obaviti operativni zahvat, igram cijelu sezonu s dosta uništenim ramenom, ljudi me pitaju jesam li normalan. Ali da sam normalan, ne bih bio tu di jesam. Nije sezona po pitanju moje forme bila najbolja. Ljudi su navikli da zabijaš dva, tri, pet, sedam, nije to bila takva sezona. Nisam plakao, nisam pričao, ali nije bilo lako. Stavio sam kolektiv ispred sebe. Smatrao sam da je bolje za Jadran da igram sa 20 posto ramena nego da ne igram. Nije mi krivo, vratilo mi se još jednom. Bit ću još bolji, rekao sam izborniku da računa na mene.
Čekala su se tri naslova prvaka u Splitu. Jadran je uspio, košarkaši su u igri…
– Mi bismo svi sve mijenjali što smo osvojili za Hajdukov naslov prvaka. Mi smo svi zaluđeni Hajdukom i Splitom. Ne mora to nitko u Hrvatskoj razumjeti, mi smo takvi. Jesmo li ludi, neka misli tko što hoće. Živimo za taj naslov, nažalost nismo ga još doživili, ali što nam ostaje nego nadati se. Ako smo čekali dvadeset godina, možemo još malo. Vjerujem da ćemo doći do njega. Podržavat ćemo i nadati se. Da sam kompetentan, bavio bih se nogometom.