Međunarodni praznik rada, 1. svibnja, i ove će se godine obilježiti diljem Hrvatske kao podsjetnik na višedesetljetnu borbu za temeljna prava radnika i dostojanstven život. Dan će, u skladu s tradicijom, proteći uz okupljanja građana, dijeljenje graha i prigodne kulturne programe.
Povijesno, ovaj praznik vuče korijene iz Chicaga 1886. godine, gdje je više od 40.000 radnika, uključujući žene i djecu, prosvjedovalo za osmosatni radni dan, što je rezultiralo štrajkovima i krvavim obračunima. Katolička crkva kasnije je poveznicu s radom simbolički dodatno naglasila proslavom blagdana Sv. Josipa Radnika na isti dan.
Iako je osmosatni radni dan danas standard, borba za dostojnije radne uvjete i dalje traje, i u svijetu i u Hrvatskoj. Pandemija koronavirusa otvorila je nova pitanja – od prava na rad od kuće do eksperimentiranja s četverodnevnim radnim tjednom. U Hrvatskoj su redoviti štrajkovi i prosvjedi radnika iz raznih sektora – od obrazovanja i zdravstva do pravosuđa i javnog prijevoza – odraz borbe za pravedniju raspodjelu prava i plaća.
Pritom se sve češće raspravlja o položaju stranih radnika. Prema podacima MUP-a, od početka 2025. do kraja ožujka izdano je više od 53.000 radnih dozvola, najviše u graditeljstvu, turizmu i industriji. Najveći broj stranih radnika dolazi iz Nepala, BiH i Filipina.
U travnju 2025. Hrvatska je imala 1,71 milijun zaposlenih, što je 300.000 više nego početkom 2016. Prosječna neto plaća u veljači iznosila je 1416 eura, dok je medijalna bila 1175 eura. Najveće plaće primaju zaposlenici u farmaceutskoj industriji, dok su najniže u proizvodnji odjeće. Žene čine oko 46 posto zaposlenih, a najviše zaposlenih bilježi Grad Zagreb, dok ih je najmanje u Ličko-senjskoj županiji.