Samo četiri kola ostala su do kraja, četiri protivnika, dvanaest bodova u igri i nešto manje od mjesec dana koji će odrediti kako će disati cijela Dalmacija i navijači Hajduka.
Velika stvar bila bi osvajanje titule nakon 20 godina posta, ali ne samo zbog trofeja kao trofeja. Osvojiti titulu ove sezone, pa makar s najgorom igrom, lošim vođenjem i najtanjim kadrom koji nosi neizvjesnu budućnost je jedina opcija. I ne dogodine, ili za dvije. Nego isključivo ove.
Prošle sezone propustila se velika šansa pokraj lošeg Dinama, ispustila se velika prednost, a navijači su doživjeli puno razočaranja. Ove sezone takav scenarij ne smije se ponoviti.
Ljudi su umorni od beskrajnih početaka, remonta momčadi, trpljenja igrača ili trenera bez ikakvog konačnog cilja i značaja. Previše se puta to ponavljalo, previše je puta mirisalo na t…
Nitko nema snage za iznova i iznova, prevelika ljubav, podrška i posjećenost daje se jednome klubu koji zauzvrat ne vrati ni desetinu toga.
Uz titulu ove sezone, u okolnostima kad su ti oba konkurenta loša, a iz kola u kolo ti se sve “otvara” propuštanje takve prilike bacilo bi navijače u kolektivnu depresiju i bezdan. Jer da Dinamo dvije godine u ovakvoj situaciji osvoji i “zgrne” lovu od Europe može ih samo vinuti u visine i učiniti nepobjedivima.
I može se sada pričati o tome. Što onda i kada osvojimo, tko će igrati dogodine, hoće li ostati trener, hoće li se izboriti ikakva Europa napokon, kakva je financijska situacija…
A ja sam siguran da bi gotovo svatko “progucao” i lošiju narednu sezonu i klimaks samo da se ove završi pobjednički. S onim što svi priželjkuju, a to je titula prvaka.
I ne samo to, skinulo bi se breme staro i teško 20 godina, lakše bi se prihvatio svaki idući korak, kupilo bi se potrebno vrijeme za dugoročne poteze, dovođenje i razvijanje nekog novog trenera na duge staze, gradnja kampa, razvitak prepoznatljivog stila igre…
Zvuči bajkovito, ali to je tako. Jedan jedini trofej napokon bi bio svojevrsno olakšanje, sve bi bilo lakše.
Mladi igrači nebi više toliko igrali pod pritiskom da moraju to nešto pod svaku cijenu jer se to priželjkuje i očekuje od njih. Skinula bi se jednim dijelom ta nesretna težina “najtežeg dresa na svitu”, koja se kako godine idu sve više produbljuje.
Jednom se mora stati na kraj, a trenutak je sada. Ovakva se situacija i rasplet sezone već dugo nije ponudio. Šteta bi bila propustiti ovakvu priliku. Strahovito velika stvar bi bila izvući pozitivan moment od ove kaotične sezone. Ostaviti sive dane iza sebe i zakoračati u budćnost.