U borbi za fotelju grada koji ima nešto više od 162 tisuće stanovnika Split se ne izdvaja od hrvatskog prosjeka. Štoviše, on trendove ruši ili postavlja. Opasno se politički živi u sredini u kojem gradonačelnici završavaju na lomači kritika, a nijedan ne dočeka ni drugi mandat.
S mnogo zanosa su krenuli pojedini gradonačelnički kandidati, drugi tek sarkastično “zamutili vodu”, a oni treći su, nesigurni valjda i u sebe same, krenuli u sveopću destrukciju već poljuljane atmosfere koja je na istoj razdaljini baš kao i prije godinu dana, a kada je predizborni folklor izgledao vrlo slično. Osim što fali jedan pjevač i nekoliko štandova u Hrvojevoj ulici, a turistička sezona odmiče polako i sigurno pored prodavača s Pazara od kojih dio još nije “ušao u posjed” svog prodajnog mjesta.
Sada mu se u izbornom ringu pridružila liječnica obiteljske medicine Jadranka Bandalo – Žebčević i ekonomist Goran Soko. On je kriminalist i pravnik, sa smeđim pojasom u judu i mnoštvom ideja kojima bi, kako kaže, pokrenuo Split.
Što biste napravili prvo da imate priliku biti prvi čovjek grada?
– Prvo bih napravio rebalans proračuna i pomogao socijalno najugroženijim pripadnicima našeg društva. Pomogao bih umirovljenicima, roditeljima s vrtićkom djecom, studentima, stipendistima i krenuo bih u ozbiljnu reorganizaciju parking mjesta u gradu na način da bi nelikvidnu i nefunkcionalnu tvrtku koja je svrha jedino sama sebi Split parking ugasio, parkirališta dao u koncesiju, a cijenu parkinga za sugrađane smanjio. Turisti bi trebali plaćati višestruko veću cijenu čime bi se demotivirali i manje dolazili u centar grada s automobilima.
Kako bi Ante Franić opisao Antu Franića?
– U prvom redu sam obiteljski čovjek koji ima dvije kćeri i suprugu i van politike i posla sve svoje slobodno vrijeme provodim s njima. Ispunjava me svaka njihova igra i svaki dan dok rastu jer sam svjestan da to uvijek brzo prođe svakom roditelju.
Imate li vremena za opuštanje?
Nije tajna da Vas je javnost upoznala kao dosta ratobornog…
– Povremeno se to tako definira, ja bih rekao da sam realan i argumentiran u zastupanju svojih stavova. Privatno nisam ratoboran, dapače sam smiren, ali ću uvijek biti jasan i direktan prema političarima koji samo gledaju vlastiti interes i građane obmanjuju pustim obećanjima.
Kako to varaju?
– Ma… Ljudi vide sve. Obećavaju im projekte u predizbornim kampanjama i svaki put iznova vrte iste priče o garažama, cestama, školama i tako godinama bez imalo odgovornosti.
Dosta ste puta govorili o Siniši Gašpareviću. Imate što osobno protiv njega?
– On je neznanjem i neradom ugrozio sudbinu jako puno obitelji. Mjesecima su te obitelji u neizvjesnosti. To se ne može gledati. Njega je Puljak uzeo isključivo zbog tragične sudbine njegovih roditelja u djetinjstvu pa mu je to poslužilo za njemu besplatan PR. Sedam i više mjeseci ljudi su bez radnih mjesta i plaća, a još se ne nazire završetak tržnice i početak rada.
Sviđa li Vam se kako sad izgleda Pazar?
– Ovaj dizajn na Pazaru izgleda kao da se sultan Sulejman utaborio i skoro će napasti Dioklecijanovu palaču. Taj čovjek (Gašparević) ništa konkretno u životu nije radio, od njega smo mogli čuti svakakve bisere poput onog da se beton suši samo radnim danima. Vodio sam Cemexove betonare godinama, mislite da mi je jednostavno čuti takvu tvrdnju? Konstrukcije stare 30, 40 godina su samo malo uređene. Zakupci iz Hrvojeve još nemaju MTU, šatori su katastrofalne kvalitete i pitanje je da li će idejni arhitekt stati iza tog posla. Recite vi meni, kad priđete gradu od luke, kako vama izgleda Pazar? Ukoliko dobijem priliku napraviti ću razvojni plan tržnica u cijelom gradu i odmah riješiti ovu Gašparevićevu sramotu.
Znam da ste trenirali judo…
– Ljubav od mladosti mi je judo. U zadnje vrijeme nemam puno vremena, ali volim otići u dvoranu i tu se ponekad opuštam. Visoko na mojoj listi je legendarni judaški trener Stevo Mentus, čovjek je ustvari institucija splitskog sporta.
– Neki dan sam saznao da je moj trener Stevo Mentus trenirao i Igora Stanišića. Njega bih pozvao…
Koji pojas posjedujete?
– Imam smeđi pojas, crni još nisam položio.
Ljetni ste tip?
– Najviše volim ljeto. Zimi dan završi u četiri poslijepodne, tada kao da sve staje. Ljeti imate vremena za sve. Sve je živo, puno šušura, dan traje duže, puno više se družimo, tu je i plivanje…
A zanima me kako je to s tri žene u stanu?
– U posljednje vrijeme je malo češće i punica kod nas pa su četiri… Ma šalim se, obožavam svoju obitelj. Pa i punicu, znate odrastao sam u obitelji s dva brata, tako da mi je uvijek falilo žena u životu, evo to se sad izravnalo.
Zašto je Ante Franić prije godinu dana ušao u politiku?
Jeste li ranije zamislili scenarij da u politiku uđete preko SDP-a i onda nastavite kao nezavisan?
– Nemam takve prizemne kalkulacije nego reagiram ovisno o trenutnoj situaciji. Ponoviti ću milijun puta ako treba da sam iz SDP-a izašao zbog podrške Ivici Puljku koji je na vlasti postao sve ono što je drugima prije sebe zamjerao, kadrovirao po osobnom nahođenju, birao svoje ljude, mazao oči lažnim projektima, postavljao ljude poput Srđana Marinića na izmišljene upravljačke funkcije, smjenjivao neposlušne, a u radu pokazao izuzetno nesnalaženje, tako da ustvari Grad pod njegovom vlašću rapidno propada, dok on priča onih Relkovićevih 5 rečenica.
Krenuli ste putem kriminalistike?
– Kriminalistika mi je bila prva ljubav. No, kako nikad nisam radio u policiji i krenuo s karijerom u realni sektor, taj mi je fakultet koji sam prvi završio u biznisu ispao nepotreban, ako se tako mogu izjasniti. Fakultet je od onog momenta otkad je prestao biti studij s pravom javnosti malo izgubio na važnosti. Nakon toga sam upisao Pravni fakultet u Splitu i diplomirao ga uz rad i obitelj. Želja mi je što prije otvoriti vlastiti ured u Splitu, te sam nakon korporativne karijere u građevinarstvu i turizmu vratio se na najnižu instancu da bi stekao uvjete za vlastiti ured.
Zašto baš kriminalistika?
– Vjerojatno sam se onako dječački i stereotipno zamišljao akcijskim junakom, međutim moj prvi posao u Cemexu odveo me u drugom smjeru. Kad mi je korporativno poslovanje ušlo u krv, nisam više nikad poželio ući u policijski sustav.
– Da sam znao koliko je stranka bila podijeljena u tom trenutku, nikad ne bih krenuo u političku arenu. Nikad nisam želio biti sredstvo niti prepucavanja, niti političkog potkusurivanja. Moje namjere bile su realne i iskrene, kao i danas, nisam čovjek koji prelako odustaje. Davora smatram konstruktivnim kolegom i želim mu sreću u kampanji.