Iako primat u alkarskim svečanostima uvijek uzmu alkari kopljanici koji se bore za titulu slavodobitnika ništa manje časno i zahtjevno nije biti alkarski momak. Alkarski momak mora biti markantan, dinarskog izgleda, visok i stasit, uzvišenog držanja i gordog hoda, ali i s dozom muzikalnosti jer stupa s taktovima najbolje limene glazbe, kako Gradskoj glazbi Sinj tepaju stanovnici Dalmatinske zagore.
Posebno se kršnim izgledom i stasitošću može pohvaliti zapovjednik čete alkarskih momaka arambaša Ivo Vukasović-Parin koji četrnaest godina stupa na čelu alkarske povorke. Dugogodišnji sportaš, sportski djelatnik, zabavljač, čovjek za društvo i pjesmu, pravi domaćin… Moglo bi se nabrajati još tko zna koliko epiteta koji bi opisivali Ivu Vukasovića.
– Ja se sam sebi divim, ali meni Gospa Sinjska daje snagu da budem svestran čovjek – kaže 64-godišnji predvodnik momačke čete.
Odnedavno se umirovio, radni vijek proveo je u sinjskom HEP-u na mjestu voditelja voznog parka, a šest je punih mandata bio čelni čovjek njegovog Mjesnog odbora Brnaze. Vukasović je sudjelovao u Domovinskom ratu, a iako je, od prvih koraka djetinjstva, bio vezan za Alkarsko trkalište ovaj gordi upravitelj alkarskih momaka nikada nije pomišljao o alkarima kopljanicima, naprotiv oduvijek je sanjao biti alkarski momak.
Još od 1994. godine Parin je u momačkoj četi, a za arambašu se kandidirao 2006. kada je nadmoćno pobijedio devetoricu kandidata. Sve ostalo je povijest, barem tako kaže Vukasović, koji je izabran u još tri navrata, 2010., 2014. i posljednji put prošle godine.
– Kada sam izabran i četvrti mandat na čelu alkarske povorke nekoliko minuta poslije me nazvao sinjski gvardijan fra Petar Klapež i rekao: “Ivo, moraš biti ponosan”. Ja zbilja jesam ponosan jer sam shvatio da sam prebrodio sve dobro, ali i kritike od Skupštine, Uprave, a osobito vrlo zahtjevnu sinjsku javnost – kazuje arambaša koji ističe kako bez pomoći obitelji i njegova dužnost ne bi mogla biti ostvariva. Najveći je oslonac supruga Mirjana, koja u alkarskim danima podnese najveći teret:
– Živim u Brnazama sa svojom obitelji, a žena je ta koja je glavna u svemu. Treba joj “dignuti spomenik”, razumna je i s ljubavlju radi sve kako moja dužnost ne bi patila. Već sam mnogo puta izjavio pa i sada ponavljam – ona je zapravo žrtva. Svake godine dočeka na stotine gostiju, a svake godine imamo i posebnog gosta – gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića. On jedva čeka doći u moju kuću, jedva čeka da skupa zapjevamo “Kada umrem umotan u bilo” jer on navija za Hajduk, a ja sam dinamovac. To su dva kluba bratska, s njima se ponosi Hrvatska.
Vjerujte mi, to je ključ uspjeha zbog čega je on pet mandata na čelu metropole, a ja sam šest bio na čelu mojih Brnaza.
Ovu dužnost ja radim iz ljubavi, ali bez pomoći žene sve bi bilo teško. Naravno, neizostavan su dio cijele priče i kćer Ana te sin Ante. Nažalost, on nema ambicije za Sinjsku Alku, ali to je njegova odluka – govori nam arambaša na pretposljednjim probama pred ovogodišnja alkarska natjecanja.
Momačka četa ove godine brojit će 37 momaka, njih 17 bit će glavna pomoć alkaru kopljaniku dok svog momka imaju i ostale dužnosti u Alci – od vojvode do pratitelja barjaka. Ove godine će alkarskom pržinom u debitantskom nastupu proći trojica novih kršnih momaka na čast svojih pradjedova:
– Najteži čin u funkciji arambaše jest kad se nekomu moram zahvaliti. Iako po Statutu nije ograničen broj godina velika je želja mladosti za ulaskom u alkarsku povorku pa mi svake godine ovo razdoblje prije alkarskih svečanost zapravo bude iscrpno. Ove godine, srećom, je bilo malo lakše pa je tako moj zamjenik, Senijo Šabić se zahvalio jer smo u četu momaka primili njegov sina Sinišu, a kako je Frano Vučemilo dobio nasljednika u alkarima kopljanicima više nije mogao biti dio momačke čete. Mjesto Ante Vukovića ostalo je upražnjeno pa smo tako primili Marka Mrđena i Petra Jelinčića – kaže Vukasović.
Ipak, u dugogodišnjem sudjelovanju u alkarskim svečanostima jedan je trenutak onaj koji se, za arambašu Vukasovića, pamti s posebnom dozom emocije. Trenutak Svečane alke u Vukovaru 2017. godine:
– I sad se naježim na spomen Svečane alke u Vukovaru. Ponosan sam što sam gazio kao zapovjednik momačke čete ulicama Vukovara. I dan danas zahvaljujem Ivanu Penavi i svim njegovim suradnicima, ali i svim Vukovarcima na onakvom prijemu. Mogu biti ponosni, Sinjani će se oduvijek sjećati te posebne Alke – zahvalio se Parin.
Uz zagovor Gospe Sinjske i Božju pomoć na kraju razgovora svim je alkarima kopljanicima zaželio uspješne 304. svečanosti uz puno pogodaka `u sridu´, a alkarskim momcima gordo držanje, markantan pogled i korak dostojan pradjedova. Na ponos puku Sinja i Cetinskog kraja, a u spomen na junake, vitezove iz 1715.