Kako su Sinjani odveć dobri domaćini titula je to koju ne treba posebno potvrđivati, ali doći u viteški grad, a ne probati sinjski uštipak isto je kao “doći u Rim, a ne vidjeti papu”. Sinjski specijalitet, nekad jelo siromašnijeg sloja društva, postao je brend prepoznat u domovini i u svijetu. I zaista, iako je ranije pečenje fritula i krafni bio običaj za grad Sinj, posebice u pokladno vrijeme, upravo zbog ovakvih ljudi, poput Mare i Ede, uštipci su postali neizostavan detalj svakog događaja, bilo slavlja ili tužnog okupljanja, posebnih prigoda ili svakodnevnih druženja.
“Stari zanati” pogađaju u sridu…
– Razlozi da sinjski uštipak postane brend su prvotno domaći proizvodi. Najvažniji sastojak je domaće brašno, od brkulje, specifične pšenice za naš kraj, koje se melje u vodenici staroj četiristo godina. Moj uštipak tako ima jednu lijepu priču i neobičan okus baš zbog te pšenice, a cijela priča o radu s uštipcima krenula je iz Domovinskog rata kada smo, nakon što smo desetak dana bili po nepristupačnim terenima, jedino praktički imali brašno pa mi je sinula ideja o aktivnom bavljenju izrade uštipka – kazuje nam Edo Crljen, predsjednik udruge “Stari zanati” koja u gradu pod Kamičkom čuva spomen na zaboravljene običaje i baštinu.
Edo je, inače, svoju ljubav prema gradu pretočio u svojemu štand nasuprot pošte u Sinju koji neumorno radi tijekom cijele godine, a jedini i glavni specijalitet junak je ove priče jer, sinjskom se uštipku, zbog njegove izrazite važnosti zbilja može prirodati živuća zamjenica.
– Najvažnije je imati dobro brašno i imati pravu vatru. Za kraj svakako malo rakije – otkriva nam tajnu Edo koji je inače i veliki humanitarac, a jedna od posljednjih akcija Edinog velikog srca bili su uštipci za sve ljude koji su pomogli Mihajlu Manoviću, ocu poznatog košarkaša koji je na tragičan način stradao u Beogradu, a za čiju je pomoć održana humanitarna utakmica u Sinju. Dobro se sjećamo i akcije “300 brkova u čast 300. obljetnice čudesne obrane Sinja” kojoj je, također, rukovodio ovaj uspješni Sinjanin.
Koliko je veliko srce Crljena dovoljno govori i podatak kako na njegovom štandu besplatan uštipak imaju trudnice i radnici u kombinezonima:
– Natalitet Hrvatske opada, to je jasno svima pa sam odlučio kako će, na mom štandu, sve trudnice imati besplatan uštipak. Kako Hrvatska, uz rođenja djece, ne može opstati niti bez radnika odlučio sam kako će, isto tako, besplatan uštipak dobiti i svi radnici koji u radnim kombinezonima dođu kod mene – zaključuje Crljen kojeg nismo htjeli više pometati u dnevnoj rutini jer je naš razgovor stvorio podužu kolonu sugrađana koji su željeli vruće prijepodne zasladiti ovim gastronomskim užitkom.
Trgovkinja, pjesnikinja, manekenka, ali ništa joj bolje ne ide od uštipaka…
Malo događaja postoji od Biograda do Dubrovnika, a koje, svojim, sinjskim kraljem među jelima, ne prođe vrijedna Marija Vučković, Mara Uštipak, kako je od milja zovu, a što je bio i povod da cijela proizvodnja ovog tradiocionalnog simbola postane naziva “Mara Uštipak”.
Prije nekoliko godina u Sinju je održano i Svjetsko prvenstvo u pečenju sinjskog uštipka na kojem je Mara osvojila prvo mjesto pa joj s razlogom tepaju kako je sinjska meštrovica od zanata.
U svojoj zavidnoj karijeri, onom pred vrućim uljem, ispekla je Marija na tisuće i tisuće uštipaka, krenulo je s brojenjem, ali je jako brzo, uvidjevši kako to nema smisla, cijela brojka zapravo stigla skoro do beskonačnosti.
Iskušala se ova uspješna Sinjanka i u pjesništvu, iako je krenula s namjerom da piše ljubavno-erotski roman brzo se, i na tom aspektu, pretočila ljubav prema Sinju pa su “Sinjske ruke ljubavi” naziv njezine objavljene zbirke pjesama
– Pečenje uštipaka zapravo je poziv svim gostima i mojim sugrađanima da aktivno sudjeluju u Danima Alke i Velike Gospe u Sinju. Mi ih imamo uvijek s nečim dočekati, mi smo Sinjani posebni – ustvrdila je Mara.
Često je Marija svoje proizvode dijelila, željela je da ima samo osmijeh od ljudi i lijepu riječ:
– Zdravlje je najvažnije što svima treba. Naravno, i manje pohlepe prema materijalnim stvarima. Uštipke dosta puta poklanjam jer želim da se ljudi oraspolože. Svaki dan je novi izazov, kroz prošle sam godine pečenje uštipaka i proširila pa imam nekoliko tvornica, malih kućica za pečenje uštipaka – veli nam Mara koja je bila manekenka, trgovkinja, poslovođa, uzgajala voće i povrće u plastenicima pa ga nosila na splitski pazar, ali je najviše ljubavi utkala u današnje zanimanje, ako se ono tako može i nazvati, jer ljubav prema gradu je više od tek zanimanja.
Za sve svoje sugrađane, povodom 300. obljetnice pobjede Sinjana nad Turcima, objavila je i spot “Vrelo izvora alkarskih grudi” kao svoj doprinos obilježavanju velikog dana u sinjskoj i cetinskoj povijesti.
Recept za sinjski uštipak zapravo je vrlo jednostavan – brašno, jaja, mlijeko, voda, ulje i rakija, ali najvažnije od svega je dobra volja i ljubav koja uštipak čini onim prvoklasnim.
Za kraj ove ukusne priče o sinjskim uštipcima valja tek istaknuti poruku s jednog omota za ovaj gastronomski pogodak u gradu vitezova: “Sinj bez uštipka, ko alkar bez konja”…