Brat je hvala Bogu bio zdravo dijete i sve je prošlo bez problema. S druge strane počela je nova školska godina, treći razred i nova učiteljica. Kao i prethodne školske godine svaki dan moj djed bi me odvozio i dovozio iz škole. Učiteljica je bila jako mlada i oštra. Nije shvaćala moje motoričke probleme i od početka smo imali problem u odnosu. Kao i svaki put, majka joj je objašnjavala moje stanje, ali je vidjela da ona ne shvaća moj problem pa je majka otišla na razgovor kod defektologa i psihologa od kojih je zatražila da upute učiteljicu u sve moje probleme i program za pismeni dio.
Međutim, ništa od toga. Naglo sam popustio u školi. Žalio sam se stalno mami kako učiteljica nema razumijevanja za mene i za to da mi treba više vremena za pisanje od ostalih. U dosta navrata oduzela bi mi ispit prije nego što bi ja uspio dovršiti pisanje. Pokušali smo milijun puta na lijep način s njom popričati i ona bi tada rekla da će sve biti u redu, no sljedeći dan opet bi radila po svome. Ona bi preda mnom govorila da to sve radi za moje dobro i da ona meni želi samo najbolje.
Najveći problem sam imao s matematikom i jezicima jer je tu trebalo puno više pisati. Uz sve to nerazumijevanje i probleme i treći sam razred uspio završiti s vrlo dobrim uspjehom. Kad je treći razred završio, mislio sam da će u četvrtom odnos između učiteljice i mene biti bolji jer sam uvijek polazio od toga da ljudima trebalo malo više vremena da se bolje upoznaju. Zato ni mama ni ja nismo u početku raditi preveliku dramu.
U četvrtom razredu, nažalost je sve od početka krenulo na gore. Ne samo da je bila i dalje stroga i puna nerazumijevanja prema mojim problemima, već je u trenucima kada bi ona i ja ostali sami, ponekad za vrijeme odmora ili na kraju nastave bi me počupala za kosu ili neke slične stvari. Najčešće bi se to dogodilo kad ne bi savladao zadani zadatak kojeg bi tada radili. To sam odmah prenio mami pa bi majka otišla na razgovor kod učiteljice i ravnatelja. Malo je ljudi koji su mi vjerovali jer sve to što se događalo između mene i učiteljice nitko nije vidio jer bi ona i ja u tim trenucima bili sami.
Prema ostalim učenicima je bila korektna i bez takvih ispada tako da sam odmah u početku znao da ne mogu računati na njihovu podršku. Čak taj razgovor između majke, nje i ravnatelja nije urodio plodom jer tko bi povjerovao samo meni, kad su svi ostali bili uz nju jer nikad nije pokazala takvo ponašanje pred drugima. Nakon svega, majka joj je zaprijetila da će je prijaviti ministarstvu obrazovanja jer ona svom sinu vjeruje i zna da ne lažem.
Problemi su se dalje nastavili nizati, zato što je učiteljica i djedu koji je svaki dan dolazio po mene govorila da sam nemaran, da se ne trudim i da sam u školi jednom rječju, užasan!
Djed bi sve to prenio mami, a ja sam se osjećao sve gore i gore. Imao sam osjećaj da skoro svi misle da pretjerujem i izmišljam. Bilo mi je užasno. Jedino što me je tješilo bila je spoznaja da je bio kraj četvrtog razreda i što mi ona u petom neće više predavati.
Nakon toga uslijedio je ljetni odmor. Malo sam, iskreno, bio u panici jer sam znao da će me u petom razredu dočekati razne promjene. Bilo me je strah da mi ne predaje profesorica gora od prijašnje, a bio je tu i strah od novih predmeta…