U Splitu je 28. rujna nakon kratke i teške bolesti preminuo
bivši nogometaš Hajduka i prvi predsjednik kluba u samostalnoj
Hrvatskoj, dr. Stjepan Jukić – Peladić.
Bio je ugledni znanstvenik i bivši nogometaš.
Doktor
Stjepan Jukić- Peladić, rođen je u Splitu, 8. siječnja 1935. godine,
gdje nakon završetka osnovne škole i Realne gimnazije u Splitu, u
Beogradu upisuje Prirodoslovno – matematički fakultet, i diplomira
1960. godine. Magistrirao je na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu, 1965. godine, a na istom fakultetu je i
doktorirao 1973. godine.
Radni vijek provodi uglavnom u Institutu
za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, radeći na ribarstveno-biološkoj
problematici Jadrana.
Prve korake nogometne vještine započinje
1948. godine u „tićima“ Hajduka, i 1952. godine, s juniorima Hajduka,
osvaja prvo prvenstvo Jugoslavije. Godine 1954. prelazi u RNK Split,
gdje ostaje do odlaska na fakultet. Od 1957. do 1958. godine na nagovor
bivšeg igrača i trenera Hajduka, Krešimira Arapovića, nastupa za
NK Srem iz Srijemske Mitrovice. Od 1960. do 1961. godine igra i
djelomično trenira NK Dubrovnik, nagovorom nekadašnjih legendi
Hajduka; Joze Matošića i Bože Brokete. Godine 1962. vraća se u Split, zapošljava u navedeni Institut, gdje dočekuje i mirovinu.
Povratkom u Split, Jukić, sa zaljubljenicima u „balun“ dr. Jurjom Romcem i Zlatanom Bašićem,
u tadašnjoj ambulanti Špinut, 28. prosinca 1962. godine organizira prvi
malonogometni turnir, tzv. „Pašta & fažol“, nakon kojeg datuma
„mali balun“ postaje najmasovniji vid sportsko – rekreativne igre u nas.
Stjepan Jukić – Peladić, vjerojatno je jedini Splićanin, koji je
obnašao dužnost predsjednika nogometnih klubova Hajduka i Splita.
Predsjednik Splita, bio je kraće vrijeme 1988. godine, a predsjednikom
Hajduka je od 1990. do 1992. godine. Prvi je predsjednik kluba od uspostave demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj.
Od
svih sportskih djelatnika s kojima se susretao tijekom svoje nogometne
i dužnosničke karijere, Jukić, posebno ističe barba Luku Kaliternu
i naziva ga „nestorom nogometa u težačkom Splitu“. O njemu je i knjigu
napisao pod naslovom: „Legendarni barba Luka Kaliterna“.
Tijekom
dužnosničke funkcije u sjećanju Jukića, posebno mjesto zauzimalo je
osvajanje posljednjeg Kupa Jugoslavije u sezoni 1990./91. Naime, zbilo
se to 8. svibnja 1991. godine u Beogradu, uoči samog početka rata u
Hrvatskoj, a samo nekoliko dana nakon masakra nad hrvatskim policajcima u
Borovu Selu. Konsternacija u klubu i dilema: „Otići, ili ne u
Beograd?“. Zahvaljujući lucidnošću obaju predsjednika; predsjednika
Skupštine Hajduka pokojnog akademika Ive Petrinovića i tadašnjeg
predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića, u telefonskom
razgovoru i eksplicite preporukom predsjednika Stjepana Mesića,
dogovoreno je da Hajduk, bez dvoumljenja, mora nastupiti u Beogradu.
Nastavak je poznat. Hajduk je na stadionu JNA, nastupio s crnim florom
oko ruke, pred cijelim auditorijem ex. Jugoslavije, u znak žalosti za
pogibijom 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, i pobijedio golom
Bokšića sa 1:0, domaću Crvenu Zvezdu, koja je te godine postala Europski
i svjetski nogometni prvak. Jukić, posebno na toj utakmici ističe
učinak, Alena Bokšića, koji je kaže sam pobijedio Crvenu Zvezdu.
U
prvoj Hrvatskoj nogometnoj sezoni 1992. godine, Hajduk s Jukićem na
čelu osvaja prvenstvo države, a nedugo zatim i prvi Hrvatski nogometni
super kup, te kup u sezoni 1992./93
U 2001. godini
Internacionalnog voluntarizma, IOC & FIFA dodjeljuju Jukiću diplomu
za promociju nogometa, međunarodnog prijateljstva i ljudske
solidarnosti.
Po želji pokojnika i obitelji sahranjen je u krugu obitelji na groblju Lovrinac.