Neizvjesnu sudbinu održavanja skupa nakon 55 godina priprema ‘skrojila’ je Bugarska pravoslavna crkva nezadovoljna dnevnim redom samog Sabora kojeg je predložila Ruska pravoslavna crkva , što je iskoristio i Sinod SPC koji je početkom ovog tjedna uputio pismo carigradskom patrijarhu Bartolomeju I., vrhovnom poglavaru Ekumenske Carigradske patrijaršije i ‘prvom među jednakim’ patrijarsima Pravoslavne crkve, piše Tportal.
Stoga je patrijarh SPC-a Irinej je pisao Bartolomeju kako bi ga uputio u probleme s kojima se susreće Srpska pravoslavna crkva otkad je Rumunjska patrijaršija osnovala paralelnu episkopiju na području sjevernoistočne Srbije, što dovodi k ‘prekidu liturgijskog i kanonskog općenja dvaju susjednih sestrinskih crkava, ukoliko se ne okonča takvo ponašanje’.
Naime, Srpska pravoslavna crkva ne uspijeva spriječiti nekanonsko djelovanje Rumunjske pravoslavne crkve na području Negotina i Pančeva, a koje ima za cilj da se Vlasi iz vlaškog identiteta prevedu u rumunjski identitet. Zbog tog desetogodišnjeg pokušaja da Vlasi postanu Rumunji nedavno je reagirala i Vlaška stranka iz Srbije koja tvrdi kako su Vlasi starosjedioci u Srbiji, kako Srbiju smatraju matičnom domovinom, kako je njihov matični jezik vlaški te kako su se u konačnici oduvijek izjašnjavali i osjećali kao Vlasi, a nikako kao Rumunji.
Pored toga, Irinej je upozorio i na probleme koje je prouzrokovala Antiohijska pravoslavna crkva, treća po važnosti pravoslavna crkva nakon Carigradske i Aleksandrijske patrijaršije zbog svojih nesuglasica s Jeruzalemskom patrijaršijom koja je, pak, na četvrtom mjestu po važnosti.
U pokušaju da razriješi nesuglasice uključila se Ruska pravoslavna crkva koja je ranije upozorila da okupljanje ne bi imalo smisla ukoliko neka crkva ne bi prisustvovala. Ruska pravoslavna crkva, s oko 100 milijuna vjernika, upozorila je da odluka Bugarske pravoslavne crkve i drugi slični postupci mogu biti smatrani ozbiljnim preprekom za održavanje sinoda.
Bartolomej je, pak, optimističan te smatra kako bi čelnici 14 nezavisnih pravoslavnih mogli unaprijediti jedinstvo crkava sa 300 milijuna vjernika širom svijeta.
Inače, na Velikom saboru, prvom takvom skupu od Velikog raskola Rimokatoličke i Pravoslavne crkve 1054. godine, pravoslavne crkve trebalo bi razmotriti zajedničku budućnost, svoju ulogu u suvremenom svijetu i odnos s drugim kršćanima.
Pripreme za Veliki sabor pravoslavlja počele su još u 1960-ima, pod utjecajem odluke Ivana XXIII. o sazivanju Drugoga vatikanskog sabora. Međutim, ubrzo su na površinu izbile razlike između raznih autokefalnih Crkvi i cijela je priča stala. U nekoliko posljednjih desetljeća ponovno je obnovljena, a glavni inicijator jest Carigradska patrijaršija. Pravoslavna tradicija priznaje prvih sedam crkvenih sabora kao opće, ‘vaseljene’, i to su oni koji su se dogodili između 325. i 787. Posljednji koji svi pravoslavci priznaju takvim održan je u Niceji, 787. godine.