Column

Read columns list

Mario Tomasović

"General Jelić je sa svojom postrojbom prokrčio put slobode"

Foto: D.N.
Dijete imotskih emigranata, rođen u Belgiji u srcu II svjetskog rata 1941. godine, kojemu je upravo rat temeljnom odrednicom života i nije mogao drugačije zatvoriti svoju životnu priču nego ratom za Domovinu.
"Ajme meni, dico moja !“  - jauk boli proparao je srce zapovjednika Četvrte brigade ZNG Ivu Jelića tog devetog rujna 1991. na vijest koju sam mu osobno prenio o smrti Srećka Biočića, Luke Vranješa i Ive Lisice, naših suboraca, koji su herojski pali u obrani Kruševa. Tog tužnog dana u kasno ljeto, na zemlji tvrđoj od kamena između mora i surog Velebita vodile su se odsudne bitke za Kruševo, kojega su branili pripadnici Četvrte brigade ZNG pod zapovjedništvom, do tog trenutka čvrstog i nesalomljivog, zapovjednika Jelića.

U tom strašnom času njegov čvrst i odlučan pogled zamutile su suze boli jer je uistinu kao otac primio vijest o smrti svojih vojnika kao vlastite djece. Ti trenuci, duži od vječnosti, usijeku se čovjeku u pamćenje i kao takve nosi ih cijeli život. Tako sam i ja a vjerujem i suborci koji su se zatekli u zapovjedništvu Brigade doživjeli  bol i suze svog zapovjednika. General Ivo Jelić ratni je i prvi zapovjednik Četvrte gardijske brigade; postrojbe koju je zajedno sa nekolicinom hrvatskih domoljuba u praskozorje rata osnivao, ustrojavao te ju u konačnici i poveo na njen sada već slavni ratni put.

Dijete imotskih emigranata, rođen  u Belgiji u srcu II. svjetskog rata 1941. godine, kojemu je upravo rat temeljnom odrednicom života i nije mogao drugačije zatvoriti svoju životnu priču nego ratom za Domovinu. Kao školovani časnik bivše vojske prije je od drugih i bolje od ostalih osjetio je potrebu Domovine i spremno se stavio na čelo golobradih mladića koje je trebalo povesti u vrtlog rata. 

Videći opasnost u njemu i od njega zloglasne službe bivše vojske i države pratile su svaki njegov korak i vrebale trenutak kako bi ga likvidirali. Kako bi im umakao i poremetio planove često je mijenjao mjesto stanovanja jer je Split u to vrijeme bio pun agenata i doušnika neprijateljske strane .Ironijom zlosutne sudbine dobar dio njih je završio i na našoj strani kada je bilo izvjesno da je nemoguće pobijediti hrvatski narod i njegovo pravo na slobodu i nezavisnost.

Pod motom IN HOC SIGNO VINCES, konstantinovskim snoviđenjem križa u pobjedi, Četvrta je brigada upravo pod zapovijedanjem generala Ive Jelića bila odlučujući čimbenik otpora i obrane od velikosrpske agresije na prostoru Dalmacije i Hercegovine. Pripremajući i obučavajući gardiste u Resniku, Sinju i Imotskom još u proljeće 1991. general je znao da je rat neizbježan i da u njega mogu ići samo oni najspremniji i Domovini najodaniji. U ratnim pohodima koji su uslijedili od prije spomenutog Kruševa, Kijeva, Zadra, Drniša do Južnog bojišta, odnosno Dubrovnika general Jelić je sa svojom postrojbom prokrčio put slobode i dao nadu i vjeru hrvatskom narodu da ta bitka na koncu 20-og stoljeća neće biti izgubljena. 

Poštovani gospodine generale - slobodan sam kazati -  u ime svih pripadnika Četvrte gardijske brigade i obitelji poginulih naših suboraca želim Vam se zahvaliti na putu pobjede kojeg ste upravo Vi svojom hrabrošću, znanjem i dobrotom trasirali.

Slijedili smo Vas jer smo u Vama prepoznali autoritet i očinsku dobrotu koju u okrutnim vremenima rata nismo očekivali. 

Upravo je dobrota ono po čemu ćemo Vas pamtiti.
Thu Jan 07 2016 07:00:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Hrvatski narod u raljama redikula pravilno raspoređenih po političkim blokovima

Foto: CROPIX
Skupo nas je koštalo bedasto hrvatsko odmahivanje rukom i prepuštanje nacionalnih pitanja i interesa redikulima pravilno raspoređenih i gusto naseljenih u glavnim političkim blokovima

“Nemam razumijevanja za zahtjeve iz Hrvatske jer se radi o bilateralnim temama za koje očekujemo da se riješe u za to predviđenim modulima i sudovima”, izjavio je to, povodom najavljene hrvatske blokade Srbije, mrtav-hladan njemačkom Deutsche Welle-u Gunther Krichbaum, inače predsjednik Odbora za odnose s EU u Bundestagu.

I što sada reći na ovaj kopernikanski obrat do jučer nepopustljive EU-nije, koja je upravo na sirotoj Hrvatskoj trenirala strogoću, ponižavajući je do boli?

Sjećate li se arogantnih alpskih jodlera koji su - u dosluhu sa starom Europom, dakako - zatvaranje svakog poglavlja uvjetovali raznim, u pravilu bezobraznim i bizarnim uvjetima.

Još se živo sjećamo bledskih romantičnih susreta onoga slovenskog premijera, bivšeg manekena, i hrvatske mu kolegice, kojoj je, osim stiliziranih broševa, sve drugo bolno nedostajalo; od nacionalnog ponosa i dostojanstva do elementarnog diplomatskog bontona i dobrog ukusa.

Dvostruki kriteriji

Famozno poglavlje 23 koje regulira pitanja pravosuđa i temeljnih prava, a oko kojega se Hrvatska izmučila samo tako, za Srbiju je, kako vidimo, tek usputna stanica na sigurnom i glatkom ulasku u europsku asocijaciju država.

Opasni i prijeteći zakoni nemušto zasnovani na načelu tzv. univerzalne jurisdikcije,  kojima se notorna zločinačka politika Beograda razmeće poput Hitlerovih nacista u razorenom Staljngradu, nisu teme kojima se bavio uvaženi zastupnik u njemačkom parlamentu, no ne bi bilo zgorega da mu netko - tko je taj? - iz službenog Zagreba poruči neka svoje prodike drži svojoj sve nepopularnijoj kancelarki i njenoj suludoj imigrantskoj politici.

Dok u Hrvatskoj svi šute na ovu temu, povampireni čuvari tekovina oživljavaju svoje mitove svađajući se s povijesnim događajima i činjenicama, nastojeći preko leđa poprilično krhke i nemoćne vlasti zauzeti pozicije za novi ciklus izbora koji slijede.

Bildanje političkih mišića na povijesnim traumama

Netom održani unutarstranački izbori u SDP-u samo su potvrdili opći dojam o potpunoj dezorijentiranosti te stranke i inauguraciji sjevernokorejskog modela klanjanja velikom vođi, kojemu, eto, nedostaje samo dugme za nuklearno oružje pa da sve ode u vražju mater.

Njegove denuncijantske i potpuno promašene izjave o ustašoidnoj i kakvoj li sve već ne vlasti - što god mislili o Karamarku i njegovoj počudnoj družbi - ciljano su mobilizirale domaće higijeničare duha i njihove strane mentore, a sve u prigodi obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Jasenovca. Dakle, na poligonu povijesnih trauma treba bildati političke mišiće, zajedno s budalašima iz suprotstavljenog političkog tabora, a osiromašeni i njihovim ostrašćenim politikama sluđeni narod tko šiša.

Nema na svijetu zemlje niti naroda koji bi dopustio da se netko na ovakav način poigrava s ovim prevažnim temama, koje zahtijevaju civilizacijsku suzdržanost i poštovanje, barem s aspekta elementarne ljudske pristojnosti i dužnog pijeteta prema žrtvama.

Kako vidimo, u Hrvatskoj je politički mazohizam temeljno svojstvo i vlasti i oporbe, i što se onda imamo čuditi što nekakav eurobirokrat drži lekcije o europskoj i “antifašističkoj” Srbiji u kojoj vladaju sve sami, javno deklarirani, četnici, sljubljeni sa “sopstvenim” vojvodom Šešeljom kojega je nedavno nepravomoćno ta ista eurooligarhija oslobodila svake krivnje za sva zlodjela u nedavnim ratnim sukobima.

Još nam putem suludo obrazložene presude cinično poručuju da je Velika Srbija legitmni politički cilj!?

Redikuli u političkim blokovima

Što na to veli kandidatkinja za glavnu tajnicu UN-a Vesna Pusić, Milanović, Kolinda Grabar - Kitarović, Karamarko? Zašto ne kažu, po načelu analogije da je i Hrvatska do Zemuna također legitimni politički cilj, Kratko i jasno. Zašto veliki retoričar Milanović ne prozbori takvo nešto? Je li to ostavlja na razmišljanje medijski rasčerečenom ministru kulture, kako bi ga kasnije mogao napasti, ili onoj dvojici smiješnih pravaša - tepeša, kojima je največi doseg verbalno pripetavanje  na kakvom derneku u Dalmatinskoj zagori. Skupo nas je koštalo to bedasto hrvatsko odmahivanje rukom i prepuštanje nacionalnih pitanja i interesa redikulima pravilno raspoređenih i gusto naseljenih u glavnim političkim blokovima. Matica Hrvatska? HAZU? Biskupska konferencija? Studenti? Branitelji? Njihova zlokobna šutnja je najjasniji znak nemoći u vremenu kada bi trebalo glasno govoriti.

I na kraju, čemu se imamo nadati ako je u ovoj priči cijeli narod tek publika u otužnom kazalištu lutaka, u režiji stranih centara moći kojima neizostavno pripada i uvaženi zastupnik u Bundestagu, s početka ovoga teksta.

Mon Apr 18 2016 09:10:02 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Smiješni "sanaderovski" Milanović i nespremni Karamarko

Foto: CROPIX, D.N.
Kako će Milanović ili Karamarko, nakon izbora, objasniti desecima tisuća obrazovane hrvatske mladosti da ne idu vani u tuđe zemlje, nego da se strpe jer će kao doći bolja vremena?- pita se naš gost kolumnist Mario Tomasović

Predstojeće parlamentarne izbore koji će se održati 8. studenoga ove godine obilježit će, po svoj prilici, krajnja neizvjesnost oko samog ishoda, opći društveni i politički kontekst na rubu regularnosti s obzirom na izbjegličko-migrantsku krizu, te do sada neviđena trgovina mandatima osvojenih od strane stranaka i lista mimo velikih političkih blokova.

Zoran Milanović, osokoljen najnovijim istraživanjima javnog mnijenja, prema kojima njegova stranka s koalicijskim partnerima ubrzano dostiže HDZ i njegove koalicijske partnere, istupa sve žešće smatrajući, valjda, da će povišenom retorikom i verbalnim eskapadama u potpunosti neutralizirati glavnog političkog konkurenta.

Tomislav Karamarko, očito nevičan takvom stilu političke borbe, u kojoj šef SDP-a cijelim arsenalom verbalne artiljerije tuče po svom političkom protivniku, pokušava stati na loptu, prizemljujući cijelu priču na egzaktne pokazatelje nesposobnosti sadašnje Vlade u gospodarskom, socijalnom, vanjskopolitčkom i svakom drugom pogledu.

Šef SDP-a je uspio - vide se prsti onog Amerikanca - personalizirati kampanju, svjestan strahovitog podbačaja Vlade te percepcije iste u javnosti, nastojeći kroz vlastiti alfa-mužjački diskurs popraviti opći dojam kojeg ostavlja njegova vlada na biračko tijelo. Začuđuje nespremnost HDZ-ovih stratega, pa i samog Karamarka na adekvatan odgovor, bolje kazano permanentne provokacije koje dolaze od Milanovića, koji na preza u igru uvlačiti ni samu Kolindu Grabar-Kitarović, predsjednicu RH.

Izbjeglički tsunami

Izbjeglička kriza, koja dominira medijskim prostorom posljednjih tjedana, daje specifičan obol samoj kampanji i svi od nje nastoje nešto politički utržiti, zanemarujući - što je nedopustivo i jako opasno - njezin golemi učinak na državu, građane, gospodarstvo, nacionalnu sigurnost i sve ostale aspekte povezane s izbjegličkim tsunamijem.

Osim možebitno gospođe Angele Merkel, koja je valjda znala zašto zove svu tu silnu svjetinu iz Bliskog istoka, Afrike i Azije, razvidno je kako je Hrvatska, kao i većina europskih zemalja, zatečena novonastalom situacijom, i da zapravo ne zna na što će ovo sve skupa izaći. Po Hrvatsku postoji još jedna otegotna okolnost, a ona je određena geostrateškim položajem te statusom unutar EU. Naime, vidljivo je iz aviona kako su moćnici Europe i svijeta upravo nama namijenili ulogu glavnog prihvatilišta, svjesno i planski određujući rute prolaska upravo preko naše zemlje. Još samo naivčine iz Vlade ne vide dogovor moćnika s Orbanom, te podlu igru s Vučićevom Srbijom, kako bi rijeka ljudi tutnjala upravo našim teritorijem. Naravno," uboga" Slovenija će kao i puno puta do sada poslužiti kao pijun u provođenju jednog sasvim razrađenog i po Hrvatsku štetnog plana. Dokaz da će priča ići u tom smjeru je i početak izgradnje velikog (zimskog) prihvatilišta u Slavonskom Brodu.

Po ovom pitanju su trebali sjesti i razgovarati Milanović i šef oporbe Karamarko uz asistenciju predsjednice. Sve to je izostalo. Zašto? Jednostavno, Hrvatska kronično nema politički i društveni konsenzus oko najvažnijih nacionalnih pitanja, pa smo prepušteni stihiji i improvizaciji, sve začinjeno optužbama, svađama i politikanstvom glavnih političkih aktera.

Nije samo izbjeglička kriza problem oko kojeg se ne mogu oni usuglasiti; sve je u ovoj nesretnoj zemlji neusuglašeno, podijeljeno, isposvađano. Na svim poljima caruje nered i nerad.

Odlaze najbolji od najboljih

Kako će Milanović ili Karamarko, svejedno, objasniti desecima tisuća obrazovane hrvatske mladosti da ne idu vani u tuđe zemlje, nego da se strpe jer će kao doći bolja vremena? Pa nama odlaze najbolji od najboljih, a gradimo kampove za ljude strane kulture koji bi, ako se asimiliraju, trebali umanjiti taj demografski deficit. O tempora, o mores!

Koliko će tko uzeti saborskih mjesta, tko će s kim koalirati i za koju cijenu, sasvim je svejedno ukoliko se izgube iz vida gore naznačeni problemi, od kojih zemlja pati više od dvadeset godina.

Zato, smiješan se doima Milanović u svom "strong sanaderovskom" izdanju dok se razmeće nesuvislom retorikom, kao što se i Karamarko doima - vjerojatno s debelim razlogom - zabrinut i neopušten, jer Hrvatsku čeka tegobna i neizvjesna budućnost.

Thu Oct 22 2015 12:00:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

KOMENTAR "Ovaj izbjeglički val je opasno zaljuljao same temelje Europske unije"

Foto: Tom Dubravec / CROPIX, Miroslav Lelas
"Brzopotezno zatvaranje granica važnih članica Unije de facto srušilo Schengenski sporazum, odnosno njegovu temeljnu vrijednost i načelo o slobodnom kretanju robe i ljudi"

Sasvim logičnim upitom: "Zašto, ako izbjeglice imaju za cilj stići do Njemačke ili Švedske, te dvije zemlje ne šalju brodove u Tursku i izravno ne vode izbjeglice u Hamburg ili Stockholm i time, spriječe ljudsku dramu i urušavanje vlasti zemalja kroz koje izbjeglice prolaze", saborski je zastupnik Damir Kajin, svjesno ili nesvjesno, pogodio u srž problema, dvojbi i strahova oko invazije migranata na Stari kontinent.

Seobe naroda biblijskih razmjera kojima svjedočimo definitivno označavaju kraj jednog i nagovještaj drugog razdoblja, kojega  Europljani ne mogu niti naslutiti, a kamoli predvidjeti. Panika koja je obuzela vlade i države kroz koje je nahrupila bujica ljudi s Bliskog istoka, sjeverne Afrike i tko zna otkuda sve ne, zorno svjedoči o nespremnosti i zatečenosti istih unatoč najavama da bi se upravo to moglo dogoditi.

Hrvatska je jedna od tih država, kojima je Europska unija do prije neki dan propisala nekakve smiješne kvote od tisuću-dvije izbjeglica, preciznije - migranata,  da bi sada preko slavonskih kukuruzišta u samo nekoliko sati pristizao broj znatno veći od te propisane kvote. Odatle i ono pitanje uvaženog zastupnika s početka teksta, kojemu se ne može pridjenuti atribut nekakvog desničara, te  koji je s pravom i razlogom zabrinut oko najnovijih događaja s migrantima.

Njemačka i Švedska kao poželjne destinacije, čija snažna gospodarstva navodno mogu "progutati" ovaj useljenički val trebale bi biti zaintresirane da ovi ljudi što brže i sretnije stignu u njihove industrijske i poslovne zone, kada bi se radilo samo o tome. Ovdje su, međutim, u pitanju složeni procesi koji će se još dugo proučavati s obzirom da već sada imaju dalekosežne posljedice na političku arhitekturu našeg kontinenta.

Pretenciozno, pa i neprimjereno bi bilo u ovom osvrtu davati bilo kakve odgovore na pitanje o problemu migracijskog vala koji je udario u Europu, jer on ima svoj duboki i slojeviti povijesni kontekst i korijen zasnovan na prostoru Bliskog istoka još  na početku dvadesetog  stoljeća. Utjecaj velikih sila u ono vrijeme, a isto tako i danas,  odredile su i sada određuju razvoj događaja, koji će sudbinski utjecati na zemlje Europe i ovoga dijela svijeta.

Od urušavanja Osmanlijskog carstava dvadesetih godina prošlog stoljeća, osnivanja države Izrael 1948. godine i svih turbulentnih procesa povezanih s tim,  likvidacije režima u Iraku i Libiji do tzv. Arapskog proljeća - gdje je umjesto cvijeća niklo sjeme smrti, podjela i razdora - taj je prostor vječitog previranja s rijekama krvi koje nemaju namjeru stati.

To je uistinu po život opasan prostor, sada posebno u Siriji, i nije nikakvo čudo da ljudi žele pobjeći na neka sigurnija mjesta. Mi smo nažalost, u Domovinskom ratu,  imali iskustvo razaranja, ubijanja i progona naših ljudi, tako da itekako razumijemo ljude koji bježe iz ratom pogođenih područja.

No, kako uvijek postoji neko ali,  tako se i za ove izbjegličke kolone može postaviti pitanje: zašto je u njima izuzetno veliki broj vojno sposobnih muškaraca? Ne djeluju kao osvješteni pacifisti. Dobro, možda u kaosu rata s puno suprotstavljenih strana i nema nekog smisla ostati dolje, no kako objasniti zašto odlaze i oni čiji prostori nisu zahvaćeni ratom?  Zašto kod sebe , osim značajnih količina novaca, nemaju nikakve identifikacijske dokumente, te zašto se naposljetku ne žele registrirati u zemljama kroz koje prolaze? Usporedbom s ostalim zbjegovima iz naše nedavne prošlosti, ovi ljudi djeluju nekako nestvarno; kao nevidljivom rukom navođeni i samo za svrhu bjega pomno instruirani. Naravno, ovo je subjektivan dojam; moguće da zbog kulturološko-civilizacijskih razloga oni drukčije reagiraju na izvanredne i stresne situacije od prosječnog Europljanina.

Naravno, valja reći da smo kao država i kao narod dužni pomoći potrebitima u nevolji, kao što su i nama za vrijeme Domovinskog rata pomagali drugi, jer je to naprosto ljudski i civilizacijski imperativ. I jedno dijete u koloni, stariji i nemoćni tužna su činjenica o kojoj ne treba dvojiti.

Kada smo kod Hrvatske i njenog odgovora na ovu situaciju, valja istaknuti tri bitne značajke:

Prvo, potpuno promašena sigurnosno-obavještajna prosudba u odnosu na broj migranata koji su ušli zemlju, što je uzrokovalo zatečenost, nespremnost te nesposobnost osiguranja i zaštite državne granice. Ovo treba sagledavati i kao potencijalnu opasnost u smislu prolaska za sada neutvrđenih i neotkrivenih terorista povezanih sa radikalnim islamističkim organizacijama.

Drugo, nevjerojatna naivnost u odnosu na postupanje prema migrantima od strane susjednih zemalja; Srbije, Mađarske i Slovenije koje su što restriktivnom što bizantijskom politikom Hrvatskoj usmjerile rijeke ljudi, želeći od nje napraviti prihvatno-sabirni centar.

Treće, suočavanje s pogubnim posljedicama nesuverenističkog ponašanja političkih elita od smrti dr. Franje Tuđmana do danas, što se najbolje vidi kroz  nekritičko idealiziranje i glorificiranje Europske unije. To sada za pouku Milanoviću i onima koji pretendiraju na vlast.

Ovaj izbjeglički val je, kako vidimo, opasno zaljuljao i same temelje Europske unije, jer je brzopotezno zatvaranje granica važnih članica Unije de facto srušilo Schengenski sporazum, odnosno njegovu temeljnu vrijednost i načelo o slobodnom kretanju robe i ljudi. 

I što sada, nakon svega?

Bez obzira, što nam govore da smo mala zemlja i da ne utječemo na bitne procese u Europi i svijetu, razvidno je da smo isto tako dio te i takve Europe i svijeta, i da isključivo o nama ovisi kako ćemo urediti svoju zemlju kako bi bila sigurna, funkcionalna i uspješna. Ovaj događaj koji još trese Hrvatsku i Europu može i treba biti upozorenje hrvatskim političkim elitama da ne zanemaruju nacinalnu sigurnost te da ne urušavaju institucije sustava koje su im voljom naroda povjerene na upravljanje. Nikakva EU, Amerika ni Vatikan neće nam pomoći, ako ne pomognemo sami sebi.

Tue Sep 22 2015 07:06:20 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Tomasović: ''Pitanje franka je društveno pitanje na kojem se testira suverenost Vlade''

Foto: Ilustracija, CROPIX
Koliko će još trebati upozoravati Vladu i bankarske predatore na alarmantno stanje u Republici Hrvatskoj, donosimo vam iz razgovora s Ivanom Kontrecom i Denisom Smajom iz Udruge Franak, profesorom Goranom Dodigom, te predsjednikom Udruge Hvidra-e Split, Marijom Tomasovićem

Turistička sezona, kao i godišnji odmori su u tijeku. Gosti, domaći, ali i političari opuštaju se na prekrasnim jadranskim plažama uz pokoju kapljicu domaćeg alkohola, ostavljajući iza sebe sve brige i probleme.

Na žalost, neki hrvatski građani nemaju luksuz otići na godišnji odmor, brčkati se u moru i uživati u suncu. Oni jednostavno nemaju dovoljno financija za takvo što ili još gore, nemaju financija za osnovne životne potrebe, a sve zbog jednog poteza – uzimanja kredita u švicarskim francima čija je rata nezaustavljivo rasla i odvela u propast više od 60 tisuća građana koji su podigli kredit u „švicarcima“.

I dok hrvatski političari i dalje šetaju po ljetovalištima, brodicama, domjencima, hrvatski građani, ne vidjevši izlaza iz „omče švicaraca“ koja ih sve više pritišće, oduzimaju si živote.

Prije dva mjeseca, u Gradu mladih u zagrebačkoj Dubravi, 54- godišnji otac troje djece počinio je samoubojstvo vješanjem upravo zbog kredita u švicarskim francima. Prema saznanjima, supruga nesretnog 54- godišnjaka, u prosincu 2014. godine, ostala je bez posla, dok se rata kredita popela na 6 tisuća kuna. Ne vidjevši izlaz iz ove financijske krize, 54- godišnjak je „omčom oko vrata“ odlučio okončati svoj život u dužničkom ropstvu koje ga je snašlo. Očajni brat preminulog 54- godišnjaka tada se pismom obratio i premijeru Zoranu Milanoviću moleći ga da nešto poduzme i riješi problem svih građana koji su dignuli kredit u francima. Naravno, ništa se nije promijenilo.

Denis Smajo iz Udruge Franak tada je izrazio uznemirenost zbog ovog slučaja i kazao kako predstavnici Hrvatskog udruženja banaka i Hrvatske narodne banke uopće nisu svjesni velike i izuzetne odgovornosti prema građanima koji su podigli kredit u nesretnim švicarcima.


Nekontrolirano divljanje franka dovodi do sve većeg broja samoubojstava

Prošloga petka, 13. kolovoza, zbio se još jedan crni dan za obitelj korisnika kredita u švicarskim francima. 48- godišnji ratni veteran, koji se iz Slavonije u potrazi za boljim životom nakon završetka Domovinskog rata, sa svojom obitelji doselio u Kaštela, oduzeo si je život. Iza sebe je ostavio ucviljenu suprugu i tri kćeri.

48- godišnjeg ratnog veterana nisu ubili meci na bojištu dok se borio za čast i slobodu Lijepe naše, već ga je ubio vlastiti potpis. Potpis na papiru kojim ga je ubila banka čija je rata kredita postala veća od iznosa za mirovinu koju je primao.

Bivši branitelj koji je na sebe digao ruku uzeo je kredit na 25 godina kako bi mogao izgraditi kuću za sebe i svoju obitelj. Na samom početku rata kredita mu je bila 3800 kuna, dok mu je mirovina bila oko 8 tisuća kuna, no nekontroliranim divljanjem tečaja, te povećanjem rate, bilo je sve teže boriti se s dugom i kreditnim obvezama dok mu je u međuvremenu mirovina bila čak dvostruko umanjena.

I iz Udruge Franak kažu kako se ubio zbog kredita čija je rata na daleko nadmašila mjesečna primanja, te su istaknuli kako se ovaj nesretni branitelj htio ubiti i prije dva mjeseca, ali tada mu je pomogao Ivan Kontrec iz Udruge Franak.

- Već je jednom pokušao samoubojstvo, prije tri, četiri mjeseca.  Prije dva mjeseca me zvao, na dan kada smo imali veliki prosvjed u Zagrebu i rekao da će se ubiti jer da više ne može izdržati, te će tako pomoći našoj borbi za pravdu. Molio sam ga da ne čini takve gluposti jer će na taj način najviše nepravde nanijeti sebi i svojoj obitelji, a da nama time neće pomoći. Plakao mi je da najmlađoj kćeri ne može dati novac za marendu niti priuštiti izlet sa školom – rekao je Kontrec koji je tada o namjerama ovog branitelja obavijestio policiju koja ga je zatekla na Rivi i odvela.

Kontrec kazuje kako ovoga puta nije bilo najave te je zgrožen cijelom situacijom pitajući se tko će sada plaćati taj kredit i što će biti s njegovom obitelji.

- Hoće li oni sada postati beskućnici – pita se Kontrec.


Psihički problemi: osamljivanje, nemogućnost radovanja, zatvaranje u svoj svijet

Hrvatska vapi za sve većom stručnom pomoći osobama koje nisu u mogućnosti same se nositi sa problemima koji ih pritišću, a njihovoj cjelokupnoj situaciji ne pridonosi ni činjenica da na pomoć i razumijevanje nalaze kod tek jako malog broja ljudi.

Prof.dr. Goran Dodig bavi se upravo problematikom ljudi koji su u egzistencijalnoj ugroženosti, a koja vodi u stanje da se čovjeku mogu javiti suicidalne misli koje onda i realizira.

- Vidim da egzistencijalna ugroženost vodi u stanje koje dovodi do toga da se čovjeku mogu javiti suicidalne misli koje onda realizira. Probao sam ovu situaciju staviti u kontekst vremena i okolnosti u kojem živimo, ali i pala mi je na pamet jedna činjenica iz stare Grčke. Kada bi netko htio napraviti samoubojstvo onda je on morao navesti razloge gradskom vijeću koje je onda to odobravalo da li to može, a kao jedan od razloga je bio i taj da ne može više podnositi poniženje kojem je izložen i to su ovi filozofi u staroj Ateni uvažavali kao ozbiljan razlog. Kada to stavimo u kontekst današnjeg vremena nije to samo pitanje egzistencijalne ugroženosti nego jednog gubljenja samopoštovanja i osjećaja poniženosti i povrijeđenosti – smatra Dodig.

Dodig ističe kako gubljenje samopoštovanja uz osjećaj poniženosti i povrijeđenosti, te nebrojeno drugih svakodnevnih negativnih vijesti koje osoba čuje, prave dodatno nesigurnim, uplašenim i napuštenim osobu kojoj je pomoć prijeko potrebna.

- Sve to skupa dovodi čovjeka u jedno stanje koje se u psihijatriji zove, kada su suicidi u pitanju, egzistencijalno stiješnjenje. Dakle, osoba dođe pred zid – kazuje nam Dodig koji savjetuje da se u takvim situacijama potraži stručna pomoć. 

- Ono što bih ja savjetovao ljudima koji dođu u situaciju da osjećaju da su pred zidom, da svakako potraže stručnu pomoć. Da se javi obitelj koja prepoznaje te znakove egzistencijalnog stiješnjenja, a to su prvenstveno osamljivanje, nemogućnost radovanja, izbjegavanje komunikacije, zatvaranje u svoj svijet i da pokušaju nagovoriti tu osobu da se jave psihijatru i da onda psihijatar pokuša dat cjeloviti terapijski pristup. Nije dovoljno samo porazgovarati jer ti ljudi u principu znaju sve ono što bi trebali učiniti ali nemaju snage i često puta tu snagu daju upravo antidepresivi koji mogu biti od pomoći. To ne znači da su ti ljudi psihijatrijski bolesnici, već im antidepresivi daju  osjećaj energije i samopouzdanja što je jako dobro – ističe Dodig.

I sam Kontrec se osvrnuo na problematiku države koja nije angažirala psihologe i psihijatre za pomoć ljudima koji su ugroženi zbog „švicaraca“, ali i ovrhama, te ostalim financijskim problemima.

Žalosno je ovo što se događa. Ovaj suicid u Kaštelima nije prvi koji se dogodio, a strahujemo da će ih još biti. Vlada stalno priča o gubitku banaka, a o tome što ljudi gube nitko ništa ne govori – kaže Kontrec.


Danas u dužničkom ropstvu zbog tada povoljnih franaka

Za komentar na ovu krajnje izraženu socio-patološko- tragičnu problematiku hrvatskog društva u kojoj se hrvatski građani, branitelji, ubijaju, upitali smo i predsjednika Udruge Hvidra-e Split, Marija Tomasovića.

Otkada je švicarski franak  „podivljao“ javilo mi se dosta razvojačenih hrvatskih branitelja koji svoje stambeno pitanje nisu riješili na način da su od Ministarstva obrane, odnosno Ministarstva hrvatskih branitelja, sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, dobili odgovarajući stan. Značajan dio hrvatskih branitelja svoje stambeno pitanje je morao rješavati i još uvijek rješava na način da su podizali kredite kod poslovnih banaka. Naravno, oni kao i ostali građani, koji su podizali kredite za rješavanje stambenog pitanja,  dovedeni su  u zabludu od poslovnih banaka – smatra Tomasović iz razloga što je tada kredit u švicarskim francima bio povoljniji od ostalih te je samim time i logično da su građani dizali takve kredite i doveli se u situaciju koja je danas prisutna.

Tomasović kazuje kako ni dan danas značajan dio hrvatskih branitelja nije riješio stambeno pitanje preko Ministarstva hrvatskih branitelja jer se posljednjih godina taj oblik rješavanja stambenog pitanja dosta smanjio, zahtjevi su postali višestruko veći od mogućnosti i pitanje je tko će, kada i na koji način riješiti stambeno pitanje.

Znajući sve to skupa, ljudi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, a koji nisu na taj način riješili stambeno pitanje, okrenuli su se ovom obliku rješavanja stambenog pitanja zadužujući se u kreditima u švicarskim francima te su upali su u ovakvo dužničko ropstvo – rekao je Tomasović.

Tomasović se osvrnuo i na nedavno samoubojstvo 48- godišnjeg ratnog veterana iz Kaštela, te taj čin smatra dramatičnim upozorenjem hrvatskoj Vladi, ali i bankarskim predatorima koji djeluju u RH.

- Ovaj tragični događaj, samoubojstvo hrvatskog branitelja u Kaštelima , je jedno vrlo, ne ozbiljno, nego dramatično upozorenje Vladi Republike Hrvatske, a isto tako opominjući „post mortem“ apel, krik očajnika koji nije imao kud, bankama; bankarskim predatorima koji djeluju u Republici Hrvatskoj, a čije se matične kuće ni u snu ne smiju ponašati ovako u zemljama iz kojih upravljaju – upozorava Tomasović.     


Slijedi test ozbiljnosti i suverenosti hrvatske Vlade

I dok banke dijele milijunske dobiti, ljudi od kojih žive gube živote, nemoćni su i bez ikakve perspektive da riješe ovaj problem. Iako je već mnogo puta ova bitna i goruća tema istaknuta i u Saboru još ni jedan prijedlog nije učinkovito riješio problem 60 tisuća dužnika u Hrvatskoj koji su podigli i otplaćuju kredit u nesretnim „švicarcima“.

Hoće li nadolazeći parlamentarni izbori nešto promijeniti, upitali smo još jednom za komentar, Tomasovića.

- Ovo pitanje švicarskog franka, odnosno pitanje dužnika u švicarskim francima, ono ni u kom slučaju ne smije i ne može biti jedna priča koja će poslužiti vladajućima u dokazivanju biračima za predstojeće parlamentarne izbore, nego je ovo političko i društveno pitanje par exellence u Hrvatskoj na kojem se testira sama ozbiljnost i suverenost hrvatske Vlade neovisno o političkom predznaku – zaključuje Tomasović.

Thu Aug 20 2015 15:44:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska