Column

Read columns list

Josip Jović

Srijedom u sridu: Čiji je Mile Kekin?

Foto: CROPIX, screenshot YouTube
Njegova se optužba izravno proteže s djedova na unuke. Insistiranje na pobjedi iz 45. je, u stvari, inzistiranje na propaloj državi i propalom režimu i negacija nove države, inzistiranje na privilegijama i eksluzivnim pravima na vlast za sva vremena - ističe Josip Jović u svojoj novoj kolumni

Žučne, kao nigdje u Europi, ideološke rasprave s temama iz Drugog svjetskog rata dobile su i ovih dana pjesničku formu iliti varijantu. Zametnuo ih je pjevač, vođa sastava "Hladno pivo" Mile Kekin svojom nazovi pjesmom u kojoj veli: "Ja nisam vaš, nisam od glave do pete, moji su dobili 45". Odgovorio mu je frontmen Đubriva Toni Aničić ovako: "Ti nisi naš, od glave do pete, tvoji su izgubili 95". Vrlo aktivni i neobično neotesani polemičar na društvenim mrežama, nitko drugi do li bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić ponudio je kompromisno rješenje: "Pobijedili su moji 45, a ja sam pobijedio 95... Nismo vaši fašisti, ne pomišljam pred zid voditi đake ili vješati na trgovima!" Baš sjajno.

Pjesma Mile Kekina objavljena je na mnogim portalima i dnevnim listovima. Dobila je pregršt grubih i pohvalnih odgovora i komentara od strane čitalačke mase, kao i od samih novinara. Tako se u jednom dnevnom listu s velikim oduševljenjem Kekin naziva "bardom iz Gajnica", kaže se dalje kako njegov nježni vokal prati zvuk akustične gitare. Pjesma je, tumači nam dalje pisac, neskrivena društvena kritika upućena grupi političara i građana . Moš mislit!

Kekinovi, inače posve besmisleni prosvjedni stihovi, ne bi bili vrijedni pažnje da nije upravo brojnih pro et contra reakcija, što na svoj način oslikava bolesno stanje duhova u zemlji, toliko godina poslije događaja i prilika na koje se taj pjesmuljak referira, ali na svoj način i brutalno razotkriva jednu nakaradnu i razornu ideološku poziciju koja se inače u teorijskim, historiografskim i političkim raspravama zna vješto umatati i razne ideologeme i floskule. Tim gore što je riječ o poznatoj osobi koja ima stanoviti utjecaj na mladu generaciju.

Kao prvo logično pitanje spontane se nameće ono: čiji je uopće Mile Kekin, tko su to njegovi, a tko su oni drugi? On se očito identificira s pobjednicima iz 1945. godine, iz godine sloma fašizma. U tome i ne bi bio nikakav problem, kad se ne bi do kraja i bez ostatka identificirao i sa slomom svake nacionalne ideje i sa svim onim što je u ime antifašizma napravljeno. Njegov je pogled na svijet bez ostatka izrazito manihejski. Jer, on zna što je crno, a što bijelo. On zna tko je pred zid vodio đake, a to zna i Ranko Ostojić, on zna i čiji su djedovi i bake punili vagone. To svakako nisu bili njegovi pobjednici.

Ni na kraj pameti mu nije pomisao da su pobjednici, primjerice strijeljali trideset tisuća Zagrepčana, pri čemu nisu nimalo štedjeli ni djecu, ni na kraj mu pameti nije pokolj stotinjak tisuća vojnika i civila zarobljenih na Bleiburškom polju, ni tisuće jama u koje su bacani živi ljudi, ni brojni građani kojima je oduzeta imovina i koji su potjerani iz svojih stanova. Stvarno, čovjeka zazebe oko srca odsustvo minimuma ljudske suosjećajnosti, koja se možda ne bi mogla očekivati od Vesne Pusić, prema kojoj su svi na Bleiburgu bili krivi samo što nisu suđeni, ali od jednog umjetnika to je malo težo bilo očekivati. Taj pogled na prošlost bez imalo objektivnosti i poštenja vodi nas, posve sračunato, u sve dublje svađe i podjele. Ta njegova poruka nije usmjerene prema zločinima iz prošlosti, nije čak ni prema političarima nego prema cijelom narodu koji ne misli i ne osjeća kao on. Njegova se optužba izravno proteže s djedova na unuke. Insistiranje na pobjedi iz 45. je, u stvari, inzistiranje na propaloj državi i propalom režimu i negacija nove države, inzistiranje na privilegijama i eksluzivnim pravima na vlast za sva vremena. I što je najgore, Mile Kekin će i svoju djecu odgajati u istom duhu mržnje, jer "ja nisam vaš i tako ću učiti svoje dijete".    

Wed Mar 09 2016 10:52:14 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Srijedom u sridu: Milanović ili Komadina, Karamarko ili Nitko

Foto: CROPIX
Dok u SDP sve pršti od grubih riječi i međusobnih napada dva zaraćena tabora, pri čemu se pokazuje da ideološke razlike i podjele nisu nužan uvjet ni razlog isključivosti i netrpeljivosti, u HDZ-u vlada prividni sklad

Nadolazeći travanj biti će mjesec unutarstranačkih izbora u četiri stranke: HNS-u, HSSS-u, SDP-u i HDZ-u. No, razumljivo, najviše pozornosti privlače predsjednički izbori u dvije najveće stranke. I u jednoj i u drugoj biti će primijenjen princip jedan član jedan glas. U HDZ-u po prvi put, s tim da će u njemu biti i jedan kandidat. U SDP-u su ostala dva kandidata, sadašnji predsjednik Zoran Milanović i Zlatko Komadina.

Dok u SDP sve pršti od grubih riječi i međusobnih napada dva zaraćena tabora, pri čemu se pokazuje da ideološke razlike i podjele nisu nužan uvjet ni razlog isključivosti i netrpeljivosti, u HDZ-u vlada prividni sklad. U stranci koja je izgubi vlast kočnice naglo popuste, prokulja nezadovoljstvo, krivica pada na najodgovornijega i traži se njegova demisija. Da je HDZ izgubio izbore situacija bi i u njemu bila ista. Nije, doduše, HDZ ni ostvario apsolutnu ni očekivanu pobjedu, ali je koaliranjem s Mostom postao važnim dionikom vlasti. U takvoj situaciji svi očekuju dio kolača za sebe i nitko ne riskira izazivati sudbinu, pa se nitko neće ni usprotiviti predsjedniku Tomislavu Karamarku niti ga javno kritizirati, osim što će se možda pojaviti neko ime tek forme radi.

Pozicija bivšega premijera nije baš zavidna ni sigurna. U bitku za novi predsjednički mandat ulazi kao gubitnik čak pet što lokalnih, što nacionalnih, što europskih izbora. Protiv sebe ima brojne nezadovoljnike, što zbog neuspjeha stranke, što zbog vlastite marginalizacije. Sve češće mu se prigovara nedemokratsko ponašanje. Dvije velike gradske organizacije, zagrebačka i splitska, otvoreno su najavile potporu njegovu protukandidatu, a od toga nije daleko ni riječka ćelija iz koje taj protukandidat i dolazi. Na njegovoj je strani ipak dio organizacijske strukture, stranački novci, dio medija, moćni pojedinci, uglavnom bivši ministri iz njegove vlade, kojima je on osigurao ministarske položaje. Bez obzira na isprazan sadržaj, promašenu retoriku i besmislene stilske figure, Milanović se običnom članstvu doima boljim govornikom i vještijim polemičarom od Komadine. Oštriji je u nastupima prema HDZ-u i predsjednici Republike pa mu i to može biti stanoviti plus.

Zlatko Komadina nije atraktivan političar visokih dometa ni potrebnog formata. Nema jasnu viziju, kao ni zaokruženu rečenicu. Glumi većeg ljevičara od Milanovića, ali prilično neuvjerljivo. Njegova je, čini se, jedina prednost u želju velikog, vidjet će se kolikog, dijela članstva za promjenama. No bio jedan ili drugi na čelu stranke, SDP sa svojim deplasiranim i anakronim antifašizmom“ samo utire put novim porazima. SDP ni s jednim ni s drugim nema sjajnu budućnost.

Tomislava Karamarka mnogi i u HDZ-u smatraju krivcem za podbačaj na proteklim parlamentarnim izborima. Pokazalo se kako ankete koje ga redovito prikazuju kao najnepopularnijeg političara nisu ni izmišljene ni nategnute. No, u sastavljanju Vlade pokazao se dosta elastičnim, Bože Petrov mu je u zadnji tren pružio ruku spasa, a on se morao zadovoljiti titulom prvog potpredsjednika Vlade, koju je svojevremeno za sebe izmislio Ratimir Čačić. I ta mu pozicija osigurava sigurni ostanak na mjestu predsjednika najbrojnije stranke. No to za HDZ i njegovu budućnost također nije dobra vijest. Karamarko je navodno dobar kao organizator, ali je sigurno i nepopravljivo loš kao lider.   

Wed Mar 16 2016 15:19:45 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Srijedom u sridu: Zašto je lustracija deplasirana?

Foto: CROPIX
Josip Jović novi je kolumnist Dalmacija Newsa. U svojoj prvoj kolumni za naš portal osvrnuo se na nesprovedenu lustraciju u Hrvatskoj

Puno se i previše u predizborno vrijeme pa i nakon njega govorilo o lustraciji. Neki je prizivaju i čak u njoj vide pravo rješenje svih naših muka, čak i gospodarskih, dok su drugi oštro protiv. Najgore je u svemu što se nitko nije potrudio jasno kazati što bi taj pojam značio, kako bi izgledao odgovarajući zakon, na koga bi se sve odnosio i kakve bi na koncu bile sankcije protiv lustriranih? Od ideje je odustao čak i Tomislav Karamarko koji je tu temu u funkciji mobiliziranja dijela biračkog tijela nekako i revitalizirao. Recimo, jedno od obećanja za koje je dobro da, kako stvari stoje, neće biti izvršeno.

Ima barem pet bitnih razloga zbog kojih je lustracija danas deplasirana. Najčešće se u tom pravcu spominje njezina zakašnjelost, kad već nije provedena tijekom devedesetih iz razumljivih razloga. Bio je rat, kojega druge istočne zemlje na koje se pozivamo nisu imale, i otvaranje ovoga pitanja slabilo bi obrambenu moć nacije. Mnogi ljudi iz onoga sustava na koje bi se vjerojatno odnosila famozna lustracija nisu više aktivni.

Proces preispitivanja ljudi, ideja i ideologija donio bi mnoge nove svađe i nove podjele, u uvjetima ionako polarizirane političke scene, naprosto to bi preispitivanje značilo gašenje vatre benzinom.

Zločini koji su učinjeni neposredno i puno godina nakon Drugog svjetskog rata pa i nakon devedesete godine prošloga stoljeća u smislu ubojstava, masovnih i pojedinačnih, te u smislu grubog kršenja ljudskih prava sa zakonskim ili bez zakonskog pokrića, ne smiju, reći će neki, ostati nekažnjeni. Ali, pobogu, za progone zločinaca i zločina nije potreban novi zakon. Za to, naime, postoje već dovoljno dobri zakoni.

Siguran sam kako bi se lustracija lako pretvorila u lov na vještice, u jalno i pakosno denunciranje. Nastradali bi možda mnogi nedužni i nevažni, dok bi mnogi glavni igrači i upravljači ostali zaštićeni. Oni su se odavno pobrinuli sakriti svoje dosjeje i uljepšati biografije, ili čak prijeći na drugi obalu rijeke.

Njihovi nasljednici i sljedbenici postali su nerijetko u međuvremenu stupovima društva, raspoređeni su po mnogim strankama i strančicama i državnim ustanovama, pa bi provedba zakona o lustraciji bila sigurno opstruirana i gotovo neprovediva.

Ukratko, s lustracijom bi se dogodilo isto što i s popisom branitelja kojega je objelodanila bivša vlast s ciljem tobože osvjetljavanja uloge pojedinaca u Domovinskom ratu, otkrivanja lažnih branitelja i nezasluženih privilegija. Rezultat je bio nikakav, osim što su se među samim braniteljima zametnute svađe i što je svaki branitelj postao na neki način sumnjiv, što i jest bio pravi smisao akcije.

U prošlosti ne možemo živjeti, ali se s njim i oko nje moramo pomiriti, a pomiriti se možemo jedno uz punu, objektivnu i nepristranu istinu. Najbolji doprinos lustraciji bila bi jedna deklaracija o tom prošlom vremenu totalitarnih režima koju bi zajednički donijele najvažnije političke, znanstvene i kulturne institucije. Kod izbora i postavljanja kadrova, i to je put lustracije, na odgovorna mjesta u državnim službama, diplomaciji, sigurnosnim službama, medijima itd. trebalo bi pažljivo voditi računa o stručnim, političkim i moralnim osobinama ljudi.        

Wed Mar 02 2016 11:58:46 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska