Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/59a002c4b9e03e5a5d8b4585/80

Imoćanin u Indoneziji: Lombok i Ubud

Donosimo završni dio zapisa iz Indonezije, koje je za naš portal pripremio Ivan Lončar.

Odlučili smo se posjetiti Lombok, otok udaljen od Balija nekoliko sati vožnje speedboatom. Preko otoka stigli smo u gradić Mataraam koji ima jako malo toga za ponuditi pa smo odlučili pronaći motor kako bi obišli što se obići da u jednom danu. Međutim to se ispostavilo velikom preprekom jer smo šetajući gradom shvatili da nitko drugo ne hoda, nego se vozi u autu ili na motoru. 

Svi su nas čudno gledali i nije im bilo jasno zašto hodamo kraj ceste. Uporno smo tražili motor, ali su nam svi govorili kako ne možemo naći motor za iznajmljivanje nego samo automobil i vozača. Nismo odustajali i nakon sat vremena smo naišli na neke mladiće koji su nam nakon pregovaranja rado dali neregistrirani motor za 20 kuna. Ključ u bravu i krenuli smo prema Sengigi plaži. Na jednom brežuljku smo parkirali motor,smjestili se i uzeli prženi kukuruz premazan domaćim chili sosom i to je bio pun pogodak. Uživali smo u svakom zalogaju u tom neobičnom spoju ukusa gledajući Sengigi plažu prepunu kupača, ali na žalost i prepunu smeća i improviziranih suncobrana od plastične smjese. Tu su i  mjesta za iznajmljivanje maski za ronjenje, djed koji prodaje kikiriki na plaži iz onih starinskih košara sa ramena i slični neobični prizori. Vratili smo se u Mataraam i obišli ono što se dalo obići jer zbilja grad je sve samo ne ono što bi nekome preporučili da ode vidjeti i doživjeti. Džamija u centru grada, gradski trg i to je to. 

Čudan spoj, čak smo naišli na Mcdonalds u takvom mjestu, zbilja iznenađujuće. Ujutro smo krenuli prema resortu kojeg smo išli posjetiti i u kojem nam je bio plaćen smještaj kojeg smo dobili , prostrani resort od nekoliko tisuća kvadrata, 33 - metarski bazen, bijela pješčana plaža, soba, ne soba, već vlastita kućica sa dvorištem. U svakom slučaju ne nešto što želimo i tražimo na putovanju jer preferiramo, ali zanimljivo za vidjeti i doživjeti.  Na plaži susrećemo Alija koji  na svojoj gondoli  priča da uzgaja perle i bisere. 

Zanimljiv tip, odvodi nas do svoje improvizirane trgovine sazidane od dasaka na plaži i pokaže nam ručne radove. Moja bolja polovica Kate primijeti jednu ogrlicu koja joj se svidi i sad ja pokušavam naći način kako da je kupim od Alija upotrebljavajući dobro istesane vještine Bargana. Preskupo nam je dati 400 kuna za ogrlicu te pitam može li nešto drugo jer nemamo novca.  Ali se čudi kako nemamo novca, a odsjedamo u hotelu po noćenju koje vrijedi više od 3 prosječne indonezijske plaće. Ne mogu mu objasniti kako smo tu završili pa mu jednostavno kažem da nemamo novca i nudim mu nešto drugo.  Dam mu reklamnu majicu u kojoj sam se slikao  i dam mu svoju staru majicu koju kaže da će pokloniti sinu.  Kate dobije svoju ogrlicu od domaćih uzgojenih indonezijskih perli.

 Krenuli smo prema Gangga slapovima, a na dolasku nas je redar na parkiralištu pitao odakle smo i kad je čuo Hrvatska počeo se derati Luka Modriććć, inače smo to doživjeli par puta u režiji nogometnih fanatika te zemlje u kojoj je nogomet jako popularan i igra se na svakom koraku. Slapovi su bili uvertira onom što je tek slijedilo. Vožnja sve većim zabitima i selima u kojima nema ni asfalta, došli smo do nekih mjesta u kojima ljudi još upitu prstom kad vide avion i  gdje djeca do 15 - ak godina nikad nisu vidjeli bijelca. To je bio jak prizor, gledaju nas, boje se i ne znaju što da rade svi im objašnjavaju tko smo i što tu radimo, ali oni su i dalje jako zbunjeni. 

Neobičan doživljaj, nakon zaustavljanja na poljima riže na kojima smo kratko radili sa domaćim ženama okopavajući rižu i slikajući se sa svom djecom koja su imala veliki odmor i koja su nas uspjela uhvatiti motorom, stižemo u selo Sendang. Ishodište za izlete na vulkan Rinjani za koji na žalost nismo imali vremena. Tu u selu smo pronašli Irfana našeg vodiča koji nas je obećao voditi na najpoznatije slapove na otoku-Sendang Gile i Tiu Kelap slapove. Da bi došli do tih slapova morali smo hodati džunglom pola sata i na par mjesta smo morali prijeći hladnu rijeku. Potom smo se vratili smo  u resort i ujutro smo krenuli natrag na Bali. 

U luci Bangsal smo doživjeli neugodno iskustvo tako što naš speedboat taj dan nije vozio jer se desio neki kvar, a kartu koju smo imali za povratak nam nisu priznali pa sam nakon 3 sata pregovora bez dovoljno novca za povratnu kartu i sa potvrdom za povrat novca od ove kompanije koja je otkazala dobio od ljubaznih domaćina iz luke kartu po lokalnoj cijeni za koju sam, da bi je platio, uspio razmijeniti direktno hrvatske kune u indonezijske rupije jer sam uspio naći dečka koji skuplja strane novčanice, on je dobio egzotične hrvatske kune, a ja dragocjene rupije za kartu. Dok smo se šetali prema brodu doslovno cijela postava koja radi u luci nas je ispratila i nosila nam stvari jer su se osjećali krivima za taj gaf kojeg je prouzročila kompanija koja je otkazala vožnju i nije nam dala direktan povrat novca već smo to morali zatražiti naknadno. Iživcirani, ali i ponosni na ljude koji su nas tako srdačno ispratili i koji su nam izašli u susret vratili smo se na Bali ali ovaj put u Ubud, mjesto u centru otoka u kojem smo se zadržali 2 dana prije povratka u Hrvatsku. 

Obišli smo još jedna polja riže,vozili se opet motorom kroz živopisna sela unutrašnjeg dijela otoka koja su još više tradicionalnog štiha od onih na obali načetih turizmom. Bali je predivan otok pun raznih mogućnosti i nebrojenih mjesta i prilika za jednog putnika, ali imam osjećaj da turizam koji je jako intenzivan lagano narušava život kakav se tu živio od uvijek, sve je manje ljudi koji rade u polju, sve je više onih koji niti ne idu u školu nego odmah kupe motor iznajmljuju ga i svojevrsni su lešinari koji kupe mrvice koje im ostavljaju brojni turisti, ali imam osjećaj da kupe i zadnje mrvice svoje tradicije koja se sve teže snalazi u takvom okruženju. Zadnji je dan u Ubudu kojeg smo pročešljali do kraja vozim se motorom prema Ubud marketu i skrenem lijevo kao i svi kroz jednosmjernu ulicu nekih 15- ak metara u krivom smjeru, policija-stop. Pomislim kud baš sad, pokušam se praviti i pobjeći, ali me vješto zaustave. Pomirim se s činjenicom da ću se morati izvlačiti. 10 minuta kasnije nalazim se u improviziranoj vanjskoj policijskoj postaji okružen sa 3 policajca koji mi kažu da sam napravio kaznu vožnje u krivom smjeru i nemam internacionalnu vozačku. 

Uvjerim ih da je to internacionalna vozačka jer smo u EU, povjeruju mi, ali mi kažu da sam napravio prekršaj. Upitam ih dečki, a da Vam dam nešto pa da me pustite, pogledaju me očima u kojima nisam vidio ni razumijevanja, ni ljutnju, jednostavno nisam mogao shvatiti što su pomislili u tom trenu. Nakon 20 sekundi odgovara policajac koji je jedini znao engleski jezik, može po 100 000 nama dvojici i slobodan si, ja drsko odgovaram po 50 000 danas idem na avion imajte razumijevanja, slože se. Uspio sam srediti dvostruku kaznu po cijeni od 25 kuna po glavi za 2 policajca. Viknem Kati izvadi pare, ona vadi pare i dolazi prema nama,  a policajac će njoj, no, no come here someone will see you, i tako se nađemo u situaciji da ja, 3 policajca i moja Kate čučimo ispod zidića i brojimo po 25 kuna dvojici policajaca kao zamjenu za plaćanje dvostruke kazne. Ruka ruci i svatko nastavi svojim putem. Sretni što smo dobro prošli i što su nas pustili bez lisica na rukama nakon očiglednog mita. Odlučimo s preostalim rupijama otići na masažu za koju smo čuli da je jedna od najboljih koje ćemo probati. Ispostavilo se da je masaža bila jako dobra ali i neobična. Prilikom masaže osjetio sam nešto čudno na svojim leđima i trebalo mi je par minuta da shvatim što. 

Žena koja me je masirala imala je grube,radničke ruke koje su vjerojatno to jutro bile u polju i tko zna koliko djece ona želi poslati u srednju školu kao Irfana i da bi to napravila primorana je raditi doslovno cijeli dan. Iako je masaža bila sjajna, osjećao sam se nekako krivo, ja sam tu, uživam, masira me žena koja zaslužuje sve na ovome svijetu,htio sam se ustati i samo joj dati novce, ali to bi vjerojatno ispalo kontraefektno pa sam odlučio zahvaliti joj najiskrenije što mogu i dati joj nešto više novca na kraju masaže. Spoznaja i stvari koje su mi prolazile kroz glavu dok me je masirala kao da su me otrijeznile! Budi zahvalan na tome što imaš, nemoj se žaliti,bori se,koračaj i ne boj se. Nije bitno kako brzo ideš bitan je smjer u kojem se krećeš,odaberi pravi smjer i uputi se. Ne osvrći se i ne posustaj na bilo čije povike da ne možeš i da nisi vrijedan, svi smo isto vrijedni i svi smo isti makar bili prepuni različitosti. Kao da mi je to sve govorila žena dok me masirala svojim radničkim,grubim rukama.

Prepuni dojmova krenuli smo na aerodrom u Denpasar, u Dohi smo sreli istoga dečka Hrvoja s kojim smo sjedili u avionu na putu prema Indoneziji i koji je putovao u Laos i baš smo se međusobno obradovali jedno drugome. Čekajući ukrcaj u Dohi upoznali smo i na Milu, našeg emigranta sa Korčule koji je postao uspješni biznismen u Aucklandu i po dolasku u Zagreb ga nismo htjeli napustiti nego smo s njim čekali  njegov avion za Dubrovnik, a on je prilikom rastanka izvadio vizitku svjestan kako je mladima danas teško naći posao, a i motiviran našim doživljajima i životima rekao čuvajte ovu vizitku i nazovite me ako ne budete imali drugog rješenja u životu,sjajna gesta velikog čovjeka. Inspirativni Mile je bio zadnja osoba koju smo susreli dok nismo došli natrag u Zagreb u našu bazu i laboratorij u kojem se stvaraju formule za sljedeće avanture i putovanja.

Prepuni dojmova,ne želeći još otići napustili smo tu čarobnu uniformnu zemlju,razmišljajući o Indoneziji o tom svijetu koji se mijenja i nestaje, sumirajući u glavi ljude koje sam putem susreo kažem sam sebi, pa ne postoji 7 svjetskih čuda kao što govore, tvrdim da postoji 7 milijardi svjetskih čuda,jer svatko od nas je čudo za sebe i svatko od nas ima nešto za ponuditi što netko drugi nema i baš u tome je sva ljepota ovoga svijeta u kojem živimo.

Na putovanjima vidiš puno toga,ali najvrjednije od svega je to što zaviriš duboko u sebe,naučiš biti svoj i shvatiš da možeš i ono što si mislio da je nemoguće. 

Facebook komentari

hr Fri Aug 25 2017 12:59:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a170277b9e03e9d0b8b458f/80

Svečani koncerti povodom 90. obljetnice Glazbene škole Josipa Hatzea

Najbrojnija i najstarija Glazbena škola u Dalmaciji slavi 90. rođendan Svečanim koncertima povodom 90. obljetnice Glazbene škole Josipa Hatzea u petak, 24. studenog 2017. i to na tri lokacije: u Muzeju grada Splita, s početkom u 11 sati, Promenadnim koncertom u 18.30 sati te centralnim Svečanim koncertom u HNK Split, s početkom u 19.30 sati.

U Muzeju grada Splita solisti i ansambli, učenici Glazbene škole Josipa Hatzea te studenti Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu uz studente Muzičke akademije u Zagrebu, predstavit će se raznovrsnim programom, a ulaz na koncert je slobodan.

Puhački orkestar Hatze Brass2Go, okupljen posebno za ovu prigodu, izvest će Promenadni koncert pod vodstvom prof. trube Jakova Jurića. Glazbena povorka kreće u 18.30 sati, a zvukovima će obogatiti i uveseliti građane splitskog centara na potezu od crkve Gospe od Zdravlja do Sv. Frane.

Na velikoj pozornici HNK Split, u sklopu večernjeg koncerta, nastupit će Djevojački zbor i Gudački orkestar Glazbene škole Josipa Hatzea, pod vodstvom dirigenta Jure Bučevića, te solisti, nekadašnji učenici Glazbene škole Josipa Hatzea, a danas profesionalni glazbenici, te glazbenici koji su u posljednjim desetljećima obilježili kulturnu scenu grada Splita. Tako će se violinistu Valteru Lovričeviću, oboistici Sanji Milić, pijanistima Zoranu Veliću, Vesni Podrug i Jadranki Garin, violončelistu Mihovilu Karuzi, saksofonistu i skladatelju Gordanu Tudoru, fagotistu Žarku Perišiću, te klarinetistu Željku Miliću pridružiti i bas Ante Jerkunica. Ovo je jedinstvena prilika da publika uživo posluša sugrađanina, čija je stalna adresa već nekoliko godina Berlin, gdje je član stalnog postava Berlinske Opere. Ante Jerkunica prve glazbene poduke stekao je upravo u Glazbenoj školi Josipa Hatzea, a do danas je nastupao u svim većim europskim opernim kućama, dok ga angažman sljedeće sezone vodi i do New Yorka u Metropolitan Operu. Na koncertu će nastupiti Komorni i Simfonijski orkestar sastavljen posebno za ovaj koncert od profesionalnih glazbenika, i to pod vodstvom dirigenta Harija Zlodre. Ulaznice za koncert mogu se kupiti u splitskom HNK po cijeni od 30 kn.

Povijest Glazbene škole Josipa Hatzea

Institucionalno glazbeno obrazovanje u Splitu već 90 godina održava se u sklopu Gradske glazbene škole, danas poznate pod nazivom Glazbena škola Josipa Hatzea. Godine 1927. iz okrilja Zvonimirove glazbene škole izdvojile su se Jelka Karlovac i Mery Mayer-Žeželj koje su osnovale vlastitu violinističko-glasoviračku školu. Iduće godine ta je ustanova prerasla u Gradsku glazbenu školu, čije se djelovanje proteže u razdoblju od 1928. do 1941. 

Tada je to bila vjerojatno jedina redovna glazbena škola u Splitu i u cijeloj Primorskoj banovini koju je pomagala Općina, a odobrilo Ministarstvo prosvjete. U školskoj godini 1946./1947. Glazbena škola „uselila se“ u nove prostorije u Ulici I. Lučića-Lavčevića, gdje i danas dijelom radi, a u idućim godinama, uz stručnu glazbenu nastavu na odjelima, uvedena je i općeobrazovna nastava na razini srednjih škola. 

Osnovan je i baletni studio, a od školske godine 1948./1949. ustalila se današnja struktura škole: šest razreda niže, dva pripremna (danas razredi za odrasle) i četiri razreda srednje škole s realizacijom nastavnog plana i programa koji je od 1949. do 1963. vrijedio za sve glazbene škole u Hrvatskoj. Prema tom programu zastupljeni su odjeli za klavir, gudačke i puhačke instrumente, pjevanje i teoretske predmete koji su postojali i ranije, s uvođenjem novih odjela za narodne i popularne instrumente (harmonika i gitara). 

Povećanjem broja odjela i učenika pokazala se potreba za prostornim proširenjem škole što je i omogućeno zahvaljujući inicijativi Školskoga odbora i pomoći Općine i Brodogradilišta Split. Godine 1959. započela je izgradnja nove školske zgrade, a 12. rujna 1965. godine škola je konačno dobila prostorije u novoizgrađenom dijelu uz dom Brodogradilišta uUlici graničara, gdje djeluje i danas na adresi Trg hrvatske bratske zajednice br. 3. S namjerom odavanja priznanja glazbeno-pedagoškom i skladateljskom radu svojeg sugrađanina, skladatelja Josipa Hatzea, koji je i odgojio generacije glazbenika, Skupština Općine Split na sjednici 2. srpnja 1964. donijela je odluku o odobrenju promjene naziva škole, koja se od tada naziva Muzička škola „Josip Hatze“ u Splitu. Kontinuirani razvoj osigurao je školi, njezinom osoblju i nastavnicima, kao i učenicima, zavidnu reputaciju u Hrvatskoj, ali i šire.

Danas Glazbena škola Josipa Hatzea izvodi glazbeni program za predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski uzrast, a osim u Splitu, djeluje u čak devet dislociranih odjela; u Postirama, Supetru i Bolu na otoku Braču, u Hvaru, Jelsi i Starome Gradu na Hvaru, na otoku Visu, u Kaštelima i u Trogiru. Osim obrazovanja djece i mladih, Glazbena škola Josipa Hatzea obogaćuje i pokreće kulturnu scenu Grada Splita, a radost muziciranja prenosi i na brojnim koncertima i natjecanjima diljem Hrvatske i Europe. 

Cilj škole je i poticanje mladih glazbenika na sudjelovanje u glazbenim natjecanjima pa se u Glazbenoj školi Josipa Hatzea već 22 godine održava Međunarodno natjecanje mladih glazbenika Daleki akordi. U posljednjem desetljeću Škola je i jedan od organizatora ciklusa Umjetnost bez granica, koji se od 2009. održava svake posljednje nedjelje u mjesecu u Galeriji Ivana Meštrovića. Uz to, Škola je producirala izvedbu barokne opere Didona i Eneja 2011. te praizvedbu mjuzikla Roko, Roko, tatino oko 2016. u HNK Split, kao i izvedbu na 57. Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku 2017., gdje su po prvi put učenici neke škole samostalno izveli mjuzikl kao svirači, pjevači, plesači i glumci. 

Učenici škole suradnici su i sudionici brojnih koncertnih i opernih izvedbi u splitskom HNK, gdje je Škola uz suradnju splitskog HNK pokrenula i projekt Filharmonija budućnosti, u sklopu kojeg učenici sviraju uz profesionalne glazbenike kazališne kuće.

Facebook komentari

hr Thu Nov 23 2017 18:18:27 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5418a7681899422e4000000b/80
Foto: Screenshot YouTube

"Luka, hvala ti! Sada možemo imati dva terapeuta za djecu..."

Više nego što su očekivali: Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Luka Modrić pomogao je zadarskoj Udruzi za autizam, gdje je 28 oboljelih, najviše djeca

Luka Modrić donirao je novac Udruzi za autizam Zadar. Sad će, umjesto jednog, moći imati dva terapeuta za rad s djecom i odraslima, pišu 24 sata.

- Presretni smo! Ova će nam donacija pomoći da puno toga promijenimo i da oboljelima od autizma pomognemo jer privatne terapije su skupe i mnogi roditelji svojoj ih djeci ne mogu priuštiti - kaže nam Ante Armanini, predsjednik udruge, koji volontira na toj funkciji. I on ima sina od 15 godina koji boluje od autizma.

S obitelji živi u Zadru, u četvrti Voštarnica, a susjeda im je Modrićeva sestra Jasmin, žive na istom katu.

- Razgovarali smo i kazala mi je da Luka želi pomoći nekoj udruzi u Zadru i ja sam rekao da bi nama pomoć dobro došla. U roku od mjesec dana nazvali su me i rekli da provjerim stanje na žiro računu. Provjerio sam i iznenadio se, bilo je to puno više nego što smo očekivali - kaže Armanini.

Luka Modrić odrastao je u Zadru nakon što je u ratnom vihoru njegova obitelj protjerana iz Zatona Obrovačkoga, gdje je proveo najranije godine djetinjstva. Nakon izbjegličkog života u sobi hotela Iž počela je karijera o kojoj mnogi mogu samo sanjati. Kao dijete odlazio je na treninge u najmlađi sastav NK Zadar, a susjedi kažu da su ga rijetko kad mogli vidjeti bez lopte.

Modrić ima dvije sestre, Jasminu i Dioru. Udruga za autizam Zadar ima 79 članova, od kojih je 28 oboljelo od autizma, najviše male djece i tinejdžera. Imaju prostoriju od 30 metara četvornih bez sanitarnog čvora.

- Zahvaljujući ovoj donaciji, možemo od grada tražiti malo veći prostor s dvije sobe jer se terapije za ljude s autizmom obavljaju jedan na jedan i zato treba osigurati privatnost i mir - kaže Armanini.

Pri udruzi djeluje i Kabinet za ranu intervenciju Zadar, koji služi za rano otkrivanje simptoma iz širokog spektra autizma. Udruga pruža pomoć roditeljima kod sumnje na dijagnozu iz spektra autizma, pruža informiranje o mogućnostima liječenja u Hrvatskoj te pomoć pri ostvarivanju prava iz Zakona o socijalnoj skrbi.

Prostor sa sanitarnim čvorom i dvije prostorije značio bi im i mogućnost apliciranja na razne druge projekte i sredstva financiranja jer mnogi natječaji zahtijevaju da prijavljeni imaju, među ostalim, sanitarni čvor. Imaju dosta senzorne opreme za malu djecu te bi se i ona nakon toga mogla adekvatnije koristiti.

Adresa udruge je u Ulici Domovinskog rata, tek ulicu dalje od Modrićeve sestre i nekoliko stotina metara dalje od hotela Iž, u kojem je Modrićeva obitelj provodila izbjegličke dane.

Modrić je s obitelji u Zadru često ljeti, a lani je sa suigračima Mateom Kovačićem i Sergiom Ramosom te njihovim suprugama odmor nakon obaveza u Primeri proveo u rodnom gradu.

- Luku nisam osobno upoznao, no pratimo ga i navijamo za njega. Ovo nam je veliki vjetar u leđa, puno mu zahvaljujemo svi. Naša vrata su mu uvijek otvorena i, ako nas odluči posjetiti, bit će nam to pravo veselje. U dogovoru s njegovom sestrom, majkom i ocem, složili smo se da o iznosu donacije nećemo govoriti, i ja se toga držim - kaže Armanini.     

"Srce nam je puno"

- Česte su donacije na nacionalnoj razini i zvučnijim imenima, a nama je ovo velik poticaj. Mi smo mali i neeksponirani, naša djeca nisu za medijske istupe koji bi im stvarali velike poteškoće. Samozatajni smo i zato nam nešto ovakvo još više znači. Srce nam je puno, i meni i mojoj obitelji - rekla je potpredsjednica udruge Josipa Kardum.     

Facebook komentari

hr Thu Nov 23 2017 18:10:22 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a143963b9e03e6c088b45b4/80

"Adventura" u Šibeniku

Dubioza Kolektiv, Elemental, TBF, Mayales, Detour, Neno Belan, Amy Winehouse tribute band, Fenix i Opća opasnost samo su neka imena koja će zabavljati Šibenčane i njihove goste na "Adventuri" od 6. prosinca do 1. siječnja u jedinom plastic-free adventu u Hrvatskoj.

Adventski program u Perivoju Roberta Visianija stajat će 400 tisuća kuna, od čega će sponzori dati 300 tisuća, a 100 tisuća grad. Za Novu godinu nastupit će Dubioza kolektiv, za što će biti izdvojeno 62.500 eura.

Grad-tvrđava adventske će svijeće zapaliti na svojoj najstarijoj "fortici" te će tako Šibenik dobiti, ako ne najveći, onda sigurno najstariji adventski vijenac – Tvrđavu sv. Mihovila.

"Adventura" i doček Nove godine pokazat će Šibenčanima i njihovim gostima da je Šibenik postao grad u kojem se i u zimskom razdoblju može ugodno boraviti, rekao je šibenski gradonačelnik Željko Burić.

Organizacija "Adventure" i dočeka Nove godine povjerena je Javnoj ustanovi Tvrđavi kulture Šibenik.

"Prije Dubioze nastupit će Elemental", najavila je ravnateljica Javne ustanove Tvrđava kulture Šibenik Gorana Barišić-Bačelić te dodala kako žele ponoviti "sjajnu priču" iz 2014. i ponovno istaknuti grad kao kvalitetno odredište u adventu.

Šibenski dogradonačelnik Paško Rakić rekao je kako su za "Adventuru" izabrali 24 pravne osobe s kreativnom i raznovrsnom ugostiteljskom i trgovačkom ponudom u adventskim kućicama od 10 sati do 23 sata radnim danom, a vikendom do jedan sat poslije ponoći.

Glazbeni program "Adventure" na Kraljevu dvoru otvara TBF, a u prosincu će u Šibeniku nastupiti i Mayales, Detour, Opća opasnost, Auguste, Mnogi Drugi i tako dalje. Prvi dan nove godine nastupaju Neno Belan i Fiumensi.

Ponovno će se održati i Freetulada, najavila je jedna od organizatorica programa Morana Periša.

"Nadam se da će prepoznatljivo za Šibenik postati i puštanje lampiona na Badnju večer, od čije će prodaje prihod, kao i lani, ići u dobrotvorne svrhe", rekao je direktor Turističke zajednice grada Šibenika Dino Karađole.

Facebook komentari

hr Thu Nov 23 2017 18:03:17 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a16f89db9e03e4c0b8b4597/80

Odaberite Sportski Centar Mačak za nezaboravan dječji rođendan!

Zabava je zagarantirana!
Priuštite svom djetetu jedinstvenu i prvorazrednu proslavu rođendana u Sportskom Centru Mačak . Odaberite rođendanski paket ovisno o željama Vas i Vašeg djeteta: kuglanje, nogomet ili oboje. Izbor je isključivo Vaš! 

Opustite se bezbrižno s drugim roditeljima u našem caffe baru dok djecu pazi i zabavlja naša animatorica. Za više informacija kontaktirajte nas na 021/771133 ili na 091/4771133.

Facebook komentari

hr Thu Nov 23 2017 17:45:32 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .