Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/59a002c4b9e03e5a5d8b4585/80

Imoćanin u Indoneziji: Lombok i Ubud

Donosimo završni dio zapisa iz Indonezije, koje je za naš portal pripremio Ivan Lončar.

Odlučili smo se posjetiti Lombok, otok udaljen od Balija nekoliko sati vožnje speedboatom. Preko otoka stigli smo u gradić Mataraam koji ima jako malo toga za ponuditi pa smo odlučili pronaći motor kako bi obišli što se obići da u jednom danu. Međutim to se ispostavilo velikom preprekom jer smo šetajući gradom shvatili da nitko drugo ne hoda, nego se vozi u autu ili na motoru. 

Svi su nas čudno gledali i nije im bilo jasno zašto hodamo kraj ceste. Uporno smo tražili motor, ali su nam svi govorili kako ne možemo naći motor za iznajmljivanje nego samo automobil i vozača. Nismo odustajali i nakon sat vremena smo naišli na neke mladiće koji su nam nakon pregovaranja rado dali neregistrirani motor za 20 kuna. Ključ u bravu i krenuli smo prema Sengigi plaži. Na jednom brežuljku smo parkirali motor,smjestili se i uzeli prženi kukuruz premazan domaćim chili sosom i to je bio pun pogodak. Uživali smo u svakom zalogaju u tom neobičnom spoju ukusa gledajući Sengigi plažu prepunu kupača, ali na žalost i prepunu smeća i improviziranih suncobrana od plastične smjese. Tu su i  mjesta za iznajmljivanje maski za ronjenje, djed koji prodaje kikiriki na plaži iz onih starinskih košara sa ramena i slični neobični prizori. Vratili smo se u Mataraam i obišli ono što se dalo obići jer zbilja grad je sve samo ne ono što bi nekome preporučili da ode vidjeti i doživjeti. Džamija u centru grada, gradski trg i to je to. 

Čudan spoj, čak smo naišli na Mcdonalds u takvom mjestu, zbilja iznenađujuće. Ujutro smo krenuli prema resortu kojeg smo išli posjetiti i u kojem nam je bio plaćen smještaj kojeg smo dobili , prostrani resort od nekoliko tisuća kvadrata, 33 - metarski bazen, bijela pješčana plaža, soba, ne soba, već vlastita kućica sa dvorištem. U svakom slučaju ne nešto što želimo i tražimo na putovanju jer preferiramo, ali zanimljivo za vidjeti i doživjeti.  Na plaži susrećemo Alija koji  na svojoj gondoli  priča da uzgaja perle i bisere. 

Zanimljiv tip, odvodi nas do svoje improvizirane trgovine sazidane od dasaka na plaži i pokaže nam ručne radove. Moja bolja polovica Kate primijeti jednu ogrlicu koja joj se svidi i sad ja pokušavam naći način kako da je kupim od Alija upotrebljavajući dobro istesane vještine Bargana. Preskupo nam je dati 400 kuna za ogrlicu te pitam može li nešto drugo jer nemamo novca.  Ali se čudi kako nemamo novca, a odsjedamo u hotelu po noćenju koje vrijedi više od 3 prosječne indonezijske plaće. Ne mogu mu objasniti kako smo tu završili pa mu jednostavno kažem da nemamo novca i nudim mu nešto drugo.  Dam mu reklamnu majicu u kojoj sam se slikao  i dam mu svoju staru majicu koju kaže da će pokloniti sinu.  Kate dobije svoju ogrlicu od domaćih uzgojenih indonezijskih perli.

 Krenuli smo prema Gangga slapovima, a na dolasku nas je redar na parkiralištu pitao odakle smo i kad je čuo Hrvatska počeo se derati Luka Modriććć, inače smo to doživjeli par puta u režiji nogometnih fanatika te zemlje u kojoj je nogomet jako popularan i igra se na svakom koraku. Slapovi su bili uvertira onom što je tek slijedilo. Vožnja sve većim zabitima i selima u kojima nema ni asfalta, došli smo do nekih mjesta u kojima ljudi još upitu prstom kad vide avion i  gdje djeca do 15 - ak godina nikad nisu vidjeli bijelca. To je bio jak prizor, gledaju nas, boje se i ne znaju što da rade svi im objašnjavaju tko smo i što tu radimo, ali oni su i dalje jako zbunjeni. 

Neobičan doživljaj, nakon zaustavljanja na poljima riže na kojima smo kratko radili sa domaćim ženama okopavajući rižu i slikajući se sa svom djecom koja su imala veliki odmor i koja su nas uspjela uhvatiti motorom, stižemo u selo Sendang. Ishodište za izlete na vulkan Rinjani za koji na žalost nismo imali vremena. Tu u selu smo pronašli Irfana našeg vodiča koji nas je obećao voditi na najpoznatije slapove na otoku-Sendang Gile i Tiu Kelap slapove. Da bi došli do tih slapova morali smo hodati džunglom pola sata i na par mjesta smo morali prijeći hladnu rijeku. Potom smo se vratili smo  u resort i ujutro smo krenuli natrag na Bali. 

U luci Bangsal smo doživjeli neugodno iskustvo tako što naš speedboat taj dan nije vozio jer se desio neki kvar, a kartu koju smo imali za povratak nam nisu priznali pa sam nakon 3 sata pregovora bez dovoljno novca za povratnu kartu i sa potvrdom za povrat novca od ove kompanije koja je otkazala dobio od ljubaznih domaćina iz luke kartu po lokalnoj cijeni za koju sam, da bi je platio, uspio razmijeniti direktno hrvatske kune u indonezijske rupije jer sam uspio naći dečka koji skuplja strane novčanice, on je dobio egzotične hrvatske kune, a ja dragocjene rupije za kartu. Dok smo se šetali prema brodu doslovno cijela postava koja radi u luci nas je ispratila i nosila nam stvari jer su se osjećali krivima za taj gaf kojeg je prouzročila kompanija koja je otkazala vožnju i nije nam dala direktan povrat novca već smo to morali zatražiti naknadno. Iživcirani, ali i ponosni na ljude koji su nas tako srdačno ispratili i koji su nam izašli u susret vratili smo se na Bali ali ovaj put u Ubud, mjesto u centru otoka u kojem smo se zadržali 2 dana prije povratka u Hrvatsku. 

Obišli smo još jedna polja riže,vozili se opet motorom kroz živopisna sela unutrašnjeg dijela otoka koja su još više tradicionalnog štiha od onih na obali načetih turizmom. Bali je predivan otok pun raznih mogućnosti i nebrojenih mjesta i prilika za jednog putnika, ali imam osjećaj da turizam koji je jako intenzivan lagano narušava život kakav se tu živio od uvijek, sve je manje ljudi koji rade u polju, sve je više onih koji niti ne idu u školu nego odmah kupe motor iznajmljuju ga i svojevrsni su lešinari koji kupe mrvice koje im ostavljaju brojni turisti, ali imam osjećaj da kupe i zadnje mrvice svoje tradicije koja se sve teže snalazi u takvom okruženju. Zadnji je dan u Ubudu kojeg smo pročešljali do kraja vozim se motorom prema Ubud marketu i skrenem lijevo kao i svi kroz jednosmjernu ulicu nekih 15- ak metara u krivom smjeru, policija-stop. Pomislim kud baš sad, pokušam se praviti i pobjeći, ali me vješto zaustave. Pomirim se s činjenicom da ću se morati izvlačiti. 10 minuta kasnije nalazim se u improviziranoj vanjskoj policijskoj postaji okružen sa 3 policajca koji mi kažu da sam napravio kaznu vožnje u krivom smjeru i nemam internacionalnu vozačku. 

Uvjerim ih da je to internacionalna vozačka jer smo u EU, povjeruju mi, ali mi kažu da sam napravio prekršaj. Upitam ih dečki, a da Vam dam nešto pa da me pustite, pogledaju me očima u kojima nisam vidio ni razumijevanja, ni ljutnju, jednostavno nisam mogao shvatiti što su pomislili u tom trenu. Nakon 20 sekundi odgovara policajac koji je jedini znao engleski jezik, može po 100 000 nama dvojici i slobodan si, ja drsko odgovaram po 50 000 danas idem na avion imajte razumijevanja, slože se. Uspio sam srediti dvostruku kaznu po cijeni od 25 kuna po glavi za 2 policajca. Viknem Kati izvadi pare, ona vadi pare i dolazi prema nama,  a policajac će njoj, no, no come here someone will see you, i tako se nađemo u situaciji da ja, 3 policajca i moja Kate čučimo ispod zidića i brojimo po 25 kuna dvojici policajaca kao zamjenu za plaćanje dvostruke kazne. Ruka ruci i svatko nastavi svojim putem. Sretni što smo dobro prošli i što su nas pustili bez lisica na rukama nakon očiglednog mita. Odlučimo s preostalim rupijama otići na masažu za koju smo čuli da je jedna od najboljih koje ćemo probati. Ispostavilo se da je masaža bila jako dobra ali i neobična. Prilikom masaže osjetio sam nešto čudno na svojim leđima i trebalo mi je par minuta da shvatim što. 

Žena koja me je masirala imala je grube,radničke ruke koje su vjerojatno to jutro bile u polju i tko zna koliko djece ona želi poslati u srednju školu kao Irfana i da bi to napravila primorana je raditi doslovno cijeli dan. Iako je masaža bila sjajna, osjećao sam se nekako krivo, ja sam tu, uživam, masira me žena koja zaslužuje sve na ovome svijetu,htio sam se ustati i samo joj dati novce, ali to bi vjerojatno ispalo kontraefektno pa sam odlučio zahvaliti joj najiskrenije što mogu i dati joj nešto više novca na kraju masaže. Spoznaja i stvari koje su mi prolazile kroz glavu dok me je masirala kao da su me otrijeznile! Budi zahvalan na tome što imaš, nemoj se žaliti,bori se,koračaj i ne boj se. Nije bitno kako brzo ideš bitan je smjer u kojem se krećeš,odaberi pravi smjer i uputi se. Ne osvrći se i ne posustaj na bilo čije povike da ne možeš i da nisi vrijedan, svi smo isto vrijedni i svi smo isti makar bili prepuni različitosti. Kao da mi je to sve govorila žena dok me masirala svojim radničkim,grubim rukama.

Prepuni dojmova krenuli smo na aerodrom u Denpasar, u Dohi smo sreli istoga dečka Hrvoja s kojim smo sjedili u avionu na putu prema Indoneziji i koji je putovao u Laos i baš smo se međusobno obradovali jedno drugome. Čekajući ukrcaj u Dohi upoznali smo i na Milu, našeg emigranta sa Korčule koji je postao uspješni biznismen u Aucklandu i po dolasku u Zagreb ga nismo htjeli napustiti nego smo s njim čekali  njegov avion za Dubrovnik, a on je prilikom rastanka izvadio vizitku svjestan kako je mladima danas teško naći posao, a i motiviran našim doživljajima i životima rekao čuvajte ovu vizitku i nazovite me ako ne budete imali drugog rješenja u životu,sjajna gesta velikog čovjeka. Inspirativni Mile je bio zadnja osoba koju smo susreli dok nismo došli natrag u Zagreb u našu bazu i laboratorij u kojem se stvaraju formule za sljedeće avanture i putovanja.

Prepuni dojmova,ne želeći još otići napustili smo tu čarobnu uniformnu zemlju,razmišljajući o Indoneziji o tom svijetu koji se mijenja i nestaje, sumirajući u glavi ljude koje sam putem susreo kažem sam sebi, pa ne postoji 7 svjetskih čuda kao što govore, tvrdim da postoji 7 milijardi svjetskih čuda,jer svatko od nas je čudo za sebe i svatko od nas ima nešto za ponuditi što netko drugi nema i baš u tome je sva ljepota ovoga svijeta u kojem živimo.

Na putovanjima vidiš puno toga,ali najvrjednije od svega je to što zaviriš duboko u sebe,naučiš biti svoj i shvatiš da možeš i ono što si mislio da je nemoguće. 

hr Fri Aug 25 2017 12:59:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/59ef518bb9e03e068f8b45b0/80

Više od polovice Hrvata ide na festivale

Više od polovice ispitanika u Hrvatskoj, njih 52 posto, posjetili su neki festival u zadnje dvije godine, a najčešće su išli na ulične festivale, festivale pop, rock i metal glazbe, gastronomske festivale i festivale elektroničke glazbe, pokazalo je istraživanje na više od 1000 ispitanika.

Polovica ispitanika posjetila je neki festival u zadnje dvije godine, a riječ je uglavnom o uličnim, glazbenim i kulturnim festivalima u Hrvatskoj, priopćeno je u srijedu iz kompanije Mastercard koja je provela istraživanje.

Više od 40 posto ispitanika kazalo je da posjećuje ulične festivale, oko 30 posto njih posjećuje festivale pop glazbe, rock, metal i gastronomske festivale, a 20 posto ih kaže da ide na festivale elektroničke glazbe ili druge kulturne manifestacije. Kada je riječ o festivalima u inozemstvu, u zadnje dvije godine ih je posjetilo tek sedam posto ispitanika.

Na festivale najčešće idu ispitanici iz Sjeverne Hrvatske. Festivali pop glazbe najpopularniji su u Dalmaciji i Lici, a više ih vole žene. Rock i metal festivale posjećuju većinom muškarci, najčešće Ličani, a gastronomski festivali su najatraktivniji Zagrepčanima i Ličanima.

Festivale jazz i klasične glazbe najčešće posjećuju ispitanici iz Istre i Slavonije s primanjima iznad 12.000 kuna. Festivali elektronske glazbe su najpopularniji među ispitanicima iz Sjeverne Hrvatske, Istre, Primorja i Gorskog kotara te su popularniji među muškarcima, mladima i obrazovanijim ispitanicima.

Filmski festivali su najpopularniji među Zagrepčanima te u Lici, na Kordunu i Banovini.

Za izbor festivala odlučujući troškovi i izvođači

Većina ispitanika koji idu na festivale je u protekle dvije godine posjetila jedan do tri festivala, a oko 60 posto ispitanika s primanjima iznad 12.000 kuna u istom je razdoblju posjetilo više od tri festivala.

Glavni faktor koji utječe na odluku o odlasku na festival te izboru događanja su troškovi, odabir izvođača, atmosfera i sl.

Čak 90 posto hrvatskih ispitanika na festivalima najviše troši na piće, nakon toga na hranu i prijevoz do lokacije, a potom na suvenire, smještaj i cigarete.

Čak 43 posto posjetitelja festivala izjavilo je da im smještaj nije potreban. Nakon završetka festivala na lokaciji ostaje nešto više od trećine ispitanika.

Zanimljiv je da samo 17 posto ispitanika potroši preko 1000 kuna na festivalu, ne uključujući ulaznice. Kao najčešći način plaćanja 93 posto ispitanika navodi gotovinu, dok su kartice primarno sredstvo plaćanja za ispitanike s primanjima iznad 9000 kuna.

Najviše ispitanika na festivale ide s partnerom, nešto manje njih s prijateljima ili obitelji, a sami putuju najčešće ispitanici s visokim primanjima, te oni iz Istre, Primorja i Gorskog kotara.

hr Wed Jun 20 2018 18:21:12 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/534ecbc91799423028e9abf0/80

Stvari koje niste znali o bananama

Pune su vlakana, kalija i vitamina C uz ostale vitamine i minerale koji su dobri za vaše zdravlje. Možete ih jesti i dok ste na dijeti jer su odličan saveznik u mršavljenju. Evo još nekih činjenica o bananama koje vjerojatno niste znali.
Koliko kalorija imaju?

Jedna srednje velika banana ima oko 105 kalorija. "Savršen je međuobrok od 100 kalorija", kaže Jennifer Davos, registrirana dijetetičarka i nutricionistica iz havajskog Honolulua, piše Zdrava krava.

Od čega se sastoji banana?

Uglavnom od ugljikohidrata, što je u biti jako dobro. "Ugljikohidrati su primarni izvor 'goriva' za mišiće. Trebaš ih kako bi ti se tijelo moglo pokretati", objašnjava Davis. Idealne su za doručak, prije treninga ili u energetskom smoothieju.

Jesu li banane pune šećera?

Banane naravno imaju nešto šećera u sebi i to 14 grama, ali je ta vrsta voćnog šećera dolazi skupa u paketu s 3 grama vlakana i čak gramom proteina. 

Nemasne su i ne sadrže dodane šećere koji se mogu pronaći u energetskim pločicama, keksima i bombonima.

"Visok unos vlakana pomaže održavanju zdravlja zglobova", kaže Davis i dodaje da vlakna mogu čak pomoći u prevenciji nekih vrsta karcinoma, poput raka crijeva. 

Osim svega navedenog, u banani ima i vitamina C, A, folne kiseline, magnezija, željeza te antioksidansa.

Zašto je bitan kalij u banani?

"Radi se o elektrolitu kojeg većina nas ne dobiva dovoljno. Pomaže kontrakciji tvojih mišića i srca", kaže Davis. Objašnjava kako natrij i kalij skupa djeluju kako bi omogućili vodi da ulazi i izlazi iz stanica. 

Istraživanja su pokazala i kako je kalij ključan u držanju krvnog tlaka u ravnoteži te redovitim unosom kroz hranu može pomoći smanjenju krvnog tlaka, kao i očuvanju zdravlja srca i bubrega. 

Trebam li jesti banane prije treninga?

Da! Banane potpomažu mišićne funkcije i zato su odličan izvor energije za vrijeme treninga.  Jedno je istraživanje iz 2012. pokazalo kako konzumacija banane tijekom tjelovježbe je jednako efektivna kao i pijenje energetskog pića u pogledu podizanja energije, a pored toga je puno zdravija. 

Smanjuje li banana bol u trbuhu?

Istraživanje iz 2014.  pokazalo je kako vlakna iz banane pomažu kod smanjenja boli u trbuhu zbog plinova te kod konstipacije. Također, kalij pomaže stabilizaciji razina natrija u tijelu što smanjuje nadutost, prema Harvardskoj školi medicine. 

S čim ju smijem kombinirati?

Nije nužno jesti ju uz neku drugu hranu, osim ako nemaš dijabetes tipa 2. Onda ne bi bilo loše jesti ih uz malo maslaca od nekog orašida, poput kikirikija.  To je dobra kombinacija i za one koji žele smršavjeti, a još jedna verzija je uz kvinoju za doručak. 

Postoji li neki rizik za moje zdravlje, ako jedem banane?

Većina ljudi smije bez problema pojesti šest do sedam banana dnevno. U slučaju kroničnog oboljenja bubrega treba se posavjetovati s liječnikom o dozvoljenoj količini.  Uz to, uzimanje određenih lijekova poput beta-blokatora, koji mogu utjecati na visoke razine kalija, također zahtijeva konzultacije s liječnikom. 

Kako banane pomažu kod mršavljenja?

Istraživanje za Nutrients prije dvije godine otkrilo je kako unos voća pomaže prevenciji pretilosti, što znači da treba ukomponirati što više voća u jelovnik, uključujući i banane. 

Davis čak preporučuje jesti banane prije obroka kako bi vlakna iz njih dala osjećaj sitosti i smanjila mogućnost prejedanja.  Odlične su i kao zamjena za ulje u pekarskim proizvodima, kao i sladoled koji se radi jednostavnim blendanjem zamrznutih banana. 









hr Wed Jun 20 2018 18:17:30 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ab522f42af47fb5398b48d6/80

Koliko puta dnevno biste trebali obavljati veliku nuždu?

Koliko često odlazite na veliku nuždu, može reći puno o vašem zdravlju i koliko dobro funkcionira vaše tijelo

Iako može biti neugodno govoriti o pokretima crijeva, oni mogu ponuditi vrijedne informacije što se događa u tijelu. Mnogi ljudi su zabrinuti da ili idu prečesto ili prerijetko na toalet, piše Život i stil.

Ovdje su odgovori na neka uobičajena pitanja koja je možda neugodno pitati.

- teško je reći što je normalno, pogotovo kada je u pitanju učestalost, jer se razlikuje od osobe do osobe
- liječnici gledaju koliko često netko obavlja veliku nuždu i kakva je konzistencija kako bi utvrdili jesu li pokreti crijeva uobičajeni
- to je način na koji se tijelo rješava otpada i neprobavljene hrane koja se ne apsorbira
- doživjeti privremene promjene u crijevnim navikama ili uzorcima je normalno

Što je normalno za vas, možda nije za nekog drugog. Studija iz 2010. objavljena u Scandinavian Journal of Gastroenterology otkrila je da je 98 posto sudionika obavljalo između tri puta tjedno do čak tri puta dnevno. Većina ljudi ima istu rutinu i odlaze na WC isti broj puta dnevno u otrilike isto vrijeme.

Promjene u obrascima mogu se i dalje smatrati zdravima, ali mogu i ukazivati na početak problema s trbuhom ili crijevima.

Što utječe na učestalost?

Koliko često osoba ide u kupaonicu može varirati o nizu čimbenika, uključujući:

Unos tekućine

Budući da crijeva apsorbiraju višak vode, unos nedovoljno tekućine može otvrdnuti stolicu. Ako dođe do zatvora, povećajte unos tekućine.

Dob

Zatvor je često povezan sa starenjem. Starenje uzrokuje usporavanje pokreta crijeva. Također, starije osoba ima veću vjerojatnost da će uzimati lijekove koji mogu ometati njihove uobičajene navike.

Aktivnost

Aktivan način života pomaže boljem funkcioniranju debelog crijeva i učinkovitijem pokretima crijeva. Kada dođe do zatvora ili sporije probave, odlazak na šetnju ili vožnju biciklom može pomoći. 

Prehrana

Što jedete ima važnu ulogu u učestalosti odlaska na veliku nuždu. Vlakna su od iznimne važnosti za zdrava crijeva. Do debelog crijeva prenose neprobavljenu hranu. Prehrana koja ima dovoljno vlakana može potaknuti redovitost i spriječiti zatvor.

Hormoni

Neki hormoni, poput progesterona i estrogena, mogu utjecati na to koliko često žena ide na WC. Na primjer, neke su žene mnogo izvješćivale o češćim odlascima u danima koji su vodili do i na početku njihove menstruacije.

Društveni čimbenici

Neki ljudi imaju poteškoća s odlaskom u javnoj kupaonici, na poslu ili kad su drugi ljudi u blizini. To može uzrokovati da netko "drži" duže nego što je potrebno.

Tijekom vremena, tijelo ne može brzo odgovoriti na znakove, što može uzrokovati da se netko osjeća konstipiranim ili neugodno.

Što je normalno?

Zdrave crijevne navike znače da netko redovito odlazi na WC i da je stolica mekana i lako prolazna. Redoviti pokreti crijeva omogućuju pražnjenje debelog crijeva bez boli ili nelagode.

Što nije normalno?

Stolica koji je vodena ili 'labava' pokazuje da se vrlo brzo kreće kroz debelo crijevo, obično kao rezultat iritacije, poput infekcije ili drugog izvora upale. Kronični proljev može dovesti do dehidracije ili neravnoteže elektrolita. Proljev može također dovesti do nedostatka hranjivih tvari jer ih crijeva ne mogu apsorbirati kad se stolica kreće tako brzo.

Stolica koji je mali i sličan lopticama je također abnormalan i obično je znak opstipacije ili nepotpunog pražnjenja crijeva. Ova vrsta stolice može biti teška ili teško prolazna i može čak dovesti i do drugih komplikacija, poput hemoroida.

hr Wed Jun 20 2018 18:08:07 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5b2a7a112af47f153d8b4720/80

Tri brzopotezna trika za prepoznavanje zrele i slatke lubenice bez prerezivanja

Lubenica gasi žeđ, a u 100 grama nalazi se samo tridesetak kalorija. Izvrstan je izvor vitamina A i C, kalija te magnezija.
1. Potražite žućkastu mrlju na površini lubenice
Jeste li primijetili mrlju na površini lubenice? Ona predstavlja mjesto na kojoj je lubenica ležala na zemlji tijekom dozrijevanja. Najzrelije lubenice imaju žućkastu mrlju, dok one koje su bijele ili svjetlozelene boje treba izbjegavati jer su ubrane prije nego što su dozrele. Nemojte kupovati niti lubenicu koja nema nikakvu mrlju na površini, piše Punkufer.

2. Birajte plod bez oštećenja 
Površina lubenice trebala bi biti tamnozelene boje, tvrda na opip, glatka i bez vidljivih oštećenja. Mekana površina pouzdan je znak da je plod počeo truliti, a izbjegavajte i onu osušene površine koja je izgubila svu sočnost i slatkoću. Plod bi trebao biti asimetričan, a one s neobičnim grbama prepustite nekom drugome. 

3. Testirajte težinu lubenice 

Možda vam se teška lubenice ne da nositi iz trgovine kući, ali upravo bi najtežem plodu trebali davati najviše pažnje. Čak 92 posto lubenice čini voda, pa su najsočniji plodovi ujedno i najteži. Podignite nekoliko lubenica iste veličine, a kući odnesite onu koja je najteža. Ta će biti najslađa i najsočnija!
hr Wed Jun 20 2018 18:01:03 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .