Audrey i Harry Lesner (36) bračni su su par iz SAD-a. Dolaze
iz Chicaga. Upoznali su se još kada su imali 18 godina, a vjenčali se s 25.
Audrey je radila kao logoped u osnovnoj školi, a Harry je radio u poslovima financija. Oboje su godinama marljivo radili i planirali za dan koji će im u
potpunosti promijeniti živote.
– Vidjeli smo da su brojni parovi prodali sve što posjeduju
i krenuli u avanturu života – na dugotrajno putavanje. Kada oni to mogu,
pomislili smo, zašto ne bismo mogli i mi – upitao se Harry u uvodnom dijelu
svoga bloga “The budget savvy travelers” i dodao: “Život je
prekratak da bismo čekali mirovinu i da bi smo tada eventualno sebi mogli
priuštiti duža putovanja. Mi želimo istraživati svijet, želimo upoznati nove
ljude, kulture, običaje. Moja iskustva u financijama i planiranju budžeta bila su presudna da sve što sam naučio primijenim u projektu “proračunski
štedljivog putovanja”.
Audrey i Harry do danas su posjetili svih 7 kontinenata, a
boravili su u 60-ak zemalja svijeta.
Kako kažu, prodali su svo “smeće” koje imaju i
krenuli u avanturu života. Sve je krenulo 2014. godine, a nisu mogli ni sanjati
da će tako zavoljeti jednu malu zemlju koja je im uskoro postala njihov drugi
dom – Hrvatsku! Simpatični Amerikanci nedavno su završili svoje 90-dnevno
putovanje istočnom Europom. Od tamo ih vežu uglavnom vrlo lijepe uspomene, no
boravak u Rumunjskoj ostavio im je gorak okus u ustima. I to ne zbog same
Rumunjske već zbog medijskih natpisa o njima…
S Audrey i Harryjem razgovarali smo u apartmanu u Strožancu
u kojem odsjedaju već treći put.
– U Hrvatsku smo prvi put odlučili doći zbog šengenskih
viza. Čuli smo da je tamo lijepo, ali se nismo nadali da će biti tako lijepo. Mi smo
doslovno postali ovisni o Hrvatskoj! Zbog šengenskih viza u Europskoj Uniji se
možemo zadržati samo do 90 dana. Morali smo odabrati svoju destinaciju koja
nije u Šengenskoj zoni, pa smo, osim o Hrvatskoj, također razmišljali o BiH,
Srbiji, Ukrajini, Irskoj – koja je vrlo skupa. Nije bilo teško odabrati
Hrvatsku, prije svega zbog njenog mora i ostalih prirodnih ljepota, ali i
pristupačnih cijena – govori nam Harry Lesner.
Ipak, u Hrvatskoj im jedna stvar osobito smeta…
– Da ne bi sve bilo tako idilično, moram kazati da
me jedna stvar ovdje smeta, a to je cijena javnog prijevoza. Autobusi su
stvarno skupi! Primjerice, u Kijevu je cijena karte podzemne željeznice jedna
kuna! Ovdje velik dio svoga proračuna trošimo na prijevoz – priča Audrey koja
je objasnila kako je krenulo njihovo višegodišnje putovanje.
– SAD smo napustili u rujnu 2014. Naš prvi dolazak
u Hrvatsku bio je u Split. Tada smo razgledali cijelo područje južne Dalmacije,
ponajviše Dubrovnik. Drugo putovanje u Hrvatsku krenulo je iz Zagreba, preko
Zadra i Šibenika, do Splita.
Proveli ste ljeto u istočnoj
Europi. Gdje ste točno bili?
– Prvo smo iz Splita krenuli za Beograd. Uslijedili
su Niš, Bugarska, Rumunjska, Moldavija, Ukrajina i konačno Poljska. Sada smo se
vratili u predivnu sunčanu Hrvatsku!
Što vam se najviše
sviđa u Hrvatskoj?
Audrey: Za razliku
od brojnih drugih mjesta koje smo posjetili, a posjetili smo ih mnogo, ljudi u
Hrvatskoj su vrlo susretljivi. Vaši domaćini u Hrvatskoj vas „obgrle“ i žele da
se osjećate kao kod kuće. Svi se tu trude pokazati svoju zemlju u najbolje
svjetlu; od hrane, preko kulture, događanja… U Hrvatskoj se zaista osjećam kao
kod kuće. Kao da se stvara posebna vrsta odnosa domaćina i gostiju.
Harry: Tu se rade
domaći kolači, domaći kruh. Nudi nam se domaće vino u apartmanu. U drugim
zemljama ljudi imaju stav “dajte nam novce i možete ići”, ovdje to nije slučaj. Ljudi
u Hrvatskoj imaju i poštuju moral i vrijednosti. To se primjećuje. Tradicijske
vrijednosti u SAD-u su pred izdisajem.
Druga stvar je vaše more. Prekrasno je i nikada ne dosadi.
Treće su planine koje Audrey osobito voli. A Dalmacija daje savršen spoj mora i
planina.
Audrey: Moja krv
je američka, no srce pripada Hrvatskoj. Kada bi mogla tu živjeti, vjerujte da
se ne bih ni najmanje dvoumila.
Odakle vam novac za
tako duga putovanja?
– Oduvijek smo bili štedljivi. Štedjeli smo od
mladih dana. Primjerice, radim od svoje 13. godine. 2014. godine odlučili smo
uložiti u najbolje, a mi smatramo da su to putovanja. Toliko uspomena i
doživljaja nikakav novac ne može nadomjestiti. Dio novca dobivamo i od reklama
na našem blogu, a tu su manjim dijelom i donacije.
Kako to da ste se
ovog ljeta odlučili putovati istočnom Europom, a ne recimo, Skandinavijom ili
Sredozemljem?
– Prije svega zbog cijena. Tu je također i Crno
more kojega sam oduvijek smatrao egzotičnim i privlačnim. Uputili smo se tamo
ne poznavajući previše detalja o pojedinim zemljama. Plan je bio da dužinu
boravka u pojedinoj državi određujemo samo s činjenicom koliko će nam se
svidjeti.
Osobito nam se svidjela Bugarska. Imaju
sjajan krajobraz, moderne gradove i lijepe plaže. Radovao sam se odlasku u
Rumunjsku. Ta zemlja oduvijek mi je odavala dozu misterioznog – njena povijest,
priče o drakuli… Tu je i Ukrajina, kao zemlja između Europe i Rusije. Upoznali
smo Ukrajinu kao europsku zemlju, a Kijev je možda i najveće ugodno
iznenađenje. Nevjerojatno je uređen, moderan, a ljudi su prelijepi – priča
Harry.
Ljetnu “turneju” po
istočnoj Europi počeli ste u Srbiji. Kakve ste dojmove stekli?
– U Srbiji nam je zaista bilo lijepo. Beograd je
impresivan grad. Ljudi su ljubazni. Mislio sam do sada da su Hrvati
predodređeni za zabave, no sada znam – to su Srbi! Mora da im je to u genima,
vole plesati i dobro se zabavljati. Posjetili smo popularne beogradske
splavove, ne toliko da se sami zabavimo koliko smo bili radoznali.
U Srbiji nam se svidjela i opća ležernost u
svemu. Nema žurbe, „popimo kavu ili capuccino“, stalno su nam govorili.
Sljedeća zemlja bila
je Bugarska. U uvodu ste spomenuli da će vam ostati u ugodnom sjećanju…
– Točno, ali nije nimalo „romantično“ počelo…
Vlakom smo putovali od Niša do Sofije. Automobilom se ta relacija prođe za 2 i
pol sata. Vlakom nam je trebalo 8 sati. U vlaku nema klime, temperatura unutra
sigurno nije bila ispod 35 stupnjeva. U Sofiji smo prvotno rezervirali apartman
na 4 noći, no produžili smo ga uskoro na 10 jer nam se Bugarska jako dopala.
Iz
Sofije se pruža jedinstven pogled na okolne planine. Na rijekama oko grada smo
isprobali rafting, zipline… Zaista nismo očekivali tolike mogućnosti. Ljudi su
bili jako ljubazni prema nama. Najčudnija stvar koju smo doživjeli u Bugarskoj
bila je kada smo tamošnjim ljudima govorili koliko smo ugodno iznenađeni
urednošću glavnog grada, prirodnim ljepotama i općenitom susretljivošću, a ti
isti ljudi kao da su pokušavali demantirati naše impresije. „Ne, nije baš tako
čisto, ne, u SAD-u ili na nekom drugom kraju svijeta je bolje“… samo su neki od
učestalih komentara. Kao da Bugari imaju nisku razinu samopoštovanja. Mislim da
im je taj stav vrlo neopravdan. Bugari su vrlo skromni ljud – kazuje Harry.
– Autobusima smo putovali u razne krajeve Bugarke.
Posjetili smo Plovdiv, Karlovo, Varnu… naravno najviše vremena proveli smo na
obalama Crnog mora. Posebno nam je bila interesantna „Dolina ruža“. Svaka
trgovina tamo posvećena je ružama. Svi proizvodi su od ruža, čak i za muškarce!
U pograničnom području Bugarske i Rumunjske
proveli smo nekoliko zabavnih dana, a onda smo stigli u Bukurešt, rumunjsku
prijestolnicu – kazuje Audrey koja nam je ispričala i prve impresije o
Rumunjskoj:
– Bukurešt je vrlo zanimljiv grad, spoj tradicije
i modernoga. Ima jaku party scenu. Prava zabava nastupa nastupa u dane vikenda,
kada nas je grad malo podsjetio na Beograd po pitanju provoda. Bukurešt je pun
javnih fontani koje su prekrasne.
Ipak, postoje ulice koje su prilično
prljave, kao da gradska čistoća ne obavlja posao kako treba. Također, u gradu
smo vidjeli neobično velik broj beskućnika. Općenito od prvog do zadnjeg dana u
Rumunjskoj nismo imali ugođaj kakav smo imali u ostalim državama našega
putovanja.
Put obalom Crnog mora odveo ih je do
Moldavije i Ukrajine…
– Nekoliko ugodnih dana proveli smo u Moldaviji, a
onda smo stigli u Ukrajinu, u Odessu.
Odessa je simpatičan, opušten grad prepun
lijepih plaža. Nadišao je naša očekivanja. Općenito nas je gostoprimstvo
ukrajinskih ljudi dojmilo. Svako malo vam netko priđe i pita „Jeste
izgubljeni“, „Mogu li vam kako pomoći“… To nas je podsjetilo na Hrvatsku. U
autobusima i tramvajima mladi ljudi momentalno ustupaju svoje mjesto starijima,
a to je lijepo vidjeti.
U konačnici smo završili u Poljskoj.
Zrakoplovom smo prilično jeftino stigli iz Varšave u Split- kazuje nam Audrey.
Vratimo
se vašem iskustvu iz Rumunjske. Kako ste uspjeli stići u fokus tamošnjih
medija?
– Sve naše priče s putovanja objavljujemo na
blogu, a kada smo napustili Rumunjsku, kako to obično radimo, objavili smo
svoje impresije na našem YouTube kanalu. Nemoguće je sve na Internet prenositi
u realnom vremenu, jer putovanje i sve što ide s njim oduzima jako puno
vremena. Tako smo “rumunjski” video objavili iz Ukrajine. Nosio je naslov “Long, hot and smelly”.
Teško je sažeti sve što se tamo izdogađalo…
Novinari su uzeli naše izjave izvađene iz konteksta. Ne znamo zašto su to
napravili. To je moglo biti jer nisu imali dovoljno informacija ili su ciljano
pošli raditi kontroverzne teme. Ljudi koji nemaju dovoljno informacija lako
dođu do pogrešnih zaključaka. U našem blogu nije nam na kraj pameti bilo
vrijeđati Rumunjsku i Rumunje. Nemamo niti jedan razlog za to! U našim blogovima
ne želimo se „zašećeriti“ i trudimo se gajiti realističan pristup. Mnogo
putnika blogera nastoje napraviti reportaže koje ostavljaju dojam da je svugdje
i sve savršeno. Znamo da to nije tako. Ako stalno pišete da vam je sjajno, to
ne održava stvarno stanje. U našem slučaju, u blogu ne radimo opis putovanja
ili izleta, to je dugogodišnje iskustvo izbivanja iz domovine u kojemu se
susreću i lijepe i ružne stvari. Doživite sjajna iskustva, ali i povremena
razočarenja. Za razliku od nekih drugih, jako pazimo na svoj proračun.
Primjerice, u Rumunjskoj smo trošili 52 dolara na dan. Pokušali smo za taj
novac vidjeti i doživjeti što više, u granicama mogućnosti.
Baš kao što smo pisali o nesnošljivoj
vrućini i smradu u vlaku između Niša i Sofije, tako smo napisali i nekoliko
stvari koje nam se nisu svidjele u Rumunjskoj. Nažalost, rumunjski novinari
izvukli su od svega upravo te dijelove i napravili o tome kako Amerikanci ne
vole Rumunje i Rumunjsku.
Čini se da je jedan moj komentar uvrijedio
mnogo ljudi, a glasio je “znakovi su pogrešni, ljudi su ‘naopako’, sve je kako
ne treba…”. Mislio sam na javni prijevoz, a nikako na Rumunjsku kao državu. No,
to se tako interpretiralo. Mi smo zaista u Rumunjskoj doživjeli neugodna
iskustva kada je u pitanju njihova željeznica. Informacije su nepotpune, često
i pogrešne, osoblje ne govori engleski, a tu je i problem znakova koji su vrlo
nedostatni. Novinare je zasmetao i
komentar da rumunjski vlakovi smrde. Mi smo opisali svoje iskustvo vožnje
vlakom u kojem je bilo samo dvoje ljudi. Jedan od njih je kontrolor koji je
usred ljeta bio odjeven kao da je vani siječanj. Malo je reći da je zaudarao,
prije bi se moglo reći da je to bilo nesnošljivo. Sam sam sportaš i znaš što je
ljudski znoj – ali ono nisam doživio. Sami Rumunji su mi priznali da moraš
zadržati dah kada ti taj kondukter prilazi. Naravno da nisam mislio da svi
Rumunji smrde, to je potpuno jasno.
Novinare je zanimala samo senzacija. Nakon
što je prvi medij izvijestio o našem “slučaju”, uslijedili su članci na gotovo
svim ostalim. Završili smo na naslovnici Yahoo Newsa u Rumunjskoj i to odmah
ispod Selene Gomez. Tretirali su nas
kao zvijezde, ali negativnog predznaka.
Zbog svega navedenog kao da smo postali rumunjski državni neprijatelji. To se
nije trebalo dogoditi, no medijima i u javnosti stvorila se opće histerija
protiv nas. Da smo se u tom trenutku nalazili u Rumunjskoj ne znam što bi se
dogodilo – kazuje nam Harry u jednom dahu…
Je
li vas iznenadila ili ustrašila reakcija rumunjskih medija?
– Da, jako nas je iznenadila. Žao mi je tolikih
ljudi koji su „popušili“ medijske pristrane natpise. S druge strane, potpuno smo mirni jer nismo
imali nikakve zle namjere. Pogledajte samo naša videa gdje govorimo kako smo
impresionirani Bukureštom i da se želimo vratiti u Rumunjsku.
Ovdje možete pogledati neke od linkova rumunjskih medija koji su se “okomili” na američki bračni par:
Zanimljivo je i da su
rumunjski mediji stalno isticali vašu impresioniranost Hrvatskom?
– Točno. Sve je počelo u jednom rumunjskom hostelu
na čijem zidu je stajao natpis “Čini više onoga što te čini sretnim”. Tada je
Audrey rekla da bi htjela u Hrvatsku jer je to čini sretnom. Zanimljivo je da
smo identičan natpis vidjeli u Zagrebu. To smo rekli u spomenutom videu, pa su
rumunjski mediji gotovo podrugljivo govorili kako američki par ne voli
Rumunjsku, ali zato obožava Hrvatsku. Mislim da se radi o ljubomori…
Sada
ste se vratili u Hrvatsku. Koliko ostajete?
– Sljedećih 90 dana, ali to će ovisiti koliko nas
ljudi budu voljeli (smijeh).
Posljednje pitanje je
privatne naravi. Za koga ćete glasovati na nadolazećim predsjedničkim izborima
u SAD-u?
– Jedan američki senator je rekao da će radije
glasovati za nekoga s kime se ne slaže u nekim stvarima, nego za nekoga s kim
se ni u čemu ne slažem. A mi se ne slažemo bilo s čim što izlazi iz usta Hillary Clinton…