Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5b6bffbecb557aeb688b459a/80

Jezikoslovac i dijalektolog Galović: 'Otoci bolje čuvaju čakavske crte, kopno je podložno štokavici'

Nov i moderan način života, globalizacija, izumiranje izvornih govornika, utjecaj govora medija i niz drugih čimbenika utječe i na jezičnu sliku određenih područja. Jezikoslovac, dijalektolog te sociolingvist doc. dr. sc. Filip Galović sudjelovao je u više, nerijetko nagrađivanih, važnih jezikoslovnih projekata. Za DalmacijaNews objašnjava što je utjecalo na čakavštinu, gdje je najbolje očuvana i kako najbolje sačuvati domaći govor.

Područje Galovićeva znanstvenoga interesa je jezikoslovlje, s posebnim usmjerenjem na dijalektologiju, sociolingvistiku te hrvatsku kulturu. Nerijetko je sudjelovao na nekoliko znanstvenih skupova, i međunarodnih i domaćih. 

Objavio je dvadesetak znanstvenih radova u hrvatskim znanstvenim časopisima, desetak radova u ostalim hrvatskim časopisima, imao je nekoliko prikaza u tuzemnim i inozemnim časopisima, a uredio je i više knjiga.

Za doprinos u očuvanju kulturne baštine i čakavskih govora, nedavno je dobio priznanje Općine Šolte, a iako je svojim doprinosom uvelike utjecao na očuvanje čakavskih jezičnih materijala, skromno dodaje: "mene je veselilo da se drugi zainteresiraju i shvate vrijednost naših govora"

Za DalmacijaNews, Galović otkriva kakvo je stanje u današnjim govorima, što za njega znači kulturna vrijednost jezika, ali i koliko su ljudi koji ga okružuju zainteresirani za njegovo područje interesa.

Vi ste jezikoslovac koji se pretežno bavi dijalektologijom. Za početak ukratko kažite što je dijalektologija?

-Dijalektologija je jezikoslovna grana koja znanstveno obrađuje mjesne govore, skupine mjesnih govora, dijalekte i narječja. Među važnijim je njezinim ciljevima terenski istražiti kako se govori u pojedinim naseljima te prikupiti što više jezične građe koja se onda proučava, analizira i opisuje.

Dugo se bavite istraživanjima mjesnih govora po Dalmaciji. Što ste u tome otkrili? Kakvo je stanje danas u tim govorima?

-Mnogi čimbenici danas utječu na promjene u mjesnim govorima, pa tako na ovim prostorima nalazimo govore koji su osjetno poljuljani u svojoj strukturi, ali postoje, pak, i oni koji su dobro očuvani. 

-Uzmite, primjerice, govor Krila Jesenica pored Splita koji ima niz čakavskih osobina, ali je zasigurno nižega stupnja čakavnosti negoli koji čakavski govor na Hvaru. Uzmite, pak, govor Drvenika koji je uzdrman novijim utjecajima, za razliku od nekih govora na Braču. 

-Pogledate li i na govor grada Splita, nekoć čakavskoga grada, danas u njemu cirkuliraju čakavske i štokavske osobine, od kojih su štokavske ipak dominantne. 

-Uglavnom su otoci bolje očuvali čakavske crte, dok je kopno nešto podložnije štokavskomu utjecaju, no i tu ima zanimljivih govora sa starijim osobinama. 


Nedavno ste dobili priznanje Općine Šolte za doprinos u očuvanju kulturne baštine i čakavskih govora, koliko to priznanje znači za Vas?

-Na šoltanskim sam govorima doktorirao 2015. godine, no i dalje sam ih nastavio istraživati kako bih dobio još mnoštvo podataka i izradio cjelovitu knjigu o njima. 

-Važno je uz to spomenuti da se u suradnji s Kulturno-informativnim centrom otoka Šolte uspjelo čakavske govore otoka Šolte zaštititi i uvrstiti na Listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. 

-Općina Šolta, odnosno načelnik Nikola Cecić-Karuzić i općinsko Vijeće, kao i pojedini drugi, prepoznali su značaj mojega istraživanja i rad na njihovim mjesnim govorima, što mi je – dakako – na ponos, ali mi je isto tako drago da nadležni imaju sluha za nematerijalne kulturne vrijednosti ovoga otoka.

Zašto uopće treba njegovati mjesne govore? O čemu je riječ?

-To redovito govorim svojim studentima. Mnogi govornici u manjim mjestima, posebice stariji svijet, koristi jedino svoj mjesni govor koji je naučio u ranoj dobi i s kojim neodvojeno živi. Kada, primjerice, pitate takvoga govornika o starome običaju donošenja badnjaka u kuću, on će Vam svojim mjesnim govorom s nizom dijalektalnih termina dočarati cijeli običaj kojega je živio od malena i koji je dijelom njegova života. 

-Kada ribara pitate o tome kada se ide u ribarenje, opet ćete čuti niz termina za vremenske pojave, vjetrove i sl., neke događaje s mora, navike ribara, vjerovanja, dakle dio života toga ribara, a sve opet na pojedinome mjesnome govoru. 

-Dakle, govori nisu samo govori, oni su iznimno važni jer se kroz njih prenosi tradicija, običaji, kultura i brojni drugi vidovi nematerijalne kulturne baštine, pa se s pravom konstatira da su neraskidivim dijelom identiteta i hrvatske kulture.

Dakle, Vi kao dijalektolog istražujete kako se govori u određenim naseljima. Kako istražujete mjesne govore, na koji način?

-Uobičajene su dvije metode. S jedne strane postoji opsežan dijalektološki upitnik koji obuhvaća mnoge sfere (kuća i predmeti u kući, društveni život, domaće životinje, prehrana i pripremanje jela, ratarstvo, nazivi za ptice, prirodne pojave...) ili istraživač sastavi vlastiti upitnik ovisno o tome što ga zanima – jesu li to pojedini termini, primjerice, iz sfere ribarstva, pomorstva, jesu li to termini za narodne radinosti, je li to akcent određenih kategorija i sl. 

-S druge je strane česta i pogodna metoda tzv. slobodnih razgovora gdje se s govornicima priča o pojedinim odabranim temama te se na taj način spontano dolazi do vrijednoga jezičnoga materijala. Na terenu se često govor snima i zapisuje te se potom obrađuje.


Što u tim slobodnim razgovorima najčešće pitate ljude? Vole li ljudi kada ih posjetite i razgovarate?

-Najbolje je govornike pitati o temama koje su im bliske, pa se tako i dobije pouzdana građa. Ako je riječ o govornici koja je domaćica, dobro je pitati o pripremanju jela, o običajima za Božić ili Uskrs i sl.; ako je govornik zemljoradnik, razgovara se o sijanju/sadnji, poljoprivrednim kulturama i njihovu uzgoju itd. 

-Najteže je, zapravo, nekoga pridobiti za razgovor jer govornici nerijetko misle da se ispituje koješta, ali već na početku shvate da je riječ o sasvim običnim temama, o vrlo jednostavnim pitanjima. 

Osim terenskoga rada, postoji li još što čime se dijalektolozi bave?  

-Terenski je rad samo jedan od poslova dijalektologa. Mnogi od nas predaju na fakultetima, sveučilištima, pa ondje imaju odgovornu ulogu u podučavanju i drugim aktivnostima. 

-Osim toga pišu znanstvene i stručne članke, surađuju na znanstvenim projektima, sudjeluju na znanstvenim i stručnim skupovima, na brojnim radionicama, događajima, recenziraju knjige...

Spomenuli ste predavanja. Zaposleni ste na Hrvatskome katoličkome sveučilištu u Zagrebu, a predajete i kao vanjski suradnik na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i Puli. Kakvi su Vaši studenti? Imaju li interesa za lokalne govore, za baštinu i slične teme?

-Studenti su na mojim kolegijima do sada bili veoma zainteresirani i aktivni. Osim što su usvojili važna znanja o hrvatskim narječjima, mnogi su od njih samostalno istražili svoje mjesne govore iz kojih dolaze.

-Mnogi su bili zapanjeni otkrivši koliko se bogatstvo krije u tome, a mene je veselilo da se studenti zainteresiraju i shvate vrijednost naših govora, običaja, tradicije i svekolike baštine. 


S obzirom na neizbježne promjene, postoje li neki načini da se mjesni govori održe i očuvaju?

-Jamačno je da je najbolji način očuvanja mjesnih govora upotreba govora u svakodnevnoj, neformalnoj komunikaciji – na taj se način govor spontano prenosi na mlađe naraštaje. Isto tako, govori se čuvaju i kroz pisanu riječ, pa je dobro na njima pisati i dobru književnu tvorbu publicirati. 

hr Thu Aug 09 2018 10:48:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a1bc250b9e03e41108b456a/80
Foto: Pixabay / Ilustracija

Vozili ste brže od 130 na sat? Evo zašto vas ne mogu kazniti

Rješenje nisu samo države s većim maksimalno dozvoljenim brzinama, i u Hrvatskoj zbog određenih odredbi vozači nisu kažnjavani ako prekorače 130 km/h

Autoceste su projektirane tako da bi se na njima moglo voziti brzo, no u želji da pojurimo onoliko koliko bismo htjeli ili mogli sprečava nas stalni strah od kazni. Legalno na autocestama možete slobodno juriti samo u Njemačkoj koja ostaje jedina država bez ograničenja brzine. Neko vrijeme brzinu nisu bili ograničavali i dijelovi Australije te savezna država Novi Meksiko u SAD-u, no vrijeme jurnjave je u međuvremenu i ondje završilo. Ograničenja nema ni na britanskom Otoku Man, no ondje nema ni autocesta, piše Auto start.  

Dakle, njemački 'autobahni' su svjetski raritet, egzotika i mnogi u Njemačku dolaze da bi 'vidjeli to čudo' i doživjeli iskustvo jurnjave bez granica. No mnogi koji dođu brzo se i razočaraju. Sve veći dijelovi autocesta u Njemačkoj su iz raznoraznih razloga (ekologija, zaštita od buke, oštećenje autoceste) obilježeni znakovima ograničenja pa dionice na kojima možete juriti koliko vas volja postaju sve rjeđe. A gdje nema ograničenja promet je uglavnom izuzetno gust pa ćete na njemačkim autocestama vrlo često, umjesto da jurite 200 km/h i brže, plaziti u koloni ili stajati u zastojima.  

Osim što nema ograničenje brzine, Njemačka nema nikakav oblik naplate cestarine za osobna vozila na autocestama pa su one, za razliku od naših, prepune automobila. I tako Njemačka, s gustim prometom i autocestama koje su nerijetko u mnogo lošijem stanju od naših, nema ograničenja, a mi na polupraznim autocestama koje su uglavnom u savršenu stanju i savršeno konstruirane, moramo paziti da ne pojurimo brže od 130 km/h. No, u Hrvatskoj na autocesti se može voziti i dok auto na brzinomjeru pokazuje 160 km/h, a policija vas neće moći kazniti.

Kad automobil pokazuje brzinu 160 km/h vi zapravo vozite 5 ili čak 10 km/h sporije od toga. Brzinomjer svakog automobila (bez iznimke) ima u sebi ugrađeno tvorničko odstupanje tako da pokazuje malo veću brzinu od stvarne. Dakle kad na brzinomjeru stoji 160 vi vjerojatno vozite 155 km/h. Da vas pri toj brzini zaustavi prometna policija ne bi vas mogla kazniti. Naime, nakon što policija očita tu brzinu od nje će oduzeti 10 posto tolerancije, što u tom slučaju iznosi 15,5 km/h. Tako ispada da ste vi zapravo, po slovu zakona, vozili 139,5 km/h. Iako je i to brže od maksimalno dopuštene brzine i vi ste pritom u prekršaju, policija vas ne može kazniti. Zašto? Zato što kazna za takvu vrstu prekršaja ne postoji.  

U Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, u članku 54. stoji: “...na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene prometnim znakom”. Međutim u istome članku nema odredbe po kojoj bi se kaznilo nekoga tko vozi od 0 do 10 km/h brže od ograničenja izvan naseljena mjesta. Jednostavno kazna za takav prekršaj ne postoji, on se tolerira, a kažnjavaju se samo prekoračenja od 10 km/h naviše. Zbog te sive zone, presretači iglavnom ne zaustavljaju vozače niti će ih neka nadzorna kamera snimiti pri toj brzini.  

Naime, u državama diljem svijeta nisu ni približno liberalni glede jurnjave kao u Njemačkoj. 'Najbolji od ostalih' su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U toj se državi na jednoj autocesti smije voziti 160 km/h. Riječ je o novoj autocesti 'Abu Dhabi', koja je u promet puštena ove godine. Ipak, ako prekršite maksimalnu brzinu samo 1 km/h bit ćete strogo kažnjeni jer su kamere na svakih nekoliko kilometara. Ispada da se u 'drugoj najbržoj državi svijeta' smije voziti samo nekoliko km/h brže nego u Hrvatskoj.  Osim Ujedinjenih Arapskih Emirata, pustinjska oaza za jurnjavu je i Kraljevina Saudijska Arabija. Službeno ograničenje na autocestama je 140 km/h, no policija u principu tolerira prekoračenje do 20 km/h. Ni policijske kontrole nisu tako česte kao u Emiratima, a kamere su vrlo rijetke. 

Maksimalna brzina do 140 km/h dozvoljena je i u dvjema europskim državama. U Poljskoj takvo ograničenje vrijedi na novoizgrađenim autocestama, a stare, kojima nedostaje moderna prometna infrastruktura i  nerijetko imaju i semafore te klasična križanja, imaju ograničenje do 100 km/h. Policija u Poljskoj je također vrlo tolerantna pa vas na autocesti s ograničenjem do 140 km/h neće kazniti ni ako vozite 150 km/h. Prilikom vožnje Poljskom primijetili smo da ni veće brzine u osnovi ne predstavljaju problem. Naime, klasična putna brzina za većinu bržih vozača kreće se između 160 i 180 km/h, kamera je malo, kao i policijskih ophodnja. Slično je u Bugarskoj, drugoj europskoj državi u kojoj je maksimalna brzina podignuta na 140 km/h.  

Među svjetske brzinske oaze, vjerovali ili ne, spada i SAD, preciznije Teksas. U toj saveznoj državi na snazi je ograničenje do 85 milja na sat, oko 137 km/h, što je više nego u velikoj većini Europe. U ostatku SAD-a nisu ni približno tako izdašni pri postavljanju ograničenja, a na Havajima ne smijete voziti brže od 97 km/h. 

Najstrože države s modernim mrežama autocesta su u Europi i Aziji. Singapur i Makao imaju zakrčene autoceste koje uglavnom vode kroz gusto naseljena područja pa je ograničenje 90 km/h razumljivo. A u Latviji i Estoniji su (pre)oprezni tijekom zime,  kada maksimalnu brzinu sa 110 spuštaju na krajnjih 90 km/h. Autoceste su projektirane za velike brzine, no u većini država te se brzine ne smiju postizati. Ograničenja se opravdavaju sigurnošću, no u Njemačkoj, gdje se nerijetko juri i 250 km/h, imaju jedan od najmanjih postotaka poginulih na autocestama u odnosu na ukupan broj vozila koja se po njima kreću, bolji nego i u Hrvatskoj.  

Novi automobili su nemjerljivo sigurniji i stabilniji od onih iz razdoblja kada su se ograničenja postavljala. I zbog toga su neke države već najavile kako ozbiljno razmišljaju o povećavanju ograničene brzine na svojim autocestama. A to mnogi nestrpljivo čekaju, piše 24sata.hr

hr Sat Dec 08 2018 21:25:29 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c0bb5010e4938fd3e8b4576/80
Foto: Pixabay

Je li sigurno pojesti hranu koja je pala na pod ili treba zanemariti pravilo od 'pet sekundi'

Nekoliko stručnjaka smatra da ovisi i o vrsti namirnice hoće li biti zahvaćena bakterijama, logično, ljepljive namirnice lakše će privući bakterije nego suhe, poput sendviča, keksa i sl.
Koliko ste puta čuli za pravilo pet sukundi? Ako slučajno niste, riječ je o tome da se smatra da hranu koja je pala na pod možete podignuti i konzumirati ako ju podignete u roku od pet sekundi, piše Večernji list.

To se pravilo povezuje sa studenticom Jillian Clarke, koja je sudjelovala u istraživanju na Sveučilištu Illinois. Postavila je komadiće hrane na pločice i držala ih u određenom vremenskom razdoblju kako bi utvrdila hoće li se bakterije "uhvatiti" na hranu.  

Istraživanje provedeno na Sveučilištu Clemson 2007., utvrđeno je da količina bakterija koja će prijeći na hranu ovisi o tome koliko bakterija ima na određenoj površini, a ne o vremenu izloženosti.

Nije svejedno ni kakva je površina na koju je hranu pala, pokazalo je isto istraživanje. Primjerice, na tepihu će biti manje bakterija nego na pločicama ili drvenim površinama. Vjeruje se da su glatke površine "opasnije" kad je riječ o bakterijama.

Nekoliko stručnjaka smatra da ovisi i o vrsti namirnice hoće li biti zahvaćena bakterijama, logično, ljepljive namirnice lakše će privući bakterije nego suhe, poput sendviča, keksa i sl.

Ipak, većina ljudi odmah baca hranu koja padne na pod ne razmišljajući o pravilu "pet sekundi" jer smatra da čim je palo na nečistu površinu da je i hrana postala nečista. 



hr Sat Dec 08 2018 13:12:18 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c08d0330e493871398b45db/80
Foto: PIXABAY

Znanstvenici otkrili revolucionarni test kod rođenja koji bi mogao spasiti milijune od kancerogenih bolesti

Revolucionarni test koji bi se radio kod rođenja djeteta mogao bi spasiti milijune života

Znanstvenici su objavili da su napravili 100.000 genetskih sekvenciranja na dobrovoljcima uz pomoć kojih će se moći predvidjeti dugoročni rizik od raka.

Genetski podaci pet milijuna Britanaca pomoći će u odlučivanju kako najbolje liječiti tumor kod bolesnih osoba, odnosno da li bi ga trebalo liječiti operacijom ili kemoterapijom, piše Mirror.

Test, koji trenutno košta oko 500 funti ili 4150 kuna po osobi, omogućit će ljudima koji imaju povećan rizik od razvijanja određenog tipa tumora da prilagode dijetu ili da piju tablete kako se tumor ne bi ni pojavio.

Znanstvenici tvrde da bi genetsko sekvenciranje moglo postati rutina te jednog dana zamijeniti testove koji se danas obavljaju pri rođenju.

Britanska vlada rekla je da je Nacionalna zdravstvena služba (NHS) prvi zdravstveni sustav na svijetu koji se na ovoj razini bavi ljudskim genima. Britanski ministar zdravstva Matt Hancock rekao je da je sekvenciranje 100.000 gena veliki korak na putu prema zdravstvu budućnosti, piše RTL.

"Razumijevanje ljudskog koda na ovoj razini je dio naše misije da pacijentima pružim personaliziranu brigu kako bismo im pomogli živjeti duže, zdravije, i sretnije živote", rekao je Hancock.

DNK podaci pacijenata će, zajedno s povijestima bolesti pacijenata, omogućiti da se predvidi kako će tumor reagirati na određene tretmane.

U određenom trenutku bi određena vrsta genetskog testiranja trebala postati rutina. Kako cijena bude padala, rekli su voditelji projekta, sekvenciranje genoma će postati sve prisutnije.

Voditelji projekta priznali su da su hakeri pokušali ukrasti podatke iz baze DNK koji bi mogli biti vrijedni tvrtkama koje razvijaju nove načine liječenja.

hr Thu Dec 06 2018 08:31:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bfbbf270e493860268b45ab/80

Prvi Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe

Glazbena mladež Split kao jedan od suorganizatora sa ponosom predstavlja 1. Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe (iSTeM_2018) koji će se održati u Splitu od 7. do 9. prosinca 2018.
1. Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe (iSTeM_2018), jedinstveni simpozij u hrvatskom glazbeno-istraživačkom miljeu, ima za cilj okupiti i povezati hrvatske i inozemne doktorande i mlade znanstvenike (do pet godina od obrane doktorske disertacije) iz područja muzikologije, etnomuzikologije, teorije glazbe i glazbene pedagogije.

Jedan je od dugoročnih ciljeva ovog Simpozija stvoriti platformu za nove znanstvene diskurse s aspekta suvremenih istraživačkih interesa koja će predstavljati prijeko potreban prijelaz od inicijalne do samostalne znanstveničke djelatnosti s naglaskom na umrežavanje i afirmaciju mladih istraživača u međunarodnom znanstveničkom krugu. Ovo je prvi ovakav događaj u Hrvatskoj.
hr Wed Dec 05 2018 12:34:52 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .