Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5b6bffbecb557aeb688b459a/80

Jezikoslovac i dijalektolog Galović: 'Otoci bolje čuvaju čakavske crte, kopno je podložno štokavici'

Nov i moderan način života, globalizacija, izumiranje izvornih govornika, utjecaj govora medija i niz drugih čimbenika utječe i na jezičnu sliku određenih područja. Jezikoslovac, dijalektolog te sociolingvist doc. dr. sc. Filip Galović sudjelovao je u više, nerijetko nagrađivanih, važnih jezikoslovnih projekata. Za DalmacijaNews objašnjava što je utjecalo na čakavštinu, gdje je najbolje očuvana i kako najbolje sačuvati domaći govor.

Područje Galovićeva znanstvenoga interesa je jezikoslovlje, s posebnim usmjerenjem na dijalektologiju, sociolingvistiku te hrvatsku kulturu. Nerijetko je sudjelovao na nekoliko znanstvenih skupova, i međunarodnih i domaćih. 

Objavio je dvadesetak znanstvenih radova u hrvatskim znanstvenim časopisima, desetak radova u ostalim hrvatskim časopisima, imao je nekoliko prikaza u tuzemnim i inozemnim časopisima, a uredio je i više knjiga.

Za doprinos u očuvanju kulturne baštine i čakavskih govora, nedavno je dobio priznanje Općine Šolte, a iako je svojim doprinosom uvelike utjecao na očuvanje čakavskih jezičnih materijala, skromno dodaje: "mene je veselilo da se drugi zainteresiraju i shvate vrijednost naših govora"

Za DalmacijaNews, Galović otkriva kakvo je stanje u današnjim govorima, što za njega znači kulturna vrijednost jezika, ali i koliko su ljudi koji ga okružuju zainteresirani za njegovo područje interesa.

Vi ste jezikoslovac koji se pretežno bavi dijalektologijom. Za početak ukratko kažite što je dijalektologija?

-Dijalektologija je jezikoslovna grana koja znanstveno obrađuje mjesne govore, skupine mjesnih govora, dijalekte i narječja. Među važnijim je njezinim ciljevima terenski istražiti kako se govori u pojedinim naseljima te prikupiti što više jezične građe koja se onda proučava, analizira i opisuje.

Dugo se bavite istraživanjima mjesnih govora po Dalmaciji. Što ste u tome otkrili? Kakvo je stanje danas u tim govorima?

-Mnogi čimbenici danas utječu na promjene u mjesnim govorima, pa tako na ovim prostorima nalazimo govore koji su osjetno poljuljani u svojoj strukturi, ali postoje, pak, i oni koji su dobro očuvani. 

-Uzmite, primjerice, govor Krila Jesenica pored Splita koji ima niz čakavskih osobina, ali je zasigurno nižega stupnja čakavnosti negoli koji čakavski govor na Hvaru. Uzmite, pak, govor Drvenika koji je uzdrman novijim utjecajima, za razliku od nekih govora na Braču. 

-Pogledate li i na govor grada Splita, nekoć čakavskoga grada, danas u njemu cirkuliraju čakavske i štokavske osobine, od kojih su štokavske ipak dominantne. 

-Uglavnom su otoci bolje očuvali čakavske crte, dok je kopno nešto podložnije štokavskomu utjecaju, no i tu ima zanimljivih govora sa starijim osobinama. 


Nedavno ste dobili priznanje Općine Šolte za doprinos u očuvanju kulturne baštine i čakavskih govora, koliko to priznanje znači za Vas?

-Na šoltanskim sam govorima doktorirao 2015. godine, no i dalje sam ih nastavio istraživati kako bih dobio još mnoštvo podataka i izradio cjelovitu knjigu o njima. 

-Važno je uz to spomenuti da se u suradnji s Kulturno-informativnim centrom otoka Šolte uspjelo čakavske govore otoka Šolte zaštititi i uvrstiti na Listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. 

-Općina Šolta, odnosno načelnik Nikola Cecić-Karuzić i općinsko Vijeće, kao i pojedini drugi, prepoznali su značaj mojega istraživanja i rad na njihovim mjesnim govorima, što mi je – dakako – na ponos, ali mi je isto tako drago da nadležni imaju sluha za nematerijalne kulturne vrijednosti ovoga otoka.

Zašto uopće treba njegovati mjesne govore? O čemu je riječ?

-To redovito govorim svojim studentima. Mnogi govornici u manjim mjestima, posebice stariji svijet, koristi jedino svoj mjesni govor koji je naučio u ranoj dobi i s kojim neodvojeno živi. Kada, primjerice, pitate takvoga govornika o starome običaju donošenja badnjaka u kuću, on će Vam svojim mjesnim govorom s nizom dijalektalnih termina dočarati cijeli običaj kojega je živio od malena i koji je dijelom njegova života. 

-Kada ribara pitate o tome kada se ide u ribarenje, opet ćete čuti niz termina za vremenske pojave, vjetrove i sl., neke događaje s mora, navike ribara, vjerovanja, dakle dio života toga ribara, a sve opet na pojedinome mjesnome govoru. 

-Dakle, govori nisu samo govori, oni su iznimno važni jer se kroz njih prenosi tradicija, običaji, kultura i brojni drugi vidovi nematerijalne kulturne baštine, pa se s pravom konstatira da su neraskidivim dijelom identiteta i hrvatske kulture.

Dakle, Vi kao dijalektolog istražujete kako se govori u određenim naseljima. Kako istražujete mjesne govore, na koji način?

-Uobičajene su dvije metode. S jedne strane postoji opsežan dijalektološki upitnik koji obuhvaća mnoge sfere (kuća i predmeti u kući, društveni život, domaće životinje, prehrana i pripremanje jela, ratarstvo, nazivi za ptice, prirodne pojave...) ili istraživač sastavi vlastiti upitnik ovisno o tome što ga zanima – jesu li to pojedini termini, primjerice, iz sfere ribarstva, pomorstva, jesu li to termini za narodne radinosti, je li to akcent određenih kategorija i sl. 

-S druge je strane česta i pogodna metoda tzv. slobodnih razgovora gdje se s govornicima priča o pojedinim odabranim temama te se na taj način spontano dolazi do vrijednoga jezičnoga materijala. Na terenu se često govor snima i zapisuje te se potom obrađuje.


Što u tim slobodnim razgovorima najčešće pitate ljude? Vole li ljudi kada ih posjetite i razgovarate?

-Najbolje je govornike pitati o temama koje su im bliske, pa se tako i dobije pouzdana građa. Ako je riječ o govornici koja je domaćica, dobro je pitati o pripremanju jela, o običajima za Božić ili Uskrs i sl.; ako je govornik zemljoradnik, razgovara se o sijanju/sadnji, poljoprivrednim kulturama i njihovu uzgoju itd. 

-Najteže je, zapravo, nekoga pridobiti za razgovor jer govornici nerijetko misle da se ispituje koješta, ali već na početku shvate da je riječ o sasvim običnim temama, o vrlo jednostavnim pitanjima. 

Osim terenskoga rada, postoji li još što čime se dijalektolozi bave?  

-Terenski je rad samo jedan od poslova dijalektologa. Mnogi od nas predaju na fakultetima, sveučilištima, pa ondje imaju odgovornu ulogu u podučavanju i drugim aktivnostima. 

-Osim toga pišu znanstvene i stručne članke, surađuju na znanstvenim projektima, sudjeluju na znanstvenim i stručnim skupovima, na brojnim radionicama, događajima, recenziraju knjige...

Spomenuli ste predavanja. Zaposleni ste na Hrvatskome katoličkome sveučilištu u Zagrebu, a predajete i kao vanjski suradnik na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i Puli. Kakvi su Vaši studenti? Imaju li interesa za lokalne govore, za baštinu i slične teme?

-Studenti su na mojim kolegijima do sada bili veoma zainteresirani i aktivni. Osim što su usvojili važna znanja o hrvatskim narječjima, mnogi su od njih samostalno istražili svoje mjesne govore iz kojih dolaze.

-Mnogi su bili zapanjeni otkrivši koliko se bogatstvo krije u tome, a mene je veselilo da se studenti zainteresiraju i shvate vrijednost naših govora, običaja, tradicije i svekolike baštine. 


S obzirom na neizbježne promjene, postoje li neki načini da se mjesni govori održe i očuvaju?

-Jamačno je da je najbolji način očuvanja mjesnih govora upotreba govora u svakodnevnoj, neformalnoj komunikaciji – na taj se način govor spontano prenosi na mlađe naraštaje. Isto tako, govori se čuvaju i kroz pisanu riječ, pa je dobro na njima pisati i dobru književnu tvorbu publicirati. 

hr Thu Aug 09 2018 10:48:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c65ba5c0e49387cab8b45ff/80

Predstavljen projekt IMPRECO i pilot akcija Paklenih otoka: Cilj je unaprjeđenje očuvanja usluga ekosustava

Danas je u Prirodoslovnom muzeju grada Splita, održan „Nacionalni trening projekta IMPRECO“ u organizaciji Javne ustanove MORE i KRŠ koja je jedan od sedam partnera projekta.
Oceanografkinja Jelena Kurtović Mrčelić iz J. U. MORE i KRŠ te znanstveni stručnjak projekta dr. Ante Žuljević s Instituta za oceanografiju i ribarstvo predstavili su projekt IMPRECO te provedbu pilot akcije projekta koja se odnosi na značajni krajobraz Pakleni otoci uključujući okolno područje ekološke mreže Natura 2000 – Pakleni otoci.

Projekt IMPRECO financiran je iz transnacionalnog programa ADRION i ima za cilj unaprjeđenje očuvanja usluga ekosustava Paklenih otoka rješavanjem njihove ekološke osjetljivosti.

Temeljem studija i analiza provedenih u prvoj godini provedbe projekta, Javna ustanova MORE i KRŠ provest će pilot akciju očuvanja najosjetljivijeg ekosustava. Projektom će se uspostaviti trajni monitoring programi morskog ekosustava Paklenih otoka što obuhvaća i monitoring naselja posidonije koji će provoditi ustanova u suradnji s vanjskim suradnicima – roniocima.

Naselja posidonije pluća su mora, sporo rastu i još sporije se obnavljaju što ih čini jako osjetljivima. Posebno ih ugrožava ribolov kočom i dinamitom, sidrenje, onečišćenje i gradnja u obalnom području te postavljanje kaveza za uzgoj ribe iznad njih.

Razvojem nautičkog turizma otoka Hvara i sve većeg značaja Paklenih otoka kao poželjne nautičke destinacije ugrožena su naselja posidonije jer se veliki broj sidra baca upravo na ta staništa što uzrokuje njeno čupanje, uništavanje.

U planu je ustanove i županije izrada ekoloških sustava sidrenja, a prije toga provest će se praćenja stanja naselja koja će dati konkretne podatke za dugoročno raspolaganje.

Pilot akcija Paklenih otoka uključuje i izradu web stranice Paklenih otoka te postavljanje obavijesnih tabli o pravilima ponašanja u zaštićenom području. Krajnji cilj izrade web stranice Pakleni otoci je podizanje svijesti posjetitelja Paklenih otoka o prirodnim vrijednostima ovog zaštićenog područja s posebnim naglaskom na akcije očuvanja prioritetnih usluga morskog ekosustava.
hr Thu Feb 14 2019 19:59:04 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c023ea90e49381c2c8b4695/80
Foto: PIXABAY

Osam vrsta karcinoma koji sve češće pogađaju tridesetogodišnjake, a razlog vas neće iznenaditi

Rak je sveprisutan zdravstveni problem, osobito kod starijih generacija. Nedavno istraživanje pokazalo je da se pojavnost nekih oblika ove zloćudne bolesti dramatično povećava kod mladih ljudi, a pretilost je jedan od glavnih uzroka.

Istraživanje objavljeno u časopisu Lancet Public Health, Američkog udruženja za rak analiziralo je unazad 20 godina prikupljene podataka o dijagnozama raka kod odraslih Amerikanaca u dobi od 25 do 84 godine i pronašla iznenađujuće povećanje stope oboljenja kod ljudi između 25 i 49 godina, osobito u tipovima povezanim s pretilošću.

Od ukupno 12 ispitanih tipova karcinoma povezanih s pretilošću, ovih 6 tipova, koji se uobičajeno javljaju kod bolesnika u 60-im i 70-im godinama, sve su prisutniji u mlađoj populaciji stanovništva:

  • Kolorektalni karcinom (rak debelog crijeva)
  • Rak endometrija
  • Rak žučnog mjehura
  • Rak bubrega
  • Rak gušterače
  • Multipli mijelom (rak krvi ili rak plazma stanica)

Kod osoba u dobi od 25 do 29 godina zabilježen je najveći porast raka bubrega, s prosječnim godišnjim porastom od 6,23 posto, dok je u populaciji od 30 do 34 godine najveći porast zabilježen u pojavi multipli mijeloma – čak 2,21 posto.

U mlađoj odrasloj populaciji primijećen je i porast dvije vrste karcinoma koji nisu povezani s pretilošću:

  • Gastrointestinalni tumori
  • Leukemija

Što uzrokuje ovoliki porast?

Premda istraživanje nije bilo usredotočeno na konkretne uzroke povećanja ovih stopa raka, pretpostavka je da je jedan od glavnih krivaca porast broja pretilih osoba u populaciji.

Istraživanjem iz 2018. godine utvrđeno je da je prekomjerna tjelesna težina bila uzrokom do 60 posto svih karcinoma endometrija, 36 posto karcinoma žučnog mjehura, 33 posto karcinoma bubrega, 17 posto karcinoma gušterače i 11 posto karcinoma plaznih stanica koji su se dogodili 2014. godine.

Vezano uz rak probavnog sustava i leukemiju, znanstvenici smatraju da je za rast pojavnosti ovih zloćudnih bolesti krivica na većem postotku autoimunih oboljenja, pretjeranoj upotrebi antibiotika i izloženosti kancerogenim tvarima u okolišu, piše ordinacija.hr

hr Mon Feb 11 2019 08:59:48 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c5fe5ac0e493891a58b4577/80
Foto: Facebook

Kraj injekciji inzulina? Novost -'pametne kapsule' za dijabetes

Kapsule sa inzulinom su veličine graška, napravljene od biorazgradivih materijala, između ostalog polimera i komadića nehrđajućeg čelika, a sadrže tanke iglice gotovo u cijelosti napravljene od inzulina

Zadnjih se sto godina ljudi s dijabetesom pouzdaju u injekcije inzulina koje im drže pod kontrolom šećer u krvi, a sada je možda tome došao kraj izumom kapsule koja bi u organizmu 'odradila posao injekcije i zauvijek zamijenila neugodne ubode'.

Naime nedavno je, kako prenosi Daily Mail, objavljeno istraživanje koje je predstavilo kapsule s inzulinom. Sastoje se od tankih iglica gotovo u cijelosti napravljenih od inzulina i malene opruge, a sve zajedno na mjestu drži disk od šećera.

Tim koji stoji iza ovog izuma, liječnici i znanstvenici iz 'Brigham and Women's Hospital' i Instituta Tehnologije u Massachusettsu, su za ovakav lokalizirani pristup dijabetesu i opskrbljivanju inzulinom opisali kao 'ugodniji, jednostavniji i jeftiniji' od tradicionalnih injekcija.

Inače, prema američkom Centru za kontrolu u prevenciju bolesti, 30,3 milijuna Amerikanaca boluje od dijabetesa, što je 9,4 posto njihove ukupne populacije. Do bolesti dolazi kad štitnjača proizvodi premalo 'beta stanica' koje proizvode inzulin ili 'beta stanice' same proizvode premalu količinu inzulina pa drugi hormoni nadomještaju glukozu u krvotoku.

Kad se ne liječi, dijabetes može uzrokovati niz komplikacija kao što su propadanje bubrega, očna oštećenja, srčane bolesti, srčani udar, pa čak i sljepoću. Inzulin se nadomješta injekcijama, koje se često ubrizgavaju u trbuh. 

- Gastroenterolozi često daju injekcije u trbuh za liječenje čira na želucu ili zbog lokalnog zaustavljanja krvarenja - rekao je doktor Giovanni Traverso iz 'Brigham and Women's Hospital' i dodao kako su želudac i probavni sustav vrlo otporni na oštre predmete zbog čega spomenute iglice ne bi bile problem.

A za kapsule su liječnici objasnili da su 'veličine graška, napravljene od biorazgradivih materijala, između ostalog polimera i komadića nehrđajućeg čelika'. Kad su određivali koliko oštri predmeti smiju biti, vodili su se time da ne budu oštriji od dvije stvari, oklopa 'leopardske kornjače' i Weeble-Wobble igračke (malo plastično jaje koje je u zadnjih 20 godina dosta djece progutalo). 

Kapsule se same orijentiraju, a oštrica im je napravljena tako da se uvijek uzdiže pravilno, ne da zarezuje - objasnio je prvi autor istraživanja o kapsulama, student zadnje godine MIT-a Alex Abramsom. Osim toga, trebalo im je nešto što će potaknuti iglicu da izađe, pa su odlučili da nju kontrolira disk od šećera.

- Šećer drži oprugu na mjestu dok pacijent ne proguta kapsulu, a tada se opruga opušta i ispaljuje se iglica - objasnio je Abramsom. 

Zadnji je problem liječnicima i znanstvenicima predstavljao izbor pravog materijala za izradu spomenute iglice, koju su odlučili napraviti od stisnutog inzulina koji je prethodno tretiran kao suhi led.

- Namjerno smo ga napravili u krutom stanju jer ga tako stane puno više stane u kapsulu, nego u tekućem stanju - objasnio je dr. Traverso, a tim je svoje otkriće testirao na svinjama koje su s ovom kapsulom 'proizvele' 300 mikrograma inzulina.

U zadnjim testovima ta doza je podignuta na pet miligrama, što je otprilike količina koju bi pacijent s dijabetesom tipa 2 morao dnevno uzeti. A kako su naglasili, kad sadržaj dospije u želudac, prolazi dalje kroz probavni sustav bez ikakvih nuspojava.

Trenutno tim s farmaceutskom tvrtkom Novo Nordisk radi na kapsuli koja bi se isprobala na ljudima, i to kako se nadaju, u naredne tri godine, piše 24sata.hr

hr Sun Feb 10 2019 09:50:02 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c573b450e49388a9b8b4572/80
Foto: PIXABAY

Do druge godine bez mobitela: Evo kad djeca mogu koristiti ekrane i koliko dugo

Poteškoće koje se mogu javiti pri prekomjernoj upotrebi ekrana kod male djece su slabije razvijena motorika, slabiji jezični razvoj, problemi sa spavanjem, promjene u strukturi mozga, slabije razvijena koncentracija itd.

Kada kupiti djetetu prvi mobitel, koliko vremena dnevno mogu gledati u ekrane mobilnih i TV uređaja, kakav sadržaj nije preporučljiv najmlađima, samo su neka od pitanja koja muče brojne roditelje u današnjem digitalnom svijetu. Veliki broj roditelja svjestan je da i sami provode previše vremena uz telefone i na internetu, dijelom zbog posla, dijelom zbog zabave te, ne samo da ne mogu kontrolirati djecu i njihovo korištenje tehnologije, već ne mogu kontrolirati niti sami sebe.

Roditeljima je danas najlakše smiriti dijete s telefonom ili tabletom i često svi kućni problemi, plač i neposluh nestanu čim dijete dobije ekran u ruke i uroni u svijet YouTubea, Pepe, Oblutka i drugih crtanih filmova i videozapisa. No naravno, problem je ponovno uzeti djetetu telefon iz ruke, kao što je problem što s vremenom djeca često postanu nezainteresirana za druge stvari i žele samo telefone i televiziju. Ne treba niti spominjati kako to nije dobro za odrastanje djece te je konstantno davanje mobilnih uređaja neodgovorno ponašanje roditelja koji si tako osiguravaju malo mira, tišina i vremena za sebe.

Često je, nažalost, jednostavno životni i radni tempo takav da roditelji, i kad dođu kući s posla, moraju sjesti za računalo i raditi jer rokovi na poslu nemaju obzira za roditeljstvo pa je nekada i to jedan od razloga zbog kojih najmlađi na kraju završe s mobilnim uređajem u ruci – kako bi roditelji mogli raditi.

Djeci do druge godine ne trebaju telefoni, tableti i TV

O problemu prekomjernog korištenja interneta među najmlađima zimo.hr razgovarao je s Marijom Renić iz udruge Roda, izvoditeljicom aktivnosti projekta "Razmisli pa klikni" koji je pokrenut s ciljem edukacije o sigurnom i odgovornom korištenju elektroničkih uređaja, interneta i online servisa dostupnih djeci, ali i roditeljima. 

Naglasila je kako roditelji moraju preuzeti odgovornost i razraditi dobar pristup djetetovim prvim koracima na internetu, a pravilnom, sigurnom i odgovornom korištenju digitalnih sadržaja najbolje će ih naučiti vlastitim primjerom.

Time odgajamo odgovorne i samostalne buduće digitalne građane. Uz to, roditelj svojim aktivnim sudjelovanjem u ovom aspektu djetetovog odrastanja, gradi i održava povjerenje koje je ključno kako bi mu se dijete u budućnosti obratilo za pomoć ako naiđe na problem na internetu, kaže Renić.

Na pitanje o ograničenju vremena koje najmlađi provode pred ekranom, podsjetila je na smjernice koje danas prevladavaju među pedijatrima, a to je prvenstveno da djeca do dvije godine nemaju razloga vrijeme provoditi uz ekrane. Dakle, roditelji djece do 2 godine ne bi svojim najdražima trebali davati mobitele i tablete, niti je potrebno da vrijeme provode gledajući TV,a takvo ponašanje trebalo bi poduprijeti vlastitim primjerom, odnosno sami roditelji pred djecom ne bi trebali previše vremena provoditi s mobitelom u ruci, što se mnogima danas čini nemogućim.

Što se tiče malo starije djece, od 2 do 7 godine, pedijatri preporučuju maksimalno dva sata dnevno provođenja pred ekranima pri čemu roditelji trebaju voditi računa o tome da djeci daju pristup isključivo visokokvalitetnom sadržaju, prikladnom za dječju dob. U Hrvatskoj, napominju iz Rode, istraživanja su pokazala da djeca provode više od preporučenog vremena pred ekranima (oko 40 dana godišnje), a statistike pokazuju i nedostatak nadzora.

Prekomjerna uporaba ekrana može ostaviti opasne posljedice na djecu

Kako bi roditelje upozorili na ovaj problem te im pomogli da se bore s brojnim izazovima roditeljstva i odrastanja u digitalnom svijetu, udruga Roda organizira radionice i predavanja čak i u vrtićima za roditelje djece predškolskog izrasta. Dosadašnje iskustvo s radionica pokazalo je da suroditelji iznimno zabrinuti oko opasnosti koje na njihove najmlađe vrebaju s interneta te se ne osjećaju ugodno u situacijama kada moraju postaviti granice vezane uz vrijeme koje njihova djeca mogu provesti uz ekrane ili uz sadržaj koji gledaju.

Kao najčešće poteškoće koje se mogu javiti pri prekomjernoj upotrebi ekrana kod male djece su slabije razvijena motorika, slabiji jezični razvoj, problemi sa spavanjem, promjene u strukturi mozga, slabije razvijena koncentracija itd., upozorila je gđa. Renić.

Istraživanje vezano uz vrijeme koje djeca u Hrvatskoj provode pred ekranima, a koje možete naći u sklopu infografike na stranicama Rode, pokazalo je da s prvim rođendanom uz ekrane vrijeme provodi 40 posto djece, s dvije godine taj broj penje se na 79 posto, a s četiri godine ekrane koriste gotovo sva djeca, njih 97 posto. Isto je istraživanje pokazalo da 70 posto djece koristi TV bez nadzora te čak dvije trećine djece koriste mobitel i računalo bez nadzora, dok polovica roditelja ne zna procijeniti jesu li elektronički uređaji štetni ili korisni iza djecu.

Roda radi i na osposobljavanju odgajatelja djece predškolske dobi za vođenje radionica za djecu i roditelje na temu sigurnog i odgovornog korištenja interneta, s ciljem da odgojitelji steknu određena znanja kako prepoznati djecu koja su u problemu pretjeranog korištenja digitalnih uređaja i da imaju resurse uz pomoć kojih mogu pomoći roditeljima djeteta da promijene te, za dijete, štetne navike.

Također, u okviru projekta "Razmisli pa klikni ide u vrtić " kreirana je interaktivna slikovnica u kojoj se obrađuju teme relevantne za predškolsku dob koju možete preuzeti ovdje, a svakako pregledajte i brošuru o sigurnom korištenju interneta za djecu do sedam godina.

Za kraj, Marija Renić poručila je roditeljima: Kao što ne prepuštamo djecu ulici, već ih učimo pravilima i kontinuirano ih pazimo do škole (pa i dalje), tako nemojte prepuštati djecu digitalnim ulicama koje donose svoje izazove pa djeca zaslužuju da ih i preko tih ulica vodimo za ruku, tvrdi zimo.hr

hr Sun Feb 03 2019 20:05:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .