Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/58e6b1c3b47398a9068b456e/80

Izvantjelesno iskustvo za vrijeme teške operacije: "Ti ne možeš dalje, imaš još puno toga za napraviti dolje"

Zadranin Antonio prošao je puno poteškoća na svom životnom putu. Kao 12-godišnjak morao je na tešku operaciju tetiva. Nakon oporavka, ponovno se vratio u školske klupe..

Stigao je rujan 2000. godine. Operacija je dogovorena za sredinu tog istog mjeseca. Majka je odlučila da propustim prva dva tjedna nastave iz straha da se ponovno ne razbolim. Profesori su znali da me neće biti na nastavi zbog operacije te su svakog učenika pojedinačno zadužili da mi zapisuju stvari iz pojedinog predmeta. Tada mi je plan bio vratiti se u školske klupe u studenom, no neće biti tako. U nastavku će te vidjeti zašto.

 Sam ulazak u bolnicu teško mi je pao, ali nije bilo vremena za očajavanje. Operacija je dogovorena za ujutro u devet sati.Nekako sam dočekao i taj dan, svanuo je 19. rujan. Sjećam se da je bilo oblačno i tmurno, pravo jesensko jutro. Dobio sam dvije tablete koje su mi opustile mišiće i omamile me da bi me kasnije bilo lakše uspavati. Cijelo vrijeme su pokraj mene bili moji roditelji. 

U  trenutku ulaska u operacijsku salu, najradije sam htio pobjeći jer me uhvatio toliki strah, ali nisam se mogao pomaknuti. Došli smo pred salu. Tu sam se odvojio od roditelja. Ušao sam unutra, a oni su ostali vani. Najgore je bilo što sam tada kao 12-godišnjak bio svega svjestan, a ne kao i prijašnje operacije, kojih se mutno sjećam. S kolica su me prenijeli na operacijski stol i postavili silne elektrode i aparate po meni. Odjednom se iznad mene pojavilo nekoliko glava, čitavo medicinsko osoblje koje me pokušalo utješiti da će sve biti u redu i da nema razloga za suze koje su tad potekle same od sebe. U tome trenutku sam se bojao da me neće uspjeti uspavati, ali naposljetku, da nisam ni znao, zaspao sam.

IZVANTJELESNO ISKUSTVO

Dolazimo do mog iskustva kojega sam postao svjestan nakon par godina od tada, kada sam naletio na slične priče i iskustva drugih ljudi. Naime, koliko god ovo čudno zvučalo, dogodilo se slijedeće: Tijekom operacije koja je bila iznimno teška odjednom sam se našao iznad svog tijela i kad sam se okrenuo vidio sam liječnike kako zabrinuto trče oko mene i kao da me pokušavaju nekim kabelima protresti. Odjednom se iznad mene stvorila bijela svjetlost, a zatim i prolaz koji je izgledao poput tunela, također, sav u bijelo. Ja sam se okrenuo i krenuo prema tom tunelu da bi odjednom i ja bio u bijelom. 

Hodao sam i dalje. Kako sam išao sve dalje kroz tunel tako je neopisiv osjećaj spokoja i mira postajao sve veći i veći. Ni u jednom trenutku nisam htio stati jer je osjećaj bio tako nevjerojatan da ga riječima ne znam opisati, a do tad ga nisam osjetio. Hodao sam sve do trenutka kada sam začuo glas koji je rekao:“Ti ne možeš dalje, imaš još puno toga za napraviti dolje“

U tom trenutku ta svjetlost me naglo vratila na operacijski stol. Otvorio sam oči i ugledao liječnike kako su bili zadihani i znojni, tada još nesvjestan što se zapravo dogodilo. Nisam nikome ništa pričao jer sam mislio da je to produkt anestetika i halucinacija koje on može izazvati. Nakon par godina uspostavit će se da to nije tako. Do danas za ovu situaciju znaju samo moji najbliži ljudi i što je najvažnije,vjeruju mi. U bolnici sam ostao još šest dana, a doma u gipsu još tri ipo tjedna. 

Došao je dan kada sam trebao skinuti gips i sve je tu prošlo u redu. Nastaje problem jer ja od straha nisam mogao idućih dva mjeseca napraviti ni korak. Od straha nisam mogao ni vježbe raditi. Ako bi uspio stati na noge, to bi bio moj maksimum u tom trenutku. Tad smo znali da neću moći početi pohađati školu u studenome pa smo od ministarstva obrazovanja zatražili da mi škola bude u kući. U dva mjeseca sam uspio nadoknaditi čitav zaostatak u gradivu i proći s vrlo dobrim uspjehom na polugodištu.

U međuvremenu nakon silnih suza i straha da više nikad neću stati na svoje noge, uz vježbe s mamom, fizikalne terapije i držanje utega od kilograma težine, konačno sam stao na svoje noge nakon tri mjeseca i drugo polugodište pohađao sa svojim kolegama u školi. Šesti sam razred prošao s vrlo dobrim uspjehom. Profesori su pokazali iznimno razumijevanje za ovakvu vrstu problema koje sam imao bez obzira na početne nesuglasice. I sedmi sam razred savladao uspješno. 



hr Sun Aug 05 2018 08:00:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5b30bbd72af47f4a498b468a/80
Foto: PIXABAY

Ovisnost moje rodice me dotukla. Pretrpio sam puno toga, no ne zamjeram joj..

Zadranin Antonio, nakon teške operacije, suočio se s problemom ovisnosti jednog bliskog članaka obitelji

Tijekom mog školovanja, točnije od petog razreda vrlo bliska osoba u obitelji, moja rodica Tamara, postala je ovisnik o teškim drogama. U tom periodu vodila je najveću borbu s ovisnošću i jedino je sa mnom bila u kontaktu. No uslijedili su problemi. Tjedno bi redovito imala ispade i napadaje  tako da sam prolazio svakakve loše situacije s njom- od prijetnje mojim bližnjima do fizičkih napada i verbalnih okršaja. Isto tako i višestrukih pokušaja samoubojstva. 

Nije bilo tjedna da ne izbije neki problem. Uz sve svoje probleme sa zdravljem živio sam u strahu što će slijedeće Tamara napraviti. Znao sam da to nije bila ona već  droga koja je utjecala na nju. Tamara je došla do samog ruba. 

Bilo je pitanje trenutka kad bi mogla umrijeti ako se ne odluči pristati na rehabilitaciju. Nisam želio da umre. 

Nakon svih šokova koje mi je priuštila, na poslijetku je prihvatila pomoć. Iza mene je bilo: mokrenje u gaće od straha, konzumiranje tableta za smirenje u trenutku kad bi se dogodio njen ispad, spavanje praktički otvorenih očiju jer nikad nisi znao što će se sljedeće dogoditi,to jest što će Tamara napraviti u trenutku kada padne u krizu. Ovo je samo polovica onoga što sam kao tinejdžer pretrpio zbog problema ovisnosti. Nisam osoba koja će joj zamjeriti, ali opet, bilo bi mi draže da toga nije bilo jer su i dalje sjećanja vrlo živa i znaju me nažalost progoniti i dan danas…

Problem s ovisnosti je vrlo težak posebno i za osobe koje su bliske s ovisnikom. Pate iako nisu krive i proživljavaju to jako teško i bolno. Ja sam nažalost bio prisiljen suočiti se s tim problemom kao tinejdžer, ali srećom sve je završilo dobro, a ja sam iz toga naučio jednu važnu životnu lekciju...

hr Fri Aug 10 2018 07:40:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5acddf7b2af47f2a5d8b4af5/80
Foto: PIXABAY

Idila u razredu, a problemi sa zdravljem sve veći

Naš Antonio, nakon pauze, nastavlja pisati kolumne o svom životu. Nakon problema s učiteljicom u petom razredu je situacija bila puno bolja, ali se zdravlje pogoršalo..

Poprilično brzo došao je početak petog razreda, ali moji strahovi su nestali kad sam upoznao razrednicu. Predavala je hrvatski jezik, a zvala se Silvana. Ona je bila razrednica iz snova. Pristupačna, ugodna, puna razumijevanja za moje i probleme drugih u razredu. Jedna od stvari koju je definirala već prvi dan petog razreda je bila ta da se mene pusti pet do sedam minuta prije kraja svakog sata.

Zašto? Zato što u višim razredima za svaki predmet mijenjamo učionicu i da me u onoj gužvi malog odmora netko ne bi srušio ili ozlijedio to je bilo idealno rješenje. Sa mnom je uvijek išao jedan učenik, moj prijatelj Tomi koji bi mi nosio torbu i pazio da ne padnem. Kad Tomija ne bi bilo u školi onda bi taj zadatak preuzeo netko drugi od kolega iz razreda. I ostali profesori su bili i više nego dobri i imali razumijevanja da me se pita više usmeno nego pismeno.

Opet su došli novi zdravstveni problemi. Hodanje mi je išlo sve teže i teže i na pregledu je odlučeno da moram na novi operativni zahvat produženja tetiva na četiri mjesta odjednom. Operacija se prvotno trebala izvršiti u mjesecu svibnju 2000. godine, no bila je odgođena za lipanj jer se neka bakterija uvukla u bolnicu. Peti sam razred, kao i do sad, uspio savladati sa vrlo dobrim uspjehom i mogao sam se u miru pripremiti za operaciju. No već neko vrijeme sam u tom periodu uvukao neki neobjašnjiv kašalj za koji je moja doktorica opće prakse rekla da ga izazivam psihički jer vjerovatno želim izbjeći operaciju zbog straha. Dani su prolazili, a meni je bilo sve gore, kašalj nije prestajao. Sve do jednog trenutka kad se temperatura povećala i mama me odvela kod doktora kojeg smo nazvali za savjet. On mi je odmah slikao pluća i tad mi je ustanovljeno da imam jaku upalu pluća koju je moja doktorica opće prakse zanemarila. Iako se pravdala i ispričavala, to nije umanjilo činjenicu da se operacija mora otkazati za jesen te iste godine, a pred mnome je bilo ljeto i pripreme za tešku operaciju koja me čekala..

GDJE MOGU PROČITATI KOLUMNE?

Iznad rubrike "Crna kronika" nalazi se siva traka. Kad se klikne na sliku ispod koje piše "Me, myself & I" možete pročitati prethodne tekstove.


hr Sun Jul 29 2018 16:52:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/590d8a4bb47398c0778b456d/80
Foto: Pixabay

Problemi s novom učiteljicom koja nije imala razumijevanja za mene

Zadranin Antonio u novom nastavku govori o tome kako je protekao završetak trećeg i četvrtog razreda i što se dogodilo promjenom učiteljice

Brat je hvala Bogu bio zdravo dijete i sve je prošlo bez problema. S druge strane počela je nova školska godina, treći razred i nova učiteljica. Kao i prethodne školske godine svaki dan  moj djed bi me odvozio i dovozio iz škole. Učiteljica je bila jako mlada i oštra. Nije shvaćala moje motoričke probleme i od početka smo imali problem u odnosu. Kao i svaki put, majka joj je objašnjavala moje stanje, ali je vidjela da ona ne shvaća moj problem pa je majka otišla na razgovor kod defektologa i psihologa od kojih je zatražila da upute učiteljicu u sve moje probleme i program za pismeni dio. 

Međutim, ništa od toga. Naglo sam popustio u školi. Žalio sam se stalno mami kako učiteljica nema razumijevanja za mene i za to da mi treba više vremena za pisanje od ostalih. U dosta navrata oduzela bi mi ispit prije nego što bi ja uspio dovršiti pisanje. Pokušali smo milijun puta na lijep način s njom popričati i ona bi tada rekla da će sve biti u redu, no sljedeći dan opet bi radila po svome. Ona bi preda mnom govorila da to sve radi za moje dobro i da ona meni želi samo najbolje. 

Najveći problem sam imao s matematikom i jezicima jer je tu trebalo puno više pisati. Uz sve to nerazumijevanje i probleme i treći sam razred uspio završiti s vrlo dobrim uspjehom. Kad je treći razred završio, mislio sam da će u četvrtom odnos između učiteljice i mene biti bolji jer sam uvijek polazio od toga da ljudima trebalo malo više vremena da se bolje upoznaju. Zato ni mama ni ja nismo u početku raditi preveliku dramu.

U četvrtom razredu, nažalost je sve od početka krenulo na gore. Ne samo da je bila i dalje stroga i puna nerazumijevanja prema mojim problemima, već je u trenucima kada bi ona i ja ostali sami, ponekad za vrijeme odmora ili na kraju nastave bi me počupala za kosu ili neke slične stvari. Najčešće bi se to dogodilo kad ne bi savladao zadani zadatak kojeg bi tada radili. To sam odmah prenio mami pa bi majka otišla na razgovor kod učiteljice i ravnatelja. Malo je ljudi koji su mi vjerovali jer sve to što se događalo između mene i učiteljice nitko nije vidio jer bi ona i ja u tim trenucima bili sami. 

Prema ostalim učenicima je bila korektna i bez takvih ispada tako da sam odmah u početku znao da ne mogu računati na njihovu podršku. Čak taj razgovor između majke, nje i ravnatelja nije urodio plodom jer tko bi povjerovao samo meni, kad su svi ostali bili uz nju jer nikad nije pokazala takvo ponašanje pred drugima. Nakon svega, majka joj je zaprijetila da će je prijaviti ministarstvu obrazovanja jer ona svom sinu vjeruje i zna da ne lažem. 

Problemi su se dalje nastavili nizati, zato što je učiteljica i djedu koji je svaki dan dolazio po mene govorila da sam nemaran, da se ne trudim i da sam u školi jednom rječju, užasan! 

Djed bi sve to prenio mami, a ja sam se osjećao sve gore i gore. Imao sam osjećaj da skoro svi misle da pretjerujem i izmišljam. Bilo mi je užasno. Jedino što me je tješilo bila je spoznaja da je bio kraj četvrtog razreda i što mi ona u petom neće više predavati.

 Nakon toga uslijedio je ljetni odmor. Malo sam, iskreno, bio u panici jer sam znao da će me u petom razredu dočekati razne promjene. Bilo me je strah da mi ne predaje profesorica gora od prijašnje, a bio je tu i strah od novih predmeta... 


hr Sun Jun 24 2018 17:40:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/57f90dbc1eea8f80458b467d/80

Ljubomora zbog dolaska novog člana obitelji

Zadranin Antonio u novom nastavku otkriva kako se osjećao kada je saznao da je njegova majka trudna

Ljeto 1995. bilo je opuštajuće i mirno za mene. Kupali smo se svaki dan i išao na različite plaže s maminim rođacima. Skoro svaki dan bili bi na drugom mjestu s obzirom da je mene nekad bilo teško dovesti do pojedinih plaža. Mamina dva rođaka najčešće bi me nosila do tih mjesta jer mi se bilo teško kretati po takvim kamenitim područjima. 

Iako su to bila mamina dva najbolja rođaka oduvijek sam ih zapravo zvao ujacima jer smo bili više nego bliski. Moja rodica Martina je  kćerka jednog od njih dvojice i bila je uvijek uz mene. Nebrojeno puta bi nam se pridružila i naša rodica Maria. Svi zajedno smo imali super djetinjstvo.

Zapravo su njih dvije uz rodicu Tinu koja je starija od mene osam i pol godina bile jedine s kojima sam imao blizak kontakt, a da su mi bile u rodu.

Nakon divnog ljeta stigla je nova školska godina. Sad  je sve bilo puno lakše jer smo se na neki način uhodali u školske dane i kroz drugi razred sam bio puno samostalniji , sigurniji u pisanju kao i u drugim školskim obavezama.

STIŽE PRINOVA

U Novoj godini 1996. saznali smo da ću dobiti krajem ljeta brata ili sestru. Bio je to veliki šok za majku pa onda i za mene. Moja majka se posebno čuvala iz straha da se ne ponovi slična priča sa mnom. Majka je bila jako uplašena.

Kako se majčina trudnoća bližila kraju tako je moja ljubomora rasla zbog jednostavnog razloga jer su me svi u kući počeli zafrkavati kako će novi član obitelji sve promijeniti i kako neću imati toliko pažnje kao do sada. To je bila njihova zafrkancija koju ja kao dijete tada nisam shvaćao.

Totalno sam krivo percipirao njihove riječi i bojao sam se da će zaista tako biti. Čak sam potajice kad me nitko ne bi vidio razbijao svoje igračke iz straha da one ne bi završile kod novog člana obitelji, a ja ostao bez njih. Jednog dana dok sam razbijao svoju igračku mama je naletjela i pitala me: "Što to radiš?". Ja sam odgovorio da ne želim da moje igračke završe kod mog brata ili sestre i da mi svi u kući govore da za mene nitko neće mariti kada dođe mala beba. Majka je vidjevši da je situacija ozbiljna odradila sa mnom ozbiljan razgovor gdje mi je naposljetku objasnila da je to sve zafrkancija  i da nitko neće raditi razliku između nas dvoje. Tad mi je bilo puno lakše i stvarno sam se istinski veselio bratu ili sestri. U međuvremenu smo saznali da ću dobiti brata.

U iščekivanju dolaska mog brata završila je i ova školska godina koju samo završio isto tako s vrlo dobrim uspjehom i dobio uz to pohvalu razrednog vijeća za izvanredan trud i uzorno ponašanje. 

U kolovozu je na svijet stigao moj brat Mattia. 

Započela je i nova školska godina, 3. razred osnovne škole.  Moja prošla učiteljica otišla je u mirovinu i dobili smo novu mlađu učiteljicu koja nije imala tako puno razumijevanja za mene kao prethodna…. 


hr Sat Jun 09 2018 16:38:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .