Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5671a62f4b3a46bc348b4624/80
Foto: Tomislav Matković

Ganga s vrha Eiffelovog tornja!

UNESCO je zaštitio dva hrvatska tradicijska glazbovanja, a to su istarska glazbena ljestvica i ojkanje. Pod ovim izrazom ojkanje ne misli se samo na ojkavicu kao način pjevanja već je to jedan puno širi kontekst u koje potpadaju i ganga i rera - govori naš sugovornik

Tomislav Matković poznati je radijski voditelj, osoba čiji je život neodvojiv od glazbenog svijeta te jedan od začetnika različitih multimedijalnih programa. No, Matković je ujedno i veliki štovatelj lokalnog tradicijskog glazbenog izričaja. Upravo je ganga bila povod ovom razgovoru.

Gospodine Matković, otkud i otkada potječe tolika ljubav prema gangi?

- Odmah na početku moram naglasiti da sam rođen u Njemačkoj i tamo išao u školu, štoviše čak mi je i majka Njemica, tako da kroz svoju mladost nisam imao nikakav doticaj s gangom. Kasnije se ispostavilo da je to bila sretna okolnost jer nisam odrastao s predrasudama koje inače prate gangu na ovim prostorima, a to je da je primitivna i divlja.

Dakle, u cijelu priču s gangom ušao sam neopterećen, tako da sam kasnije, kao neka vrste vanjskog promatrača, mogao objektivno sagledati stvari, gradeći svoju priču o gangi isključivo na osnovu osobnih doživljaja.

Ganga je u moj život ušla gotovo slučajno. 1998. god. sam počeo radit na Radio Grudama, a kako u Grudama aktivno pjevaju gangu, odmah od početka su mi počele dolaziti gangaške skupine u studio sa zamolbom da ih snimam, većinom za potrebu izdavanja nosača zvuka. Ispočetka sam to odrađivao čisto tehnički, ali nakon nekog vremena druženja s gangašima počeo sam shvaćati da ispod tog, meni, "praznog jaurlukanja" postoji nešto puno dublje, meni do tada nepoznati svijet arhaične harmonije.To me zaintrigiralo. To specifično udaranje glasnica ne postoji nigdje na svijetu, zato je ona jedinstvena, a po starosti vuče korijene još od ilirskih vremena, a možda i dalje.

Kako sam polako počeo razumijevati bit gange, poželio sam nešto i pročitati o gangi, neko znanstveno istraživanje, ali sam se jako iznenadio kad sam shvatio da se o gangi vrlo malo pisalo, pogotovo na polju etnomuzikoloških istaživanja.

Kako je gangu pratio loš glas i učeni svijet je zaobilazio u širokom luku, shvatio sam da je nitko neće zaštiti od zaborava, ako se mi sami ne pobrinemo za njeno očuvanje. Tad se u meni rodila ideja da se i ja aktivno uključim u njeno očuvanje, a pošto kao radijski tehničar imam iskustva sa snimanjem logično je bilo da dam svoj doprinos na tom polju.

Pada li ganga polako u zaborav? Radi li se dovoljno na njenom očuvanju?

- Gangu je jako teško naučiti pravilno otpjevati, treba tu dosta vježbati i to je glavni razlog što se danas sve manje pjeva. Naravno, današnji način života i globalizacija također doprinose sve manjem zanimanjem za gangu, ali i za tradicijsko pjevanje općenito. Pošto pripada starom arhaičnom pjevanju mlađi je jednostavno ne shvaćaju. Uglavnom je danas pjevaju starije generacije. Srećom postoji nekoliko aktivnih folklornih društava u kojem stariji pjevači prenose svoje znanje mlađima i to je jedini aktivni način da se spasi od zaborava, te osigurava da će se i u budućnosti pjevati. Što se tiče očuvanja, mislim da težište treba biti u tri točke – folklorna društva s mlađim sekcijama, znanstveni radovi i terenska snimanja.Smatram kako bi kulturne institucije trebale aktivnije pomagati foklorna društva koji imaju podmladak, tako će osigurati da i nove generacije dođu u doticaj s tim autohtonim pjevanjem. Možda ne bi bilo loše i u škole, u sklopu glazbenog odgoja, uvesti nekoliko sati posvećeno lokalnom tradicijskom glazbovanju, pa da se djeca barem malo upoznaju sa glazbenom tradicijom svoga kraja.Trebalo bi također organizirati više znanstvenih skupova na temu tradicijskih pjevanja dalmatinske zagore. Pošto je do danas jako malo istraživana,cijela priča o gangi se gubi u magli povijesti i neznanja.Naprimjer, zadnji znanstveni skup u Hrvatskoj o gangi održan je u Imotskom daleke 1988. godine. Mislim da je ganga kao autohtono dalmatinsko pjevanje zaslužila više.

Pošto je ganga arhaično pjevanje nastalo prije nota, ne može se notno zapisati, pa je jedini vjerni način bilježenja gange audio i video snimanje pjevača. Skoro svako selo ima svoj način pjevanja gange, tako da jedino tereneskim snimanjem možemo sačuvati specifične melodije pojedinog kraja.

Možete li navesti neke od dražih gangi?

- Nemam neku posebno dragu gangu, Svaka ima neku ljepotu na svoj specifični način. Uglavnom me privlače takozvana starinska pivanja – gange u kojoj se može baš osjetiti ta drevna arhaika. To mi je nešto, gotovo, nadrealno.Također su mi drage gange koji imaju onaj "pjesnički moment". Uglavnom se uzima da je tekst gange plitak i opskuran, ali nije baš tako. U tom moru pismica ima stvarno prelijepih pjesničkih bisera. Ne zaboravimo da su veliki hrvatski pjesnici rodom iz kraja gange, Ujević, Šimić, Gudelj itd. vjerujem da su se barem malo napajali iz ganginih pjesmica.

Kako dolazite do novih gangi?

- Kako skoro svako selo ima svoju melodiju uzeo sam sebi zadatak da obiđem što više sela i snimim njihove pjevače. Uglavnom je ljudima drago kad vide da se za gangu ipak netko zanima. Tako da od samih pjevača dobivam informacije ima li možda u susjednom selo također neka grupa aktivnih pjevača. Kako to radim već godinama taj krug poznanstava se proširio tako da danas lako mogu doći do neke informacije.Cijeli ovaj projekt sam pokrenuo s ciljem da snimim što više pjevanja, tj. da obiđem cijelo područje gdje se danas pjeva ganga. Mogu reći da sam do sada možda pokrio 70% područja. Dakle ima se tu još posla.

Je li teško doći do glazbenih zapisa gange? Gdje ih pronalazite?

- Većinu snimljenih ganga sam osobno snimio odlazeći na teren, ali kako se vremenom pročulo za mene i moj hobby ljudi su mi počeli i sami donositi snimke gange.Pošto radim na radiju, vodim jednu ležernu kontakt emisiju u kojoj često puštam gange, tako da je i to okidač. Jer ljudi mi donose svoje snimke koje onda puštam uz najavu u eter. To je ljudima zaista drago. Kako slušateljima tako i samim pjevačima.Pogotovo mi je drago kad mi ljudi donosu neke stare snimke koje onda digitaliziram. Najčešće na kazetama, ali ima tu i rijetkih ploča s tradicijskim pjevanjima. Naprimjer, Berlinski etnološki institut je bio tijekom šesdesetih godina u našim krajevima i snimali su tradicijska pjevanja dalmatinske zagore, a među ostalim su snimili i nekoliko ganga. Te snimke su izdali na ploči.Evo baš neki dan sam dobio snimke gange na magnetofonskoj traci iz 1967. godine. Upravo teče proces digitalizacije. Uglavnom trudim se sakupiti na jednom mjestu što više tih starih snimaka koji su s etnološkog stanovišta suho zlato.Također surađujem s Institutom za etnologiju i folkoristiku koji imaju jako bogatu audio i video arhivu. Njima šaljem svoje snimke, a i oni meni snimke iz svoje arhive.

Koliko, približno, imate zapisanih gangi?

- Stvarno ne znam koliko imam audio snimaka ganga, uglavnom se to već broji u gigabajtima. Imam također i dosta video snimaka, ali nisam išao za tim kolika je količina toga. Meni je važno pokriti što šire područje gdje se pjeva. Što više to bolje.

Jeste li razmišljali o objavljivanju neke knige posvećene ovoj tematici?

- Zasada imam nekoliko tekstova u različitim zbornicima, ali o knjizi još nisam razmišljao. Možda jednog dana, ali zasada sam baziran uglavnom na terenski rad i istraživanje, te kopanje po raznim arhivima. Kao što rekoh pjeva je uglavnom starija populacija, tako da se utrkujem s vremenom. Na neki način je ovo zadnji vlak da posnimim aktivne pjevače koji ujedno još uvijek žive taj stil života. Njihovim umiranjem nestaje i taj specifični svijet gange. Zato idem snimati što više, a jednog dana kad ispunim ovaj zadatak možda se i bacim na pisanje.

Kao očuvatelj glazbene baštine, svojedobno ste bili u Parizu na predstavljanju ovog pjevanja. Kako su Francuzi prihvatili gangu?

- UNESCO je zaštitio dva hrvatska tradicijska glazbovanja, a to su istarska glazbena ljestvica i ojkanje. Pod ovim izrazom ojkanje ne misli se samo na ojkavicu kao način pjevanja već je to jedan puno širi kontekst u koje potpadaju i ganga i rera. Pod pojmom ojkavica je zaštićeno to specifično potreskanje glasnica koje se javlja i u ojkanju, potresavici, putničkom pivanju, gangi, reri itd. Ovo potreskanje glasnica je jedinstveno u svijetu zato je i zaštićena kao svjetska baština.

U sklopu mjeseca hrvatske kulture u Parizu organizator je htio predstaviti i tradicijska glazbovanja s UNESCOVE liste pa se obratio Institutu za etnologiju i folkloristiku, a kako s njima surađivam oni su se obratili meni da im na trerenu organiziram grupu gangaša. U Pariz su tako išle tri grupe. Grupa iz Istre, skupina pjevača ojkavice iz Dalmatinske zagore i skupina gangaša iz Hercegovine.

U Parizu sam se jako iznendailo što je dvorana bila skoro puna, a najviše je bilo studenata etnologije i s glazbenih akademija.Prije nastupa samih izvođača održan je okrugli stol na temu hrvatskih tradicijskih pjevanja. Nakon predavanja posjetitelji su imali priliku postavljati pitanja pa sam bio ugodno iznenađen kad sam shvatio kroz njihova pitanja da ih je to pjevanje jako zaintrigiralo. Sve ih zanimalo. Gdje se pjeva, o čemu se govori u pjesmama, otkuda i otkada potječe itd.U Hrvatskoj ganga slovi kao primitivna, ali vani gdje ljudi nemaju takvih predrasuda i koji se u stvari po prvi put susreću s takvim načinom pjevanja, njima je to krajnje egzotično. Nešto s čime se nikad nisu susreli.

Moram spomenuti da je to bio tek dio zadatka u Parizu jer smo imali još jedan interni plan, a to je da se zaganga s vrha Eiffelovog tornja te na simboličan način Pariz blagosovimo s gangom.

Cijeli taj naš mali događaj smo snimili kamerom pa smo ga objavili na Youtube.

Urednik ste portala ganga.hr. Jeste li zadovoljni radom i funkcijom portala?

- Moram naglasiti da stranice www.ganga.hr nisam zamislio kao nekakav portal već više kao nekakva virtualna arhiva u kojoj ću predstaviti snimke gange i tu objavljivati skupljene znanstvene i druge tekstove o gangi.Kako imam veliku audio arhivu gange bilo mi je glupo da te snimke stoje samo u mojoj arhivi već sam je u cilju populariziranja gange odlučio objaviti i na internetu te tako bude dostupna za sve one koji se zanimaju za tu vrstu tradicijskog pjevanja.Na stranicama trenutno ima više od 840 ganga s cijelog područje gdje se pjeva. Uz gangu ima i rere iz Sinjskog kraja, jer je rera gangina sestra.

Ukratko - cilj je stranica da bude dobro polazište i osnova za sve one koji žele nešto saznati o gangi i mislim da je cilj ostvaren.

Imate li neke nove ideje ili planove vezane za očuvanje ovog originalnog tradicijskog načina pjevanja?

- Kao što sam već ranije spomenuo osnovni cilj mi je da skupim što više snimaka gange i na to gledam kao moj doprinos u očuvanju gange. Folklorna društva imaju aktivnu ulogu prenijeti to pjevanje na mlađe, a etnomuzikolozi trebaju raditi znastvena istražvanja. Najbitnije u cijeloj ovoj priči je da međusobno komuniciramo i surađujemo. Samo na takav način gangu možemo sačuvati i prenijeti na buduća pokoljenja.Stranice sam, s prekidima, radio skoro pola godine tako da mi je to ta sljedeća stepenica koju sam ispunio. Sljedeći plan je proširivanje stranica i sa video zapisima te daljnje promoviranje ovog autohtonog dalmatinskog pivanja.

Evo i ova vijest na Dalmacija News ide u tom smjeru, na čemu vam jako zahvaljujem.

hr Wed Dec 16 2015 18:58:56 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f2b0d9ddaf72dfe548b463c/80
Foto: Privatni album

Imoćanin na putovanju života: Biciklom od Frankfurta do Imotskog - za bolesnu djecu!

Cilj mu je ohrabriti i motivirati djecu koja se trenutno nalaze u borbi sa zloćudnim bolestima jer se i on sam, kao dijete, suočio s tim
Miljenko Mrkonjić, 26-godišnji Imoćanin s njemačkom adresom već se neko vrijeme priprema za putovanje života. Naime, radi se o putovanju biciklom iz Frankfurta do Imotskog, a realizirat će ga na jesen. 

Miljenko se na ovaj nesvakidašnji pothvat odlučio iz čiste i iskrene humanosti koja je svake hvale vrijedna. Cilj mu je ohrabriti i motivirati djecu koja se trenutno nalaze u borbi sa zloćudnim bolestima jer se i on sam, kao dijete, suočio s istom. 

- Prije deset godina sam imao rak limfnih žlijezda - Hodgkin Limfom i upravo ova desetogodišnjica borbe za život potakla me je na organizaciju projekta "We ride against cancer". Znači, moj plan je ohrabriti i motivirati djecu koja se nalaze u istoj ili sličnoj situaciju u kojoj sam ja, prije 10 godina, bio. Na svom primjeru im želim pokazati kako je važno biti jak, odnosno kako je važno vjerovati u svoje ozdravljenje. - kaže nam Miljenko. 


Online kampanja

Sa željom da se bolesnoj djeci omogući što bolja skrb, Miljenko će aktivirati i online kampanju prikupljanja novca gdje će svi oni koji su u mogućnosti moći donirati. Važno je naglasiti kako se od tog novca neće financirati putovanje, već će ono biti pokriveno vlastitim novcem. 

Bit će to online kampanja jer želim da to bude maksimalno transparentno. Za mene je to zaista osobna stvar i želim da bude svima jasno kako će novac ići udrugama, odnosno bolnicama. Online se vidi koliko je uplaćeno, a poslije svi vide koliko je isplaćeno. - rekao nam je pa nastavio: 

- Cilj mi je novčano pomoći bolnicama i djeci oboljeloj od te zloćudne bolesti. Plan je da dio novaca ide u Njemačku, gdje sam se liječio, a dio u Hrvatsku, odnosno podjela će biti na 50:50. Što se tiče Hrvatske, novčana donacija će vjerojatno ići u KBC Split na dječji odjel za onkologiju, no ako bude postojao neki razlog da neće biti moguće novac dati njima, pronaći ćemo neku drugu ustanovu. - kaže nam. 

Na put ne ide sam


Miljenko na putovanje biciklom ne ide sam, već će imati društvo. Radi se o njegovom prijatelju Marku Mariću (29), također Hrvatu koji živi u Njemačkoj. 

- Da, imat ću društvo, na ovo putovanje ide moj prijatelj Marko. Ovim putem mu se želim zahvaliti što podržava moj projekt. Uistinu to cijenim jer znam da je i on, jednako kao i ja, uložio svoj novac, vrijeme, trud i znoj. - zaključio je Miljenko. 

Kako napreduje projekt "We ride against cancer" možete pratiti na Instagramu i na Facebooku
hr Wed Aug 05 2020 20:57:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f2af58edaf72d0c558b460f/80
Foto: Promo

Mijo Matić predstavlja novu pjesmu "Moja malena"

Hrvatski pjevač iz Švicarske i kantautor Mijo Matić snimio je spot za pjesmu “Moja malena”.

Autor glazbe i teksta je Sanel Suljanović koji piše za mnoge poznate pjevače u Hrvatskoj i BiH. Spot je snimio Matijas Knežević, a sniman na lokacijama u Švicarskoj, u jednom starom dvorcu s lijepim pogledom na grad Aargau i u parku Schönenwerd koji se nalazi u Solothurnu.

Pjesma je energična i mislim da ju ljudi rado slušaju u svako doba godine, a posebno ljeti. Odlučio sam je još malo doraditi, ali i snimiti spot. “Malena” je slomila jedno veliko srce, ali nadam se da će se publici svidjeti pjesma i da će je ovo ljeto slušati uz što manje slomljenih srca – govori Mijo Matić.

Pjevač planira nove projekte u svojoj glazbenoj karijeri, namjerava se uskoro predstaviti publici u Dalmaciji pa se od njega uskoro mogu očekivati nove pjesme i spotovi.

Do tada, uživajte u Mijinom novom video spotu “Moja malena”…


hr Wed Aug 05 2020 20:08:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f2aa0d3daf72d0c558b45c7/80
Foto: Grupa Centrifuga/Boško Ćosić

Poslušajte novu pop-funk pjesmu mlade ekipe iz Imotskog koja će vas osvojiti

Ritmična pop funk tema podsjeća na stil legendarnog Dina Dvornika, kažu iz benda
Imotski bend Centrifuga objavio je spot za novu autorsku pjesmu 'Ljubav jedne žene'.

Autor pjesme je Adrian Lončar, a aranžer i glazbeni producent Ljubomir Gilbota.

- Ritmična pop funk tema podsjeća na stil legendarnog Dina Dvornika, što i zapravo kao glazbeni žanr nedostaje u ova vremena, poručila je mlada ekipa.


hr Wed Aug 05 2020 14:07:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f2a9b7edaf72d5a568b4571/80

Duo Vidović, gitaristički virtuozi svjetske slave na 66. Splitskom ljetu

Ponajbolji hrvatski i svjetski gitaristi, Karlovčani, sestra i brat Ana i Viktor Vidović nastupit će na 66. Splitskom ljetu Meštrovićevom Kaštilcu u četvrtak 6. kolovoza s početkom u 21h.
Predstavit će nam se raznovrsnim programom djelâ skladatelja od J. S. Bacha, Giulianija, Chopina, Villa-Lobosa, Albeniza i Piazzolle, ali i vlastitim skladbama Viktora Vidovića. Ana, od medija prozvana "kraljicom gitare" te Viktor, vrsni gitarist, najstarije dijete iz poznate karlovačke glazbene obitelji, dobitnici su brojnih svjetskih nagrada i priznanja.

Ana Vidović rođena je u Karlovcu 1980. u glazbenoj obitelji. Gitaru je počela svirati u petoj godini, potaknuta svirkom svog brata Viktora. Osvojila je zavidan broj nagrada diljem svijeta te je održala više od tisuću koncerata u najprestižnijim dvorana svijeta. 

U dobi od 13 godina bila je najmlađa brucošica u povijesti Muzičke akademije u Zagrebu. Nakon diplome u Baltimoreu 2005. započinje međunarodnu karijeru jedne od najmlađih gitarističkih virtuozkinja. Prvi je nastup imala kao osmogodišnja djevojčica, da bi do danas održala već više od tisuću koncerata u najprestižnijim svjetskim dvoranama, te na poznatim gitarističkim i drugim festivalima u Rimu, Beču, Parizu, Londonu, Salzburgu, Varšavi, Tel Avivu, Oslu, Kopenhagenu, Budimpešti, San Franciscu itd. 

Njezin izvanredni talent i fascinantne glazbene sposobnosti doveli su je u sam vrh glazbene elite današnjice. Pored zavidnog broja osvojenih međunarodnih nagrada dobitnica je i diskografske nagrade Porin 1999. u tri kategorije, kao i s bratom Viktorom 2009. Pregledi njezinih izvedbi na Youtube platformi dosižu višemilijunske brojke. Samo izvedba Asturias Isaaca Albeniza gledana je preko 33 milijuna puta. Svira na gitari australskog graditelja Jima Redgatea iz 2010. koju krasi topli zvuk cedrova drveta i brazilske palisandrovine.

Viktor Vidović rođen je 1973. godine u Karlovcu. U dobi od četrnaest godina upisuje Konzervatorij u Ženevi u klasi brazilske gitaristice Marije Livije Sao Marcos pod čijim vodstvom osvaja prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju glazbenih umjetnika (CIEM) u Ženevi kao najmlađi pobjednik u povijesti natjecanja, nagradu Villa Lobos te Patek Philippe za osobitu glazbenu interpretaciju. 

Usavršava se na salzburškom Mozarteumu, gdje u klasi prof.  Matthiasa Seidela stječe stupanj magistra umjetnosti. Za osobita umjetnička dostignuća i uspjehe tijekom studija dobiva nagradu Franz Kossak te nagradu austrijskog Ministarstva kulture. Godine 1995. prima posebnu nagradu za interpretaciju suvremene glazbe na Međunarodnom glazbenom natjecanju u Templinu. Kao finalist međunarodnog natjecanja gitarista René Bartoli u Francuskoj 2000. nagrađen je i posebnom nagradom publike. 

Bilježi niz zapaženih koncerata u prestižnim dvoranama diljem svijeta (Italija, Švicarska, Njemačka, Francuska, Španjolska, Portugal, Belgija, Rusija, Austrija, Mađarska, Makedonija, Slovenija, Nizozemska, Kina i dr.), a kao solist nastupao je uz pratnju eminentnih orkestara. Višestruki je dobitnik diskografske nagrade Porin. 

hr Wed Aug 05 2020 13:44:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .