Tomislav Matković poznati je radijski voditelj, osoba
čiji je život neodvojiv od glazbenog svijeta te jedan od začetnika različitih
multimedijalnih programa. No, Matković je ujedno i veliki štovatelj lokalnog
tradicijskog glazbenog izričaja. Upravo je ganga bila povod ovom razgovoru.
Gospodine Matković, otkud i otkada potječe
tolika ljubav prema gangi?
– Odmah
na početku moram naglasiti da sam rođen u Njemačkoj i tamo išao u školu,
štoviše čak mi je i majka Njemica, tako da kroz svoju mladost nisam imao nikakav
doticaj s gangom. Kasnije se ispostavilo da je to bila sretna okolnost jer
nisam odrastao s predrasudama koje inače prate gangu na ovim prostorima, a to je da je
primitivna i divlja.
Dakle,
u cijelu priču s gangom ušao sam neopterećen, tako da sam kasnije, kao neka
vrste vanjskog promatrača, mogao objektivno sagledati stvari, gradeći svoju
priču o gangi isključivo na osnovu osobnih doživljaja.
Ganga
je u moj život ušla gotovo slučajno. 1998. god. sam počeo radit na Radio
Grudama, a kako u Grudama aktivno pjevaju gangu, odmah od početka su mi počele
dolaziti gangaške skupine u studio sa zamolbom da ih snimam, većinom za potrebu
izdavanja nosača zvuka. Ispočetka sam to odrađivao čisto tehnički, ali nakon
nekog vremena druženja s gangašima počeo sam shvaćati da ispod tog, meni,
“praznog jaurlukanja” postoji nešto puno dublje, meni do tada
nepoznati svijet arhaične harmonije.To me zaintrigiralo. To specifično udaranje
glasnica ne postoji nigdje na svijetu, zato je ona jedinstvena, a po starosti
vuče korijene još od ilirskih vremena, a možda i dalje.
Kako
sam polako počeo razumijevati bit gange, poželio sam nešto i pročitati o gangi,
neko znanstveno istraživanje, ali sam se jako iznenadio kad sam shvatio da se o
gangi vrlo malo pisalo, pogotovo na polju etnomuzikoloških istaživanja.
Kako
je gangu pratio loš glas i učeni svijet je zaobilazio u širokom luku, shvatio
sam da je nitko neće zaštiti od zaborava, ako se mi sami ne pobrinemo za njeno
očuvanje. Tad se u meni rodila ideja da se i ja aktivno uključim u njeno
očuvanje, a pošto kao radijski tehničar imam iskustva sa snimanjem logično je
bilo da dam svoj doprinos na tom polju.
Pada li ganga polako u zaborav? Radi li se
dovoljno na njenom očuvanju?
– Gangu
je jako teško naučiti pravilno otpjevati, treba tu dosta vježbati i to je
glavni razlog što se danas sve manje pjeva. Naravno, današnji način života i
globalizacija također doprinose sve manjem zanimanjem za gangu, ali i za
tradicijsko pjevanje općenito. Pošto pripada starom arhaičnom pjevanju mlađi je
jednostavno ne shvaćaju. Uglavnom je danas pjevaju starije generacije. Srećom
postoji nekoliko aktivnih folklornih društava u kojem stariji pjevači prenose
svoje znanje mlađima i to je jedini aktivni način da se spasi od zaborava, te
osigurava da će se i u budućnosti pjevati. Što se tiče očuvanja, mislim da
težište treba biti u tri točke – folklorna društva s mlađim sekcijama, znanstveni radovi i terenska snimanja.Smatram kako bi kulturne
institucije trebale aktivnije pomagati foklorna društva koji imaju podmladak,
tako će osigurati da i nove generacije dođu u doticaj s tim autohtonim
pjevanjem. Možda ne bi bilo loše i u škole, u sklopu glazbenog odgoja, uvesti
nekoliko sati posvećeno lokalnom tradicijskom glazbovanju, pa da se djeca barem
malo upoznaju sa glazbenom tradicijom svoga kraja.Trebalo bi također
organizirati više znanstvenih skupova na temu tradicijskih pjevanja dalmatinske
zagore. Pošto je do danas jako malo istraživana,cijela priča o gangi se gubi u magli
povijesti i neznanja.Naprimjer, zadnji znanstveni skup u Hrvatskoj o gangi održan je u Imotskom
daleke 1988. godine. Mislim da je ganga kao autohtono dalmatinsko pjevanje
zaslužila više.
Pošto
je ganga arhaično pjevanje nastalo prije nota, ne može se notno zapisati, pa je jedini
vjerni način bilježenja gange audio i video snimanje pjevača. Skoro svako selo
ima svoj način pjevanja gange, tako da jedino tereneskim snimanjem možemo
sačuvati specifične melodije pojedinog kraja.
Možete li navesti neke od dražih gangi?
– Nemam
neku posebno dragu gangu, Svaka ima neku ljepotu na svoj specifični način.
Uglavnom me privlače takozvana starinska pivanja –
gange u kojoj se može baš osjetiti ta drevna arhaika. To mi je nešto, gotovo,
nadrealno.Također su mi drage gange koji imaju onaj “pjesnički moment”.
Uglavnom se uzima da je tekst gange plitak i opskuran, ali nije baš tako. U tom
moru pismica ima stvarno prelijepih pjesničkih bisera. Ne zaboravimo da su
veliki hrvatski pjesnici rodom iz kraja gange, Ujević, Šimić, Gudelj itd.
vjerujem da su se barem malo napajali iz ganginih pjesmica.
Kako dolazite do novih gangi?
– Kako
skoro svako selo ima svoju melodiju uzeo sam sebi zadatak da obiđem što više
sela i snimim njihove pjevače. Uglavnom je ljudima drago kad vide da se za
gangu ipak netko zanima. Tako da od samih pjevača dobivam informacije ima li
možda u susjednom selo također neka grupa aktivnih pjevača. Kako to radim već
godinama taj krug poznanstava se proširio tako da danas lako mogu doći do neke
informacije.Cijeli ovaj projekt sam pokrenuo s ciljem da snimim što više pjevanja, tj.
da obiđem cijelo područje gdje se danas pjeva ganga. Mogu reći da sam do sada
možda pokrio 70% područja. Dakle ima se tu još posla.
Je li teško doći do glazbenih zapisa gange?
Gdje ih pronalazite?
– Većinu
snimljenih ganga sam osobno snimio odlazeći na teren, ali kako se vremenom
pročulo za mene i moj hobby ljudi su mi počeli i sami donositi snimke
gange.Pošto radim na radiju, vodim jednu ležernu kontakt emisiju u
kojoj često puštam gange, tako da je i to okidač. Jer ljudi mi donose svoje
snimke koje onda puštam uz najavu u eter. To je ljudima zaista drago. Kako
slušateljima tako i samim pjevačima.Pogotovo mi je drago kad mi ljudi donosu
neke stare snimke koje onda digitaliziram. Najčešće na kazetama, ali ima tu i
rijetkih ploča s tradicijskim pjevanjima. Naprimjer, Berlinski
etnološki institut je bio tijekom šesdesetih godina
u našim krajevima i snimali su tradicijska pjevanja dalmatinske zagore, a među
ostalim su snimili i nekoliko ganga. Te snimke su izdali na ploči.Evo baš neki
dan sam dobio snimke gange na magnetofonskoj traci iz 1967. godine. Upravo teče
proces digitalizacije. Uglavnom trudim se sakupiti na jednom mjestu što više
tih starih snimaka koji su s etnološkog stanovišta suho zlato.Također surađujem
s Institutom za etnologiju i folkoristiku koji imaju jako bogatu audio i video
arhivu. Njima šaljem svoje snimke, a i oni meni snimke iz svoje arhive.
Koliko, približno, imate zapisanih gangi?
– Stvarno
ne znam koliko imam audio snimaka ganga, uglavnom se to već broji u
gigabajtima. Imam također i dosta video snimaka, ali nisam išao za tim kolika
je količina toga. Meni je važno pokriti što šire područje gdje se pjeva. Što
više to bolje.
Jeste li razmišljali o objavljivanju neke
knige posvećene ovoj tematici?
– Zasada
imam nekoliko tekstova u različitim zbornicima, ali o knjizi još nisam
razmišljao. Možda jednog dana, ali zasada sam baziran uglavnom na terenski rad
i istraživanje, te kopanje po raznim arhivima. Kao što rekoh pjeva je uglavnom starija populacija,
tako da se utrkujem s vremenom. Na neki način je ovo zadnji vlak da posnimim
aktivne pjevače koji ujedno još uvijek žive taj stil života. Njihovim umiranjem
nestaje i taj specifični svijet gange. Zato idem snimati što više, a jednog
dana kad ispunim ovaj zadatak možda se i bacim na pisanje.
Kao očuvatelj glazbene baštine, svojedobno
ste bili u Parizu na predstavljanju ovog pjevanja. Kako su Francuzi prihvatili
gangu?
– UNESCO je zaštitio dva hrvatska tradicijska
glazbovanja, a to su istarska glazbena ljestvica i ojkanje. Pod ovim izrazom
ojkanje ne misli se samo na ojkavicu kao način pjevanja već je to jedan puno
širi kontekst u koje potpadaju i ganga i rera. Pod pojmom ojkavica je zaštićeno
to specifično potreskanje glasnica koje se javlja i u ojkanju, potresavici,
putničkom pivanju, gangi, reri itd. Ovo potreskanje glasnica je jedinstveno u
svijetu zato je i zaštićena kao svjetska baština.
U
sklopu mjeseca hrvatske kulture u Parizu organizator je htio predstaviti i
tradicijska glazbovanja s UNESCOVE liste pa se obratio Institutu za etnologiju
i folkloristiku, a kako s njima surađivam oni su se obratili meni da im na
trerenu organiziram grupu gangaša. U Pariz su tako išle tri grupe. Grupa iz
Istre, skupina pjevača ojkavice iz Dalmatinske zagore i skupina gangaša iz
Hercegovine.
U
Parizu sam se jako iznendailo što je dvorana bila skoro puna, a najviše je bilo
studenata etnologije i s glazbenih akademija.Prije nastupa samih izvođača
održan je okrugli stol na temu hrvatskih tradicijskih pjevanja. Nakon predavanja
posjetitelji su imali priliku postavljati pitanja pa sam bio ugodno iznenađen
kad sam shvatio kroz njihova pitanja da ih je to pjevanje jako zaintrigiralo.
Sve ih zanimalo. Gdje se pjeva, o čemu se govori u pjesmama, otkuda i otkada
potječe itd.U Hrvatskoj ganga slovi kao primitivna, ali vani gdje ljudi nemaju
takvih predrasuda i koji se u stvari po prvi put susreću s takvim načinom
pjevanja, njima je to krajnje egzotično. Nešto s čime se nikad nisu susreli.
Moram
spomenuti da je to bio tek dio zadatka u Parizu jer smo imali još jedan interni
plan, a to je da se zaganga s vrha Eiffelovog tornja te na simboličan način
Pariz blagosovimo s gangom.
Cijeli
taj naš mali događaj smo snimili kamerom pa smo ga objavili na
Youtube.
Urednik ste portala ganga.hr. Jeste li
zadovoljni radom i funkcijom portala?
– Moram
naglasiti da stranice www.ganga.hr nisam zamislio kao nekakav portal već više kao nekakva
virtualna arhiva u kojoj ću predstaviti snimke gange i tu objavljivati
skupljene znanstvene i druge tekstove o gangi.Kako imam veliku audio arhivu
gange bilo mi je glupo da te snimke stoje samo u mojoj arhivi već sam je u
cilju populariziranja gange odlučio objaviti i na internetu te tako bude
dostupna za sve one koji se zanimaju za tu vrstu tradicijskog pjevanja.Na
stranicama trenutno ima više od 840 ganga s cijelog područje gdje se pjeva. Uz
gangu ima i rere iz Sinjskog kraja, jer je rera gangina sestra.
Ukratko
– cilj je stranica da bude dobro polazište i osnova za sve one koji žele nešto
saznati o gangi i mislim da je cilj ostvaren.
Imate li neke nove ideje ili planove vezane
za očuvanje ovog originalnog tradicijskog načina pjevanja?
– Kao što sam već ranije spomenuo osnovni cilj mi je da skupim što
više snimaka gange i na to gledam kao moj doprinos u očuvanju gange. Folklorna
društva imaju aktivnu ulogu prenijeti to pjevanje na mlađe, a etnomuzikolozi trebaju
raditi znastvena istražvanja. Najbitnije u cijeloj ovoj priči je da međusobno
komuniciramo i surađujemo. Samo na takav način gangu možemo sačuvati i
prenijeti na buduća pokoljenja.Stranice sam, s prekidima, radio skoro pola
godine tako da mi je to ta sljedeća stepenica koju sam ispunio. Sljedeći plan
je proširivanje stranica i sa video zapisima te daljnje promoviranje ovog
autohtonog dalmatinskog pivanja.
Evo i ova vijest na Dalmacija News ide u tom smjeru, na čemu vam
jako zahvaljujem.