Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5a29a539b9e03ed81f8b4577/80
Foto: Pixabay

Ispovijest majke: 'Što ne pomaže roditeljima nakon gubitka djeteta'

Želja ove majke je educirati ljude kako nije primjereno tješiti roditelje nakon gubitka djeteta

Našoj redakciji se obratila majka koja je nakon 32 dana od rođenja, izgubila svoga sina. Ustupila nam je svoj osvrt koji je objavljen na stranici Poslije, a mi ga prenosimo u cijelosti:

"Dragi svi!

Nakon gubitka djeteta roditelji se jako trude biti pristojni prema okolini koja ih „tješi“ na razne načine. Taj napor  dodatno  opterećuje i iscrpljuje.  Dovodi čak do situacija gdje roditelji brinu i pružaju utjehu okolini koja, bez uvrede bakama, djedama, tetkama, stričevima, susjedima, nema nikakva prava dovoditi u takvu situaciju one čija je bol ipak nemjerljiva.

Zato:

Ne, nije utješno reći roditeljima koji su izgubili dijete kako su mladi i mogu imati još djece, posebno oni koji ih površno poznaju, ili komentirati kako bi ih najviše razveselilo novo dijete (kao da govore  o novom automobilu). Naravno da je svako dijete nova radost za obitelj, ali ono ima svoje mjesto u roditeljskom srcu i ne može zamijeniti bratovo ili sestrino. Hoćete li reći udovici ili udovcu: “Dat će Bog još muževa? Žena?“ Sinu, kćeri koji je izgubio majku, oca “bit će još roditelja“?!

Nebitno jesu li ga izgubili u trudnoći, neposredno nakon poroda ili je dijete doživjelo neku dob, govoriti da krenu dalje, da život ne staje, uvreda je koja zadire u svaku bolnu poru srca nastalu tim gubitkom makar je jasno da njihov život nije stao, dišu, ustaju iz kreveta, rade naviknuto od prije, ali više nijedna radnja nema isti smisao ili smisao uopće. Oni stoje na mjestu i osjećaju kao da se sve oko njih odvija brže nego što mogu ionako nezainteresirano promotriti.  

Ljutnju i razočarenje jer svijet nije stao barem na jedan dan zbog patnje njihovog djeteta,  malenog srca koje više ne kuca, prerano sklopljenih očiju, samo pojačavate očekujući od njih da pređu preko vaših riječi gdje smrt njihovog djeteta uspoređujete s bakom koja je u prošlom stoljeću od desetero djece izgubila petero. Kako to može biti utješno? Vjerojatno ih užasava pomisao na tu jadnu ženu koja je to proživjela pet puta, a okolina njenu djecu nije doživljavala kao osobe već broj djece kojeg je izgubila.

Ne budi nadu saznanje kako  mnogo roditelja živi bez svoje djece iza kojih je ostala ogromna količina ljubavi koja se nema kome darovati, pokazati. Sva nježnost namijenjena tom malenom čovjeku postaje  teret koji grebe iznutra sa svakim novim korakom koji naprave. Da, malenom čovjeku jer je on/ona osoba sa svojim sposobnostima, osjećajima, sklonostima koje nije imao priliku razviti, svojim osmijehom koji nije mogao pokazati, svojim „ja“ koje se nije moglo izjasniti.

Gledaju djecu oko sebe na ulici, u dućanima, ista dječja kolica koja su uzeli svome djetetu, a stoje neraspakirana pokraj sastavljenog i pripremljenog krevetića kojeg nisu  spremni maknuti iz svoje spavaće sobe. Slušaju žalopojke roditelja djece koja veselo skakuću okolo ili ih plačljivo povlače za rukav, o umoru, kućanskim poslovima, i to baš oni koji bi mijenjali svijet za samo jedan dodir svog sina, kćeri. Ne boli ih razgovor s drugim roditeljima, nabrojana neoprana odjeća, boli ih vrijeme koje ti roditelji nezahvalno trate svojem djetetu žaleći se na nešto sasvim uobičajeno, uskraćuju ga za trenutke igre, nježnosti i lijepih riječi, jer i ono čuje sve.

„Što je bilo, bilo je. Morate se pomiriti s gubitkom. Njemu je sada lijepo tamo gdje je.“  Koliko god bila nepokolebljiva vjera u vječni život i djetetovu sreću u nebeskom prostranstvu, budi sumnju u sebe samoga; zar mu s nama ne bi bilo lijepo? Osjećaj krivnje, iako nerealan, analizira sjećanja svega proživljenog. „Ne vraćaj se unatrag, nema smisla, sad je gotovo“,  kao tupi udarac u prsa zbog kojeg roditelj ostaje bez daha. „Možda smo što krivo napravili? Možda su liječnici gdje pogriješili?“, pitaju se.

„Ne razbijaj glavu time, nećeš ništa promijeniti.“ Zar stvarno?! Odgovor ga neće vratiti, ali možda će im pomoći razumjeti. Jer ne razumiju. Kako razumjeti totalno neprirodan događaj, da roditelj nadživi dijete? Sve pripreme za neprocjenjivo maleno stvorenje o kojem brinu i prije nego su ga vidjeli, radost i strah iščekivanja, utkana ljubav, sva podnesena žrtva, zar ostaje uzaludna?

„On je sada anđeo koji vas gleda s neba.“ Ne. On nije anđeo, on je njihovo dijete, čovjek, ima svoje ime, i da, gleda s neba, ali oni bi ga htjeli pored sebe. Nedostaje im svaki dan, svaki trenutak. S njim u srcu i mislima legnu i s njim se bude, s njim pokušavaju obavljati dnevne obaveze, slušati okolinu koja pokušava sve vratiti na staro kao da se ništa nije dogodilo. Pozivaju ih na ista mjesta, o istim temama pričaju, strahuju od odgovora na pitanje „kako ste“, zaobilaze spominjanje djeteta jer razmišljaju da možda roditelji ne žele pričati o njemu/njoj. Ne spomenuti ga, omalovažava sve ono što su prošli i što prolaze. Reći će vam ako ne žele pričati o svom djetetu. Ne olakšava raditi što i prije jer da je njihovo dijete tu, a je, u srcu, u svakoj stanici njihova tijela, ništa ne bi bilo kao prije, i nije.

Najviše pogađa ne odnositi se prema roditeljima koji su pokopali svoje dijete kao onima koji su i dalje mama i tata, koji imaju sina ili kćer ili oboje, ali nisu s njima.  Tretirati majku kao da nije ni rodila, zaboraviti da je njezino tijelo iscrpljeno od trudnoće, poroda, komplikacija, razara  razumijevanja koja su joj potrebnija od druženja s prijateljicama, povratka sportu koji je trenirala, hobiju koji je nekada voljela.

Pritisak na očeve da moraju biti oslonac i pažljivi prema svojoj supruzi su realna očekivanja, ali istodobno ne bi trebali zaboraviti činjenicu da i njima treba isto to. U ovom stanju oni su jedno drugome najveća utjeha ukoliko je njihov odnos i prije bio odnos ljubavi i poštovanja. Situaciju otežava njihovo međusobno nerazumijevanje kojeg će na trenutke biti i kod najuspješnijih parova stoga im nemojte pogoršavati savjetima ili druženjima koja će dodatno poremetiti njihovu komunikaciju, suživot. Majka i otac doživljavaju gubitak na različite načine, ali su jedno drugome najpotrebniji.

Ništa što vi kažete ili učinite neće izbrisati bol, ogromnu prazninu s kojom će se nositi ostatak života. Ono što možete je ne govoriti nepromišljeno, ne očekivati od njih da sve bude kao nekada, da su istih interesa i iste one osobe koje ste poznavali, jer nisu, nikad više. Oni su izgubili nekog važnijeg od vas, najvažniju osobu, prvu osobu koju su voljeli od početka kao nikog do tada ni nakon toga jer je ta mala osoba neponovljiva. Druga djeca koju imaju ili će možda imati ne zamjenjuju onu koju su izgubili. Čovjek nije zamjenjiva stvar. I da, žele misliti ili pričati o svom djetetu. Pitaju se što bi volio, kako bi izgledao, o svim mjestima koja su mu htjeli pokazati, trudnički dnevnik sa slikama ultrazvuka kojeg bi mu jednom poklonili, o dječjoj odjeći u izlogu koju bi mu kupili, svemu što bi ga naučili,…

Teško je. I njima i vama. Bol se ne da željom izbrisati. Možemo samo imati razumijevanja za roditeljsku bol ako smo i sami doživjeli gubitak djeteta. Ostali, iskrenu radost što grle svoju djecu i poštovanje prema onima koji to ne mogu. Treba im vremena, plakanja u svom domu kojem se njihovo dijete nije vratilo,  ne da prebole jer ne mogu koliko god to htjeli, već da nauče živjeti bez malenog čovjeka koji im znači sve, da ljubav, dobrotu i nježnost namijenjenu njemu/njoj koriste kao pokretač za gledanje sutrašnjeg dana, novih trenutaka oštećene radosti koja klonulo lice razvlači u skoro pa stari osmijeh. Možda će zvučati pesimistično, ali osmijeh koji bi imali gledajući svog sina, kćer, ostaje nepokazan i čeka dan ponovnog susreta sa svojim/om malenim/om uz pitanja: „Hoće li me prepoznati? Kako će izgledati?“ Umjesto devet mjeseci iščekivanja, život postaje tiho iščekivanje.

Imajte na umu da svatko sa svojim bolima prolazi pored vas. Spoznaja toga dovoljna je da postanemo obzirniji jedni prema drugima.  Hvala svima na ljubavi, dobrim željama, strpljenju i razumijevanju svega onog što ne vide, ne čuju, ne dožive."

Andrijina mama

Antonija Lončar Jelavić-Šako

hr Fri Jun 07 2019 18:58:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5d81d7d129111c60858b45e9/80
Foto: Pixabay

Hodajte bosi: Dobro utječe na zdravlje cjelokupnog organizma

Međunarodni tim istraživača otkrio je da zgusnuti sloj kože štiti stopala bez smanjivanja njihove osjetljivosti

Rožnati sloj kože na tabanima povoljniji je za tijelo nego što se ranije mislilo. Međunarodni tim istraživača otkrio je da zgusnuti sloj kože štiti stopala bez smanjivanja njihove osjetljivosti. Debljina stare kože na tabanima nije nikakva smetnja hodu, kažu istraživači.

Zadebljala koža tabana je u nekim aspektima bolja od bilo kojeg đona za cipele. Ako ljeti hodate bosi, brzo ćete shvatiti da ona štiti vaša stopala. Mada se općenito vjeruje da su stopala s debelim slojem tvrde kože manje osjetljiva na podražaje, istraživački tim predvođen Nicholasom Holowkom sa Sveučilišta Harvard u Cambridgeu (SAD) sada je to opovrgnuo, a rezultati su objavljeni u časopisu "Nature".

Test za tabane i đonove

Istraživači su ispitali stopala 81 Kenijaca i 22 Amerikanca. Neki su redovito nosili cipele, a neki su, prema vlastitim riječima, uvijek išli bosi. Kao što se i očekivalo, ljudi koji su hodali bosi imali su otprilike 30 posto deblji i čvršći sloj rožnice na tabanima.

Međutim, to nije utjecalo na osjetljivost stopala. Znanstvenici su testirali tabane i đonove sudionika vibracijskim uređajem. Pokazalo se da su svi osjetili istu razinu podražaja.

Autori studije pretpostavljaju da osjetljivost nervnih završetaka u stopalima nije umanjena zbog zgusnutog sloja kože. U daljnjim ispitivanjima istraživali su učinke zadebljale kože i đonova na hod. Pokazalo se da se način hoda mijenja samo u cipelama, a ne kad su sudionici hodali bosi.

Cipele djeluju na cijelo tijelo jer đon trajno mijenja opterećenje zglobova i kostura, što može dovesti do raznih bolesti i povećati vjerojatnost padova. Stoga preporučuju starijim ljudima sklonim padovima da nose cipele tankih đonova.

Zašto trebate hodati bosi

Znanstvenici su odavno ustanovili da hodanje bosim nogama dobro utječe na zdravlje cjelokupnog organizma tako što ublažava bolove i poboljšati kvalitetu sna, ali to su tvrdili kako se hodanjem bez obuće povezujemo sa zemljom koja otpušta negativne elektrone iz tijela i to donosi prednosti za zdravlje.

Sada je dokazano da je problem u – obući.

Pa koje su to prednosti bosih nogu?

1. Hodanje bez obuće popravlja raspoloženje. Jeste li ikada primijetili da se nakon cjelodnevnog hodanja bez obuće osjećate bolje? Znanstvenici su ustanovili da hodanjem bosi možemo popraviti raspoloženje, ublažiti simptome depresije, anksioznosti i stresa.

2. Potiče mršavljenje. Hodanjem bosi možemo smanjiti razinu hormona stresa i tako spriječiti žudnju za nezdravim grickalicama. Popravlja kvalitetu sna, a svi već znamo da je kvalitetan san ključan za regulaciju apetita i prevenciju žudnje za grickalicama.

3. Smanjuje se razina slobodnih radikala i kronične upale, jer hod bez obuće djeluje na njih antioksidacijski.

4. Poboljšava se kvalitetu sna. Ako povremeno vodite borbu sa spavanjem, bolujete od povremene nesanice ili se često budite tijekom noći, stručnjaci preporučuju da počnete što češće hodati bosi.

5. Ubrzava se oporavak tkiva i zacjeljivanje rana. Istraživanja su pokazala da hodanje bez obuće ima zacjeljujuće djelovanje. Ako želite potaknuti oporavak tkiva, vježbajte, meditirajte ili radite jogu bosi na otvorenome. Ovo je pristupačan i jednostavan način poticanja zacjeljivanja rana i oporavka tkiva.

6. Hodanjem bosih nogu štite zdravlje srca. Jedno istraživanje je pokazalo da hodanje bez obuće može smanjiti rizik od nastanka bolesti kardiovaskularnog sustava. Naročito se učinkovitim pokazalo kod prevencije krvnih ugrušaka i poboljšanja cirkulacije krvi.

7. Ublažavaju se simptomi PMS-a. Možete ublažiti uobičajene simptome predmenstrualnog sindroma, kao što su razdražljivost, kronični umor, glavobolja i depresija.

Povišena razina hormona stresa u tijelu može pogoršati simptome PMS-a, a hodanje bez obuće dramatično smanjuje razinu hormona stresa u tijelu.

Pokušajte svaki dan hodati bosi na prirodnim površinama kao što su pijesak, šljunak, trava, beton ili kamenje. Izbjegavajte drvene površine i tepihe.

Cipele su izum industrijskog doba

Istraživači ističu da su debeli đonovi svima dostupni postali tek zahvaljujući industrijskoj revoluciji, a sve dotad je vlastiti sloj debele kože na tabanima ljudima na prirodan način omogućavao udoban hod. Cipele, poput mnogih izuma, imaju prednosti kao što su zaštita i udobnost, ali i nedostatke, zaključuju istraživači.

Zašto koža zadebljava

Rožnata koža stvara se jer bazalne ćelije duboko u koži proizvode keratinocite (stanice koje stvaraju rožnato tkivo). Oni migriraju prema površini kože proizvodeći rožnatu supstancu keratin. Na kraju ovog orožnjavanja stanice umiru i same od sebe otpadaju. - piše Dnevni avaz.

hr Wed Sep 18 2019 09:08:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c1e06180e4938cb5a8b4586/80
Foto: PIXABAY

Brži, jači i dostupan: Stigao je novi Wi-Fi, evo što trebate znati

Dobra vijest za sve one koji često koriste Wi-Fi tehnologiju kako bi svoje uređaje povezali s internetom – stigla je nova, znatno unaprijeđena verzija Wi-Fija i sa sobom donosi mnoge prednosti.

Ovog tjedna lansirana je nova verzija Wi-Fija, još brža i snažnija. Najnovije verzije takozvanih "flagship" pametnih telefona vodećih svjetskih brendova već imaju u sebi ugrađenu podršku za ovu novu tehnologiju, a one uključuju Samsungov Galaxy Note 10 i Appleov iPhone 11, piše Zimo

Dosadašnja verzija Wi-Fija teoretski je postizala brzine prijenosa podataka do 6,9 Gbps, a nova verzija osjetno je brža s 9,6 Gbps, penosi Science Alert.

Novi Wi-Fi pružit će i prošireni kapacitet za više uređaja, s tehnologijama poput OFDMA (orthogonal frequency division multiple access) i MU-MIMO (multi-user multiple input multiple output). To u prijevodu znači da će na jednoj WiFi mreži odsad moći biti i do četiri puta više uređaja.

Tehnologija je od ovog tjedna dostupna svim proizvođačima, što znači da nećemo trebati čekati dugo da osjetimo njezine učinke i u svakodnevnom životu.

Svi novi uređaji, osim onih u "budžet" verzijama imat će podršku za novi Wi-Fi, a s vremenom će i najjeftiniji uređaji u sebi isto imati podršku za tu tehnologiju. Dakle, osim novih pametnih telefona, pripazite i na nova desktop i laptop računala te nove rutere jer će s novim njihovim verzijama dolaziti i unaprijeđeni Wi-Fi.

Wi-Fi predstavlja set bežičnih mrežnih protokola baziranih na standardima IEEE 802.11. Dosadašnja verzija nosila je oznaku 802.11ac, a nova nosi oznaku 802.11ax.

Vjerovali ili ne, ali Wi-Fi 7 je već u pripremi i njegov se dolazak očekuje oko 2024. godine.

hr Tue Sep 17 2019 21:23:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5d81264229111c5a878b457f/80
Foto: Facebook

U Dubrovniku osvanuli lažni plakati za koncert Mate Bulića

Jučer su u Dubrovniku osvanuli plakati o nastupu Mate Bulića u Dubrovniku, no ispostavilo se da su lažni..

Tim pjevača Mate Bulića povodom lažnih plakata oglasio se na službenoj Facebook stranici pjevača.

Status prenosimo u cijelosti.

"LAŽNA OBAVIJEST - saznali smo da su se pojavili plakati za Matin koncert koji nije dogovoren s nama i za koji mi nemamo nikakve informacije. Ne bismo voljeli da netko očekuje Matu i bude razočaran, zbog nečije neprofesionalnosti i širenja lažnih informacija. Srdačno, tim Mate Bulića", navodi se u statusu.

Za Portal Oko prokomentirali su situaciju, kao i to namjeravaju li poduzeti mjere u vezi lažnih plakata za koncert u Gružu.

"Željeli smo obavijestiti javnost da su se pojavili lažni plakati. Ne znamo tko stoji iza toga pa ne možemo niti djelovati više od objave na društvenim mrežama. Koliko smo upoznati plakate je već netko uklonio, barem s onog mjesta s kojeg smo dobili fotografiju. Bilo nam je važno upozoriti Matinu publiku da on nema sutra koncert, kako ne bi bilo nesporazuma", rekli su iz tima Mate Bulića.

hr Tue Sep 17 2019 20:30:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5d8114b429111cda858b45c1/80
Foto: Pixabay

Fotografi za vjenčanja otkrili kako znati hoće li brak trajati

Dobri pokazatelji uspješne veze su, između ostalog, i puno kontakta očima te suptilni fizički dodiri, čak i kada ne gledaju jedno u drugo ili dok se druže sa drugim gostima i obitelji

Kada fotografiraju vjenčanja ili zaruke, fotografi posebnu pažnju posvećuju govoru tijela partnera, kako se gledaju i promatraju jer je sve to važno za hvatanje pravog trenutka kamerom. Dvije fotografkinje Ariele Chapman i Erica Whiting otkrile su kako one mogu zaključiti hoće li veza ljubavnog para trajati ili neće. 

Parovi koji se zajedno smiju, ostaju zajedno

I Ariele i Erica smatraju da je smijeh ključ svake uspješne veze. Također, kada zajedno mogu prevladati nelagodu što, recimo, stoje pred objektivom nekoga koga ne poznaju, i znaju se usredotočiti na zajedničku zabavu - i to je pokazatelj njihove dobre budućnosti.

- Kad se parovi puno smiju tijekom snimanja, to pokazuje koliko uživaju jedno u drugome. Smijeh je izuzetno važan za dobru vezu, šaliti se međusobno je ono što život čini zabavnim. Jer, život ne bi trebalo doživljavati previše ozbiljno. Kada fotografiram parove i oni se smiju, to mi daje naslutiti da će njihova veza trajati - kaže fotografkinja Ariele Chapman.

Kontakt očima i suptilni dodiri

Njezina kolegica primjećuje detalje poput kontakta očima i suptilnih dodira.

- Dobri pokazatelji uspješne veze su i puno kontakta očima te suptilni fizički dodiri, poput držanja za ruke, čak i kada ne gledaju jedno u drugo ili dok se druže s drugim gostima i obitelji. Po meni je to najveći pokazatelj hoće li brak trajati - rekla je Erica.

S druge strane, nailaze i na parove koji se tijekom snimanja svađaju ili ponižavaju jedno drugo. U takvim slučajevima nema puno dileme - njihova veza vjerojatno neće dobro završiti niti će živjeti sretno dok su zajedno. Pravi partneri trebali bi težiti tome da povećavaju samopouzdanja voljene osobe, a ne da ga srozavaju.

Loši znakovi

Erica kaže kako postoji još jedan loš znak - kada je jedan od partnera potpuno nezainteresiran za fotografije vjenčanja niti ima interesa sudjelovati u tome. Kaže kako zna vidjeti parove koji se zbog toga svađaju pred kamerom ili postaju sarkastični, a to nikako nije pokazatelj sretne veze koja će trajati cijeli život.

Obje fotografkinje napominju kako sama svadbena zabava i članovi obitelji mogu otkriti koliko će taj brak biti uspješan.

- Sukobi, napetosti ili svađe na samoj zabavi ili sa članovima obitelji pokazuju znakove stresa u vezi ili su pokazatelji da će kasnije u vezi biti neugodne napetosti - kaže Ariele i dodala da, s druge strane, komplimenti koje partneri izgovaraju jedno drugome tijekom snimanja su dobar znak za sretnu vezu, piše 24sata

hr Tue Sep 17 2019 19:15:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .