PITAJTE NUTRICIONISTE: Je li doručak najvažniji obrok u danu?

Priča o važnosti doručka je kombinacija interesa određenih zdravstvenih
udruga, korporacija (žitarica za doručak) te kvazi znanosti.

Pravi je to primjer i izreke: “Ako nešto ponoviš dovoljan broj puta, postat
će istina!”

Isto tako, čini se da je većini ljudi poruka o važnosti doručka “urođena”,
svi je nekako znamo te većina kada pomisli na pravilnu prehranu pomisli na
važnost konzumacije doručka.

Slušali smo savjete: “Preskakanjem doručka kasnije ćete u danu imati više
snackova i unijeti više kalorija”, kao i “dokazano je kako ako jedemo više
manjih obroka kroz dan, trošit ćemo i više kalorija”.

Osim što je drugi “savjet” totalno pogrešan, može se primijetiti i
nelogičnost i činjenica da su ova dva savjeta čak suprotna!?

ŠTO KAŽE LITERATURA?

Znamo da postoji korelacija između “nezdravih” ljudi i preskakanja doručka i
također između preskakanja doručka i povećane gladi te smanjenog osjećaja
sitosti kasnije u danu.

To je rekao bih logično i nije nam potrebno neko veliko istraživanje da to
zaključimo.

Što kada ciljano testiramo unos kalorija?

Iznova se dolazi do zaključka kako preskakanje doručka dovodi do redukcije u
unosu energije kroz nepotpunu kompenzaciju tijekom ostatka dana. Tako da skoro
općenito vrijedi da njegovim preskakanjem unosimo manje energije i
ugljikohidrata. Naravno da su oni kojima je u interesu da ljudi doručkuju
izvukli podatke koji im idu u korist. Tako su kompanije koje proizvode žitarice
za doručak koristile pametan trik pa su reklamirale: “Preskakanje doručka
dovodi do prejedanja kasnije tijekom dana”, što, kako sam prije napomenuo, nije
krivo, no naravno da nisu objasnili i drugi dio… to jest da je bez obzira na to
ukupni unos energije na kraju dana manji!

ZAŠTO I DALJE MOŽEMO PRIMIJETITI OPSERVACIJU DA SU LJUDI KOJI DORUČKUJU
GENERALNO ZDRAVIJI?

Problem je što velika većina studija nisu RCT (randomizirane kontrolirane
studije), umjesto njih znanstvenici su podatke dobivali iz velikih nacionalnih
anketa te tražili povezanost između doručka i pretilosti ili povišenog
kolesterola i drugih rizičnih čimbenika.

Kod tako dobivenih podataka nije stvar u doručku ili njegovom preskakanju,
stvar je u ljudima koji ne doručkuju. Oni generalno imaju puno lošiji stil
života pa tako i prehrambene obrasce.

Češće puše, konzumiraju više alkohol, više rafiniranih žitarica, prerađenog
mesa, manje voća i povrća itd.

Također je često vidljivo kako se uvođenjem doručka u njihovu životnu
rutinu, s ciljem gubitka tjelesne mase, postižu odlični rezultati, vidljiva je
korelacija između doručkovanja i mršavljenja. No i to se objašnjava kroz nešto
sasvim drugo. Kod takvih ljudi ne dolazi samo do uključivanja doručka nego se
uz to mijenjaju općenite prehrambene navike (doručkovanje je samo jedna u nizu
pozitivnih akcija) koje posljedično dovode do pozitivnih utjecaja na tjelesnu
masu.

ZA KOGA IPAK JE NEŠTO VAŽNIJI?

Situacija o kojoj govorimo je tolerancija na ugljikohidrate, tj glukozu.
Preskakanje doručka može biti štetno za ljude koji imaju slabiju toleranciju na
ugljikohidrate iz nekoliko razloga:

-Tolerancija na glukozu i osjetljivost mišića na inzulin najveći su ujutro
te kasnije u toku dana opadaju.
-“Veliki” doručak poboljšava glikemičku kontrolu kod ljudi koji imaju
dijabetes tipa 2: ukoliko ne konzumiraju doručak, dolazi do smanjenje
produkcije inzulina tijekom ostatka dana rezultirajući većim povećanjima
glukoze u krvi nakon ručka i večere (postprandijalna hiperglikemija)
-Preskakanje doručka dovodi do smanjenja tolerancije na ugljikohidrate: u
BathBreakfast Project razine glukoze u krvi bile su niže i stabilnije kod grupe
koja je konzumirala doručak za razliku od one koja nije.
– Pretile osobe gube više masnoga tkiva ukoliko većinu svoje dnevne energije
unosu za doručak umjesto za večeru.
-Ljudi s dijabetesom tipa 2 konzumiraju manje hrane u ostatku dana nakon
“velikog” doručka, u odnosu na “mali” doručak- kod njih je
također zamjetno da visokoproteinski doručak dovodi do veće sitosti tijekom
dana, u odnosu kada se ista ukupna količina dnevnih proteina konzumira u nekim
od kasnijih obroka.

Ukupna literatura pokazuje kako preskakanje doručka, generalno, nije dobra
ideja kod ljudi koji imaju lošu toleranciju na ugljikohidrate (posebice pretile
žene i ljudi s dijabetesom tipa 2). Za njih i dalje vrijedi konvencionalna
mudrost: konzumacija “velikog” doručka je poželjna.
Međutim, intenzivna tjelesna aktivnost je toliko dobra u poboljšanju
osjetljivosti organizma na inzulin da kod ljudi koji imaju adekvatnu razinu
tjelesne aktivnosti, poboljšanje osjetljivosti organizma na inzulin ujutro nije
toliko izraženo, tj. relevantno.
Da naglasimo još jednom – Kako smo spomenuli u prvom dijelu priče:
Ljudi normalne tjelesne mase, koji imaju adekvatnu razinu tjelesne aktivnosti s
normalnom tolerancijom na ugljikohidrate-
NE trebaju konzumirati doručak, ukoliko ne žele.

ŠTO NA KRAJU ZAKLJUČITI?

Zaključno samo želimo istaknuti kako doručak može biti zdrava navika i
mnogim ljudima pomaže promociji i pridržavanju pravilne prehrane.

Pri tome treba paziti na namirnice koje ćete uključiti u doručak kako bi
konzumirali jedan zdravi obrok, a ne bilo što, što se nađe pod rukom. Međutim,
krivo je smatrati ga samim po sebi važnijim od nekog drugog obroka.

Čak je u zadnje vrijeme popularan tzv. “intermittentfasting” obrazac
prehrane kod kojega se ne doručkuje, a kod kojega, baš
zbog preskakanja doručka, obećavaju razne koristi kao što su bolja osjetljivost
na inzulin, bolja koncentracija, manji osjećaj gladi itd.

Naravno da ni jedna ni druga krajnost nisu najbolje, već je važno naći
vlastitu ravnotežu i ono što vama odgovara. Ako ujutro osjećate glad i imate
vremena pripremiti pravilan, nutritivno bogat obrok, nema potrebe izbaciti ga.
No, ako tome nije tako, nema razloga pojesti bilo kakvu nutritivno nepoželjnu
opciju čisto jer se doručkovati kao mora.

 

POSLJEDNJE DODANO: