Lakiraju nokte, diraju vas: Jeste li se susreli s ovakvim putnicima u autobusu?

Postoji li netko tko voli vožnju autobusom? Osjećate se kao da ste dobili na lutriji kada nitko ne sjedne do vas, imate dva mjesta za sebe, pa vam ni ne smeta toliko činjenica da nemate prostora za noge. Opustite se, slušalice u uši, gledate kroz prozor i zamišljate da ste u video spotu romantične pjesme, a onda u zadnjem trenutku netko sjedne do vas… Zvuči sasvim bezazleno..

Sve dok ta osoba ne zaspe pa joj glava počne padati na vaše rame… Više puta… A vama je neugodno… Što učiniti? Ništa… Bespomoćno se nadati da će se nagnuti na drugu stranu umjesto vaše… Ili osoba ispred vas odluči spustiti svoje sjedalo, jer ako njima nije udobno, vama će sigurno biti kad vam se spuste u krilo. Bez pitanja. Da. Sigurno. Ili kad netko tko sjedi ispred vas ima crve u gu*ici pa eto nikako se namjestiti u položaj koji mu/joj odgovara pa će trest sjedalo 90% vožnje.

U svakom autobusu je gotovo nepisano pravilo da barem jedna osoba cijelim putem mora s nekim razgovarati na mobitel, kovati planove kako će se osvetiti bivšem dečku, bivšoj najboljoj prijateljici, svekrvi ili nekom desetom. To naravno cijeli bus mora čuti, jer zašto ne?! Jedna gospođa je pričala pet i po’ sati, od Splita do Zagreba. BEZ STAJANJA. o javnim wc-ima, o tome kako je sama izletovala po Splitu, o tome kako je ona učiteljica? Toliko je iziritirala svih da ju je vozač kada je izašla prije autobusnog kolodvora ispratio psovkom na opće oduševljenje svih putnika. Gospođa to naravno nije čula, jer je vozač imao dovoljno takta da to napravi tek nakon što su se zatvorila vrata.

Posebnu tek iritaciju izazivaju oni koji u noćnoj vožnji odluče upaliti lampu iznad sjedala kako bi nešto čitali pa osvijetliti ne samo svoje mjesto, već i pet ispred sebe, a i onih iza. NEMA SPAVANJA!  Ima i onih koji se odluče maksimalno raskomotiti pa sa sobom ponesu jastučić i izuju cipele s nogu pa cijeli bus zamiriše mirisima od kojih vam zaigra želudac. Kad smo već kod mirisa, postoje i oni naravno koji izvade hranu u autobusu. Da se razumijemo, štapići i slične grickalice su sasvim u redu. No, što kada izvade sendviče s tunom, parizerom te drugu hranu intezivnih mirisa. Sjedi, šuti i ZAČEPI NOS. Šta ti njima imaš govorit kad će oni jest?!

Jednom je jedna fina gospođa izvadila aceton i lak za nokte, pa što ne bi vrijeme u busu iskoristila za frišku manikuru?! Nekad vam se zna i ‘potrefit’ da vas ruka divnog gospodina na vašem koljenu probudi? O da, zašto on koji sjedi ispred vas ne bi iskoristio vožnju da provuče svoju ruku između sjedala i pipka vas?! Pa što da ne?! Kad se osoba koju ste pipkali probudi ključ je ‘mrtvo ladno’ pravit se kao da se ništa nije dogodilo. Šta će njemu ‘ko govorit koga smi’ pipkat koga ne?!

Najimpresivniji putnici od svih s kojima sam se susrela bili su Česi…bračni par, ili samo par. Odlučili su se pogostiti u autobusu. Prvo su izvadili pečeno meso. Nakon njega smazali su sendviče. Pa čajne kolačiće i kavu iz termosice. Pa rižine kekse. Dvije bananice upotpunile su potrebnu dozu Kalija. Izvadili su svatko svoje jastučiće, a kako nisu sjedili skupa cijelim putem su se preko prolaza držali za ruke. To se zove ljubav!

Summa summarum: Nemojte spuštati svoje sjedalo nekome bez pitanja(možda ćete i kad pitate naići na budalu kojoj je neugodno reći ne,dakle ako vama nije udobno,nije ni toj drugoj osobi),nemojte jesti mirisne sendviče- rađe sačekajte do stajališta, nemojte lakirati nokte, nemojte paliti lampu, ali povrh svega nemojte pipkati druge ljude.Ili možete, ali bolje nemojte..

POSLJEDNJE DODANO: