Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5e036fc429111c38418b4599/80

Božićni razgovor s don Josipom Ulićem: 'Donesimo ljubav svim obiteljima!'

Rođenjem Isusa Krista, u svijet opterećen grijehom, sukobima i ratovima sišla je ljubav, istina, pravednost i svetost

Blagdan Božića kršćanski svijet slavi od davnina, a Bog koji je postao čovjekom bio je razlog i za razgovor s don Josipom Ulićem, župnim vikarom u župi sv. Spasa na splitskim Mejašima i svećenikom u splitskom zatvoru.

Don Josip je u mladosti igra košarku, maštao o NBA ligi, ali zahvaljujući rođaku i jednom svećeniku iza srednje škole ušao je u grupu mladih – Hrvatsko nadzemlje. Malo po malo, nakon nekog vremena, košarka je postala sporedna stvar, a don Josip je shvatio da je njegov put života drugčiji od, primjerice, puta Donovana Mitchell, slavnog NBA košarkaša. 

- Uza sve borbe i milosti, podove i uspone, tuge i radosti koje sam na svome putu prošao danas mogu kazati da sam uistinu radostan svećenik - na početku razgovora govori nam don Josip koji riječ Božju ljudima prenosi na jako moderan način.

 - Moderni način prenošenja Isusove radosne vijesti otkrio sam u Hrvatskom nadzemlju prije gotovo deset godina. Kada sam ja ušao u tu grupu mladih oni su već imali neke svoje filmove na Youtube kanalu. Kasnije sam zajedno s njima učio prenositi i prenosio radosnu vijest putem tribina i medija te smo tako potaknuli promjenu života kod mnogih ljudi. Facebook sam otvorio davno, a nedavno i Instagram. Naime, volim pisati pa su mi to odlične platforme na kojima mogu objavljivati svoje tekstove. Pisao sam neke tekstove za više katoličkih stranica između ostaloga Laudato, Bitno.net, Međugorje.info, Obitelj malih Marija...
Od nedavno sam postao i dio projekta svećenika Hrvatske i drugih ljudi naziva „Pod smokvom“. U taj projekt uključeno je desetak svećenika i još mnogu ljudi. Zanimljivo je to što na projektu rade svećenici različitih karizmi i redova ali na istoj stvari, donošenja Krista drugima. Zajedno prenosimo Kristovu riječ preko YouTubea. Komentiramo evanđelja, radimo specijal emisije te smo ponosni da je naš vjerski kanal dobro praćen. Imamo više od 11 tisuća pretplatnika, a emisije se mogu pratiti i na Laudato televiziji - govori Ulić. 

Prije božićnog vremena u Došašću su se svi ljudi pripremali za dolazak Isusa. Don Josip nam govori kako često ljudi ne znaju da se baš Advent dijeli na dva dijela.

- U prvom dijelu Došašća, koji započinje prvom nedjeljom došašća i traje do 16. prosinca, vjernici se pripremaju za drugi Kristov dolazak, dok se u drugom dijelu došašća, od 17. do 24. prosinca, pobliže pripremamo za slavljenje Isusovog rođendana, slavimo Kristov prvi dolazak, slavimo dan kada je Sin Božji postao čovjekom kako bi nas spasio. Krist nas i danas želi istrgnuti iz ropstva grijeha, on je zato i došao na ovaj svijet.
Jedna pjesma kaže: „Nek moje srce budu jasle“. Isus se i danas želi roditi u mome i tvome srcu. Isus želi da ga primimo u svoj život da ga prepoznamo i prihvatimo kao našega spasitelja. On želi da iskusimo njegovu besplatnu ljubav i da iz iskustva te ljubavi i mi ljubimo jedni druge. To ne znači da moramo činiti velike stvari. Ne. To znači da činimo male stvari sa velikom ljubavi. Konkretno: da se nasmiješimo nekome, da oprostimo, da rečemo hvala, da nazovemo nekoga tko je usamljen, da provedemo vrijeme sa osobom koja je bolesna -

 U vašoj je župi na Badnje jutro iz vedra neba padao snijeg?

- Vaš je portal prenio tu informaciju iako ne znam kako ste za to saznali. O čemu se tu zapravo radi. Pod utjecajem zapadne kulture ljudi sanjaju i maštaju da na Badnjak ili Božić pada snijeg. Pa imamo i pjesmu od grupe Dalmatino „Božić bijeli“. Nedavno mi je jedan župljanin rekao da ima stroj za pravljenje snijega. Rekao sam mu da bi bilo zanimljivo kad bi mi na badnji dan napravili da pada snijeg. To smo i ostvarili. Na badnji dan bila je zadnja misa zornica. Na kraju mise rekao sam župljanima da imam informaciju kako vani pada snijeg. Kako su izlazili iz Crkve po njima je padao snijeg, to jest umjetni snijeg kojega je iz stroja puštao naš župljanin. Reakcija ljudi je bila izvrsna. Bili su oduševljeni, veseli...
Kasnije smo dobili brojne poruke zahvale na društvenim mrežama i mobitelima. Taj snijeg kojega smo besplatno dobili, taj mali znak pažnje otvorio je srca mnogih ljudi i pokazao je da male stvari mogu učiniti život ljepšim i radosnijim.

Papa Franjo je prije nekoliko dana istaknuo sliku jaslica u kojima se majka odmara. Što je time želio reći?

Papa Franjo je na općoj audijenciji u prošlu srijedu spomenuo kako je za svoj 83 rođendan dobio sliku posebnih malih jaslica neobična naziva: „Pustimo mamu da se odmori“. Te jaslice prikazuju Blaženu Djevicu Mariju kako spava na slami, dok kraj nje sveti Josip, u naručju drži malenog Isusa koji isteže ruke. Ovaj prikaz Svete obitelji pokazuje nježnost jedne obitelji i braka. Nježnost jedne obitelji, jednog braka je i pustiti mamu da se odmori. Ovo nije poticaj da žena bude lijena već muškarcima da trebaju sa ženama dijeliti poslove. U ovom vremenu u kojima se žene iskorištavaju potrebno je zajedno raditi na dobro djece i čitave obitelji. Papa je pozvao vjernike da u svojim kućama naprave jaslice jer su one poput otvaranja vrata za Božji ulazak u naš dom. Papa je rekao kada pravimo jaslice kod kuće otvaramo vrata Isusu govoreći mu da uđe unutra. To je poziv Isusu da uđe u naš život. Ako Isus uđe u naš život čuda se događaju. Na žalost u mnogim kršćanskim domovima danas nema jaslica stoga ovim putem pozivam sve one koji ih još nisu napravili da to i učine.

Kršćani se, na neki način, u vrijeme Božića još dodatno zbližavaju. Radosni su to blagdani kada u prvi plan dolazi obiteljsko zajedništvo.

Nedavno sam čitao jedan članak na nekom portalu u kojem su pitali poznate ljude što je za njih najvažnije za Božić. Svi oni redom su govorili obiteljsko zajedništvo. Božić je uvijek bio obiteljski blagdan i takav bi trebao ostati. Na žalost danas se živi jako ubrzano da se obitelj rijetko nađe na okupu jer posao i druge obveze to preko godine onemogućuju. Božić je idealno vrijeme za obiteljsko zajedništvo jer je Isusu svojim rođenjem došao u jednu konkretnu povijesnu obitelj. Stoga slavlje Božića u toplom obiteljskom ozračju uvijek i je radost. Božić najdublje doživljavamo u obitelji s roditeljima, braćom i sestrama, bakama i djedovima… Ta želja za toplinom obiteljskoga zajedništva nalazi se u svakom čovjeku. Tu želju ili san treba dovest u stvarnost. Najvažniji temelj za izgradnju i razvoj dobrog čovjeka jest upravo zdrava obitelj. Razorimo li obitelj što će se dogoditi? Prvu nedjelju nakon Božića Crkva slavi blagdan svete Obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Blagdan svete Obitelji zapravo je produženi Božić, jer je Božić sam po sebi blagdan obitelji.

U današnjem vremenu za Božić često budu vrijednije stvari koje bi trebale biti manje vrijedne. Što je najvrijednije za Božić?

Stalno nam se nameće da je Božić u kupovini, a u stvari je u besplatnosti. Na Božić slavimo rođendan. Čiji? Isusa Krista koji je došao na ovaj svijet kako bi nam besplatno darovao oproštenje grijeha. Danas Božić kao da se kupuje, ali u kršćanstvu se ništa ne kupuje, sve nam je besplatno dano i darovano u Isusu Kristu. Stoga, smisao Božića nije u kupovini već u besplatnosti. Ako smo bili dobri možda ćemo dobit neki dar. Ako nismo bili dobri imamo priliku dobiti najbolji dar - besplatno oproštenje grijeha. Svima nama želim da ovaj Božić iskusimo besplatnu Božju ljubav i da iz iskustva te ljubavi i mi sami besplatno ljubimo jedni druge. Tek tada ćemo slaviti Božić i to ne samo na Božić već svaki dan.

 Poruka svim ljudima za Božić?

Nedavno sam susreo jednu obitelji u kojoj su muž i žena teško bolesni.  U jednom trenutku žena je spomenula kako joj je nedavno napokon odobrena penzija. Rekla je kako je, kad je dobila penziju, mislila počastiti svoju obitelj s nečim ali se predomislila. Odlučila je s tim novcima, koje je mislila potrošit na svoju obitelj, darovati koliko može djece čije su majke teško bolesne od raka. Gledao sam je bolesnu na krevetu, okruženu sa svojom obitelji i osjetio sam u sebi – to je Božić. Ne gledati samo sebe i svoju obitelj već i druge oko sebe. To je učinio Isus. On je došao na ovaj svijet u jednu konkretnu obitelj. Naime, majka mu je bila Marija, a otac Josip. No, on nije došao na ovaj svijet samo svojoj obitelj već svim obiteljima donoseći im ono što je najpotrebnije – spasenje. Njemu je na križu bilo teško, ali je odlučio vršiti volju Božju i spasiti sve obitelji. Svima nama ovaj Božić želim da iz iskustva besplatne ljubavi koju Isus poklanja svim obiteljima i mi počnemo ne gledati samo na sebe i svoju obitelj, već na sve obitelji koje su oko nas donoseći im ono što im je najpotrebnije, prije svega ljubav, tj. Krista, a zatim i sve ostalo.

Don Josip je na kraju svim čitateljima zaželio čestit Božić i sretnu i blagoslovljenu Novu 2020. godinu!

hr Wed Dec 25 2019 16:30:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5e29e77929111ca10e8b45f1/80

Jerko Malvasija: “Zašto sam zamalo poginuo ni kriv ni dužan?“

Jerko Malvasija je navodno, trebao biti četvrta žrtva krvavog pohoda Filipa Zavadlava. Javio se novinarima 24sata i ispričao svoju stranu priče. Tvrdi da ubojicu ne poznaje, a Stanislava poznaje tek iz viđenja.

- Prvo i prvo, nisam u bijegu. Ne skrivam se od ničega. Žao mi je što do ovog došlo, ali ja s ovim nemam nikakve veze. Filipa nikad nisam poznavao niti sam imao dodira s njim, počinje svoju stranu priče za 24sata Jerko Malvasija.

Od one subote kad je Filip Zavadlav krenuo u krvavi pohod s kalašnjikovim, svi izvori govore kako je upravo Malvasija bio njegova glavna meta. Svjedoci su ispričali kako je Zavadlav čak došao na vrata kuće u kojemu je vjerovao da živi Malvasija. Nije ga našao.

Jerko Malvasija je odavno poznat policiji i crnoj kronici. Osuđen je zbog dilanja nakon što ga je 2013. policija uhvatila s vozilom punim marihuane. On i sudionik su pokušali pobjeći, ali pukla im je guma. Pronađena su im dva i pol kilograma marihuane, a Malvasija je osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora. Međutim, iza rešetaka je zaglavio na više od šest godina.

- Zašto sam ja isturen u cijeloj ovoj priči? Posljednje godine života proveo sam po zatvorima ili u bijegu. Nakon što sam pao s marihuanom, bio sam prvo u istražnom zatvoru u Splitu, pa sam tijekom ljeta otišao živjeti u Zagreb. Iz Zagreba bježim za Sarajevo jer nisam htio izdržavati kaznu. U BiH sam završio u centralnom zatvoru, pa u Zenici. Isporučen sam Hrvatskoj po molbi ministra pravosuđa 2016., robijao sam tada u Remetincu, Šibeniku, Gospiću. Na slobodu izlazim 11. 6. 2019. Nikad u životu nisam koristio slobodne izlaske ni vikende. Nisam imao ni posjete, osim nekoliko očevih dolazaka. To se može vidjeti u zatvorskom kartonu. Nisam imao kontakt s vanjskim svijetom - priča Malvasija.

Za 24sata je što se događalo onog dana kad je Filip Zavadlav ubio troje ljudi.

- Spavao sam kući kad je počela pucnjava. Javili su mi na mobitel da su mi ubijeni otac i brat. To je bila prva informacija koja mi je stigla. Nisam se nigdje pokupio ni otišao. Pokušao sam dobiti oca. Nisam ga mogao dobiti. Mobitel mi je samo zvonio. U glavi mi je bila katastrofa. Nakon minutu su mi javili čak da sam ja mrtav. Dobivao sam poruke 'počivaj u miru', da mi je brat ubijen i takve stvari. Mislio sam prvo da se netko ruga sa mnom, da je san. Onda sam pokušao dobiti prijatelja da ode do Varoša i pogleda što se događa. Kad mi je rekao da su ubijeni Torlak, Boban i Paić te da se mene traži, da me se ubije, nisam mogao vjerovati. Sjeo sam u auto i krenuo prema ocu. Javila mi se policija i rekla da dođem u stanicu. Nisam htio doći dok mi ne objasne što se događa - tvrdi Malvasija.

- Javio mi se otac i rekao da je sve u redu i ja sam se dogovorio s policijom da dođem u stanicu jer je uhapšen ubojica. Nisam se htio predati dok ne vidim da je sve u redu s mojom obitelji i s mojom curom. Nisam od nikoga bježao ni sakrivao se. Policija me uhapsila i vezala me lisicama. Bio sam vezan, odveli su me u Omiš, nisu mi dali da uzmem hranu ni piće. Ponašali su se kao da sam ubojica. Izvršili su pretrese objekata koje mi koriste otac i brat. Dovodili su i psa. Pretresali su stan koji ne koristim 15 godina. Nisu našli ništa. Nisam htio potpisati papire sve dok ne obave pretres mog vozila, stana ili garaže. Ako već traže drogu, zar ne bi bilo normalno da to čuvam u stanu kojeg koristim, a ne negdje što ne koristim godinama? Neki su me htjeli tući, ali ja ne dam na sebe. Gospodo, napravite posao kako treba, a ne mi raditi probleme ocu i bratu! I sad kad niste našli ništa, što sada? Gdje je sada ta droga o kojoj se priča? Ako sam diler, onda bi se valjda nešto našlo, bar nekakva vaga - burno priča Malvasija.

Na pitanje poznaje li Filipovu obitelj kaže: - Iz viđenja sam poznavao Filipovog mlađeg brata Stanislava. Nisam izlazio ni družio se s njim, ni preko mobitela ni posrednika. Nije to moj krug ljudi s kojima se družim.“

A je li znao ubijene?

- Torlak mi je daljnji rod. Nismo mi bili nešto dobri, nismo se družili. Nismo imali dodirne točke. Bobana sam poznavao. Od njega sam uzeo motor kad sam izašao iz bolnice nakon nedavne prometne nesreće. U osmom mjesecu sam vozio crvenu Yamahu. Radio sam mu servis na motoru i bio je kod mene deset dana. Od tada, od osmog mjeseca, Boban i ja smo se čuli nekoliko puta na telefon. Taj mobitel sam dao da se vještači na policiji. Nije bilo nikakvih poslovnih ni prijetećih poruka među nama. Bobana sam znao i bio sam dobar s njim, ali nismo se družili i nismo izlazili skupa i provodili zajedničko vrijeme. A tu Yamahu za koju se tvrdi da je moja, nije. Ne znam kad ju je on kupio. Nikad nisam posjedovao ni plavog Burgmana na kojem je ubijen Paić. Nikad nisam ni vozio takav motor plave boje. Vozio sam takvog sivog možda tjedan dana pa ni ne znam zašto se priča da je zamijenio Paića za mene. Ovim putem želim poručiti da se duboko ispričavam svima kojima sam nanio bol i zlo. Želim izraziti duboku sućut svojim prijateljima kojima nisam mogao ni doći na sprovod jer me okolina proglasila krivim - kaže Malvasija.

Na izravno pitanje je li diler kaže: - Ja svoju prošlost ne mogu mijenjati. Možda jesam okorjeli jer ne surađujem s policijom, ali sada nisam diler.“

Bavite li se ikakvim protuzakonitim aktivnostima, pitamo ga.

- Ne bavim. Izašao sam nedavno iz zatvora, imao sam prometnu. Bavim se preprodajom auta. Otkad sam izašao, prodao sam deset auta. I u Njemačku idem da preprodajem aute. Nikad u životu nisam radio s heroinom. Stanislavu nikad nisam prodao 'cvit' trave. Ja nemam prijatelje narkomane. Ja nemam ništa s takvom klijentelom. Za travu sam imao klijentelu i bila je dobra - tvrdi Malvasija.

Negira navode svjedoka da ga je Zavadlav tražio u obiteljskoj kući.

- Tamo ne stanujem više od 15 godina. S mojim bratom nije imao kontakta. Kažu ljudi da je kucao i lupao. Imam psa koji bi reagirao na svaki šum. Susjedi kažu da su ga vidjeli, ja ne znam odakle im to. Nakon par minuta od navodnog kucanja Filipa, došla je policija i odvela mi i brata i oca - tvrdi Malvasija.

- Ja Filipa ne poznajem niti znam išta o njemu. Nisu se prebijali moji dugovi, ja nemam veze s tim. Policija mi je rekla da se netko ranije pozivao na mene, da su se u moje ime nabijali dugovi. To nije istina. Čuo sam više različitih verzija. Jedna od njih je da sam ja slao maloga Filipa ili Stanu, ne znam više kojega, da sam ih slao u kladionicu da mi se uplate listići. Poanta svega je da sam ja tu sasvim slučajno umiješan. Ja sam trenutno jedina živa osoba iz cijele priče koja može nešto reći.  Ja pozadinu ove priče ne znam, mogao sam u tom trenutku biti kod oca, moglo me ubiti - kaže Malvasija.

- Svaki dan me policija zove i pita gdje sam. Imam pratnju jer se priča da ću nekome nauditi. Okružen sam policijom. Kad Filip bude mogao, neka da izjavu jer i mene zanima pozadina priče. Zašto sam zamalo poginuo ni kriv ni dužan? Imam svoj kodeks u životu: Nikad nikoga nisam prevario, nikad nikome nisam prodao heroin, nikad nikome nisam oteo ništa njegovo i nikad nikoga nisam drukao. Ne bojim se poginuti ni umrijeti jer ja nemam što izgubiti u životu. Samo bih volio znati, prije nego me ubiju, ima li razloga - ispričao je Jerko Malvasija za 24sata.

hr Thu Jan 23 2020 19:35:55 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5405ae371899426f5600049c/80

Potkraj ožujka prijave za energetsku obnovu zgrada

Potkraj ožujka krenut će prijave za energetsku obnovu višestambenih zgrada, kazao je potpredsjednik Vlade, ministar graditeljstva i prostornog uređenja Predrag Štromar, gostujući u HRT-ovoj emisiji "Dobro jutro, Hrvatska".
Pojasnio je da se tu ne prijavljuju građani, već upravitelji zgrada. Stanari se prethodno o tome dogovore, a upravitelj zgrade je taj koji projekte priprema, radi certifikate, prijavljuje se na natječaj, dobiva ugovor, dobiva financijska sredstva u iznosu od 60% i odradi sav posao, kazao je ministar.

Dodao je da 40% financijskih sredstava plaćaju stanari.

"Upravitelj to tako organizira da stanari dignu kredit i nakon nekoliko godina to vrate", kazao je.

Upitan hoće li stanari to plaćati kroz pričuvu, ministar odgovara da će to oni "platiti smanjenjem režija, jer se one smanjuju".

Što se tiče obiteljskih kuća, Štromar je kazao kako očekuje da će natječaj biti potkraj proljeća.

Istaknuo je da su građani jako zainteresirani za energetsku obnovu svojih objekata i da je dnevno bar 10-15 upita kada će krenuti taj projekt.

"Prijave će biti - "najbrži prst". Sustav smo pojednostavili i nije kompliciran. Za mjesec ili mjesec i pol bit će precizirano sve što trebaju imati. Birokracija će biti minimalna", kazao je.

Istaknuo je da još nijedna država nije uključila europska sredstva za energetsku obnovu kuća, već samo za višestambene objekte i javne zgrade. Dodao je da se s energetskom obnovom kuća krenulo 2014., 2015. godine, a da je dosad obnovljeno više od 1400 zgrada. Govoreći o tome kako su pojedina područja u Hrvatskoj angažirana u energetskoj obnovi zgrada kazao je da Varaždinska županija u zadnje 2,5 g ima potpisanih ugovora u vrijednosti 500 mil. kuna. "Na zadnjem natječaju za javne zgrade rekorder je Osječko-baranjska županija, a Bjelovarsko-bilogorska obnavlja 20-ak škola", rekao je.

Pojašnjavajući zašto je energetska obnova bitna Štromar je kazao da ona ima jako puno pozitivnih efekata. Njen prvenstveni cilj, a za što i EU daje određena financijska sredstva, je upravo smanjenje ispuštanja CO2. Osim toga, Štromar navodi da je bitno i smanjenje potrošnje energenata, smanjenje cijene režija.

"U tim je objektima ugodnije i toplije. Na kraju krajeva pokrećemo i građevinsku industriju", zaključio je Štromar.
hr Thu Jan 23 2020 18:01:35 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5e29d07c29111c5a118b4574/80

Snažne poruke iz Splita: 'Država ne funkcionira, a cijeli sustav je zakazao! Ovo se može dogoditi bilo gdje!'

Mjesto stravičnog zločina prekrili su transparenti i lampioni, a mnogi su u tišini i suzama razmišljali o strašnom činu Filipa Zavadlava
Sa splitske Rive danas se čuo glas otpora sustavu Hrvatske. Nekoliko stotina Splićana u mirnom hodu od autobusnog kolodvora do Šperuna uz transparente su poručili kako oni ne žele slaviti ubojstvu nego tek ukazati kako je Filip, kao i mnogi drugi, žrtve lošeg pravosuđa, policije i socijalne skrbi.

Iako je, na početku mimohoda, doslovce više bilo novinara nego Splićana veća je skupina kolonu dočekala na početku Rive. 

Iako su mnogi pljeskali nekoliko prolaznika je izazivalo negodovanje mimohodom.
- Svi ste vi p****, je** vas Filip. Dabogda umro u bolnici. Dabogda ga silovalo u zatvoru, komentirali su neki mladići, a odgovarali su im predvodnici mimohoda.

U mimohodu su sudjelovali i redom stariji ljudi s Rive, a prilikom dolaska na Šperun održana je minuta šutnja te potom i molitva. Mjesto stravičnog zločina prekrili su transparenti i lampioni, a mnogi su u tišini i suzama razmišljali o strašnom činu Filipa Zavadlava.

- Želim da se u ovom društvu i u ovoj državi nešto mijenja jer ovi mladići, oni nisu krivi. Krivo je pravosuđe koje ne radi kako treba, apsolutno ne radi kako treba u svim segmentima. Naš gradonačelnik kaže da je Split siguran, ja u tome i nisam baš uvjerena. Nije mi bilo svejedno kada se ovo dogodilo, rekla nam je Zdenka.

Iako odaziv nije bio velik, kako se očekivalo, poslane su snažne poruke.
- Mislim da su mladi ravnodušni, nažalost. Misle da se ništa neće promijeniti, zaključila nam je shrvana Splićanka.

Među onima koji su svojim dolaskom podržali otpor nadležnima bio je i Marko koji je ponovio kako je Filip i trojica ubijenih tek žrtve aljkavog sustava.
- Činjenica je da su sve četiri osobe žrtve, i oni koji su poginuli i mali Filip, sustava koji ništa ne čini. Kad se nešto dogodi u ovoj zemlji onda kažu kako će postrožii Zakone, a sve ostane isto jer je sustav ne efikasan. Zakone treba i provoditi, a ne samo donositi, jasan je bio sudionik koji je u mimohodu nosio i jedan od transparenata na kojem je pisalo 'Dosta je zakona mafije'.

- Ljudi dok im se ne dogodi, ne znaju. Ja sam tu zbog vlastitog iskustva. Možda bi i ja ostala kući i imala predrasude kao šta sam do sad u vezi mnogih stvari, ali glede ove nemam. Definitivno krivim sustav, svoje mišljenje rekla nam je i Zrinka.

Tužno mnoštvo je u nevjerici, i nekoliko minuta poslije razlaza nekolicine građana, s nevjericom razmišljalo o ugašenim životima. Među njima je s mlađom populacijom bila i Nađa.
- Srećom, nemam slučaj u obitelji, ali sam došla dati podršku ovom momku koji je stvarno žrtva sistema i institucija koje ne rade svoje posao i zakazuju u mnogim slučajevima. Da oni nisu žrtve, jedan bi odavno bio u zatvoru zbog one curice i nesreće, zaključila je.


Zgrožena je bila i Mira na tek mali odaziv Splićana s obzirom na ogromnu podršku grupi putem društvenih mreža. Tvrdi kako je, misli, prisutan strah.
- Došla sam dati podršku i nadam se da će biti bolje, da će netko imati sluha i uvijek čekam da se jave mladi. Stalno mislim kad će mladi krenuti u akciju. Najlakše je doma na računalu, a zapravo ne razumiju ništa.

Snažne poruke imala je i Kristina koja je kazala kako u krivnji prednjači Centar za socijalnu skrb.
- Glavni motiv dolaska je da sustav profunkcionira, pogotovo Centar za socijalnu skrb koji je neučinkovit i dovodi do ovakvih žrtava. Zatim policija i pravosuđe koje ne procesuira zločine. Ovo se može dogoditi bilo kad i bilo kome, ali se i moglo spriječiti.
 Dijete je trebalo izuzeti iz doma i glavni krivac je Centar za socijalnu skrb koji nikada ne reagira u težim slučajevima, a nemaju ni zaštitu policije pa ne mogu djelovati, zaključila je.

Među brojnim porukama na transparentima posebno je bila upečatljiva ona sa slikama žrtava sustava. Spojene su bile slike Tonka Vilibića, Kristijana Vukasovića, Josipa Reinela Kira, Luke Ritza, Saška Gešovskog, Milana Levara, Milana Krivokuće, Ante Parađika, Blaža Kraljevića i Marijane Jerković.

Organizatori mirnog mimohoda najavili su i daljnje aktivnosti, u prvom redu 'preslik' splitskog mimohoda u Zagrebu koji bi se, po svemu sudeći, trebao održati za tri tjedna.
hr Thu Jan 23 2020 17:41:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5e29bb3029111ca80b8b4680/80

'Otpor sustavu' da se više nikada ne dogodi jedan Filip: Zakone treba i provoditi!

Organizatori ističu kako ubojstvo ne podržavaju, no svi su složni u jednom - sustav je zakazao!
U 15 sati na Splitskoj rivi krenuo je mirni mimohod pod nazivom 'Otpor sustavu' kao epilog stravičnog zločina, trostrukog ubojstva u Varošu za kojeg je osumnjičen Filip Zavadlav.

Tek stotinjak ljudi svojim hodom s upaljenim svijećama upozorili su, kako tvrde, na sustav koji je zakazao pa se nakon toga 'dogodi jedan Filip'.

- Želim da se u ovom društvu i u ovoj državi nešto mijenja jer ovi mladići nisu sami krivi. Krivo je i pravosuđe koje ne radi kako treba, jedan je od razloga Zdenkinog dolaska.

Naši sugovornici složni su u jednom, a to je da su i Filip i ubijeni mladići žrtve zakazanog sustava.

- Kada se nešto dogodi onda kažu postrožit će zakone. Zakoni se promijene, a sve ostane isto jer je sustav neefikasan. Zakone treba i provoditi, kaže nam sugovornik Marko.

Lana Ružić, jedna od organizatorica ovog mimohoda ističe da je vrlo bitno odakle Filipu oružje te kako o tom nitko ne govori.
- Činjenica da je do oružja lako doći, bio je početni motiv da se ovaj mimohod i održi. Zašto je Filip živio u toj obitelji ako je bio pod nadzorom Centra za socijalnu skrb? Ako je majka narkomanka od koje su oduzeta djeca, zašto su opet vraćena u tu obitelj? Brojna pitanja na koja nema odgovora, osim spoznaje da je sustav zakazao, rekla je našem novinaru.

Dolaskom na Rivu, mimohod je dočekan pljeskom građana, ali i ponekim povicima neistomišljenika. Od predstavnika gradske vlasti ni traga, a dio prosvjednika misli da bi i odaziv građana bio veći da nema straha.

Više o mimohodu pogledajte u našem videu...


hr Thu Jan 23 2020 16:27:29 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .