U Poljicima otkrivena spomen ploča dragovoljcu Miroslavu Gudelju Velagi

Na rodnoj kući u Poljicima u Imotskoj
krajini, otkrivena je spomen ploča Miroslavu Gudelju Velagi, povodom dvadeset
pete obljetnice pogibije. Miroslav Gudelj Velaga poginuo je 4. listopada 1991.
godine u Šarengradu, braneći istočne granice Hrvatske u Domovinskom ratu.
Obrani države pridružio se kao student u Zagrebu, kada je dragovoljno postao
pripadnik Prve gardijske brigade “Tigrovi“. Upravo su neki od živućih
pripadnika ove postrojbe, sudjelovali u prigodnoj komemoraciji u Poljicima i
otkrivanju spomen ploče. No, isto tako prisustvovali su i mnogi drugi
pripadnici različitih hrvatskih vojnih postrojbi iz Hrvatske i Bosne i
Hercegovine.

Posmrtni ostaci Miroslava Gudelja Velage
– Migija počivaju na groblju svete Ane u njegovim rodnim Poljicima, kamu su preneseni
u veljači 1998. godine. Prilikom ekshumacije u Migijevom džepu pronađena je
pjesma bez naslova, koju je vjerojatno napisao u posljednjim trenucima života. Naknadno
je ta pjesma postala poznata pod naslovom “Pismo bratu u Poljica“ ili
jednostavno “Migijeva pjesma“.

Ovo su stihovi te pjesme:

I dok ruka pušku steže
suza suzom oko guši,
nema praga što me veže,
snovi teški, sve se ruši.
Obiša’ sam mnoga vrata,
nemam kuda ali moram proći,
u Poljica moga brata
ovo pismo mora doći.
Ne tuguj mi moj Ivane,
moj Josipe još nas ima.
Ne tuguj mi moj Mladene,
ja ostavljam zavjet svima.
I dok padam, ja se dižem,
u pomoć vas moram zvati
uvijek prvi drugog stiže
gdje će zadnji život dati.
Ne tuguj mi moj Ivane
Hrvatska je naša nada,
Idi dalje, liječi rane
evo Hrvat za dom pada

Roditelji Miroslava
Gudelja Velage su preminuli. Tri brata također. Nije imao drugih bližih
potomaka. No, unatoč svemu tragičnome, ostalo je sjećanje na Migijevo junaštvo
u Domovinskom ratu, koje se čak spominje i u priručniku “Vojna psihologija“. U
jednom od poglavlja djela obrađena je i tematika vojnog junaštva. Kao jedan od
primjera navodi se upravo čin junaštva Miroslava Gudelja Velage – Migija u
Domovinskom ratu. Da se pamti, ali i da se ne zaboravi…