Na mladima svit ostaje: “Nema inspiracije bez motivacije”

Nisu svi mladi skloni samo društvenim mrežama i tehnologiji. Neki od njih još uvijek pronađu vremena za rad na sebi, pomaganje i razvijanje moždanih vijuga. Upravo je to tema naše nove kolumne u kojoj ćemo se posvetiti mladima koji mogu poslužiti kao inspiracija. Jedna od njih svakako je 21-godišnja Splićanka Ana Uršula Najev. Studentica je treće godine Umjetničke akademije u Splitu, a osim toga pjeva, pleše i ponekad odsvira koju notu.
Otkrila nam je kako je počeo njezin put i što je inspirira.

 
Prvo si se bavila samo pjevanjem, a onda si upisala Akademiju. Je li te pjevanje zapravo potaknulo da shvatiš da je gluma tvoj poziv?

Na neki me indirektan način pjevanje uputilo u glumu kroz mjuzikle, filmsku glazbu, samo bivanje na sceni i iznošenje neke emocije. No u glumu sam se zaljubila spontano i puno kasnije nego u glazbu. Pjevam od desete godine, a glumu sam zavoljela prvenstveno kroz kazalište i filmove. Nekako, to se dogodilo baš kao poziv, iznenadno i jasno, u trećem srednje. Jednog dana sam se probudila s tom čudnom željom i, kad je došlo vrijeme da odaberem fakultet, prijavila sam samo glumu u Splitu, ostalih devet mjesta ostavila praznima i rekla sebi: Idem, ako uspijem, super, ako ne, idem dalje. Eto, tako da se to rodilo iz neke neobjašnjive želje i potrebe, dakle kao poziv. S druge strane, pjevam od malena i to kao da mi je urođeno, a glumu sam pak otkrila. I pronašla se. Spasila se. Tek sam sad slobodna, to je najljepše od svega toga, to što ovo stvarno oslobađa.

 Opiši prosječan dan na Akademiji!

 
Prvo kava. Nastava se u prvom redu sastoji od tri glavna predmeta. Scenski pokret (koji obuhvaća 3 različita kolegija: mimu,akrobatiku i ples), scenski govor i gluma. U razmacima između njih imamo teorijske predmete kao što su Dramaturgija, Povijest drame i kazališta, Tehnika songa… Uglavnom je nastava od 11 do 20 sati, ali, kada krenu ispitni rokovi, često započinje ranije i završava kasnije.

 Koliko često imaš pjevačke gaže? Je li ti ih teško uskladiti s nastavom?

 Nije toliko teško jer uglavnom sama dogovaram datume. Ljeti ih imam vrlo često, naravno, kad riješim sve obveze na Akademiji, a tijekom godine u prosjeku imam jednu gažu u dva tjedna. Zna se dogoditi da imam svirke četiri dana zaredom, ali i da nemam po mjesec dana. Nema nekoga pravila. Kada uleti i kada se uspijem uskladiti jer mi je prioritet Akademija. Naravno, što je češće, to mi je draže, kad za to imam vremena. Tako da se veselim ljetu i gažama na trgovima, brodovima, gdje god. Svaka je gaža posebna i drugačija na svoj način, a kroz njih gradim i samopouzdanje.

 
Imala si priliku glumiti u nekoliko glazbenih spotova među kojima je i Huljićev. Kakvo je to iskustvo?
 Zanimljivo. Drugačije. Gluma pred kamerom i na sceni općenito su dva različita pojma. A spot je jedan zanimljiv proces, zabavan i naporan u isto vrijeme, ali više zabavan. Pogotovo ako se radi s dobrom ekipom. Dosta ljudi omalovažava glumu u spotovima, ali ja se ne slažem s tim. Smatram da je svako snimanje jedno zanimljivo i poučno iskustvo.

 Koji ti je najdraži projekt u kojem si sudjelovala?

Moja prva predstava. Šporki Špiro i Neposlušna Tonka. Tu sam debitirala. Posebno mi je drago što sam baš u takvoj predstavi imala priliku glumiti pod redateljskom palicom Ivana Plazibata, za kojeg imam samo riječi hvale. Zahvalna sam mu na toj prilici. Radila sam s ansamblom Gradskoga kazališta lutaka i s dvama vanjskim suradnicima s Akademije. Meni je sve to bilo tako toplo, veselo i zdravo. Tekst Olje Savičević Ivančević, redatelj, kolege, kompletan tim predstave, svi su pridonijeli jednoj zdravoj atmosferi. Nadam se i veselim ponovnom igranju te predstave.

 
Predstava je namijenja djeci. Kako ti se sviđa takva publika?
 E, oni su najdivnija publika. Iskrena, vedra i zahvalna publika. Ispunjavajuće je kad te toliko djece pozorno sluša i znatiželjno gleda. Stvori mi toplinu oko srca i osjećaj uspjeha. Oni su najiskrenija publika, ne pretvaraju se, ne lažu. I onda, kada dobiješ pozitivne reakcije od njih, to je stvarno posebno i znači.


Što je tvoja najveća inspiracija, što te gura naprijed, ili tko?

 
Ako govorimo o osobi, inspiracija mi je cijeli život moja majka. Ona me naučila svemu dobrom, divim joj se i smatram da je ona zmaj. Uvijek me učila snazi, ustrajnosti i odlučnosti iako je ona puno uspješnija u tome jer je nepokolebljiva. Ja se znam pokolebati. Ali samo na trenutke. A inspiracija mi dolazi kroz rad. Nema inspiracije bez motivacije. Ona nastaje radom i preispitivanjem sebe i svojih mogućnosti. Što više učiš, to si više motiviran za rad i napredak. Neki određeni ideal sveden na jednu riječ nemam, ali želja mi je utjecati na nekoga, ostaviti trag, promijeniti nešto svojim umjetničkim radom ili ljubavlju.

 Što bi poručila mladim ljudima koji se bave umjetnošću?

Evo, citirat ću pjesmicu iz Šporkoga Špira i Neposlušne Tonke: „Probaj i ti, kompa moj, nađi koji glas je tvoj. Probaj i ti, curo moja, glas pronađi i budi svoja.“ Iako je ovo dječja predstava, mislim da je namijenjena i mladima i odraslima zato što naglašava ljepotu ljudskih različitosti i to da je važno „pustiti svoj glas“. Od talenata i vještina ne treba bježati. Danas je paradoksalno to što živimo u društvu u kojemu, ako imaš inteligenciju, talent, ljepotu, bilo koju vrlinu ili ne daj Bože više njih – koliko god je lakše, toliko je i teško. Posebno ako to njeguješ i koristiš jer će ljudi uvijek razmišljati o tome kako si uspio, odnosno na koji si pogrešan način uspio. Mislim da je ključ uspjeha i unutarnjega mira vjerovati sebi, raditi na sebi u svakom pogledu, ne potratiti talent i ne obazirati se na zle jezike.

POSLJEDNJE DODANO: