Prometni stručnjak o slijetanju aviona na autocestu: “Da odlučujem, bez dvojbe bih rekao: Ne! Potražite najpovoljniju drugu lokaciju”

Instruktor je očito spasio učenicu i sebe, no sve je moglo ispasti loše po njih i sudionike u prometu autocestom, nesagledivo tragično. Sreća, velika sreća! Motor Cessne 150 prije gašenja je ‘trokirao’, izjavio je, ali ne i je li ga potom pokušao, odnosno pokušavao upaliti. 

I bez te informacije to ukazuje na problem s paljenjem iskre na svjećicama i/ili napajanjem gorivom. A riječ je o iznimno pouzdanom 4-cilindarskom zrakom hlađenom bokserskom motoru Continental O-200, osnovnom koncepcijom i izvedbom sličnom motoru stare Volkswagen Bube, ali znatno robusnijem. 

Kako mu je za zrakoplovno korištenje trebalo dodatno povećati pouzdanost, paljenje je magnetsko, dvostruko, a napajanje gorivom gravitacijsko, preko rasplinjača (karburatora). 

Kao u legendarnim Tomosovim motociklima – ponekad ih je bilo teško upaliti, ali ako nisu ostali bez goriva, nisu mogli zatajiti! 

Usto, Cessnin motor, kao zrakoplovni, dodatno je unaprijeđen po pitanju pouzdanosti, pa bi stari mehaničari rekli – ‘nema se na njemu što pokvariti’. Treba ga baš jako maltretirati, pohabati i zapustiti. 

I ako se otkaz, ipak, dogodi u zrakoplovnoj operaciji, gdje su sigurnosni standardi održavanja ‘stoput’ stroži nego u cestovnim vozilima, riječ je o golemom, neoprostivom problemu i krajnje neodgovornom propustu.

Ako se isključi mogućnost da su instruktor i učenica, školskim zrakoplovom Cessna 150, koja se proizvodio od 1958 do 1977., poletjeli s premalom količinom goriva, jer let je bio u početnoj fazi (premda i to treba ispitati!), ostaju dva moguća uzroka otkaza motora.

Prvi je loše stanje motora, s kakvim se nije smjelo poletjeti, a definiraju ga stupanj dotrajalosti i kvaliteta održavanja (servisiranja). Propisno je održavanje iznimno važno, stoga i vrlo suspektno u ovom slučaju, jer se u bilo kojem stupnju dotrajalosti motor može dovesti u potpuno ispravno stanje. Ali sa stupnjem dotrajalosti progresivno rastu servisni zahtjevi i cijena održavanja.

Drugi je mogući uzrok u napajanju gorivom, s dvije opcije: neispravnost sustava napajanja (kvar rasplinjača, blokiranje protoka nečistoćama ili ledom, kontaminiranje vodom, koje može otežati i onemogućiti paljenje, i curenje goriva, zbog kojeg je ono potpuno iscurilo) i ulijevanje zaprljanog ili pogrešnog goriva.

Glavnina drugog mogućeg uzroka ponovno leži u održavanju (servisiranju), ali i u pretpoletnom pregledu – treba provjeriti je li prije leta iz spremnika u krilima drenirana voda (lako se i pouzdano provodi, jer se voda, veće gustoće od goriva, spušta u najniže dijelove spremnika, gdje su otvori za dreniranje). 

A kad je gorivo u pitanju, treba provjeriti je li uliven propisani zrakoplovni benzin i odakle (iz kakvog spremnika). Najmanji je rizik da je isporučitelj goriva isporučio nekvalitetno, pogrešno ili zaprljano gorivo, premda i to treba ispitati. 

Zbog iznimno velikog utjecaja na sigurnost te potencijalno tragičnog ishoda, do završetka istrage treba suspendirati sve zrakoplovne aktivnosti tvrtke, odnosno organizacije koja je organizirala jučerašnji let školskim zrakoplovom Cessna 150.

A odluka instruktora da zrakoplov prizemlji na autocestu A6, u jednom od ključnih turističkih vikenda, koliko mnogima izgledala ‘herojskim djelom’, krajnje je dvojbena. Na toj ruti ni približno nije bilo mogućnosti za prinudno slijetanje kakve je, nevjerojatnom srećom, imao pilot ruskog Airbusa A321, s 233 putnika, nakon što je, neposredno nakon uzlijetanja s moskovskog aerodroma Zhukovsky, uletio u jato ptica, pa su mu otkazala oba motora.

Ali to otkriva i težak propust instruktora u planiranju leta (rute) vrlo starog i tko zna kako održavanog zrakoplova, ali koji za prinudno slijetanje, za razliku od Airbusa A321, ne treba ravno, nepregledno polje kukuruza. Dovoljna je malo veća livada. Trebalo je, dakle, bolje planirati let, izabrati sigurniju rutu, gdje je moguće sigurno prinudno slijetanje!

E, sad kad se već desilo, između Vrbovskog i Ravne Gore, odluka da sleti na autocestu, u udarnom ljetnom vikendu, krajnje je, krajnje upitna, s jedne strane odgovorna prema učenici i sebi, a neodgovorna, sebična prema sudionicima u prometu autocestom!

Vidjeli smo što se jučer dogodilo pri naletu terenca na konja. Cessna 150, bez goriva i tereta, ima masu 509 kg, plus dvije osobe, plus visokozapaljivi benzin (max 144 litre), a ne može letjeti sporije od 78 km/h. Stoga je jučer, na autocesti A6, mogla izazvati masakr, pogotovo da je preletjela preko središnje ograde i nakon višestrukih se sudara zapalila. 

Pilot je usto, nakon prvog kontakta s asfaltom imao velikih problema s poprečnom stabilnošću i kontrolom zrakoplova. Da je krilo odmah zakačilo središnju barijeru, daljnja bi putanja zrakoplova bila nepredvidiva. Srećom to se nije dogodilo, trake prema Rijeci bile su slobodne, a nadolazeći su vozači, sagledavši situaciju, usporili. A sve je bilo blizu portala sa signalnim semaforima, dalekovodima, uh… 

Pilot je, u cjelini, u konkretnim okolnostima dobro ili vrlo dobro spustio zrakoplov, ali pritom odlučivši o nečem, što u osnovi ne smije! Da je moguće ponoviti sličnu situaciju i da odlučujem o proceduri, uz uspostavljeni kontakt s pilotom, na njegovo traženje slijetanja na autocestu A6, bez dvojbe bih rekao: Ne! Potražite najpovoljniju drugu lokaciju.


POSLJEDNJE DODANO: