Dom zdravlja u Trogiru 38 godina radi nelegalno, 15 godina je nezakonito iznajmljen i parking uz Dom, ali tu apsurdu nije kraj…

Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije u posljednja je dva mjeseca ovrhom platio gotovo 160 tisuća kuna kao epilog tri pravomoćne presude izrečene u Zagrebu i Splitu. Umjesto zaštitnih maski, vizira ili dezinficijensa županijski Dom zdravlja troši na situaciju vezanu za parking uz Dom zdravlja u Trogiru, točku prijepora koja je tek početak nadasve čudne priče u uskoj vezi za tamošnju zdravstvenu ustanovu.
Novčane brige zapravo i nisu sve što daje ovoj priči obrise apsurda i situacije nalik na Potemkinova sela u kojima je istina laž, a laž istina. Dom zdravlja u Trogiru punih 38 godina radi nelegalno, bez uporabne dozvole, a sve zbog zemljišta na kojemu je fizički smještena ta zdravstvena ustanova i pripadni parking. 
Štoviše, 15 godina županijski je Dom zdravlja davao u najam zemljište kojeg nije vlasnik. I sve to jer je cijela priča zapletena u klasični hrvatski slučaj u kojemu zemljišne knjige i katastarski zapisi nisu uređeni, a ista čestica ima dva različita broja čestice. 
Ali, krenimo ispočetka. Od 1982. godine Trogirani su koristili Dom zdravlja, zamjenu za stanicu koja se od pamtivijeka nalazila u povijesnoj kući Paunović. Značajan korak prema suvremenim zdravstvenim zahtjevima značio je tek plus u medicinskoj skrbi, ali ne i pravno, u skladu sa zakonima jer od tada, do današnjeg dana, ustanova nije dobila uporabnu dozvolu.
– Nikada se za taj Dom zdravlja nije tražila uporabna dozvola niti je itko ikada išao na uknjižbu zemljišta. Vlasnici iz šezdesetih godina prošlog stoljeća su i dalje vlasnici – priznao nam je to i Marko Rađa, ravnatelj županijskog Doma zdravlja koji, pak tvrdi, kako je vlasništvo tek puka formalnost jer ‘Domu zdravlja nitko ne spori da su oni vlasnici zemljišta’.
Ipak, s tim se ne bi složio jedan od 72 vlasnika čestice, Gaj Dekaris, na kojoj je izgrađen Dom zdravlja. Štoviše, govori nam kako za dijelove te čestice nikada nisu dobili obeštećenje.
Rađa nam priča suprotno. Više puta nam je ponovio kako su za zemljište vlasnici ipak dobili novac, ali kako i dalje ”ima onih koji bi htjeli ‘ušićariti nešto ispod žita’!”.

Proces koji traje i traje…

Dotrajali zidovi Doma zdravlja u Trogiru žude za obnovom, a iza zatvorenih vrata ustanove krije se još nelogičnosti od kojih zastaje dah i ne prestaje čuđenje kako u 38 godina nitko nije pokrenuo priču oko spornog zemljišta. Ili, ipak je. 2006. godine zabilježeno je kako se Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije pokušao uknjižiti na česticu. Prijedlog je odbijen.
Za rješenje vlasništva Rađa na prvo mjesto stavlja vrijeme, kao da 38 godina nije dovoljno vremena za okončanje krucijalnog pitanja.
– Za svakog od vlasnika treba pojedinačno isprave da ga je država obeštetila. To su dokazivanja kojih, da je to napravljeno šezdesetih godina prošlog stoljeća, ne bi bilo. Problem je nakon 60 godina sve stvari stavljati na početak. To traje, traje i traje jer je uključeno puno osoba u tu česticu. To će trajati nekoliko godina – odgovara nam ravnatelj županijskog Doma zdravlja.

Ne želimo biti dio toga

Trogirski problem dodatnu dimenziju, još jedno zapetljanje, dobiva 2003. godine. Krajem svibnja te godine otvoren je natječaj za uređenje i vođenje parkinga u sklopu Doma zdravlja. Najbolju ponudu ima tvrtka T-Point koja parking dobiva u zakup na 15 godina. Presedan, zakup prostora kojeg Dom zdravlja nije vlasnik. 
Ugovor je istekao 2018. godine, tvrtka u vlasništvu Tonćija Omrčena želi zakonsko produljenje, ali županijski Dom zdravlja otvara novi natječaj. 
– Onaj tko koristi parking je od lipnja 2018. godine bespravno tamo. Ugovor je nakon 15 godina prestao važiti, a on ne želi istupiti. I dalje naplaćuje parking, potužio nam se Marko Rađa. 
Na novi natječaj se javio, uz Omrčena, i Trogir holding d.o.o. koji je jedini imao važeću ponudu. Ipak, stvar se sunovrato mijenja. 
– Kad je natječaj otvoren nije nam bila poznata pozadina te priče. Naša ponuda je bila jedina važeća, ali ne želimo biti dio toga i kolateralne žrtve jer imovinsko-pravni odnosi i interni sporazumi između najmodavca i najmoprimca od ranije ne štimaju – kazao nam je Božidar Miše, direktor trogirske gradske tvrtke.
– Kako je to sve skupa zapelo onda sam tražio od Doma zdravlja da se vrati jamčevima za natječaj – dodaje Miše. 

– Gospoda iz Doma zdravlja su tek deset mjeseci nakon isteka ugovora raspisali nakaradni natječaj koji je po svim zakonima u najmanju ruku sumnjiv i koji je nevažeći jer se trogirski Holding nakon saznanja o nezakonitim radnjama povukao – svoju stranu priče pripovijeda nam Tonći Omrčen.
Kaže kako je više puta slao pisma namjere, inzistirao je za zajedničkim rješenjem, ali nije bilo odgovora. Županijsku strukturu vlasti i ravnatelje Doma zdravlja nazvao je ‘zlatnim kravama pod zaštitom određenih političara’.

– Bivši i sadašnji ravnatelj kažu da su oni u pravu pa se pitam kako su izgubili sve sudske sporove i toliki novac? Netko će morati odgovarati za nastalu štetu – govori Omrčen.

Prezaposleni pravnici

U međuvremenu je Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije podigao tri tužbe protiv Omrčena, a priča se ovdje vraća na početak i činjenicu kako su sve tri tužbe završile ‘u krivom smjeru’ za županijsku zdravstvenu ustanovu i to uz još jedan zanimljiv podatak. 
U županijskom Domu zdravlja zaposlena su tri pravnika koja imaju položen pravosudni ispit. S tom potvrdom imaju zakonsko pravo braniti ustanovu u sudskim procesima, a u ovom je angažiran vanjski odvjetnik.
– Ali, što bi bilo da se oni, uz svoje uobičajene poslove, ‘uhvate’ i sudskih sporova? Oni vode najjednostavnije sporove, za bilo što komplicirano angažiramo vanjskog odvjetnika – čudio se Rađa na naše pitanje o zaposlenim pravnicima.

Istina, T-Point i dalje uživa posjed, sve su dodatno prolongirali sudski procesi i situacija na rubu državne provalije. Iste one provalije u kojoj resor gospodarstva vodi čovjek kojeg optužuju za veleizdaju zbog upletenosti u nekoliko afera, u kojoj svaka dobra ideja mladih ljudi zapne tek na administraciji ili javnost zatupljuju bespotrebni izljevi bijesa dvojice čelnih ljudi države. 
U istoj toj provaliji u kojoj su istraživački novinari najveći neprijatelji, obični ljudi tek jedan broj u masi, a krizna situacija trenutak za ubiranje političkih poena.
I kako onda simbolično zaključiti priču punu nebuloza, sumnje i bizarnog filmskog scenarija nego u skladu s virusom koji je brzinski protutnjao svijetom, promijenio navike i slobodu kretanja. Koliko se tek pak skafandera i zaštitnih vizira, kapica i rukavica, zaštitnih maski i naočala moglo osigurati za 160 tisuća kuna potrošenih od nas poreznih obveznika? Odgovorite sami.

POSLJEDNJE DODANO: