Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5f242885daf72d064d8b4601/80
Foto: Screenshot / N1

Zastupnica SDSS-a ispričala kako je za vrijeme Oluje bježala iz Hrvatske: "Pred vama stoji djevojčica iz kolone"

Anja Šimpraga, zastupnica SDSS-a, u Saboru je ispričala svoje sjećanje na Oluju. Ona je imala osam godina kad je s obitelji izbjegla u Srbiju

Ovih dana svi pričaju o Oluji. Bez obzira na to koliko o tome doista znaju, jesu li proživjeli te ratne strahote ili su ih samo promatrali. Bez obzira iz kojeg su ih kuta doživjeli. - počela je.

- Svake godine u ovo vrijeme, dijete progovara u meni. Sjećanje jedne djevojčice iz kolone. Tog 4. kolovoza 1995. imala sam točno osam godina. Najednom i nebo je promijenilo boju. Sparina je otežavala disanje, nije slutilo na dobro. - prepričavala je Šimpraga sjećanje na 5. kolovoza 1995. - prenosi N1

- S ruksakom kupljenim za drugi razred osnovne škole bila sam spremna za put, put koji nije imao ime, put koji je vodio tko zna gdje. Od Knina, do Petrovačke ceste, preko Banje Luke, a otuda bez stajanja prema Srbiji. Posljednje komadiće kruha podijelila sam s rodbinom. Moja ga je baka pekla, a taj miris me je pratio. - rekla je zastupnica SDSS-a.

- Na granici Srbije htjeli su nas poslati u Niš. Molili smo ih da nas puste u Beograd, tamo smo imali daljnju rodbinu. Ne znam, možda su dječje suze presudile. Pustili su nas do Novog Beograda. Tada sam odrasla. Za tu jednu noć. - rekla je.

Želja za rodnim krajem bila je, kaže, jača pa su se u Knin vratili 1999. godine. "Na svoj kamen, pored svoje rijeke, među svoje ljude", kazala je.

- Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati prošli patnju, strah i morali ići putem gdje nije bio njihov dom. Ali sam isto tako znala da će ta ista djeca s jedne i druge strane jednom sjesti za isti stol i dogovoriti da se više nijednom djetetu ne ukrade djetinjstvo, pravo na sreću. Mali čovjek uvijek bude taj koji pati, kojeg se ništa ne pita. Gledajući svojeg oca i majku, njihove žuljevite i hrapave ruke, koje su danonoćno radile u polju kako bi svoju djecu izveli na pravi put znala sam da je puno važnije biti čovjek nego samo Hrvat ili samo Srbin. - rekla je zastupnica SDSS-a.

- Djevojčica prošlost nije zaboravila. Učila je iz nje, ali budućnost joj je bila važnija i svima nama treba biti. Danas, 25 godina poslije, ova djevojčica iz kolone stoji pred vama. Imam samo jednu želju - gradimo društvo slobode, gradimo zajedničku budućnost. - poručila je Šimpraga i dobila pljesak. - piše N1.

hr Fri Jul 31 2020 16:19:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f2560fcdaf72d8e4c8b465e/80
Foto: HGSS

I dalje traje potraga za nestalim Poljakom: 'Moramo biti svjesni da više ne tražimo živu osobu'

Ako do sutra ne bude rezultata potraga se nastavlja, ali manjim intenzitetom

I dalje nema dobrih vijesti s Biokova. HGSS već deveti dan traga za poljskim državljaninom kojem se od petka gubi svaki trag. 

Riječ je o jednoj od najopsežnijih potraga HGSS-a ove godine. Danas je u nju uključeno 70 spasioca. Pregledavaju litice, vrtače i kuloare, a pretražuje se i iz zraka vojnim helikopterom.

Ako do sutra ne bude rezultata potraga se nastavlja, ali manjim intenzitetom. Točnije, prelazi se u fazu takozvane pasivne potrage. U Brelima gdje je nesretni Poljak bio smješten vijesti sa strepnjom i nadom očekuju njegova supruga i šestogodišnji sin.

- Šanse za preživljavanje u ovim uvjetima su veoma male. Kao ekipa smo dali sve od sebe, a došli su i članovi Gorske službe spašavanja iz BiH. Toliki resursi su potrošeni, sve moguće što smo mogli iscrpiti, iscrpili smo. No, zasad nemamo nikakvih tragova i nikakvih oslonaca da potragu nastavimo. Tu je već deseti dan i svi moramo biti svjesni da više ne tražimo živu osobu ", rekao je pročelnik HGSS-a Makarska Ante Kukavica, piše RTL.

hr Sat Aug 08 2020 22:15:48 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f2e5d3cdaf72ddf5b8b45a0/80
Foto: DalmacijaNews

Oni su 'meštri od mačkula' u Sinju: Bilo je ozljeda, čak i teže prirode, ali ljubav je to, ne odustaje se tek tako

Ante Budimir, Milan Vrca i njegov sin Dino stoje iza 'bučne kulise s visine' koja svečanim danima u Sinju daje poseban štih.
Svaka pjesma o Sinju kao neizostavan motiv ima dekor s drevne gradske utvrde. Mačkule, imitacije topova mužara označavaju sve važno u svečarskim danima u Sinju. Pucaju u polascima i odlascima, slavlju pogotka 'u sridu' ili kao poziv alkarima i alkarskim momcima. Mačkule u Sinju su trajan spomen na svu žrtvu koju je prolazio narod Cetinskog kraja kroz minula stoljeća.

- Svečane dane u Sinju čekaš cijelu godinu. Ono što za svakog Sinjanina predstavlja Alka, to za mene predstavlja pucanje mačkula. Vrlo jednostavna formula, govori nam Ante Budimir, diplomirani inženjer rudarstva zadužen za pucanje sa Starog grada. Govori nam to velikodušno dok postavlja sve potrebno pred još jedna alkarska natjecanja. 

Budimirova 'desna ruka' su prijatelj Milan Vrca i njegov sin Dino. Isto radno mjesto Budimira i Vrce značilo je početak cijele priče s mačkulama. 

- Prije smo mačkule pucali pomoću sporogorećeg štapina, a sada pucamo s nekih dvadesetak metara daljine, na električno paljenje. Tako je i puno manja vjerojatnost za ozljede. Vatra i crni barut, to dvoje je nespojivo, objašnjava nam Budimir. 


Ozljeda je, nažalost, ranije i bilo. Čak su i Budimir i Vrca doživjeli povrede. Srećom, bez posljedica. 2013. godine, u jednom od posljednjih pucanja za Veliku Gospu, barut se rasuo pored mačkule, a štapin je izazvao naglu reakciju prilikom paljenja. Budimir je imao ozljedu oba oka, jedva su ih spasili. 

Vrca je lakše ozlijeđen i 1990. godine kada je nastradao s kolegom Gaurinom. On je imao teške ozljede koje su mu ostavile trajne posljedice. Pogledamo li još malo dalje, i dugogodišnji pucač Tino Alčić prije četrdesetak godina je zbog mačkule ostao bez oka.


Skupa od 1990. godine

Sa Starog grada pogled puca na cijelu Cetinsku krajinu. Jasno se vidi i Alkarsko trkalište s kojeg se dobro i čuje šušur tribina. Saveznik minera je Gradska glazba Sinj. Kad krenu vesele note nakon pogotka 'u sridu', to je znak za paljenje mačkula. 

- Za Baru pucamo 12 puta, za Čoju isto toliko uz to da pucamo i kod trenutka proglašenja pobjednika. Za Alku je protokol poseban. Od 6 do 7 sati ujutro pucamo svakih 10 minuta. U 13 sati ispucamo još 6 komada, a za Alku se označava i svaka 'srida', između trka i još popratnih stvari. 


Od prošle godine mačkule ne pucaju za blagdan Velike Gospe, po želji gvardijana Svetišta Gospe Sinjske, fra Ante Čove. On je kazao da se na dostojan način i u miru taj veliki dan u Sinju može proslaviti i bez mačkula sa stare gradske utvrde. 

Obaveze spomenutog trojca nastavljaju se na Vučkovića dječjoj Alci

Staž je ogroman. Budimir i Vrca od 1990. godine svečanostima u Sinju daju 'bučnu kulisu s visine'. Interesa mladih za nastavak ove tradicije ima, kaže nam Budimir, ali neumoran tandem će sve dok bude dobrog zdravlja svake godine u kolovozu vršiti poseban zadatak.

Bili smo vrlo kratki i efikasni. 'Meštre od mačkula' ostavili smo da na vrijeme sve pripreme, a imali su toliko vremena da skupa poziraju pred objektivom našeg reportera. Želimo im što više pucnjeva bez ozljeda, na ponos puku Sinja i Cetinskog kraja.
hr Sat Aug 08 2020 22:07:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f2e521ddaf72d455a8b45d6/80
Foto: DalmacijaNews

Što je alkarski momak bez brkova? Tek pet sudionika Alke ima detalj koji je simbolizirao snagu i hrabrost

Najočitiji brkajlija na sredini Alkarskog trkališta već 37 godina namješta alkarsku metu i brine o tome da svi alkari kopljanici imaju jednake uvjete za pobjedu.
'Alkarski momci su naočiti, stasiti, kršni i plećati ljudi. Oni su pravi predstavnici dinarsko–cetinskih gorštaka', baš tako glasi definicija pješačke čete koja ponosno, u alkarskoj povorci, budi dio povijesti i vraća svakodnevnicu od prije više od tristo godina. Mnogo je zanimljivosti koje su vezane uz viteško natjecanje u Sinju, ali slova ove priče idu prema detalju kojeg godine polako gase.

Brkovi su nekada simbolizirali snagu i hrabrost, nosili su ih gotovo svi, a ovogodišnja četa alkarskih momaka ima tek pet pripadnika s brkovima.

Najočitiji brkajlija na sredini Alkarskog trkališta već 37 godina namješta alkarsku metu i brine o tome da svi alkari kopljanici imaju jednake uvjete za pobjedu.

- Alka je ove godine u posebnim uvjetima, pazi se na svaki detalj i nadam se da će sve biti dobro. Neće biti puno Trkalište, kao i prošlih godina, ali s jednakim žarom ću sve to doživjeti i radovati se svakom pogotku, posebice onom 'u sridu', kazao nam je Josip Joko Runje, namještač alke. Još 1984. godine bio je pomoćnik Mirku Jagnjiću, a onda je preuzeo dužnost namještača gdje mu je pomogao kum Dušan Romac. U 37 godina brk je bio neizostavan.


Svojevremeno je i Splićanin Ante Tomić napisao priču za komediju 'Što je muškarac bez brkova?', a slična sintagma lako se upotrijebi i u viteškom natjecanju u Sinju. Prije pet godina, kada se slavila tristota obljetnica oslobođenja Sinja od turske najezde, gotovo i nisi mogao vidjeti alkara kopljanika i alkarskog momka bez brkova. Danas su stvari drugačije. Dražen Šušnjara, Šimun Cvrlje, Ivica Držak i Ivan Vitić tek su četvorica s brkovima, uz Joku Runju.

- Kada sam 1972. godine išao u bivšu vojsku onda sam ostavio brkove. Od tada ih više ne brijem. U zemane su skoro svi alkari i momci imali brkove. Dobro bi bilo da ih imamo više i u ovogodišnjem sastavu, govori nam Runje.

Njegovi brkovi vežu jednu posebnu priču.
- Kada televizijske kamere mene snimaju, ja onda popravim brkove, ali to ima jednu veću vrijednost. Popravljanje brkova je pozdrav mojim prijateljima u Zagrebu, Splitu, Vukovaru, Poreču. Oni to prepoznaju, pa me odmah kad sve završi zovu i zahvaljuju na pozdravima, prepričava nam namještač alke kojemu se prije nekoliko godina ostvario i san. Pomoćnik mu je postao sin Mišo. I bilo je mnogo slučajeva da su odnosi u Alci obiteljski. Jedan od aktualnih su braća Petar i Lovrin Tomašević, a Marići su imali u natjecanju oca i sina.

Ispod radara prođe kako je odgovorna dužnost i, doslovce, u rukama Miše. On brine o tome da je meta namještena na 332 centimetra od zemlje. Ručno spušta i diže konop koji je od Biljega, početka Trkališta, udaljen 160 metara.

Ipak, vratimo se na ono bitno u ovoj priči. Za brkove svakako treba pohvaliti mladog Ivana Vitića, 22-godišnjeg studenta međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Vitić je pravi pokazatelj kako mladi nose viteštvo i junaštvo pradjedova.

- Brkove san pustio i za tristotu Alku kad sam imao 17 godina. Sad kad sam alkarski momak osjećam se pozvanim da ostavim brkove. Alku živim od kad sam se rodio i živim je svaki dan cijelu godinu. Kao dijete se sjećam starih momaka poput Paška Labrovića i njegovih brkova. Oni su uvijek motivacija. Brkovi su simbol muškosti, poštenja i iskrenosti, kaže nam Vitić.

- Asocijacija brkova na junaštvo ostala je i do danas prisutna, makar u kolektivnoj svijesti, dodaje Ivan Vitić.

Nije uzalud ni domaći pisac Stipan Banović jednom prilikom napisao - U našoj narodnoj epici brci su simbol junaštva, pače njegovo mjerilo, pa veći junak ima i veće brčine.

hr Sat Aug 08 2020 22:07:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f2e65fbdaf72dd05c8b4572/80
Foto: DalmacijaNews

Grad alkara je poznat i po enigmatici: Mate Ivandić ideju je pretvorio u stvarnost kroz 'Enigmatsku povijest Sinjske Alke'

Sav taj šušur, kolorit i spomen na slavnu povijest dovoljan je izvor nadahnuća. Premetaljki, rebusa, osmosmjerki, križaljk, skandinavki, anagrama i drugih oblika bit će, zasigurno, još mnogo.
Sinj se može pohvaliti Alkom i Velikom Gospom, ali Sinj ima i još jedan sjajan 'prozor u svijet'. Malo je poznato da grad alkara ima nekoliko vrhunskih enigmata. Baš je zbog te činjenice Sinj jedno od središta enigmatike.

Kroz povijest je Alka mnoge nadahnula. Snimani su brojni filmovi, pisale mnoge knjige i uglazbljivale pjesme na temu viteškog natjecanja. Ipak, posve neobično, Mate Ivandić iz Brnaza spojio je ugodno s korisnim. Svoje zanimanje pretočio je u 'Enigmatsku povijest Sinjske Alke'. Tako se naziva zbirka rebusa, premetaljki i drugih zagonetki koje kao temu imaju baš Alku.

- Ova je priča krenula prije pet godina, kada je Alka slavila tristo godina postojanja. Šime Strikoman je napravio milenijsku fotografiju 300 brkova, Krnjevalska udruga grada Sinja je spremala i 300 arambaša za Alku, a onda mi je sinula ideja, s obzirom na moj dvadesetogodišnji enigmatski staž, da vidimo što se to u enigmatici objavljivalo o Sinjskoj Alci.

Ideja koja je postala stvarnost. Mate je nazvao sve redakcije enigmatskih časopisa u Hrvatskoj i ostao iznenađen.
- Do kraja 2015. godine sam imao dobar kostur ove knjižice. Iznenadio sam se velikim brojem objavljenog sadržaja. Svi su se odazvali odmah i pozdravljali su ovu ideju jer su s ovom publikacijom Alka, grad Sinj i cijela Hrvatska dobili nikad zabilježenu priču.


Zanimljivosti ne nedostaje

Mnogo je ljudi koje bi trebalo posebno istaknuti u ovom zanimljivom radu. Jedni od najzaslužnijih su Kruno Matić i grafički urednik Budimir Ćosović, ali i još mnoštvo fotografa te časopisa i dnevnih novina bez kojih cijela priča ne bi bila potpuna.

- Od malih nogu sam bio na Trkalištu, gledao sam Baru i Čoju, kao i svaki stanovnik Cetinske krajine, a Alka je bila za one koji nisu iz ovih krajeva. Ipak, prije dvadesetak sam godina postao voditelj redarske službe na Trkalištu pa sam bio aktivan sudionik Alke. Vjerujte mi, koliko god puta vidio povorku, svake godine se naježim, ističe nam Mate Ivandić.

Sav taj šušur, kolorit i spomen na slavnu povijest dovoljan je izvor nadahnuća. Premetaljki, rebusa, osmosmjerki, križaljki, skandinavki, anagrama i drugih oblika bit će, zasigurno, još mnogo, a dok je ljudi poput Mate Ivandića i Sinj će biti mjesto koje je nepresušno vrelo dobrih ljudi s još boljim životnim putevima.


hr Sat Aug 08 2020 22:06:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .