Ministar vanjskih i europskih poslova i
potpredsjednik Vlade Davor Ivo Stier gostovao je u
Točki na tjedan televizije N1.
Strahujete li Vi od obnove sukoba na Balkanu? Je li strah koji se širi regijom utemeljen?
– Trebamo
svi biti svjesni da je potrebno da svi radimo na tome da imamo
stabilnost, da jugoistok Europe, naše susjedstvo zapadni Balkan, ne bude
područje gdje će neke druge sile odmjeravati snage i na taj način doći
do eskalacije tenzija. Nama je u interesu stabilnost, posebno stabilnost
BiH, iz evidentnih razloga – dijelimo više od 1000 kilometara
zajedničke granice. Ali, naravno, to nije jedini razlog, ima i
geostrateški, hrvatski narod je konstitutivan narod u BiH, Hrvatska je
potpisnica Daytona i, prema tome, ima ne samo pravo već i obavezu
brinuti se o stabilnosti BiH, ali i cijelog jugoistoka Europe.
Donedavno su sukobe na Balkanu spominjali samo ekstremni
političari i marginalni mediji, ali o toj opciji sada govore i neki
relevantni europski političari. Koliko ozbiljno shvaćate najnovije
zveckanje oružja između Beograda i Prištine?
– To se mora
ozbiljno shvatiti, to je jedna situacija koja pokazuje da u ovom novom
preslagivanju karata koje se događa na kontinentalnoj pa i na svjetskoj
razini, a koje ima reperkusije i na istok Europe, Beograd pokušava
vratiti neke pozicije koje je izgubio u zadnjih 25 godina.
Mislite li da im to može poći za rukom?
– Iz
ovoga što se vidi, uključujući i onaj vlak, nastojanje je da se vrate
te pozicije. Naravno, razlika je u odnosu na prije dvadesetak ili
tridesetak godina, ili ako hoćete usporedbu s nekim drugim razdobljem,
primjerice kraj 19. i početak 20. stoljeća iz kojeg isto možemo vaditi
neke paralele kakvi su bili tada odnosi u Europi i kako su se
reflektirali na jugositok Europe, velika je razlika za nas u odnosu na
ta vremena, mi sada imamo suverenu državu, da možemo biti subjekt i u
tom preslagivanju zaštititi svoje interese, pa i onda kada vidimo da
Beograd pokušava vratiti neke pozicije koje je izgubio. To ne smije biti
nikako na štetu, prvo, hrvatskih interesa, drugo, ne smije doći do
novih sukoba, i treće, trebamo raditi s Beogradom na prepoznavanju
izazova koji su zajednički, primjerice, radiklani islamizam. To je jedna
zajednička prijetnja za RH, Europu, Srbiju i BiH, i na toj platformi
treba raditi.
Međutim, vidi se ta aspiracija da se vrate pozicije
koje su izgubljene u zadnjih 25 godina, a to ne može biti na štetu
hrvatskih interesa i mi djelujemo u tom kontekstu.
Preslagivanje u tijeku
Kad
govorite o vraćanju pozicija, mislite li da je moguća neovisnost Kosova
odnosno integriranog Kosova zajedno sa njegovim sjevernim dijelom?
– Srbija
nikada nije priznala Kosovo, vidjeli ste i poruku s tim vlakom, pa i
poruku da u sjevernom dijelu nema mjesta za institucije kosovske države.
Vidimo da je bio jedan pokušaj i destabilizacije Crne Gore, odnosno
pokušaj državnog udara u Crnoj Gori. Naravno da pratimo i sve što se
događa u BiH, uključujući i proslavu Dana Republike Srpske. To su sve
stvari koje upućuju da se pokušavaju vratiti na te pozicije, a nama je u
interesu da to ne bude na štetu hrvatskih pozicija i interesa. Imali
smo jednu suradnju s Beogradom oko masovne migracije izbjeglica, koja
ima svoju humanitarnu dimenziju, ali ne može se isključiti ni njen
sigurnosni aspekt. Imamo i drugi niz elemenata, primjerice gospodarska
suradnja gdje možemo naći zajednički jezik. Ali, isto tako, moramo
rješavati i otvorena pitanja, a njih ima puno. I moramo prepoznavati što
se događa i na koji način Beograd sebe želi pozicionirati u tom
preslagivanju koje je definitivno u tijeku.
U Davosu je
bio sastanak, a na jednoj od rasprava sudjelovali su hrvatski premijer
Andrej Plenković i srpski premijer Aleksandar Vučić. Prije tog sastanka
Vučić je uputio poziv Plenkoviću da dođe u Beograd. Kada daje izjave u
inozemstvu, Vučić zauzima jednu miroljubivu politiku, ali vrlo često ima
ispade u kojima proziva Hrvatsku za napad na Srbiju i blokiranje
Srbije. Vidite li Vi dva lica Aleksandra Vučića?
– Mislim
da nije stvar u jednoj osobi, da je to stvar državne politike koja
trenutno namjerno lavira između odnosa, s jedne strane, prema Berlinu i,
s druge strane, prema Moskvi. Zato sam i spomenuo da se mogu vidjeti
neke paralele, teme i aspekti koji su vrlo slični situaciji koja se
događala nakon Berlinskog kongresa. Dakle, ujedinjene Njemačke je dovelo
da ona bude dominantna, i poslije je Njemačka na Berlinskom kongresu
priznala, ili ako hoćete stvorila, Srbiju kao neovisnu državu i pokušala
ju je sebi približiti. Tada, krajem 19. i početkom 20. stoljeća je bio
jedan drugi Aleksandar – Obrenović, ali koji je isto tako lavirao između
tih odnosa s Bečom i Berlinom i, s druge strane, s Moskvom. Nije se
išlo u transformaciju same Srbije i društva i zato je sada bitno da se
ne ponove greške. Mislim da je dobro da se pokuša približiti Srbiju
zapadnim strukturama kroz pristupne pregovore s EU, ali oni uistinu
moraju biti transformativni, mora se promijeniti društvo.
Kojem Vučiću Vi vjerujete – onom koji naginje prema Moskvi ili onom koji naginje prema Europi?
– Gledam
samo rezultate. Uopće se ne želim usredotočiti na izjave ili na neki
pig-pong, nego samo rezultate i samo djela. Ako je jedan cilj ispunjen,
onda možemo ići dalje. Tako je bilo s pitanjem o udžbenicima i pitanjem
obrazovanja za hrvatsku nacionalnu manjinu. Kad smo vidjeli da se
potpisao sporazum i da imamo mehanizme koji osiguravaju da će se to
implementirati, možemo ići dalje.
Srbija se još nije odredila – Zapad ili Moskva
Hoće li se Hrvatska i dalje služiti mehanizmom blokade pregovora Srbije?
– Svaka
država članica koristi te mahanizme i donosimo odluke zajedno u tom
pogledu. Naravno, mi ćemo odraditi i naš dio posla kao članica EU, ali
ne s ciljem da eskaliraju neke tenzije, već suprotno – da se rješavaju
problemi i da se podrži taj proces integracije prema Zapadu, ali to onda
zahtjeva da se država zaista okrene i orjentira prema tim
vrijednostima. Primjerice, Crna Gora u ovom trenutku ima 100-postotnu
usklađenost s vanjskom politikom Unije, a Srbija je jako daleko od toga
da to učini, ona se u tom pogledu tek treba odrediti. Ima država koje
trenutno Crnoj Gori stavljaju kočnicu u otvaranju i zatvaranju nekih
poglavlja, što s gledišta RH i našeg iskustva smatrao da to ne bi
trebalo biti prisutno. Smatramo da bi se, naručitio nakon pokušaja
državnog udara, trebalo više podržati tu euroatlansku orijentaciju koju
Crna Gora trenutno pokazuje. Situacija na jugoistoku Europe traži jedan
strateški pristup i mi na taj način pokušavamo djelovati. U tom
kontekstu ćemo u Splitu u veljači imati Jadransku trilateralu, gdje će
biti ministri vanjskih poslova RH, Crne Gore i Albanije.
Susret Plenkovića i Vučića je poželjan
Kako
komentirate poziv Aleksandra Vućića permijeru Andreju Plenkoviću da
dođe u Beograd. Što ćete savjetovati premijeru, treba li on ići u
Beograd?
– Dobro je i poželjno da dođe do tog susreta, a
vrijeme i mjesto će se diplomatskim putem dogovoriti. Da postoji
komunikacija između šefova vlada je nešto što je potrebno. Moramo
rješavati otvorena pitanja sa Srbijom. Ne sva, ali dosta tih pitanja su
dio pregovaračkog procesa Srbije s EU, primjerice pitanje regionalne
jurisdikcije.
Hoće li Srbija moći ući u EU prije nego li povuče taj zakon?
– Bez
rješavanja tog pitanja Hrvatska ne može dati privolu da se zatvori
poglavlje 23. Mi imamo i pitanje zaštite manjina, pitanje nestalih
osoba, niz pitanja koja su dio tog pregovaračkog poglavlja, ali i drugih
tema – od gospodarskih do zajedničkih izazova, pa i ako hoćete, i
prijetnja radikalnog islamizma gdje moramo uspostaviti ne samo dijalog
već i suradnju. Vjerujem da takvi susreti mogu pomoći što boljem
razumijevanju svega toga.
Kako gledate na politiku Srbije prema potezima Milorada Dodika? Tomislav Nikolić otvoreno podupire Dodika oko otcjepljenja RS-a.
– Kad
kažem da moramo zatvoriti ta pitanja, to je način na koji želimo
ostvariti napredak koji je bitan i za RH i koji će onda omogućiti da se s
dnevnog reda maknu stvari koje ne samo opterećuju naše odnose već i
koji se moraju rješavati na putu Srbije prema EU. U krajnjoj liniji, to
je dobro i za transformaciju Srbije unutar pristupnih pregovora koje
vodi s EU.
Za mene je bilo očekivan takav odnos Beograda prema
RS-u. Isto tako, za međunarodnu zajednicu, jasno, nije bilo nekih većih
reperkusija ni u tom smislu. Sjetite se, za puno manje stvari bi se
Hrvate u BiH smjenjivalo, ulazilo se i u Hercegovačku banku, išlo se
pratički džonom prema njima. RS je jedna realnost nakon Daytonskog
sporazuma i ne postoji apetit u međunarodnoj zajednici da se to
propitkuje. Ono što je za nas važno je potpora teritorijalnom
integritetu BiH kao države gdje će Hrvati, Bošnjaci i Srbi biti zaista
ravnopravni. Jako je važno da Fedreacija profunkcionira i da se na
kvalitetan način urede odnosi između Hrvata i Bošnjaka. Sada imamo
situaciju da Hrvatima drugi moraju birati predstavnike. Pitanje reforme
izbornog zakonodavstva, što je jedan od uvjeta za napredak BiH prema
Uniji, a što jest u skladu s odlukom Europskog suda u presudi
Sejdić-Finci ali i u skladu s odlukom Ustavnog suda BiH od prvog
prosinca prošle godine koji je presudio da su tu Hrvati diskriminirani.
Treba se promijeniti taj zakon i na taj način omogućiti ravnopravnost da
će Hrvati biti sigurni da će kroz izborni sustav moći izabrati svoje
predstavnike. To su ključne stvari za stabilnost BiH.
Pitanje je o Dodiku, a Vi se prebacite na odnose
između Hrvatske i Bošnjaka. Jesu li te stvari na neki način povezane?
Znači li to da ako bošnjački predstavnici ne dozvole punu ravnopravnost
Hrvata u BiH, mislite da i hrvatska politika treba revidirati Dayton?
– Rekao
sam da ne postoji apetit u međunardnoj zajednici za jednu redefiniciju
Daytona. U ovom trenutku to očito nije na dnevnom redu. Kada govorimo o
RS-u, naša politika je politika potpore integritetu BiH. To nama nije na
dnevnom redu. Zašto? Zbog svega onoga što sam spomenuo. Kažem da smo za
teritorijalni integritet, da osuđujemo bilo kakav pokušaj seperatizma,
ali ne možemo i ne želimo zatvoriti oči nad situacijom u ovom drugom
etnitetu koji nosi ime Federacija.
Kako onda gledate ne
poruke Bakira Izetbegovića koji je u intervjuu Globusu rekao kako je
federalizacija za njega neprihvatljiv koncept i kako politikom Andreja
Plenkovića upravlja desno krilo HDZ-a?
– Mi tek moramo doći
do jednog kvalitetnog uređenja odnosa između Hrvata i Bošnjaka i put
BiH prema EU je jedan dobar okvir za to, jer upravo taj put potiče BiH
da napravi potrebne reforme. Ona koja je sada ključna, i koja bi trebala
biti donesena što prije, je reforma izbornog zakonodavstva.
Čini li Vam se da brzo približavanje BiH EU žele samo Hrvati?
– Hrvati
su definitivno jedan element europizacije, prirodno gledaju prema
Zapadu, a to ne znači da mi isključivo zbog Hrvata podržavamo europski
put BiH. Mi to činimo iz uvjerenja da je to dobro, prvo za stabilnost
cijelog prostora, ali i zbog hrvatske pozicije. Taj europski put i
reforme su dobre i za Bošnjake i Srbe, ali i za sve one koji žele
napredak.
To Vi mislite, a oni, žele li oni zaista to?
– Građani
u BiH sigurno imaju tu želju da BiH krene prema Zapadu i da se poveća
životni standard ljudi, bez obzira kojem konstitutivnom narodu
pripadaju. Kada podržavamo taj europski put, to je dobro i za položaj
Hrvata, ali te reforme nisu dobre samo za njih već i za druge.
Slabi američki utjecaj na Balkanu
Mislite
li da se situacija u regiji može zakomplicirati sada kada je Donald
Trump preuzeo Bijelu kuću, i da će, kako je najavljeno, pasti interes
američke administracije za ovo područje te da će to ojačati ruski
interes?
– Budimo iskreni, američka pozicija ili interes
prema jugoistoku Europe je bila već u povlačenju i za Obamine
administracije, ali ne samo prema jugoistoku Europe već i prema drugim
područjima u svijetu. Očekivanja da će vjerojatno EU preuzeti veću
ulogu, koja ima svojih internih problema uključujući Brexit i budućnost
same Unije u smislu kako će ona izgledati u budućnosti, u tom pogledu
sasvim sigurno se može osjetiti jedan veći angažman Rusije u zadnjih par
godina na jugoistoku Europe.
S jednog sastanka u HDZ-u
izašala je bilješka u kojoj se navodi da Vi želite spriječiti prodor
ruskog kapitala na ovo područje? Smatrate li i dalje da je to ispravno
ili, s obzirom na situaciju, da to treba revidirati? Je li Hrvatska
pogriješila kada se godinama orjentirala samo prema Zapadu?
– Govorimo
o različitim stvarima. Što se tiče energetskog sektora koji je od
strateške važnosti, RH se opredijelila da je dio EU-a NATO-a. Sjećam se
kada se pregovaralo o priključivaju RH Južnom toku, pregovori su bili
2010. i tada je premijerka Kosor išla u Moskvu i tamo je taj ugovor
potpisan. Međutim, pregovori su bili teški jer je na početku bila
situacija da Hrvatska mora potpisati nešto slično kao što je učinila
Srbija, a gdje je ruska kompanija dobila 51 posto, a srpska 49 posto,
dok je za članice EU-a to bilo 50:50. Iako tada nismo bili članica
EU-a, inzistirali smo da imamo taj mode 50:50 i na kraju smo uspjeli,
ali smo jasno morali artikulirati naš stav. Tada je Putinova poruka
otprilike bila: “Ja vas poštujem, vi ste se opredijelili da ste članica
Unije i NATO-a”. Zato smo i potpisali taj ugovor. Ali, sada, kada
govorimo o jugoistoku Europe mi moramo imati kanal i imamo ga. Za par
dana ćemo imati konzultacije s Ruskom Federacijom na razini ministarstva
vanjskih poslova. Mi imamo otvoreni kanal i s Turskom. I u vrijeme
predsjednika Tuđmana je bilo to tako – orjentacija RH je bila jasna
prema Zapadu, ali to ne znači da nemamo i kanal komunikacije s Rusijom i
Turskom koje su tradicionalno prisutne na jugoistoku Europe.
Cijeli intervju možete pročitati ovdje.