Priča o vranjičkom Kolumbijcu: spava u prostorijama kluba, hrani se kod prijatelja i ne odustaje od nogometa!




U životu se puno toga ne ostvari onako kako smo to zamislili ili isplanirali u glavi, posebno dok
smo mladi i željni dokazivanja. Tako počinje priča o 20-godišnjem Kevinu iz Kolumbije koji je
napustio svoju obitelj kako bi slijedio svoje snove. Oni ga nisu u tome sprječavali, već su mu rekli
da ode u nadi da će mu život biti bolji nego što je u Kolumbiji. 




Kevin je stoper. Igrao je nogomet  dvije godine u brazilskom klubu Cruzeiro. Njegova najveća sporedna ljubav je nogomet. Rekli su mu da ima talenta i da može uspjeti. Menadžer mu je obećao pronaći klub u
kojem će biti zadovoljan i dobiti priliku zaigrati. Rekao mu je da idu u Hrvatsku. On nije imao
pojma gdje ide i što će tamo biti, odlučio mu je vjerovati. Doveo ga je u Hajduk, točnije u njihovu B
momčad, ali kako kaže tu se zadržao kratko i nije imao pravu priliku nametnuti se i pokazati
raskoš svog talenta. Menadžer nije znao gdje s njim nakon što ga na Poljudu nisu zadržali, odveo ga je u Vranjic, točnije u NK Omladinac. Trebao je ostati šest mjeseci, a nakon toga
pronaći bolji klub. 




No menadžer ga je ostavio. Njegova je obaveza bila brinuti se o Kevinu. Osigurati mu hranu,
smještaj i uvjete koje bi svaki mladi igrač treba imati, posebno kada odluči promijeniti kontinent i
doći u potpuno drugačiju sredinu od one u kojoj je živio. Kako je menadžer otišao, Kevin je ostao
potpuno sam. Nije znao ni engleski. Govorio je samo španjolski. Spletom okolnosti, ljudi iz kluba i
njegovi suigrači prihvatili su ga i odlučili mu pomoći koliko je to moguće. 




Kevin spava već skoro dvije godine u prostorijama kluba. Kako kaže, to nisu normalni ljudski uvjeti
za život, ali zahvalan je svima iz kluba koji su mu to ustupili. Hrani se kod prijatelja. Suigrači kažu
da je Kevin jako dobar momak koji se bez obzira na sve, odlično uklopio u ekipu. Naučio je i
hrvatski kako bi se lakše sporazumijevao s prijateljima. 

Gotovo dvije godine Kevin živi u neadekvatnim uvjetima. S takvim uvjetima ne može ni napraviti iskorak za dalje jer osjeća da nema priliku.

Problem za Kevina je što četvrtu ligu malo tko i gleda. Ako želi uspjeti i nastaviti graditi nogometnu karijeru morao bi se dočepati barem druge, eventualno treće lige kako bi ga nogometni skauti i menadžeri primijetili.

Nekidan je napunio 20 godina, a fešta je bila nezaboravna. Kevin je bio izuzetno sretan, zaplakao je i naježio se jer ipak je ovdje prepušten sam sebi, a uz dobre prijatelje barem mu je malo lakše. 

Kevinova je želja ostati u Hrvatskoj. Želio bi da ima adekvatne uvjete kako bi se nogometno razvijao. Ako ne uspije u tome, vratit će se u Kolumbiju. Upisat će fakultet i igrati nogomet.

U dubini duše Kevin je tužan. Iako je zahvalan svima koji mu pomažu, u dubini svog srca nije se nadao da će mu život s 20 godina izgledati ovako. Zamislite, napustite sve što imate u nadi da će biti bolje, a dogodi se sasvim suprotno od očekivanog.

Dok si mlad možeš puno toga podnijeti u nadi da će jednoga dana biti bolje. Kevin sve ovo podnosi baš zato što vjeruje u bolje sutra. Pokušat će se boriti još neko vrijeme, a ako mu ne pođe za rukom vratit će se kući. Ne preostaje mu ništa drugo. Nogomet je nepredvidiv za mlade nogometaše. Prevrtljivi menadžeri i lažna obećavanja druga su strana nogometnog biznisa.

Nadamo se da će Kevin pronaći svoje mjesto pod zvijezdama..
















POSLJEDNJE DODANO: