Ekološka bomba u srcu Splita: Stan i dvorište puni smeća, miševi i životinjice tek su dio horora ‘susjeda iz pakla’ na Splitu 3

Građevinski
materijal i alat na podu, prazne ambalaže i kante sa smećem, ventilator pun
hrđe i polomljene stolice, brdo plastike i sitnog otpada. Prizor iz dvorišta
stana u srcu Splita – tko je vidio, nije zaboravio. Sva sreća pa ne
znate kakav se vonj širi iz tog prostora. 

Apokalipsa vani, a
stanari ne žele ni pomisliti što se krije iza vrata zapriječenih velikim
ormarom. Privid katastrofe nazire se već kroz napola otvoren prozor stana.
Grozotu dovoljno dočarava smokva u malenom dvorištu koja korijene
vuče, ni manje ni više, nego iz toaletne školjke. 

– Djelovao je vrlo
uredan čovjek. Jozi je čak pomagao prati i robu. Sve je otišlo u krivom smjeru
kada je Jozo umro. Rekao mi je da je građevinar, počeo je gomilati otpad,
pretežno odjeće, obuće i stvari iz svakog kućanstva. Ništa nam nije sličilo na
katastrofu sve dok nije ponestalo prostora u stanu pa je stvari počeo
ostavljati vani. Dvorište je bilo krcato –
potresno nam prepričava Mirjana
Vujević
, jedna od stanarki Vrančićeve ulice na Splitu
3. 

Joško Jozo Bralić iz ove priče preminuo je u ožujku 2014. godine, a
‘uredan čovjek’ je Salko Husanović koji je s Jozom dijelio tek
nekoliko minuta u pučkoj kuhinji. Nekoliko minuta koje su prerasle u
prijateljstvo, čak i podjelu stambenog prostora od nekih 60-ak kvadrata u
prizemlju zgrade. Obojica socijalni slučajevi, a Salko je, nakon Jozine smrti,
postao prevelik teret, pravi ‘susjed iz pakla‘. U noćnim bi satima
ulazio u stan i punio ga smećem. Čak ga je ostavljao i u malom
otvorenom dvorištu.


– Na ulazna vrata
je postavio ormar pa nitko ne može ući. Posljednji put smo ga vidjeli u prvom
mjesecu, prije nego se pojavio koronavirus. Živim više od 45 godina ovdje, ove
posljednje godine postale su posebno teške –
govori nam Branka Kalajdžić koja
živi tek kat iznad prave ekološke bombe.

Stanarima je već prekipjelo, jednom prilikom su iz dvorišta odvezena puna tri
kamiona otpada, a onda se kvartom ‘prosula’ priča kako postoji nasljednik
negdje na sjeveru Hrvatske, jer je cijela Jozina obitelj preminula u razmaku od
godine dana. Baš je ta priča oko nasljednika bila presudna, vele nam susjedi, da grad i druge institucije, koje su bile upoznate s problemom, stanu sa svim aktivnostima. Potvrđuje nam to i predstavnik stanara, Darko Valenti.

– Obaviješten je grad Split, Stano-uprava, Centar za socijalnu skrb. Ništa se ne događa. Svi bacaju slučaj sa strane dok se nešto ne dogodi. Upozoravao sam i kako taj prostor može biti izvor zaraze, ali opet ništa. 

Mi u 21. stoljeću spavamo na ‘malom Karepovcu’

Supružnici Vujević pustili su nas u svoj stan. Razmjeri ekološke katastrofe s njihovog se balkona najbolje vide. 

– Psihički više ne mogu podnijeti kad pogled kroz prozor, kad izađem na balkon. Meni treba čistog zraka jer bolujem od tri karcinoma, a ja kad izađem iz svog stana sam nesretna – priča Mirjana. U riječi joj se upliće suprug Mirko.

– Institucije stoje, nikoga nije briga. Mi bismo se skupili i očistili, ali moramo preko zida prelaziti.

– Sada užasno smrdi, a zamislite kakav je smrad tek kad dođe kišno vrijeme i vlaga. Da ne govorim o miševima, žoharima i drugim životinjicama – dodaje Mirjana.

Baš je užasan susret s miševima imala i susjeda Branka.

– U hodniku u mom stanu, gdje je predviđen utikač za termo peć, stoji pisač od moje djece. Kada čistim, onda ga izvučem. Prije par mjeseci vidjela sam nešto crno u utikaču, pozvala sam susjedu od straha, našli smo suhog miša. Ja sam ostala zgrožena. Valjda oni prolaze kroz cijevi iz kanalizacije. Strašno.

Jednom je smeće počelo i gorjeti, a katastrofu je spriječio jedan od susjeda koji je ostao pribran i zalio sve s nekoliko kanti vode.

– Do stropa je zatrpano smećem. Dva puta smo imali najezdu žohara, radili su deratizaciju i puzali po smeću, rekao nam je djelatnik kad su završili. Ovo je ugroza ljudskog zdravlja. Pokušali smo sve, ali… Mi u 21. stoljeću spavamo na ‘malom Karepovcu’zaključuje jedna od stanarki u priči koja graniči sa zdravim razumom, priči o kojoj ćemo još pisati i priči koja s pravom nosi opis – ‘Vjerovali ili ne’.

POSLJEDNJE DODANO: