Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5a96c8bb2af47fdc138b46cf/80

Idu vam na živce prijatelji koji stalno slikaju hranu na tanjuru? Postoji rješenje i za to!

Taman ste namjeravali fotografirati umjetničko djelo koje vam je na tanjuru kad vam je prijatelj zgnječio hranu uz zluradi smijeh. Kako dalje?

Fotografiranje hrane postalo je nešto gotovo uobičajeno, no britanski komičar Kevin Freshwater nije ljubitelj te navike, pa je napravio kompilaciju kratkih snimki u kojima to zlobno sprječava, piše tportal.

Freshwaterovi prijatelji i poznanici očito su bez teksta u trenutku kad im uništi hranu na tanjuru taman prije fotografiranja. Nevjerica je urnebesna!



hr Wed Feb 28 2018 16:21:36 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/58d77d89b47398cfd78b456d/80
Foto: Pixabay

40 godina: Prva serijska ugradnja ABS-a, u Mercedes-Benz 450 SE iz 1978.

Jedna od najvažnijih sigurnosnih inovacija u povijesti je elektro-hidraulički mehanizam, koji sprječava blokiranje kotača te omogućuje zadržavanje upravljivosti i stabilnosti pri kočenju

Mnogi misle da je sustav za sprječavanje blokiranja kotača pri kočenju ABS (anti-lock blocking system) pronalazak novijeg datuma. Sve je ipak počelo davno. Nijemac Karl Wessels je 1928. konstruirao prvi regulator kočne sile u svrhu sprječavanja blokiranja kod kočenja, kojeg 1936. razrađuje Robert Bosch. Prvi učinkoviti uređaj za sprječavanje blokiranja konstruirao je njemački inæenjer Fritz Ostwald. Početkom 1940. prijavio je patent 'pneumatsko-električnog regulatora kočenja, kod kojeg se kočioni pritisak regulira pomoću elektromagnetskog ventila', piše Autoportal.

Prvo operativno korištenje zbilo se krajem 1940-ih u borbenom zrakoplovu. Do serijske je ugradnje u automobil prošlo još 28 godina - prvi ABS uređaj tvrtke Bosch serijski se počeo ugrađivati na  proljeće 1978., u Mercedes-Benz 450 SE (V8, 4520 ccm, 224 KS, 210 km/h), koji je na tržište stigao u lipnju. U rujnu tim se revolucionarnim kočnim pomagalom oprema i BMW 745i, s rednim 6-cilindrašem obujma 3210 ccm, koji je turbopunjačem nabijen na 252 KS te je omogućavao 222 km/h.

ABS je bitno unaprijedio aktivnu sigurnost vožnje. Naime, blokiranjem kotača pri kočenju smanjuje se koeficijent trenja, a blokirani prednji kotači ne mogu preuzimati više nikakve bočne sile te automobil postaje neupravljiv - inercijom nastavlja pravocrtnu kretnju, a u zavoju tangencijalno izlijeće.

ABS je elektroničko-hidraulički sklop sa središnjom upravljačkom jedinicom (modulom). Na temelju informacija od senzora vrtnje kotača ABS dozira kočnu silu na granici blokiranja. U trenutku kad se kočeni kotač zaustavi, upravljački modul preko sklopa elektromagnetskih ventila snizuje tlak ulja u kočnom cilindru, sve dok se obodna kočna sila (odnosno kočni moment na kotaču) toliko ne smanji da se kotač počne ponovo okretati. 

U tom trenutku osjetnik vrtnje daje signal modulu da su se kotači počeli okretati, elektromagnetski se ventili zatvaraju, tlak ulja i intenzitet kočenja se poveća, te se na granici blokiranja kotača ciklus ponovo vraća na početak. Slikovito rečeno, uređaj obavlja kočenje 'na rate', s učestalosti od nekoliko desetaka ciklusa u sekundi. To je cijela 'tajna' ABS-a.

Prvi ABS uređaji bili su 2-kanalni - bili su opremljeni sa samo dva senzora vrtnje kotača, na dva dijagonalna kotača. Sredinom 1980-ih počeli su se koristiti 3-kanalni, s jednim osjetnikom na pogonskom diferencijalu i dva osjetnika na preostalim kotačima. Od 2001. svi se automobili opremaju 4-kanalnim ABS-uređajem, sa senzorima vrtnje na svakom kotaču.

hr Fri Jun 22 2018 13:21:55 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5b2cc2632af47f72468b457f/80
Foto: DN

VIDEO Na mladima svit ostaje: "Krize su nam svima potrebne, samo trebamo naučiti kako izvući najbolje iz njih."

Jan Tomić ilustrator je koji od svojih crteža polako pokreće biznis.
Studirao je kiparstvo u Splitu tri godine, a sada završava diplomski na Studiju dizajna u Zagrebu, smjer vizualne komunikacije. Na ovoj rečenici ne mogu stati jer Jan je prije svega svestran momak. Ilustrira, crta, čak je i snimao zvuk u filmovima. Ako nastavite čitati dalje saznat ćete što još ovaj mladi Splićanin krije u rukavu.

Kako objašnjavaš onu "Slikom se može reći više nego riječima" ?
 
Dok crtam, razmišljam. To je nešto slično onome kad pišeš knjigu samo što ovdje ostavljaš tragove u slici, a ne u tekstu. Zna mi se dogoditi, kao i piscima, da ne znam kako će završiti moje djelo. Znam nekakav okvir, otprilike. Kod slike je specifična sloboda interpretacije. Gledatelj ima veću mogućnost prosudbe o čemu se radi i nitko mu ne može reći da je to krivo.
   
Događa li ti se da neke radove ostaviš nedovršenima?
 
Da. To se događa zbog toga što imam previše ideja. Onda mi neke ideje zastare jer mislim da su nove bolje. Rezultat toga je da neki radovi ostaju u ladici. Nastojim ih dovršiti jer se onda osjećam bolje. Kao da sam ispunio neki zadatak, a i financijski nije dobro ostavljati radove sa strane.

Voliš li više crtati rukom ili koristiti kompjutorske programe?

Skoro mi je jednako, ali ipak više volim rukom. Najdraže mi je kad objedinim oba načina. Crtam rukom, povlačim linije, a boju dodam u Photoshopu. Uglavnom koristim rapidografe. Za crtanje treba strpljenja i pažljivosti. Meni to odgovara jer me smiruje.

Ilustriraš, studirao si kiparstvo, a sada se upuštaš u rad s grafičkim dizajnom, ima li još nešto?

Radio sam glazbu i povremeno snimao zvuk na filmovima, ali crtanje je ono što najviše volim samo mi je trebalo vremena da to shvatim. Studirao sam kiparstvo tri godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu i tada sam doživio egzistencijalnu krizu koja me usmjerila crtanju. Na tome sam zahvalan. Krize su nam svima potrebne, samo trebamo naučiti kako izvući najbolje iz njih.

Kako te ljudi angažiraju za ilustracije?


Uglavnom preko interneta. Izlažem svoje radove i najčešće mi se javljaju ljudi kojima je potreban cover albuma. Javila su mi se dva poznata benda Tuesday The Sky i Paranormal Attack i to su bile lijepe suradnje. Nekoliko poslova sam dogovorio i preko instagrama – tamo imam profil pod imenom @brokoola. Zanimljivo je to što 99% mojih klijenata nisu Hrvati.

Misliš li da je Internet, točnije da su društvene mreže korisne u promociji poslova?

U tom kontekstu Internet je čudo. Ima ljudi koji su asocijalni u prezentaciji jer potrebna je hrabrost da uzmeš neke slike i prodaješ ih na štandu nasred grada. Ovdje imaš svoju privatnost jer se ne eksponiraš previše. Zauzimaš prostor serverima, a ne fizički što je i super ako nemaš novaca da iznajmiš štand. Uglavnom mi sve stane u laptop. Par puta sam izlagao radove u galerijama, a planiram ih u budućnosti i prodavati isprintane.

Koliko su ti boje važne?


Kad nacrtam nešto klasično, crno-bijelo, imam osjećaj da je nedovršeno. Možda je to i stvar navike. Volim boje i detalje. Moram i cijeli crtež pripremiti kako bih ga ispunio bojom. Najčešće su boje temeljni dio mojih crteža, a i boje se bolje prodaju. Najdraža mi je žuta iako koristim i mnogo ljubičaste.

Tvoji crteži sastoje se od manjih ilustracija unutar njih. Primijetila sam da često koristiš čovječuljke i krugove. Zašto?


To su elementi koje sam pokupio od tipova koji me inspiriraju iako oni kombiniraju više takvih elemenata i slažu ih smislenije. I ja radim na tome. Istina, volim krugove. Često mi krug predstavlja neki planet ili sunce i sve te nadrealne stvari koje su nam neopipljive i daleke. Možda si na taj način pokušavam produbiti neku mistiku svemira jer me oduvijek zanimao, ali nisam siguran jer ne radim to svjesno.

Snimao si zvuk za filmove, kakva je priča sa zvukom?


Dok sam studirao kiparstvo slušao sam izborni predmet Film i video i tamo sam pronašao odličnu ekipu. Sve je krenulo tako što me prijatelj Igor Dropuljić zamolio da mu snimim zvuk za film Okidač. Daljnju suradnju nastavio sam s Markom Jukićem i Šimunom Šitumom. Snimao sam zvuk za prvu epizodu nove serije Carstvo ladovine koja bi trebala izaći uskoro. To je jedna svježa stvar i očekujem pozitivne reakcije. Osim toga, snimao sam zvuk za Jukićev film Med i mliko.

Najdraži angažman?

Tuesday the Sky mi se javio e-mailom na vrlo simpatičan način. Imao sam dovoljno vremena i ilustracija je ispala odlično. Volim raditi polako, u miru, tada imam više vremena uživati u tome što radim. To je bila lijepa suradnja, a i nenadano mi je poslao dva CD-a i ploču koju još uvijek čuvam.

Misliš li da Hrvatska ima bogatu paletu talenata, dovoljno dobru da konkurira na europskom tržištu?
 
Definitivno. To vidim po filmskim festivalima, ali i na Instagramu. Primjerice filmaši, tatoo artisti, ilustratori, animatori. Ljudi zasigurno ima i dosta toga se može napraviti bez velikog novca, ali sve ovisi i o volji ljudi. Mislim da nas Hrvatska nikad neće toliko oštetiti da se ne možemo kreativno izraziti, iako nas može potjerati činjenica da su ovakvi poslovi traženiji u inozemstvu.

Ti si dite Splita, što ti, osim mora, najviše nedostaje?
   
Zrak. Ta atmosfera tj. stanje uma. Mirniji je grad. Osim toga prijatelji, cura, roditelji, mačka i auto, ali i Marjan. 

Misliš li da ti fakultet širi vidike ili samo omogućava diplomu?

Fakultet me usmjerava jer mi nadopunjuje znanje koje mi nedostaje. Kreativan sam i imam želju za stvaranjem, ali u mnogim slučajevima ilustriranja važan je i tekst. Prije sam ga olako shvaćao, a na fakultetu sam shvatio kako je razumijevanje teksta neophodno. Osim toga kolege mi služe kao inspiracija. Važno je socijalizirati se, ne možemo ništa bez ljudi, pogotovo onih iskrenih. Iskoristio bih ovu priliku da pohvalim fakultet.

 A zavist?
 
Kao i svugdje, prisutna je. Šteta. Trebao bi se osjetiti natjecateljski duh, ali mislim da bismo prije svega trebali biti podrška jedni drugima. Na taj način svatko izvlači najbolje iz sebe.

Pogledajte i kratki video o Janu:


hr Fri Jun 22 2018 11:32:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/534ecbc91799423028e9abf0/80

Znate li što su zapravo neprivlačne niti na banani koje uvijek bacamo?

Banane spadaju među najpopularnije voće, a i oni koji nisu veliki ljubitelji voća bananu će pojesti. No postoji i dio banane koji je mrzak većini, svojevrsne niti koje gulimo i bacamo. No znate li što su zapravo te niti i radimo li dobro time što ih bacamo?

Osim kore, dio banane koji većina nas baca su niti neprivlačne za jesti. Te su niti zapravo vlaknasta tkiva koja imaju važnu ulogu u rastu biljke, odnosno neophodne su za pravilnu preraspodjelu hranjivih tvari u biljci.

Osim što su vrlo korisne, potpuno su i jestive, napominje Nicholas D. Gillitt, sturčnjak za anorgansku kemiju i direktor instituta Dole Nutrition Institute.

Iako sadrže razne hranjive tvari, dodaje Gillitt, banane sadrže premalo ovih vlaknastih snopova, pa njihovom konzumacijom zapravo i nemamo neku preveliku korist, odnosno hranjivost banane ista je bez obzira na to pojedete li neprivlačne niti ili ne, piše Zadovoljna.

hr Fri Jun 22 2018 08:40:58 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ac39e422af47f36668b4577/80
Foto: Ilustracija Pixabay

Djeca 'uče' da se prejedanjem mogu utješiti, upozoravaju stručnjaci

Tješenje hranom nije nasljedno nego naučeno ponašanje, utvrdili su britanski znanstvenici koji upozoravaju roditelje da djecu ne 'uče' da se prejedanjem mogu utješiti, nego da pronađu pozitivnije načine rješavanja emotivnih problema.

Prema istraživanju koje je proveo University College London, a prenosi BBC, okolina je glavni faktor koji utječe na to da djeca s emotivnim problemima jedu previše ili prestanu jesti, odnosno rezultat je roditeljskog ponašanja odnosno davanja uznemirenoj djeci njihove omiljene hrane kako bi se umirila.

 No britanska zaklada Beat koja se bavi poremećajima prehrane poručuje da ne treba kriviti roditelje nego se radi o "nezdravom odnosu prema hrani". Radi se o kompleksnim mentalnim problemima koji nikad nemaju samo jedan uzrok, navodi zaklada i podsjeća da su ranija istraživanja utvrdila da postoji kod nekih ljudi genetska predispozicija za razvoj poremećaja prehrane.

"Umjesto da pronađu pozitivnije strategije kako bi regulirali dječje emocije oni koriste hranu", kaže voditeljica studije dr. Clare Llewellyn.

"Sklonost prejedanju kao odgovoru na negativne emocije mogla bi biti faktor rizika za razvoj pretilosti. A emotivno prejedanje ili prestanak uzimanja hrane mogu biti važni u razvoju poremećaja prehrane poput anoreksije ili kompulzivnog gutanja hrane", kaže ona.

"Razumjeti kako se te sklonosti razvijaju ključno je jer pomaže znanstvenicima da daju savjete kako ih spriječiti ili promijeniti i na što se usmjeriti u budućim istraživanjima".

 U okviru istraživanja, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Pediatric Obesity, praćeno je 398 britanskih blizanaca od kojih je polovica potekla iz pretilih obitelji. Roditelji su ispunjavali upitnike o prehrambenim navikama djece i njihovim emotivnim stanjima.

S obzirom na to da su rezultati pokazali da nema razlika između jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca znanstvenici su zaključili da problemi prehrane nisu rezultat genetike nego utjecaja okoline.

Dr. Llewellyn kaže kako su utvrdili da se sklonost tješenju hranom razvija u predškolskoj dobi i stoga u tom razdoblju treba davati roditeljima jasnije savjete o tome kako se ponašati kako bi pomogli djeci kad su uznemirena.

Dr. Llewellyn savjetuje da s djecom, umjesto da ih se umiruje hranom, treba razgovarati otvoreno o njihovim osjećajima a mlađu djecu treba zagrljajima umiriti.

Znanstvenici upozoravaju da je emotivno hranjenje sklonost koja može trajati čitav život.

hr Fri Jun 22 2018 08:30:25 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .