Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5bdefa520e49380d008b45b9/80

Našoj obali daje novi kontekst i novu budućnost: Upoznajte arhitekta Alena Žunića, mladog doktora znanosti s impresivnom karijerom

Alen Žunić (28) osim što je svoju karijeru nakon Hrvatske usavršavao u Americi i Švicarskoj jedini je u povijesti Arhitektonskog fakulteta koji je studij arhitekture završio s prosjekom 5,0. Na prestižnom ETH-u u Zürichu Švicarce je uspio zainteresirati za hrvatsku obalu, a trenutno dovršava projekt u Puli, koji tvrdi, ima namjeru proširiti na ostale gradove.

Osebujna biografija i staložen stav, riječi su kojima bi opisali Alena. Karijeru trenutno gradi u Zürichu gdje je na postdoktorskom usavršavanju, a koje mu je ujedno i inspiracija za velike poteze. Osim u Švicarskoj, Alen je postdiplomski studij završio na prestižnom Harvardu u Americi. Iako se njegova ambiciozna karijera oko arhitekture na prvu čini nezamisliva, u intervjuu za DalmacijaNews otkriva kako je vrlo jednostavan, obožava knjige, a privatan život drži daleko od očiju javnosti.

Motiviran sportom, stipendijama i samodisciplinom održavao je sjajne rezultate tijekom trajanja Fakulteta, a vremenom je počeo objavljivati i vlastite knjige. Nikada se nije obeshrabrivao negativnom klimom u Hrvatskoj, a trenutno daje sve od sebe kako bi prenamijenio hrvatsku obalu i svijetu pokazao naš najveći resurs.

O tome zašto 'ništa nije nemoguće', zašto se o arhitekturi rijetko priča te kako izgledaju njegovi dani kada ne projektira, pročitajte u nastavku.

Kako si se osjećao kada si osvijestio činjenicu da si sa samo 26 godina postao doktor znanosti?

-Nikad u životu nisam bio fokusiran da nešto završim kao što sam bio za vrijeme izrade doktorata. Mislim da sam nakon što sam doktorirao uzeo dva mjeseca slobodno i ništa nisam radio. Baš mi je trebalo vremena za sebe. U konačnici, tog koraka – obrane doktorata – nisam postao toliko svjestan dok nisam s drugima počeo razgovarati. Ne patim na tu titulu, ne predstavljam se kao doktor. To mi je bio veliki zadatak koji sam htio završiti i ostvariti, ali nikad nisam razmišljao o doktoratu koji bi bio sam sebi cilj ili svrha, vidjet ćemo čemu će to poslužiti.

Vjeruješ li u sreću i to da je ona imala nekoliko glavnih riječi u kreiranju tvoje sadašnje priče?

-Ne. Vjerujem da se na puno mjesta moraš naći i truditi se i onda se sreća spontano pojavi ondje. Da će se sreća pojaviti sama od sebe, to ne vjerujem. Sve što mi se dogodilo mislim da mi se dogodilo jer sam vjerovao i radio.

Koliko je za tvoju karijeru važno njegovati inspiraciju i kreativnost? 

-Neopisivo je važno njegovati kreativnost i inspiraciju jer se na tome temelji svaki napredak. Vremenom počneš raditi samo tehničke projekte koje odrađuješ rutinski. Novac nerijetko arhitekte obuzme i tada gotovo da ni nemaju više projekt koji ih veseli, često čujem da se u uredu bave samo financijskim dijelom priče. 

-Inovaciju i kreativnost apsolutno nikad ne crpim iz arhitekture same, iako mislim da puno arhitekata upravo to radi, u zatvorenom krugu. Ključne stvari koje mene potiču ili guraju su najprije knjige i čitanje, ali samo nekih specifičnih autora. Recimo knjige Harukija Murakamija. Idealno bi mi bilo stvarati arhitekturu koja bi bila kao Murakamije knjige. Dakle, da je u velikoj mjeri realna, a da uvijek postoji zrno SF-a u njoj.

Je li arhitektu moguće ugoditi više skupina društva: tržištu, struci, ljudima, okolišu...?

-Moguće je 'ugoditi' puno većem broju ljudi nego što arhitekti ugađaju danas.

 Zašto ne ugađaju?

-Arhitekti često žele napraviti kreaciju koja je njima osobno lijepa, ali ponekad ne vezana za socijalni, stvarni, izgrađeni kontekst.

Možemo li reći da polovica izgradnje na obali ne valja?

-Puno više od pola, ja bih rekao da je možda 2-3 posto ono što je u punom smislu riječi arhitektura, ostalo je samo gradnja. 

Zašto arhitekti smiju graditi takve zgrade na obali?

-Nažalost, to je problem našeg šireg konteksta – još traju repovi ekonomske krize. Većina arhitektonskih ureda nema značajnijih projekata pa su neki, da bi opstali, investitoru spremni za male financijske naknade potpisati bilo kakav projekt iako znaju da se on estetski ne uklapa u okolinu i prostor.

Na koji način društvo može pridonijeti razvijanju arhitekture i informirati se o istoj?

-Društvo najprije mora više cijeniti arhitekturu i ulogu arhitekta. Dakle, ne tako da netko amaterski i nemušto zamisli stan i nazove arhitekta, objasni mu kako je on već sve isprojektirao, a ovaj 'samo treba baš sve tako nacrti – za dozvolu'. Kod nas društvo misli da zna sve najbolje o svemu, počevši od nogometa do politike. Tako i u arhitekturi. Mislim da bi trebali podići svijest o važnosti arhitekture i osvijestiti potrebu za kultiviranom arhitekturom. Barem onako kako liječnici grade strahopoštovanje prema svojoj struci, pa za sada nemamo amatera i hobista koji misle da se razumiju u kardiokirurgiju, ali ih imamo u arhitekturi.

-Međutim, tu su djelomice i sami arhitekti krivi jer nisu dovoljni prisutni u javnosti i u medijima, pa društvo ni ne zna što arhitekti rade. Ja podržavam skromnost, decentnost, ali ne i anonimnost, apsolutnu introvertiranost i svojevrsni komunikacijski autizam. Često se na svaki medijski iskorak gleda kao na oblik samopromocije, međutim PR je danas ključ uspjeha svega, pa i arhitekture. Iskreno, trudim se objasniti arhitekturu, približiti ju široj publici i popularizirati ju. Mislim da su arhitektima danas potrebna novinarska pitanja, pa i novinarski pristup. Recimo da je i ovaj razgovor doprinos tome.

Nedostaju li Hrvatskoj talenti?

-Nije istina da nam nedostaje talenata ili inicijalne volje, već nedostaje kolektivno društveno vjerovanje u vrijednost onoga što radimo.

Može li se reći da je tebi kao najmlađem doktoru znanosti iz područja arhitekture u Hrvatskoj veliki uzor Rem Koolhaas prema kojem na svoje projekte osim estetike primjenjuješ i važnost rješavanja srži problema?

-Može, ali ono što je ključno kod Koolhaasa je da je prije nego što je bio arhitekt radio kao novinar. Naime, on je puno godina prvo razvijao svoj interes za kritičko razmišljanje o svojoj okolini i o tome pisao. Imao je popularne članke, intervjuirao je poznate arhitekte i umjetnike,… Vremenom je pišući shvatio da je arhitektura najbolje sredstvo za djelovanje u okolini, jače i od novinarstva. Da s njom zaista može mijenjati stvari. Tako je odlučio u 24. godini ipak početi studirati arhitekturu.

-Bavio se i filmovima, bio je redatelj i zajedno sa svojim prijateljem iz djetinjstva režirao je filmove u kojima je nerijetko i glumio. Nastavno tome, postavio je hipotezu da je arhitektura kao stvaranje filma. Moraš osmisliti scenografiju, predvidjeti kako će se ljudi kretati po njoj, pretpostavljaš kako će se osjećati, što će govoriti. Uglavnom, osmišljavaš budućnost za ljude koji će boraviti u nekom prostoru, kao u predstavama i filmu. Nitko prije njega nije tako govorio o arhitekturi. Obično se priča o tome kako je neki materijal tvrd ili hrapav, kako svijetlo pada u prostor, više s fenomenološke strane. Materijalnost je zanimljiva u jednu ruku, međutim, o činjenici da ti stvaraš život kroz arhitekturu, nitko osim njega nije tako, vrlo osebujno, razmišljao.

Da se pretpostaviti kako se vodiš optimizmom, međutim, koliko toga treba pripisati tvrdoglavosti?

-Zapravo nisam toliki optimist. Točnije, optimist sam samo utoliko što uvijek pokušam napraviti najbolje moguće, bez obzira na sve, ali zapravo puno analiziram i naravno vidim i puno negativnih scenarija. Međutim, kažem si „u redu, može se dogoditi ovo, ovo i ovo, ali svejedno idem probati!“. To je tvrdoglavost možda i više nego optimizam.

Kako si se nosio ili se još uvijek nosiš s predrasudama kolega?

-Uh, u početku su me užasno pogađali nedobronamjerni komentari jer nisam znao zašto bi to netko radio, ja nisam nikada o nekom loše govorio ili kritizirao nečiji projekt, pogotovo tijekom studija kada svi tek učimo. Danas se puno jednostavnije nosim s komentarima i predrasudama.

Odakle iznova uzimaš motivaciju i što te uvijek ponovno ohrabri da 'stvari uzmeš u svoje ruke'?

-Ono što mene tjera da stvar uzmem u svoje ruke je zapravo bijes ili frustracija zašto određeni problem ne rješava netko drugi, pogotovo onaj tko ima možda veće mogućnosti i veći utjecaj. U današnjem svijetu ne možeš napraviti stvarnu promjenu ako nema dovoljno ljudi iza tebe i ako se nisi kao arhitekt ili ured dovoljno probio da ti se dozvoli da nove stvari radiš sam. 

-Nažalost, arhitekti kao profesija nemaju veliku moć. Da nema natječaja teško bih došao primjerice u Vukovar raditi školu i dobio mogućnost isprojektirati ju. Mi zapravo često ovisimo o drugima, o tome da nas netko pozove i angažira – bio to grad, država, privatnik,… To je možda potrebno mijenjati.

Je li tvoj privatan život ikad patio zbog karijere?

-Nikada nije patio zbog karijere, i nikada nisam razumio one koji su tako što tvrdili. Obično primijetim da su neorganizirani, manje uspješni ili nefokusirani ljudi upravo oni koje uvijek kada ih pitaš „Hoćemo u kino?“, nerijetko odgovaraju „Ne mogu, u gužvi sam“. Što se mora dogoditi, koliko moraš biti zauzet da ne možeš subotom navečer izaći s prijateljima? 

-Uspješan znači biti sretan na svim poljima života, ili barem to pokušati, a ne zapostaviti sve kako bi imao uzlaznu karijeru 'bez ostatka života'.

Kako se mladi arhitekt s iznimnom karijerom poput tvoje opušta nakon sati i sati crtanja, planiranja, osmišljavanja...?

-Stvarno sam jako veliki ovisnik o filmovima. Sve što je izašlo unatrag 20 godina, a da nije potpuni trash sam pogledao. To me baš jako opušta. Druga stvar koja me relaksira jest plivanje. To sam prije aktivno trenirao, išao na natjecanja pa i osvajao medalje, a sad odlazim rekreativno. Baš o ničemu ne razmišljam u bazenu, samo sam u tom trenutku. Ovisan sam i o knjigama, u stanu ih imam oko 2500 i više ih nemam ni gdje stavljati, a ljudi me često pitaju 'Jesi ti to sve pročitao?'

S obzirom na to da se tvojih nekoliko projekata odnosilo na marginalizirane skupine društva, je li tvoj cilj u budućnosti osmišljavati projekte koji uključuju olakšavanje života, a prije svega boravka, zatim i svakodnevnih aktivnosti posebno ranjivih skupina?

-To mi je želja, ne zato što mislim da mi je to obaveza već imam osjećaj da tu najviše do izražaja dolazi moja kreativnost i inovativnost, tu se 'zapalim' za temu – da bih stvarno istražio dublje, više. To je neka osobna stvar, ne mogu reći zašto je baš tako, ali tu se aktivira moj inat.

-Možda me najviše pogodi kod takvih skupina kada vidim kako one žive. Kad primjerice posjetite centar za autizam u zagrebačkoj Dubravi i vidite kako ta djeca žive i s kojim se problemima zaposlene gospođe koje ondje rade nose, nije mi jasno zašto se takvim temama više ne bavimo. Nije mi jasno kako je jedna fontana prioritet u odnosu na to? Meni je uvijek važniji netko tko prolazi svaki dan kroz rad s djecom s poteškoćama ili roditelji koji brinu za takvu djecu… Recimo u postojećoj zgradi za djecu s autizmom u Zagrebu gotovo svaki kutak je moguća opasnost jer nije projektirano namjenski. Meni je to apsolutno strašno, mora moći biti bolje.

Započela je suradnja između ETH u Zürichu i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Koje su vam namjere i koliko će ta suradnja trajati? 

-Na svojem poslijedoktorskom studiju na ETH u Zürichu sam radio istraživanje moderne i suvremene arhitekture na hrvatskoj obali i to uglavnom industrijske i vojne zone koje imaju potencijal prenamijene jer naša obala, bez obzira na sve, još nije 'potrošena'. Međutim, te zone su često prenamijenjene da postanu turistički objekti. Umjesto da u beskonačnost okupiramo zelene resurse, shvatio sam da možemo prenamijeniti ono što već postoji, a napušteno je. Zaključio sam da toga ima jako puno i da se to već u svijetu radi, kod nas opet, ne. 

-Tu ideju sam predložio na ETH-u profesorima i odmah su je prihvatili. U konačnici smo izabrali Istru, točnije Pulu koja ima povijest od antike do danas te je trenutno pogođena velikim promjenama: industrije i brodogradilište propadaju, vojne zone su napuštene i to u samom centru grada. 

-Sada će 80 studenata kroz narednih godinu dana za jednu lokaciju dati sve od sebe da ponude svježe vizije! To je kao da angažirate dvadeset arhitektonskih ureda s po četvero ljudi da smišljaju kako bi jedan grad mogao bolje funkcionirati. S tim da uzimate izuzetno talentirane ljude jer je ETH najbolja arhitektonska škola u Europi. Za Hrvatsku je to izuzetno pozitivna stvar, veliki potencijal. 

Kome će najviše pomoći i zašto je to vrijedno?

-Moja ideja je da krenemo od Pule, a kasnije bi se proširili i na ostale gradove. 

-Ono što sam također pokušao i uspio je da i hrvatski studenti sudjeluju u tome jer je izuzetno važan networking i studiranje u internacionalnom okruženju no razumijem da si to ne mogu svi studenti priuštiti jer sam i sam pronalazio načine kako bih osjetio različita iskustva. Ovo sam vidio kao priliku da im pružim(o) možda neponovljivo iskustvo dodira s inozemnom školom arhitekture i osobno bih da imam takvu priliku, kao student bio oduševljen. 

-Za sada djeluju kao da su projekt shvatili ozbiljno i imam namjeru ga širiti i ostvariti suradnje s ostalim fakultetima u drugim gradovima regije. Nadam se da će to biti zajednički smjer u budućnosti. Da svi zajedno možemo na potencijalnoj budućoj platformi (laboratoriju) pokušati raditi na jadranskoj obali koja je naš najveći resurs.

 

hr Sun Nov 04 2018 14:46:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5d33295529111c58128b469b/80
Foto: Rino Stanić

Neobična vrsta hobotnice pojavila se u Jadranskom moru

Mužjaci su veličine samo 2,4 centimetra, dok ženke mogu narasti do 2 metra
Između otoka Hvara, Brača i Šolte odvija se invazija vrste plivajuće hobotnice. Radi se o bobuljku (Tremoctopus violaceus), izrazito rijetko viđenoj vrsti. Plivarice na tom području trenutno love na desetke primjeraka. 

Krakovi ove hobotnice povezani su tankom kožom koja nakon ulova nažalost pukne. 
Vrlo slične pojave poput ove zabilježene su već prije, vjerojatno su se pogodili određeni hidrografski uvjeti u moru što je pogodovalo trenutnoj invaziji.

Samo da dobijete predodžbu koliko je to rijetko u Jadranu, zadnja poznata pojava bobuljaka u ovakvom broju na malom prostoru je bila 1936. godine, nakon toga ulov bobuljaka bio je pojedinačan, a broj službeno zabilježenih se može izbrojiti prstima jedne ruke. - piše Podvodni.hr

Vrlo malo znamo o životu bobuljka koji je rasprostranjen i „rijedak“ u svim svjetskim morima. Tek 2002. godine otkriven je prvi mužjak i od tada znamo da je ovo životinja sa najvećom razlikom u veličini između spolova. Mužjaci su veličine samo 2,4 centimetra, dok ženke mogu narasti do 2 metra.
To što je mi ne možemo vidjeti i uloviti se ne odnosi na tune i iglune. Istraživanje hranjenja velikih grabežljivih riba u Sredozemlju 2015. godine pokazalo je da grabežljive ribe u svom želucu imaju ovu hobotnicu. To nam govori da ova hobotnica ne bi trebala biti toliko rijetka koliko mislimo da je, ali mi nismo ribe, ribe bolje poznaju podmorje od nas. Ukoliko uočite ili ulovite ovu vrstu obavezno nam javite da možemo službeno zabilježiti i vaš nalaz. - piše na Facebook stranici Podvodni.hr
hr Sat Jul 20 2019 16:46:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5d301a4329111c22128b4592/80
Foto: Pixabay

Treći uzrok smrti u svijetu: Možemo li spriječiti moždani udar?

Kako se aktivno boriti protiv moždanog udara i možemo li ga spriječiti?
Još uvijek prevladava mišljenje kako je moždani udar neizbježan i neizlječiv. U većini razvijenih zemalja moždani udar je treći uzrok smrti među odraslom populacijom, odnosno vodeći uzrok invaliditeta u stanovništvu. Različitim istraživanjima potvrđeno je da vrijeme najdjelotvornijeg učinka lijekova iznosi u najboljem slučaju 3 do 6 sati. 

Kako se aktivno boriti protiv moždanog udara i možemo li ga spriječiti, u HRT-ovoj emisiji Dobro jutro, Hrvatska su govorili Marina Roje Bedeković - specijalist neurolog i Tatjana Perić, prvostupnica sestrinstva. 

Roje Bedeković je kazala da, obzirom na uzrok, postoje 2 vrste moždanih udara, a češći je onaj koji nastaje zbog začepljenja krvne žile mozga - čak u 80 do 85% slučajeva se javlja. 

Govorila je o rizičnim čimbenicima, rekla je da na neke možemo utjecati, ali na neke ne, no posljednjih desetljeća je postignut veliki napredak u prevenciji i u liječenju moždanog udara. 

Rizični čimbenici nastanka moždanog udara su: povišen krvni tlak, određene srčane bolesti (fibrilacija atrija, bolesti srčanih zalistaka), šećerna bolest, povišena razina masnoća u krvi, pušenje, alkoholizam, stres, prekomjerna tjelesna težina, tjelesna neaktivnost, starija životna dob, nasljeđe, itd. 

Perić je govorila o ulozi medicinskih sestara u prevenciji moždanog udara, one zajedno s liječnicima educiraju građane kako bi spriječili nastanak moždanog udara. Kazala je da tijekom hospitalizacije pacijenta ostvaruju dobar odnos i podrška su im. 

Govorila je o tome kako je važna i dobra komunikacija s obitelji pacijenta, educiraju ih i savjetuju. Više pogledajte ovdje.
hr Thu Jul 18 2019 09:05:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5d2ef99029111c1d0f8b45e2/80

Novo cjepivo će jačati imunitet u borbi s rakom dojke i pluća

Genetskom modifikacijom imunosnih stanica pacijenta one 'prepoznaju' rak, a njihovim umnožavanjem i vraćanjem u organizam jača se imunitet u borbi protiv solidnih tumora, tvrde znanstvenici

Znanstvenici iz SAD-a su razvili cjepivo koje bi moglo ojačati imunološki sustav u borbi protiv raka, koje će biti primjenjivo prvenstveno u liječenju tzv. solidnih tumora koji ne sadrže ciste ili tekućinu, kao što su, na primjer, rak pluća ili dojke. Terapija je već poznata kao CAR-T, ili terapija kimeričnim antigenskim receptorima, a funkcionira tako da se imunosne stanice pacijenta genetski modificiraju i tako prepoznaju tumorske stanice te umnožene vraćaju u organizam, kako bi se mogle boriti protiv njega.

Istraživanje terapije provodi se na Institutu za biološku tehnologiju u Massachusettsu, a vodi ga Leyuan Ma, znanstveni suradnik na Koch Institutu za integrativna istraživanja raka.

Terapija podrazumijeva uzimanje T-stanica iz krvi pacijenta, koje se zatim u laboratoriju modificiraju da bi prepoznale tumorski gen te infuzijom vraćaju u krv pacijenta. Tako se imunološki sustav oboljelog 'reprogramira' kako bi prepoznao i uklonio tumore.

Kad je terapija testirana na miševima, u 60 posto životinja potpuno je eliminiran solidni tumor. Miševi su se mogli uspješnije boriti i s ponavljajućim tumorima mjesecima nakon terapije. Autor studije, biolog prof. dr. Darrell Irvine kaže kako se dobar odgovor postiže kod više od polovice tretiranih životinja.

Zanimljivo je da znanstvenici nisu bili sigurni da će terapija CAR-T stanicama biti učinkovita kod solidnih tumora, jer oni potiskuju imunološki sustav, odnosno 'razoružavaju' T-stanice prije nego dođu do receptora stanice raka. Zbog toga su započeli s istraživanjem pretpostavke da se cjepivom ciljanim u limfne čvorove u kojima se nalazi mnoštvo imunoloških stanica, može potaknuti njihova funkcionalnost.

- Naša je hipoteza bila da ćemo povezivanjem receptora T-stanica za CAR u limfnom čvoru doći do toga da postanu funkcionalnije. Tada bi mogle biti otporne na djelovanje solidnih tumora i još uvijek aktivne kad udu u solidni tumor - pojašnjava dr. Irvine. Prije nekoliko godina, isti znanstvenici su otkrili da mogu učinkovitije 'isporučivati' cjepivo limfnim čvorovima povezujući ih s masnom molekulom, što je bila osnova za novi uspjeh.

Inače, terapija CAR-T stanicama dostupna je u javnom zdravstvenom sustavu za djecu i osobe do 25 godina s akutnom limfoblastičnom leukemijom B-stanica u SAD-u i do sada je primijenjena kao eksperimentalna u samo nekoliko slučajeva. Tako američka Agencija za hranu i lijekove kaže da su 2017. odobrene dvije CAR-T terapije. Pretpostavlja se da je pogodna za ljude s uznapredovalim ili pogoršanim karcinomom krvi koji ne reagiraju na liječenje ili imaju relaps bolesti. Također, preporučuje se za odrasle osobe s difuznim limfomom velikih B-stanica i primarnim limfomom B-stanica medijastinalnog sustava.

Osim što liječe, CAR-T stanice sprečavaju povrat bolesti

CAR-T cjepivom eliminirani su tumori kod miševa s rakom dojke, melanomom i glioblastomom, koji započinje u mozgu ili kralježničnoj moždini, s tim da je liječenje spriječilo i ponovno pojavljivanje tumora. Naime, oko 75 dana nakon tretmana, istraživači su miševima ubrizgali stanice identične onima koje su tvorile izvorne tumore, i pokazalo se da ih imunološki sustav 'čisti', objavljeno je u časopisu Science. Štoviše, otprilike 50 dana nakon toga, istim su životinjama ubrizgane stanice tumora koji nisu bili u antigenu cjepiva i njihov imunosni sustav je eliminirao i ove tumore. To ukazuje na mogućnost da, nakon što CAR-T stanice počnu uništavati tumor, imunološki sustav stvara 'stanice memorije' koje eliminiraju ovu malignu masu ako se ponovno pojavi, prenosi Daily Mail.

- Ako uzmemo životinje koje se čine izliječenima i ponovno im ubrizgamo tumorske stanice, one će ih odbaciti - zaključuje dr. Irvine. Pritom je, kaže, važno imati T-stanice koje napadaju različite antigene, jer u protivnom tumor mora samo mutirati da bi izbjegao imunološki napad.

U drugom dijelu eksperimenta, istraživači su pokazali da ljudske stanice obložene antigenom CAR stimuliraju i ljudske CAR-T stanice, što ukazuje na mogućnost da bi isti princip liječenja mogao djelovati i kod ljudi, kažu istraživači.

Dr. Irvine procjenjuje da bi se djelovanje kod ljudi moglo ispitati u idućih godinu dana, piše 24sata.

hr Wed Jul 17 2019 12:34:05 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/59d5fa7fb9e03e95758b4580/80
Foto: Screenshot / YouTube

"Broj studenata na studijima Ekonomskog fakulteta treba smanjiti, ne povećati"

Ministarstvo znanosti i obrazovanja odgovorilo je na očitovanje Ekonomskog fakulteta o povećanju upisnih kvota u sljedećoj akademskoj godini.

S Ekonomskog fakulteta poručuju da je upisna kvota preraspodijeljena s upisnih kvota diplomskih sveučilišnih studija na druge studijske programe koje Fakultet izvodi te kako je ukupna upisna kvota u odnosu na akademsku godinu 2018./2019. smanjena za 50 studenata.

Nakon održanog sastanka predstavnika resornog ministarstva i Ekonomskog fakulteta, Ministarstvo je donijelo odluku da broj subvencija za prvu godinu studija koje će Ministarstvo odobriti Ekonomskom fakultetu ne može biti veći od upisne kvote za prvu godinu preddiplomskog studija u akademskoj godini 2018./2019, piše N1.

"Kada se preddiplomski i diplomski studiji provode kao integrirani studij, student nema obvezu steći kvalifikaciju na preddiplomskoj razini prije upisa diplomskog studija, već, u slučaju integriranog studija na Vašoj instituciji, 5. godinu studija upisuje nakon 4. godine studija, odnosno ispunjavanja uvjeta za upis više godine. S obzirom da ste započeli s izvođenjem integriranog studija u akademskoj godini 2015./2016., ove će godine studenti integriranog studija prvi puta upisati 5. godinu studija, odnosno godinu koja je prije bila zaseban diplomski studij. S obzirom na tu činjenicu i u subvencijama participacija u trošku studija pojavit će se studenti koji su stekli 55 i više ECTS bodova, a koji upisuju 5. godinu studija te će se ove godine za tu generaciju povećati broj subvencija na višim godinama", stoji u odgovoru resornog ministarstva.

'Broj upisanih studenata smanjiti, ne povećati'

"Slijedom svega navedenog, kvote za diplomski studij ne mogu se pribrojiti kvoti za preddiplomski studij jer diplomski studij u integriranom izvođenju studenti koji završavaju 4. godinu upisuju automatski. Povećanje kvote na preddiplomskom studiju stoga znači povećanje broja studenata i na višim godinama odnosno povećanje broja studenata koji završavaju studij.

Uvećanjem upisnih kvota, kao i povećanjem ukupnog broja studenata, ugrozit će se kvaliteta studiranja i uvjeti za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja i izvođenje studijskih programa.

Nadalje, s obzirom na analizu i prognozu potreba tržišta rada za pojedinim zvanjima koju, uz koordinaciju od strane Središnjeg ureda, redovito izdaju regionalni i područni uredi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, broj upisanih studenata na sveučilišni studij Ekonomija, sveučilišni studij Poslovna ekonomija i stručni studij Poslovna ekonomija treba smanjiti, a ne povećati", tvrde u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.

Ministarstvo znanosti u odgovoru Ekonomskom fakultetu upućuje i na Odluku Vlade o programskom financiranju javnih visokih učilišta u akademskim godinama 2018./2019., 2019./2020., 2020./2021. i 2021./2022.

"Točka XIV. propisuje se da su uvećanja sredstava potrebnih za subvenciju participacije u troškovima studija i sufinanciranje materijalnih troškova moguća samo na studijskim programima za koje postoji potreba na tržištu rada, odnosno gdje nezaposlenih u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ima najviše 30 posto od broja diplomiranih u prethodnoj godini."

Podsjetimo, prilikom gostovanja u Novom danu, savjetnik ministrice obrazovanja Marko Košiček, izjavio je:

"Svima je jasno da imamo puno ekonomista i da nam ne treba povećanje kvota, ne znamo postoje li objektivni razlozi za takvo nešto ili gdje su uporišta na tržištu rada za tom potrebom."

U upravi Ekonomskog fakulteta ranije su objasnili da je riječ o pogrešnom interpretiranju: ne povećavaju, tvrde, upisnu kvotu, nego je samo riječ o preraspodjeli mjesta.

hr Wed Jul 10 2019 18:19:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .