Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5bdefa520e49380d008b45b9/80

Našoj obali daje novi kontekst i novu budućnost: Upoznajte arhitekta Alena Žunića, mladog doktora znanosti s impresivnom karijerom

Alen Žunić (28) osim što je svoju karijeru nakon Hrvatske usavršavao u Americi i Švicarskoj jedini je u povijesti Arhitektonskog fakulteta koji je studij arhitekture završio s prosjekom 5,0. Na prestižnom ETH-u u Zürichu Švicarce je uspio zainteresirati za hrvatsku obalu, a trenutno dovršava projekt u Puli, koji tvrdi, ima namjeru proširiti na ostale gradove.

Osebujna biografija i staložen stav, riječi su kojima bi opisali Alena. Karijeru trenutno gradi u Zürichu gdje je na postdoktorskom usavršavanju, a koje mu je ujedno i inspiracija za velike poteze. Osim u Švicarskoj, Alen je postdiplomski studij završio na prestižnom Harvardu u Americi. Iako se njegova ambiciozna karijera oko arhitekture na prvu čini nezamisliva, u intervjuu za DalmacijaNews otkriva kako je vrlo jednostavan, obožava knjige, a privatan život drži daleko od očiju javnosti.

Motiviran sportom, stipendijama i samodisciplinom održavao je sjajne rezultate tijekom trajanja Fakulteta, a vremenom je počeo objavljivati i vlastite knjige. Nikada se nije obeshrabrivao negativnom klimom u Hrvatskoj, a trenutno daje sve od sebe kako bi prenamijenio hrvatsku obalu i svijetu pokazao naš najveći resurs.

O tome zašto 'ništa nije nemoguće', zašto se o arhitekturi rijetko priča te kako izgledaju njegovi dani kada ne projektira, pročitajte u nastavku.

Kako si se osjećao kada si osvijestio činjenicu da si sa samo 26 godina postao doktor znanosti?

-Nikad u životu nisam bio fokusiran da nešto završim kao što sam bio za vrijeme izrade doktorata. Mislim da sam nakon što sam doktorirao uzeo dva mjeseca slobodno i ništa nisam radio. Baš mi je trebalo vremena za sebe. U konačnici, tog koraka – obrane doktorata – nisam postao toliko svjestan dok nisam s drugima počeo razgovarati. Ne patim na tu titulu, ne predstavljam se kao doktor. To mi je bio veliki zadatak koji sam htio završiti i ostvariti, ali nikad nisam razmišljao o doktoratu koji bi bio sam sebi cilj ili svrha, vidjet ćemo čemu će to poslužiti.

Vjeruješ li u sreću i to da je ona imala nekoliko glavnih riječi u kreiranju tvoje sadašnje priče?

-Ne. Vjerujem da se na puno mjesta moraš naći i truditi se i onda se sreća spontano pojavi ondje. Da će se sreća pojaviti sama od sebe, to ne vjerujem. Sve što mi se dogodilo mislim da mi se dogodilo jer sam vjerovao i radio.

Koliko je za tvoju karijeru važno njegovati inspiraciju i kreativnost? 

-Neopisivo je važno njegovati kreativnost i inspiraciju jer se na tome temelji svaki napredak. Vremenom počneš raditi samo tehničke projekte koje odrađuješ rutinski. Novac nerijetko arhitekte obuzme i tada gotovo da ni nemaju više projekt koji ih veseli, često čujem da se u uredu bave samo financijskim dijelom priče. 

-Inovaciju i kreativnost apsolutno nikad ne crpim iz arhitekture same, iako mislim da puno arhitekata upravo to radi, u zatvorenom krugu. Ključne stvari koje mene potiču ili guraju su najprije knjige i čitanje, ali samo nekih specifičnih autora. Recimo knjige Harukija Murakamija. Idealno bi mi bilo stvarati arhitekturu koja bi bila kao Murakamije knjige. Dakle, da je u velikoj mjeri realna, a da uvijek postoji zrno SF-a u njoj.

Je li arhitektu moguće ugoditi više skupina društva: tržištu, struci, ljudima, okolišu...?

-Moguće je 'ugoditi' puno većem broju ljudi nego što arhitekti ugađaju danas.

 Zašto ne ugađaju?

-Arhitekti često žele napraviti kreaciju koja je njima osobno lijepa, ali ponekad ne vezana za socijalni, stvarni, izgrađeni kontekst.

Možemo li reći da polovica izgradnje na obali ne valja?

-Puno više od pola, ja bih rekao da je možda 2-3 posto ono što je u punom smislu riječi arhitektura, ostalo je samo gradnja. 

Zašto arhitekti smiju graditi takve zgrade na obali?

-Nažalost, to je problem našeg šireg konteksta – još traju repovi ekonomske krize. Većina arhitektonskih ureda nema značajnijih projekata pa su neki, da bi opstali, investitoru spremni za male financijske naknade potpisati bilo kakav projekt iako znaju da se on estetski ne uklapa u okolinu i prostor.

Na koji način društvo može pridonijeti razvijanju arhitekture i informirati se o istoj?

-Društvo najprije mora više cijeniti arhitekturu i ulogu arhitekta. Dakle, ne tako da netko amaterski i nemušto zamisli stan i nazove arhitekta, objasni mu kako je on već sve isprojektirao, a ovaj 'samo treba baš sve tako nacrti – za dozvolu'. Kod nas društvo misli da zna sve najbolje o svemu, počevši od nogometa do politike. Tako i u arhitekturi. Mislim da bi trebali podići svijest o važnosti arhitekture i osvijestiti potrebu za kultiviranom arhitekturom. Barem onako kako liječnici grade strahopoštovanje prema svojoj struci, pa za sada nemamo amatera i hobista koji misle da se razumiju u kardiokirurgiju, ali ih imamo u arhitekturi.

-Međutim, tu su djelomice i sami arhitekti krivi jer nisu dovoljni prisutni u javnosti i u medijima, pa društvo ni ne zna što arhitekti rade. Ja podržavam skromnost, decentnost, ali ne i anonimnost, apsolutnu introvertiranost i svojevrsni komunikacijski autizam. Često se na svaki medijski iskorak gleda kao na oblik samopromocije, međutim PR je danas ključ uspjeha svega, pa i arhitekture. Iskreno, trudim se objasniti arhitekturu, približiti ju široj publici i popularizirati ju. Mislim da su arhitektima danas potrebna novinarska pitanja, pa i novinarski pristup. Recimo da je i ovaj razgovor doprinos tome.

Nedostaju li Hrvatskoj talenti?

-Nije istina da nam nedostaje talenata ili inicijalne volje, već nedostaje kolektivno društveno vjerovanje u vrijednost onoga što radimo.

Može li se reći da je tebi kao najmlađem doktoru znanosti iz područja arhitekture u Hrvatskoj veliki uzor Rem Koolhaas prema kojem na svoje projekte osim estetike primjenjuješ i važnost rješavanja srži problema?

-Može, ali ono što je ključno kod Koolhaasa je da je prije nego što je bio arhitekt radio kao novinar. Naime, on je puno godina prvo razvijao svoj interes za kritičko razmišljanje o svojoj okolini i o tome pisao. Imao je popularne članke, intervjuirao je poznate arhitekte i umjetnike,… Vremenom je pišući shvatio da je arhitektura najbolje sredstvo za djelovanje u okolini, jače i od novinarstva. Da s njom zaista može mijenjati stvari. Tako je odlučio u 24. godini ipak početi studirati arhitekturu.

-Bavio se i filmovima, bio je redatelj i zajedno sa svojim prijateljem iz djetinjstva režirao je filmove u kojima je nerijetko i glumio. Nastavno tome, postavio je hipotezu da je arhitektura kao stvaranje filma. Moraš osmisliti scenografiju, predvidjeti kako će se ljudi kretati po njoj, pretpostavljaš kako će se osjećati, što će govoriti. Uglavnom, osmišljavaš budućnost za ljude koji će boraviti u nekom prostoru, kao u predstavama i filmu. Nitko prije njega nije tako govorio o arhitekturi. Obično se priča o tome kako je neki materijal tvrd ili hrapav, kako svijetlo pada u prostor, više s fenomenološke strane. Materijalnost je zanimljiva u jednu ruku, međutim, o činjenici da ti stvaraš život kroz arhitekturu, nitko osim njega nije tako, vrlo osebujno, razmišljao.

Da se pretpostaviti kako se vodiš optimizmom, međutim, koliko toga treba pripisati tvrdoglavosti?

-Zapravo nisam toliki optimist. Točnije, optimist sam samo utoliko što uvijek pokušam napraviti najbolje moguće, bez obzira na sve, ali zapravo puno analiziram i naravno vidim i puno negativnih scenarija. Međutim, kažem si „u redu, može se dogoditi ovo, ovo i ovo, ali svejedno idem probati!“. To je tvrdoglavost možda i više nego optimizam.

Kako si se nosio ili se još uvijek nosiš s predrasudama kolega?

-Uh, u početku su me užasno pogađali nedobronamjerni komentari jer nisam znao zašto bi to netko radio, ja nisam nikada o nekom loše govorio ili kritizirao nečiji projekt, pogotovo tijekom studija kada svi tek učimo. Danas se puno jednostavnije nosim s komentarima i predrasudama.

Odakle iznova uzimaš motivaciju i što te uvijek ponovno ohrabri da 'stvari uzmeš u svoje ruke'?

-Ono što mene tjera da stvar uzmem u svoje ruke je zapravo bijes ili frustracija zašto određeni problem ne rješava netko drugi, pogotovo onaj tko ima možda veće mogućnosti i veći utjecaj. U današnjem svijetu ne možeš napraviti stvarnu promjenu ako nema dovoljno ljudi iza tebe i ako se nisi kao arhitekt ili ured dovoljno probio da ti se dozvoli da nove stvari radiš sam. 

-Nažalost, arhitekti kao profesija nemaju veliku moć. Da nema natječaja teško bih došao primjerice u Vukovar raditi školu i dobio mogućnost isprojektirati ju. Mi zapravo često ovisimo o drugima, o tome da nas netko pozove i angažira – bio to grad, država, privatnik,… To je možda potrebno mijenjati.

Je li tvoj privatan život ikad patio zbog karijere?

-Nikada nije patio zbog karijere, i nikada nisam razumio one koji su tako što tvrdili. Obično primijetim da su neorganizirani, manje uspješni ili nefokusirani ljudi upravo oni koje uvijek kada ih pitaš „Hoćemo u kino?“, nerijetko odgovaraju „Ne mogu, u gužvi sam“. Što se mora dogoditi, koliko moraš biti zauzet da ne možeš subotom navečer izaći s prijateljima? 

-Uspješan znači biti sretan na svim poljima života, ili barem to pokušati, a ne zapostaviti sve kako bi imao uzlaznu karijeru 'bez ostatka života'.

Kako se mladi arhitekt s iznimnom karijerom poput tvoje opušta nakon sati i sati crtanja, planiranja, osmišljavanja...?

-Stvarno sam jako veliki ovisnik o filmovima. Sve što je izašlo unatrag 20 godina, a da nije potpuni trash sam pogledao. To me baš jako opušta. Druga stvar koja me relaksira jest plivanje. To sam prije aktivno trenirao, išao na natjecanja pa i osvajao medalje, a sad odlazim rekreativno. Baš o ničemu ne razmišljam u bazenu, samo sam u tom trenutku. Ovisan sam i o knjigama, u stanu ih imam oko 2500 i više ih nemam ni gdje stavljati, a ljudi me često pitaju 'Jesi ti to sve pročitao?'

S obzirom na to da se tvojih nekoliko projekata odnosilo na marginalizirane skupine društva, je li tvoj cilj u budućnosti osmišljavati projekte koji uključuju olakšavanje života, a prije svega boravka, zatim i svakodnevnih aktivnosti posebno ranjivih skupina?

-To mi je želja, ne zato što mislim da mi je to obaveza već imam osjećaj da tu najviše do izražaja dolazi moja kreativnost i inovativnost, tu se 'zapalim' za temu – da bih stvarno istražio dublje, više. To je neka osobna stvar, ne mogu reći zašto je baš tako, ali tu se aktivira moj inat.

-Možda me najviše pogodi kod takvih skupina kada vidim kako one žive. Kad primjerice posjetite centar za autizam u zagrebačkoj Dubravi i vidite kako ta djeca žive i s kojim se problemima zaposlene gospođe koje ondje rade nose, nije mi jasno zašto se takvim temama više ne bavimo. Nije mi jasno kako je jedna fontana prioritet u odnosu na to? Meni je uvijek važniji netko tko prolazi svaki dan kroz rad s djecom s poteškoćama ili roditelji koji brinu za takvu djecu… Recimo u postojećoj zgradi za djecu s autizmom u Zagrebu gotovo svaki kutak je moguća opasnost jer nije projektirano namjenski. Meni je to apsolutno strašno, mora moći biti bolje.

Započela je suradnja između ETH u Zürichu i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Koje su vam namjere i koliko će ta suradnja trajati? 

-Na svojem poslijedoktorskom studiju na ETH u Zürichu sam radio istraživanje moderne i suvremene arhitekture na hrvatskoj obali i to uglavnom industrijske i vojne zone koje imaju potencijal prenamijene jer naša obala, bez obzira na sve, još nije 'potrošena'. Međutim, te zone su često prenamijenjene da postanu turistički objekti. Umjesto da u beskonačnost okupiramo zelene resurse, shvatio sam da možemo prenamijeniti ono što već postoji, a napušteno je. Zaključio sam da toga ima jako puno i da se to već u svijetu radi, kod nas opet, ne. 

-Tu ideju sam predložio na ETH-u profesorima i odmah su je prihvatili. U konačnici smo izabrali Istru, točnije Pulu koja ima povijest od antike do danas te je trenutno pogođena velikim promjenama: industrije i brodogradilište propadaju, vojne zone su napuštene i to u samom centru grada. 

-Sada će 80 studenata kroz narednih godinu dana za jednu lokaciju dati sve od sebe da ponude svježe vizije! To je kao da angažirate dvadeset arhitektonskih ureda s po četvero ljudi da smišljaju kako bi jedan grad mogao bolje funkcionirati. S tim da uzimate izuzetno talentirane ljude jer je ETH najbolja arhitektonska škola u Europi. Za Hrvatsku je to izuzetno pozitivna stvar, veliki potencijal. 

Kome će najviše pomoći i zašto je to vrijedno?

-Moja ideja je da krenemo od Pule, a kasnije bi se proširili i na ostale gradove. 

-Ono što sam također pokušao i uspio je da i hrvatski studenti sudjeluju u tome jer je izuzetno važan networking i studiranje u internacionalnom okruženju no razumijem da si to ne mogu svi studenti priuštiti jer sam i sam pronalazio načine kako bih osjetio različita iskustva. Ovo sam vidio kao priliku da im pružim(o) možda neponovljivo iskustvo dodira s inozemnom školom arhitekture i osobno bih da imam takvu priliku, kao student bio oduševljen. 

-Za sada djeluju kao da su projekt shvatili ozbiljno i imam namjeru ga širiti i ostvariti suradnje s ostalim fakultetima u drugim gradovima regije. Nadam se da će to biti zajednički smjer u budućnosti. Da svi zajedno možemo na potencijalnoj budućoj platformi (laboratoriju) pokušati raditi na jadranskoj obali koja je naš najveći resurs.

 

hr Sun Nov 04 2018 14:46:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c8e458a29111cbe0d8b45b0/80

Drugi dan 5. FantaSTikona prepun događanja: Donosimo vam program za danas

Na samom zatvaranju vas očekuje aukcija slika mladih autora...

Prva i jedina splitska konvencija fantastike, igara i znanstvene fantastike je još jednom uspjela napuniti amfiteatar gostovanjem kozmonauta Sergeja Zaljotina, heroja Rusije, masterclassom i predavanjem pisca i profesora Zorana Živkovića, promocijom knjiga Anne Starobinec, kao i predavanjima na široku lepezu tema u ostalim dovaranama sa zanimljivim predavačima poput Vladimira Safronova, Ante Radonića, Zdeslava Benzona, Ivice Puljka, Dalibora Perkovića, Milivoja Popovića, Željka Lipanovića, Sandrina Požežanca, Davorina Horaka, Aleksandra Žiljka, Luke Strižića, Maye Starling, Eda Barola, Svjetlane Bilote i Živka Kondića, ali i radionica Lade Štefek i Tatjane Piteše, RPG Dungeons and Dragons igraonica zadarskih Guild of Dungeoneering, degustacija ruske kuhinje i turniri društvenih igara u igraonici. 

Najmlađi član udruge F&ST, koja organizira konvenciju, Lav Mlinar je održao The Minecraft kviz na radost mnogobrojnih malih posjetitelja.

Nedjelja je posljednji dan konvencije, tako da još stignete poslušati literarna predavanja Anne Starobinec i Eda Barola, čuti o svemirskoj eri čovječanstva od Ante Radonića i čarima ruskog jezika od Marine Strelkove, Dalibor Perković i Tomislav Terzić će vas uvući u SF, radionice će održati Lovro Žmak, Maja Dunatov i Art Vištica, dok su za kraj još ostavljene poslastice u obliku velike šahovske simultanke i čak dva kviza: Geek Trivia Quiz i Disney filmski kviz. Paralelno će se igrati Dungeons and Dragons kampanja i turniri u igraonici društvenih igara.

Na samom zatvaranju vas očekuje aukcija slika mladih autora uz završne pozdrave i zahvale organizatora.

Program pogledajte OVDJE i na Facebook stranici događaja.

hr Sun Mar 17 2019 14:02:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/53ec8a521899426271000c4d/80

Oko 20 posto hrvatskih građana ima problem s debljinom, prednjače muškarci

Oko 20 posto hrvatskih građana ima problem s debljinom, a u tome prednjače muškarci, istaknuto je u subotu na 3. konferenciji "Hrvatski dan debljine" koja se povodom obilježavanja Hrvatskog dana osviještenosti o debljini održava u Zagrebu.

Debljina je, upozoreno je, postala jedan od vodećih javnozdravstvenih problema današnjice, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Prekomjerna tjelesna masa i debljina prepoznate su kao značajan čimbenik rizika za razvoj pet danas najčešćih nezaraznih kroničnih bolesti - kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2, neka sijela tumora, kronična opstruktivna bolest pluća te mentalni poremećaji.

"Debljina je bolest koja značajno utječe na kardiovaskularni status, obolijevanje i ishod. Već u pretilih bolesnika koji nemaju izražene simptome bolesti susreću se brojna odstupanja pri kardiološkoj obradi, te rizični profil koji je značajno nepovoljniji u odnosu na normalno uhranjene osobe iste dobi i spola. Pretile osobe češće imaju manifestnu srčanu bolest, i to prije svega ishemijsku bolest srca i kronično srčano zatajivanje, a skloniji su i razvoju plućne hipertenzije", rekla je Ivana Portolan Pajić iz Zaklade „"rvatska kuća srca".

Debljina, dodaje, djeluje na promjenu građe srca i njegovu funkciju jer uslijed pojačanog rada srca zbog povećanih metaboličkih potreba pretilih osoba (opskrba viška tkiva) dolazi do povećanja minutnog volumena srca, a onda i do proširenja i zadebljanja mišićne stijenke srca, što osobu izlaže dodatnim rizicima.

Prekomjernu tjelesnu masu ima 38,7 posto stanovnika, a debljinu 18,7 posto

Izneseni su i podaci da je u RH s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom 57,4 posto osoba starijih od 18 godina, od čega prekomjernu tjelesnu masu ima 38,7 posto stanovnika, a debljinu njih 18,7 posto. Prekomjernu tjelesnu masu i debljinu ima više muškaraca nego žena, i to 67,6 posto muškaraca prema 48,2 posto žena.

Debljinu ima 20,8 posto muškaraca i 16,8 posto žena. Dakle, problem imaju i muškarci i žene, ali statistički gledano, veći je problem kod muškaraca.

Muškarci normalnu tjelesnu težinu održavaju u prosjeku do 25. godine života, nakon čega raste udio muškaraca s prekomjernom težinom, dok žene normalnu tjelesnu težinu održavaju u prosjeku do 45. godine, kad se bilježi porast žena s debljinom.

Debelo 35 posto djece od 8 do 9 godina, njih 56 posto satima sjede pred TV-om ili računalom

Prema istraživanju "Europska inicijativa za praćenje debljine u djece, Hrvatska 2015./2016.", čak 34,9 posto djece u dobi od osam do devet godina ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu, što je poražavajuće s obzirom da je 2003. bilo 20,8 posto djece s indeksom tjelesne mase većim do 25 kg/m2. Dječaci su danas deblji od djevojčica, a najveći je postotak dječaka s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom u jadranskoj regiji, njih 42,2 posto.

Danas više od trećine djece ne sudjeluje u sportskim aktivnostima, a više od polovice, konkretno 56,1 posto, dva ili više sati dnevno provede gledajući televiziju ili koristeći elektroničke uređaje. Više od trećine djece jede brzu hranu ili grickalice jedan do tri dana u tjednu.

"Ako želimo prevenirati debljinu kod djece, važno je od najranije dobi raditi na usvajanju zdravih životnih navika, konzumirati raznovrsnu prehranu i redovito se baviti tjelesnom aktivnošću. S borbom protiv debljine potrebno je početi u što ranijoj dobi" istaknula je Sonja Njujić, predsjednica Udruge za prevenciju prekomjerne težine, koja je i zaslužna za obilježavanje Hrvatskog dana osviještenosti protiv debljine, piše N1.

hr Sat Mar 16 2019 14:23:14 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c8ce3c829111c26048b471e/80
Foto: Robert Pleško

Otvoren 5. FantaSTikon - konvencija fantastike, igre i znanstvene fantastike

U petak, 15. ožujka 2019. je na splitskom FESB-u otvoren 5. FantaSTikon, konvencija fantastike, igre i znanstvene fantastike. Program su otvorili izvršna direktorica Romana Jadrijević, umjetnički direktori Marko Mlinar, Tea Juretić i Toni Lozančić, programska koordinatorica Marijana Munitić i voditelj tehničke podrške Mateo Vuković.
Uz njih su prisutne pozdravili kozmonaut Sergej Zaljotin, Heroj Rusije koji je tu večer održao predavanje o svojim ekspedicijama na svemirske postaje MIR i ISS u gotovo punom amfiteatru FESB-a, profesor Zoran Živković koji će u subotu održati masterclass za pisce i predavanje o svojim radovima, Anna Starobinec, ruska spisateljica s mnoštvom nagrada iza sebe koja je pričala o svojim izdanjima, Ante Radonić, dugogodišnji voditelj planetarija Tehničkog muzeja u Zagrebu suradnik na legendarnoj radio-emisiji Andromeda, te naš najnagrađivaniji pisac na području fantastike i SF-a, Aleksandar Žiljak.

Uz njih su svoja predavanja održali Slobodan Bosanac koji je pričao o Hrvatskim satelitima i izazovima u svemiru, omiljeni profesor s FFST, Brian Willems, je predstavio svoju knjigu Shooting the Moon, od Bogdana Čurguza se moglo čuti kako izbjeći neugodnosti na cosplay natjecanjima, dok je Danijel Vuković otkrio nešto o životu Roberta Bartinija, Riječanina koji je radni vijek proveo gradeći avione u Rusiji.

Dodjeljen je i prvi FantaST, nagrada za najbolju priču u zbirci koju izdaje Udruga F&ST pod uredništvom Romane Jadrijević, Tee Juretić i Marijane Munitić, a osvojila ju je za priču Čekaj me Tatjana Luna Val kojoj je ovo prva objavljena priča i prva osvojena nagrada za literarno djelo.

FantaST je djelo splitskog kipara Milivoja Popovića. Subota je rezervirana za najopsežniji dio programa konvencije, a moći će se uz predavanja Sergeja Zaljotina, Zorana Živkovića, Anne Starobinec, Ante Radonića, Vladimira Safronova, Davorina Horaka, Luke Strižića, Zdeslava Benzona, Ivice Puljka, Dalibora Perkovića, Sandrina Požežanca, Željka Lipanovića, Tajane Štasni, Živka Kondića, Svjetlane Bilote i Elene Gabrić čuti više o kuhinji Rusije, Tatjana Piteša će pokazati kakose valja vuna, Lada Štefek će pomoći u izradi projektora sazviježđa, dok će svoje knjige predstaviti Aleksandar Žiljak, Maya Starling i Ed Barol.

Uz sve to u posebnoj prostoriji se može pronaći sve vezano uz Dungeons and Dragons RPG, na kraju dana se može pogledati ruski film Salyut-7, a veliko cosplay natjecanje će se održati u 16 sati.


hr Sat Mar 16 2019 12:54:27 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c88e01629111c26048b45ce/80
Foto: PIXABAY

Uskoro će osnovne škole imati cjelodnevnu nastavu od 9 do 16 sati?

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak najavila je da planira, uz potporu Svjetske banke, uvesti cjelodnevnu nastavu od 9 do 16 sati za sve osnovne škole u Hrvatskoj. Ministrica je to izjavila nakon sastanka s predstavnicima Svjetske banke, gdje se razgovaralo o planu suradnje za iduće petogodišnje razdoblje
'Izuzetno mi je drago da je obrazovanje u prvom planu i da u suradnji sa Svjetskom bankom radimo sljedeći veliki korak u obrazovnoj reformi. Znate da Hrvatska, nažalost, ne samo da zaostaje u načinu poučavanja, nego zaostaje i u broju sati. To je jedan od razloga zašto roditelji u Hrvatskoj moraju jako puno plaćati instrukcija ili jako puno raditi s djecom', kazala je ministrica Divjak nakon sastanka.

'Mi planirano cjelodnevnu nastavu u jednoj smjeni, od 9 do 16 sati, za sve osnovnoškolske ustanove u Hrvatskoj. U tom smislu imamo potporu Svjetske banke. Sigurna sam da će to bitno doprinijeti, nakon početne promjene paradigme u poučavanju, da naši učenici ne zaostaju za svojim europskim kolegama', dodala je Divjak.

Potvrdno je odgovorila na pitanje novinara znači li to da slijedi zajam Svjetske banke, piše tportal.hr

'Tako je, oni rade s nama. Mi smo već pripremili projekt i očekujemo da će kroz par mjeseci takav plan biti usvojen. Od iduće godine krećemo s pilot projektom cjelodnevne nastave u Hrvatskoj. U suradnji s europskim fondovima, plan je da sve škole prijeđu u jednu smjenu, da svi učenici budu u školi od 9 do 16 sati i roditelji više neće biti u obavezi ne samo plaćati instrukcije, nego i s njima doma raditi', najavila je ministrica.

No koliko je to uopće izvedivo bez gradnje novih škola?

'To je uključeno: proširivat će se postojeći kapaciteti. Dio programa je izgradnja, dogradnja, opremanje i restruktiriranje postojećih kapaciteta', otkrila je Divjak za tportal.hr


hr Wed Mar 13 2019 11:48:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .