Potresne ispovijesti iz KBC-a Split: Umirem od bolova, nigdje nikoga, ležim na stolu, dijete izlazi, povremeno neko dođe govoreći rano je…

Nakon što je u Hrvatskoj bolne ispovijesti u javnosti iznijelo više od nekoliko stotina žena, pokret “Prekinimo šutnju” svojim je djelovanjem krenuo i u susjednoj Bosni i Hercegovini, a nakon što smo jučer objavili veliki razgovor s predsjednicom udruge Roda, Danielom Drandić, danas donosimo nekoliko potresnih svjedočanstava iz splitskog KBC-a.

– U srpnju 2018. dobila sam spontani dok sam to jutro bila na kontroli kod svog ginekologa. Kolima Hitne uputio me je za KBC “Firule” Split na čišćenje i kiretažu jer sam bila u šesnaestom tjednu trudnoće. Na hitnom ginekološkom me dočekala asistentica koja je rekla da ona ništa ne zna te da čekam doktoricu! Stavljena sam u sobu s trudnom ženom i na moje pitanje što se čeka, zašto mi ne rade kiretažu dobijem odgovor da znam li ja što tražim!? Rekla sam da znam, ono što bi pola doktora iz istog tog KBC-a Split privatno za novce napravilo! Nisam tražila abortus zdrave trudnoće već uklanjanje onoga što je tijelo samo odbacilo. Nakon skoro 48 sati kiretaža je napravljena, u gluho doba noći, nakon što sam poslijepodne prethodnog dana dobila temperaturu! Iduća tri dana provodim u krevetu u boli od kiretaže rađene “na živo”! Posljedice su ogroman stres, strah od trudnoće i ne željenje djece nikad u životu, a imam (samo) 23 godine.

– Dr. Karelović mi je u KBC-u Split radio biopsiju vrata grlića maternice na živo dok je u pozadini pojačano svirala nekakva klasična glazba. Na moju bol je rekao: “Hoćete li iskočiti kroz prozor?“ Dva puta sam rodila, ali s tom boli ništa se ne može usporediti!

– Deset sati dripa (bez da me itko išta pitao), pokušaji tiskanja punih pet sati, naskakanje na stomak s posljedicama (beba se rodila s ogromnih kefalhematomom zbog, pedijatričine riječi, nasilnog poroda), šivana 45 minuta, bez ikakve anestezije s 19 šavova unutra, a 14 vani. Nikad više ne želim imati djecu samo radi ovakvih trauma.

– 2013. godine. Uvaženi gospodin Karelović. 7 sati ujutro. Gospodin dežurni. Kaže mi da idemo, danas ćete roditi silom ili milom. Dva gela. Nasilno puknuće vodenjaka. Drip na najjače. Skakanje po stomaku jer se dijete nije htjelo spustiti. Dva sata tiskanja. Puknuće grlića maternice. Ozljeda kateterom. Šivanje na živo by stažist. Krivo zašiven grlić maternice. 15 sati poroda, traume, u pozi razapetog Isusa. Jedna ruka drip, druga tlakomjer, CTG na stomaku.

– Prvi porod, 22. godine. Kasno u noć. Bez ijednog doktora. Skroz otvorena se skoro porodila sama. Ležim na stolu, dijete izlazi, povremeno neko prođe i svrati govoreći rano je, ne tiskaj. Umirem od bolova, a nigdje nikoga. Sestre zovu doktora, a njega nema, hej! Žena rađa sama, nema nikoga. Napokon se pojavi i kaže kako je to to, još malo. Toliko sam bila izmučena da sam skoro pala u nesvijest. Napokon sam rodila, dotični “doktor” je samo odšetao, bahato odgovorio: “Eto vidiš, nije bilo teško” (Nije? Skakanje po trbuhu, vrijeđanje, vikanje) samo mi je žao što nisam podigla tužbu! Sramota! Toliko ružno iskustvo za jedan poseban dan svake žene i majke. Trauma i grč u želudcu. Da nadodam – šivanje na živo jer to se ništa ne osjeća dok je “toplo”… Kako ići na drugo dijete, kako imati povjerenje, a ne strah?

POSLJEDNJE DODANO: