Iako se na prvi trening upisao
zajedno s bivšim kapetanom Hajduka Vlatkom Đolongom, od njegove nogometne
karijere ipak na kraju nije bilo ništa, ne zbog nedostatka talenta već zbog
ljubav i- prema glazbi. Tiho Orlić kao tek punoljetni momak postaje dio
Thompsonovog tima te od tada do danas je sve ostalo povijest.
Nakon dugog
nagovaranja prijatelja, glazbenika i diskografa Tiho se odlučuje posvetiti
vlastitoj karijeri, ali ovaj put za ozbiljno i bez autorskih pauza. Stoga
singlovi se redaju, broj obožavatelja povećaja, album se planira…
Iako su Vas od samih
početaka vezali uz Thompsona, svaki Vaš samostalni izlet je uvijek izazivao
pozitivne reakcije publike. Pjesme “Daleko je” , “Opasno je ljubiti”, “Ostani” i “Stari se” i danas su rado slušane i svirane na svim događanjima…
– Moja glazbena priča
je po mnogočemu specifična, tako i ta činjenica da sam davno već imao jako
uspješne pjesme koje su duboko zaživjele među publikom, a tada ipak nisam
nastavio graditi svoju karijeru u tom pravcu. Zapravo nikad nisam ni gradio
karijeru, niti ganjao uspjeh, nego mi je bio cilj baviti se glazbom radi samog
sebe, zato što to volim, a strašno me zanimalo da zaokružim glazbeno znanje u
potpunosti kako u produkcijskom, aranžerskom, organizacijskom i svakom drugom
smislu.
Hit pjesme ne znače da uopće išta razumijete oko glazbe, takve stvari
imaju svoje tržišne zakonitosti i nije me to veselilo na takav način, a kroz suradnju
s Thompsonom sam dobio u ruke bolid formule 1 i to na način da ga dizajniram po
svom ukusu, što se i vidjelo i čulo u zadnjih nekoliko albuma i turneja i sve
one velike produkcije, stadione i sam zvuk benda i koreografije u cijelosti. Tu
nisam imao limite, jer je njegova biografija dopuštala da radim glazbu kakvu
slušam doma, neovisno o ukusu šire publike. Ali ovako s odmakom, ipak mi je
jako drago da su pjesme s mog prvog albuma ostale i preživjele, znači da su
dobre, nema dileme.
Pjesma “Neraskidivo” mjesecima je pri samom vrhu svih top ljestvica, mislite li da je vrijeme da
ovoga puta idete za ozbiljno?
– Sad sam potpuno
fokusiran na sebe i više nema nazad. Vrlo ozbiljno sam pristupio svemu i mogu
vam reći da uživam, bez obzira što moram skoro pa sve iz nule postaviti i
pokrenuti. Složio sam kompletan novi tim ljudi i imam jasne ideje kud to sve
mora ići, samo će trebati vremena dok se to sve iskristalizira. “Neraskidivo” je
samo početak svega i glazba će mi ići u mnogim pravcima, jer ne namještam stvari,
nego radim kako se osjećam u datom trenutku.
Iza sebe imam vojsku
fanova, koji su bili uz mene sve ovo
vrijeme, znaju me u dušu i vole sa mnom podijeliti emocije, pa me posebno raduje
uspjeh pjesme “Neraskidivo” jer vidim da su
mnogi ljudi jako sretni što sam opet aktivan i od svuda dolaze samo
pozitivne reakcije i podrška. Za ovaj ponovni start dosta je zaslužna i moja diskografska kuća Croatia Records jer
su me oni doslovno nagovarali da napravim restart, s obzirom na to da znaju da
nisam od onih što su uvijek gladni, pa se trpaju svuda, a i pomalo sam lijen
kad moram sebi raditi nešto.
U kojem pravcu
zamišljate svoju samostalnu karijeru i koliko se to kosi s Vašim trenutnim
radom u Thompsonovom timu ?
– Trebat će vremena i
materijala kroz duži period da bi predstavio sve što zamišljam, a to će se
najviše vidjeti na koncertima gdje ću uvesti neke promjene pomalo neuobičajene
za ove prostore, ali mislim da naša publika to zaslužuje. Sve se pretvorilo u
neku vrstu zabave, kao na svadbama,
publika je okrenuta leđima izvođačima i piju piće dok se ovaj znoji na
bini. To kod mene ne ide. Koncertni sam
izvođač i tako će sve izgledati i zvučati, a i moja publika to zna i zajedno
ćemo uživati u razmjeni emocija i
energije.
Što se tiče
Thompsona, tu sam već 18 godina, pola života, i mislim da sam dao i više od
maksimuma u svakom smislu. On i ja se jako dobro poznajemo i veselimo se
zajedno kad nešto dobro napravimo, tako da je i on jako sretan što mi sve dobro
ide i da sam se konačno pokrenuo opet. Nisam tip koji voli sjediti na dvije
stolice, tako da ne znam koliko ću još sudjelovati na njegovim koncertima, ali
ću zasigurno biti tu u studijskom smislu i bilo kakvom drugom, jer je to i moj
projekt, moj glazbeni izričaj u aranžmanima, produkciji i svemu. Mogu reći da
će i on opet sudjelovati na mom albumu,
vjerojatno kao autor jedne ili dvije pjesme, tako da ćemo samo raširiti
djelovanje, kako on, tako i ja.
Koliko Vam je teško
bilo okupiti kvalitetan bend, odnosno naći skupinu istomišljenika koji su
spremni na jedan sasvim drukčiji pristup glazbi i nastupima?
Pa u današnje
vrijeme je to jako teško jer je svima egzistencija na prvome mjestu, onda su
svi već angažirani po svadbenim bendovima i tome slično. Ja tražim pozitivne “luđake” koji od života i glazbe traže
nešto drugo, koji se ne boje živjeti ovu avanturu i koji su spremni saznati
svoje limite.
Spomenimo Vaš razvoj,
neprestano učenje, putovanja…
Nisam išao nigdje na
konkretnu edukaciju, ali sam kroz glazbena sponzorstva, kao što je tvrtka
Dunlop iz San Francisca koja mi je dostavljala specijalne žice za bass i ostale
potrepštine, bio pozivan na najveća
glazbena okupljanja u svijetu kao što je NAMM show u Anaheimu, pored Los
Angelesa, gdje se jednom godišnje okupljaju svi koji nešto znače u glazbenoj
industriji i tu predstavljaju nove proizvode tehničke opreme.
Tu se nekoliko
dana družite sa svim najpoznatijim
glazbenicima i ostalim ljudima iz glazbenog svijeta, pa sam tako i
ostvario par suradnji gdje sam snimao svoj materijal na engleskom jeziku koji
nisam stigao još dovršiti, a na bubnju mi je gost bio jedan Jeff Campitelli iz
Joe Satriani benda. Obišao sam dosta studija i razmjenjivao razna iskustva,
a moj prijatelj i domaćin je bio Elvis
Katić, naš poznati bubnjar koji godinama tamo živi i gradi uspješnu glazbeno
poslovnu karijeru i jako je cijenjen u njihovim krugovima.
Nadalje, dosta sam
bio i po Finskoj sa svojim prijateljima iz svjetski poznate grupe Nightwish
koji su mi otvorili neke nove horizonte, a pogled na tu zemlju koja je opet posebna po mnogočemu jer i oni
rade nešto slično za europske okvire glazbene industrije, gdje i sama država
raznim poticajima pomaže rock kulturu. Tako da su mi sva ta iskustva još razna
druga dobro došla da spoznam neke stvari i neutraliziram ego i sve gluparije
kojima se ovdje naši glazbenici bave i troše energiju na prepucavanja. Jednostavno naučiš uživati u tome što radiš i
sve dobije smisao.
Jeste razmišljali o
suradnji s nekim inozemnim glazbenicima?
– Meni su sva vrata
otvorena za to, ali da bi to ozbiljno radili morate okrenuti život naglavačke i
otići odavde, inače nema smisla ništa u tom pravcu.
Što Vas drži? Imam
informaciju da ste zaista i dobili konkretnu ponudu da svoju samostalnu
karijeru gradite izvan granica Hrvatske. Je li za ostanak presudio dugogodišnji
rad s Thompsonom koji je zasigurno zahvaljujući
i Vama postigao to što je danas ili nešto treće?
– Kao što sam rekao,
da bi se ozbiljno tome posvetili morate odseliti odavde i zaboraviti dosadašnji
način života. Meni je uvijek odgovarao američki način razmišljanja i život kao
takav, tamo slobodno dišem i puno je lakše biti svoj. S druge strane, neke
stvari se mogu napraviti i ovdje jer je tehnologija napredovala, ali bez
fizičke prisutnosti na svakodnevnoj bazi to nema smisla na dugoročno.
Ipak,
mislim da ću nešto morati napraviti zbog sebe jer se radi o europskom tržištu
te znam da imam jako kvalitetan materijal na engleskom jeziku i tu se osjećam
kao na svom terenu. Dobio sam i neke konkretne upite koji bi se mogli
realizirati, ali bitno mi je samo da ne želim da sve to skupa remeti previše
moj privatan život i tempo kod kuće koji mi je izuzetno važan, tako da ću se u
dogledno vrijeme polako o upustiti i u to.
Odajete dojam
samozatajne osobe koja živi u nekom svom svijetu, kako provodite svoje slobodno
vrijeme, imate li neki hobi?
– Pa ne znam koliko sam samozatajan, ali to
mnogi kažu jer valjda ako ne tračaš
okolo i hvališ se svim i svačim, valjda si onda čudan lik za naše prilike. (smijeh)
Kroz ovaj intervju sam vam otkrio neke male djeliće nečega što sam doživio i
kako gledam na život, ali imam materijala za cijelu knjigu. Uvijek sam
mišljenja kako nitko i ništa drugo ne smije biti razlog vaše sreće nego upravo vi sami sebi i stvari koje radite radi talenta
koji vam je dan.
Svrha svega nije uspjeh i novac, nego bavljenje nečim zašto si
stvoren da bi doznao uopće tko si. Ostalo su sve stimulansi koji se potroše i
ostane rupa, besmisao totalni… Što se tiče slobodnog vremena, ne znam što bi
to u mom slučaju bilo s obzirom na to da u životu ne radim ništa što ne volim.
Sve gledam kao nekakvu nadogradnju sebe pa pratim dosta toga što se može
nazvati općom kulturom, zapravo sve ono što se može naći na Dicovery Channelu,
National Geographicu i Historyju. Kada me nešto zainteresira onda volim ući
dublje u tematiku i saznati što više i detaljnije.
Iz pouzdanih izvora
sam čula da ste nekada bili velika nogometna nada, kako je ljubav prema glazbi
pobijedila kopačke i loptu ?
– Pa i nisam nešto
dugo trenirao, ali to je bila faza još iz osnovne škole kad smo se bivši
kapetan Hajduka Vlatko Đolonga i ja zajedno odlučili okušati u tome jer smo
stvarno dobro obojica igrali i nije nam nedostajalo ni talenta. On je ostao
uporan, ja na kraju nisam, ali sam i dalje veliki nogometni fan i pratim sve
živo i neživo što se tiče nogometa. Nakon tog izleta se sve nastavilo gdje je stalo u glazbi i danas
sam tu gdje jesam, mogu onda reći da je glazba ipak pobijedila.
Koja su Vaša predviđanja na Svjetskom nogometnom prvenstvu kao nekog tko
se ipak razumije u najvažniju sporednu stvar na svijetu?
– Što se tiče “vatrenih”, tu se nikada ne zna. Sposobni smo dobiti i izgubiti od svakoga,
standardni naš mentalitet. Nezahvalno je predviđati turnirska natjecanja,
svašta je moguće. Moj favorit je Španjolska i ako oni ne osvoje bit će mi
veliko iznenađenje jer imaju kadar za skoro tri ekipe koje bi bile podjednako
kvalitetne. Volio bi hi da Argentina napravi nešto, a Brazil je domaćin, tako
da tko zna kako će se kockice posložiti.
Autor ste svih svojih
pjesama za koje kažete da su autobiografske. Moram priznati da su tekstovi
poprilično jasni te se može zaključiti da Vas bolni prekidi s voljenom osobom
itekako inspiriraju. Postoji li mogućnost da do kraja albuma čujemo i neku
pjesmu s pozitivnim završetkom?
– Vjerojatno će biti
pozitivnijih tema kad naiđem na neku hrabru osobu koja se ne boji života.
Pa nisu sve tužne i
crne, evo pjesma “Takva je ljubav prava” pruža optimizam u ovom pomalo
nakaradnom svijetu i govori o tome da treba bit ustrajan i ne pokleknuti. Ja
ljubavne pjesme i ne gledam samo kao tipično cmizdrenje, nego kroz to se može
vidjet kako funkcionira ljudska psiha općenito, jer stalno svi mislimo kako bi
netko nešto trebao učiniti za nas, vratit uloženo, ali to onda nije ljubav nego biznis.
Ljubav je bezuvjetna, ne treba
vam ništa od nikog. Ja glazbu jednako volim i kad sviram u garaži i kad sam na
stadionu, tako vam je i s ljudima.
Koliko je onda rok da
saznamo ima li barem jedna ljubavna priča sretan kraj, odnosno kada će album
ugledati svjetlo dana?
– Meni je draža dramatika, zanimljivije mi je, a
albumi danas nisu više toliko važni kao proizvod. Trenutno idem singl po singl
pa ću vidjeti do kuda ću doći, ali nekako mislim da bi krajem godine bilo
realno da sve stavim na CD i da izdamo to, ali odmah nastavljam dalje jer želim
imati što više materijala da bih mogao dobro sastaviti repertoar za koncertne
nastupe.