- Nije mi bilo jasno što se događa, ubacio sam sto kuna u nagradnu igru i odjednom mi je na ekranu stajalo „Jackpot“. Tresao sam se od sreće – rekao je Boško Poljak iz malenog mjesta Glavice pokraj Sinja nakon što ga je krajem proteklog tjedna doslovce „okupala“ sreća u jednoj nagradnoj igri u kojoj je osvojio 300 tisuća kuna.

„Moje srce mi je reklo što da učinim“...

Većinu svog dobivenog iznosa Boško je podijelio svojim najmilijima, ali je 50 tisuća kuna namijenio i za petoro djece sa šireg područja Cetinskog kraja čije je djetinjstvo učinio, na svoj način, barem malo sretnijim. Iznos od 10 tisuća kuna tako je Boško udijelio Josipu Batarelu iz Lučana, Luki Matića iz Čitluka, Luciji Barać iz Jasenska, Josipu Žuri iz Košuta te obitelj Done Jerkan iz Hrvaca.

U ovoj humanitarnoj akciji u prvom planu vodilo ga je srce, kaže Boško od milja zvan Bože: 

- Iako sam ostavio 170 tisuća kuna za obnovu kuće, a dosta sam potrošio i na tehničke uređaje za sebe i obitelj moje srce je reklo kako treba pomoći i mojim malenim Cetinjanima koji se bore s teškom bolešću i čije djetinjstvo nije nimalo lako pa sam se tako odlučio na ovaj potez – govori Bože.

Težak život imao je Boško, a visio mu je "o koncu“ i u Domovinskom ratu

Prepoznao je Boško potrebe mladih, bolesnih Cetinjana i želio da njihov život ne bude sličan njegovom koji je prošao „drvlje i kamenje“, a pogotovo za vrijeme Domovinskog rata u kojem je jedva izvukao živu glavu:

- Kada sam se vozio u autobusu iz Sinja za Bajagić slučajno sam zaspao i izašao sam gdje nisam znao kuda ću krenuti pa su me uhvatili pripadnici UNPROFOR-a i predali srpskoj vojsci koja me je mučila i tukla. 105 dana proveo sam u zatvoru – emotivno priča Poljak.

Srpske postrojbe razmijenili su ga tek kada su donijeli njegov zdravstveni karton i ustvrdili da mora piti lijekove te da im ne predstavlja nikakvu opasnost iako je u nekoliko navrata pokušavao to i dokazati pa čak i suicidom prerezivanja vena.

U mjestu Glavice Boško živi s majkom i bratom Joškom dok drugi brat Mario ima četvero djece koja su posebno prirasla srcu ovom 46-godišnjem humanitarcu pa je tako jedna od njih, malena Lana svog Boška već predodredila da joj bude kum na krizmi.

Čitava Cetinska krajina bruji o velikom humanom djelu ovog Glavičanina pa su sve društvene mreže tako obasute komentarima hvale i podrške Bošku Poljaku, velikom humanitarcu koji je u svojoj sreći najviše mislio usrećiti druge.

Svaka čast Boško. Kapa do poda!

Splitsko- makarski nadbiskup, mons. Marin Barišić je, danas, na blagdan Uskrsa, predvodio euharistrijsko slavlje u crkvi Sv. Dujma.

- Za ulazak u otajstvenost uskrsnuća potrebno je udivljenje, poniznost, iskrenost, kontemplacija, govor tišine, milosni dar i hod vjere. Potrebno je sići s prijestolja svoga ega na razinu učenika, prihvatiti istinu da smo stvorenje kojem je potrebno obraćenje i spasenje. - rekao je u svojoj propovijedi nadbiskup.

Naglasio je kako je događaj uskrsnuća djelo Božje ljubavi.

- Događaj uskrsnuća je temeljno i nezamjenjivo djelo Božje ljubavi. Naime, daje se odgovor na životno pitanja, a tiče se svih ljudi i povijesti spasenja čitavog svijeta. Nikada ne treba zaboraviti na Kristovo uskrsnuće. Treba dati mjesta i vremena Bogu u našem životu. - rekao je.

"Bez nedjelje ne možemo biti cjeloviti ljudi"

Također, istaknuo je važnost neradne nedjelje.

- Bez nedjelje ne možemo biti cjeloviti ljudi, biti obitelj. Nedjelja spašava naše ljudsko i božansko dostojanstvo, dostojanstvo braće i sestara, sinova i kćeriju Božjih. 

Neradna i slavljenička nedjelja nije ni protiv koga, već je zajednički spasonosni poklik svih sindikata, radnika, udruga, vjernika, građana, drugih vjera i svjetonazora, majki, žena, muževa, djece, obitelji. Doista ne možemo bez nedjelje Uskrsa. - kazao je mnoštvu vjernika.

Svečani Exultet otpjevao župnik i kanonik katedrale svetog Jakova don Krešimir Mateša. Za vrijeme Bdijenja pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem maestro prof. Jelene Mikulandre uz orguljašku pratnju Nikole Lovrića Caparina. Šestero odraslih katekumena primilo je sakarament krštenja, a svetu krizmu primilo je devet već krštenih vjernika.

Nepopravljivost čovjeka Bog je odlučio zauvijek izliječiti, izbaviti ga od njegove sklonosti na zlo, sumnju, od njegove navezanosti na ono što vidi i može opipati. Sam je postao čovjekom, trpio na križu, umro – sišao među mrtve – da bi zauvijek pobijedio i zadnji čovjekov strah pred smrću. - poručio je u homiliji biskup Rogić.

Kristovim uskrsnućem Bog nam je podario neuništivu nadu i čežnju vječnog života. Otvorio nam vrata obećane zemlje – ne više plodnih polja kao Izraelcima, nego vječne sreće u Kraljevstvu nebeskom. To kraljevstvo nebesko gradimo već sada, ovdje na zemlji među nama: svakim plemenitim činom, svakim poštenim poslom, svakom strpljivo podnesenom žrtvom, svakim dobrim djelom učinjenim iz ljubavi prema bližnjemu, nasljedujući Krista u istinskoj ljubavi prema bogu i jednih za druge. Ono već tada raste među nama snagom Kristova uskrsnuća, snagom vjere u Božju pobjedu dobra, snagom predanja našeg života u Božje ruke. Ono na koncu dolazi kao konačno ispunjenje svih naših nada, svih naših želja. Kao nagrada za sve naše pravedne napore i žrtve. - poručio je biskup Rogić.

Česti su simboli pilići i zečevi, a i brojne slastice.

I u hrvatskoj je uskrsnoj tradiciji bojenje jaja, odnosno pisanica. Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, koristile su se boje koje se mogu naći u prirodi – ljuska crvenog luka, cikla, razne bobice, špinat, kopriva, a danas je ta tradicija sve rjeđa. Posebna je tehnika ukrašavanja pisanica, osim šaranja voskom i ukrašavanja biljkama, bilo i ukrašavanje slamom. Jaja bi se omatala slamkama da se dobiju razni oblici ili bi se slamke razrezale i lijepile na jaja tvoreći raznolike ukrase, piše narod.hr

Pisanice su simbol života, ali i tradicionalan dar, posebno među zaljubljenima, pa u Međugorju postoji izreka „ovo se jaje za poljubac daje“. Djevojke bi u Podravini pisanice koje su dobile na dar ponosno stavljale na prozore, dok bi u Dubrovniku djevojke zaručnicima darivale jaja, a budućoj svekrvi ispekle bi pletenicu od tijesta.

U nekim krajevima Hrvatske postoji običaj umivanja laticama cvijeća, najčešće ljubice, negdje na Cvjetnicu, a negdje na Veliku subotu. U sjeverozapadnoj se Hrvatskoj na Veliku subotu prije bdijenja često pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. Vatru ispred crkava pripremaju vjernici, a pale je kresanjem kamena o kamen. Kad se vatra zapali, vjernici potpaljuju komade drveta i na taj način prenose blagoslovljenu vatru kućama.

Jedan od vrlo starih običaja uz more je običaj izrade klepetaljki i čegrtaljki, najrašireniji u središnjoj Dalmaciji i Konavlima. Naprave se razlikuju od kraja do kraja, a na otoku Krku izgledaju ovako: na kraj oko 30 cm duge drvene daske širine police za knjige privezuju se metalne pločice koje, viseći o rubu, podizanjem i spuštanjem klepetaljke proizvode jak zvuk. U drugim su krajevima klepetaljke izrađivali tako da bi na kraj drvene daske montirali mali kotač koji je bio povezan s metalnim zupcima i udaraljkama koje bi se prilikom vožnje vrtjele i klepetale.

Na Uskrs svi prvo moraju blagovati blagoslovljenu hranu. U različitim krajevima Hrvatske postoji običaj „borbe jajima”, jaja se udaraju jedno o drugo, a vlasnik jedinog jajeta koje na kraju natjecanja nije razbijeno je pobjednik. Uskrsni ručak je obilan. U sjevernoj Hrvatskoj jede se kokoš ili purica, a južnije od Karlovca janjetina. Na moru se poslužuje i najbolja bijela riba. Prilog je uvijek obilan, a tu su još i mladi luk i hren.

Neke druge zemlje svijeta imaju svoje jedinstvene običaje koji su nama manje poznati ili možda čak i čudni.

U Sjevernoj Americi najpoznatiji je običaj lova na pisanice. Roditelji i rodbina skriju pisanice po kući i dvorištu, a djeca ih traže, vjerujući da ih je preko noći skrio uskrsni zec. Ujutro na Uskrs odlaze na misu, a održavaju se i uskrsne parade.

U istočnom dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdenburga dječaci se simbolički izudaraju da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. Taj je običaj bio čest i u Škotskoj gdje postoji izreka „istučen kao na Uskrs” koja znači da je za neki prijestup dobivena preblaga kazna.

Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotane u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć, a općenito kod Skandinavaca treba spomenuti i neobičan običaj gledanja kriminalističkih filmova i čitanja romana istog žanra za vrijeme uskrsnih blagdana. U Finskoj i Švedskoj djeca ukrašavaju grančice cice-mace pa ih, hodajući od vrata do vrata obučena kao vještice, mijenjaju za slatkiše. Taj je ritual mješavina različitih običaja.

U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu se brašno, sol, kvasac i pisanice stavljaju na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.

U Španjolskoj splavi plutaju s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske priče o Kristovu uskrsnuću, a česte su povorke i gozbe. U Meksiku se gotovo nigdje ne mogu pronaći pisanice, pilići ni zečevi jer ne žele dopustiti da strani običaji zasjene njihove tradicionalne. Cijela nacija je na praznicima tijekom čitavog Velikog tjedna.

U zemljama Beneluxa na Veliki petak sva zvona utihnu jer, kako tradicija kaže, „odlaze u Rim”. Grci, posebno na otoku Krfu, njeguju jedan od najneobičnijih uskrsnih običaja. Naime, na Veliku subotu, kao izraz ljutnje zbog Judine izdaje, bacaju posuđe kroz prozor!

Francuzi u gradu Hauxu (uz granicu sa Španjolskom) svake godine na Uskrsni ponedjeljak razbiju oko 4500 jaja za divovski omlet koji se potom servira na tisuću tanjura. Svi koji žele sudjelovati u ovoj zanimljivoj tradiciji, u vrijeme ručka moraju donijeti nekoliko jaja na glavni gradski trg. Svakako je zanimljiv i običaj Čeha, Slovaka i Mađara da na Uskrsni ponedjeljak simbolično bičuju svoje žene šibama koje ukrase raznim vrpcama, a sve kako bi u idućoj godini očuvale ljepotu i zdravlje!

U Poljskoj tradicija kaže da muškarac ne smije sudjelovati u pripremi uskrsnog kruha jer će mu posijedjeti brkovi, a tijesto neće uspjeti, pa su Poljaci oslobođeni toga posla, tvrdi narod.hr. U nekim dijelovima Njemačke naglašava se pobjeda proljeća nad zimom i to paljenjem uskrsne vatre od iskorištenog božićnog drvca.

Iako se običaji, kako vidimo, dosta razlikuju ne samo po svijetu nego i po različitim dijelovima naše domovine, ipak je nešto svima zajedničko, a to je uskrsli Isus koji donosi mir i radost života.