- Nije mi bilo jasno što se događa, ubacio sam sto kuna u nagradnu igru i odjednom mi je na ekranu stajalo „Jackpot“. Tresao sam se od sreće – rekao je Boško Poljak iz malenog mjesta Glavice pokraj Sinja nakon što ga je krajem proteklog tjedna doslovce „okupala“ sreća u jednoj nagradnoj igri u kojoj je osvojio 300 tisuća kuna.
„Moje srce mi je reklo što da učinim“...
Većinu svog dobivenog iznosa Boško je podijelio svojim najmilijima, ali je 50 tisuća kuna namijenio i za petoro djece sa šireg područja Cetinskog kraja čije je djetinjstvo učinio, na svoj način, barem malo sretnijim. Iznos od 10 tisuća kuna tako je Boško udijelio Josipu Batarelu iz Lučana, Luki Matića iz Čitluka, Luciji Barać iz Jasenska, Josipu Žuri iz Košuta te obitelj Done Jerkan iz Hrvaca.
U ovoj humanitarnoj akciji u prvom planu vodilo ga je srce, kaže Boško od milja zvan Bože:
- Iako sam ostavio 170 tisuća kuna za obnovu kuće, a dosta sam potrošio i na tehničke uređaje za sebe i obitelj moje srce je reklo kako treba pomoći i mojim malenim Cetinjanima koji se bore s teškom bolešću i čije djetinjstvo nije nimalo lako pa sam se tako odlučio na ovaj potez – govori Bože.
Težak život imao je Boško, a visio mu je "o koncu“ i u Domovinskom ratu
Prepoznao je Boško potrebe mladih, bolesnih Cetinjana i želio da njihov život ne bude sličan njegovom koji je prošao „drvlje i kamenje“, a pogotovo za vrijeme Domovinskog rata u kojem je jedva izvukao živu glavu:
- Kada sam se vozio u autobusu iz Sinja za Bajagić slučajno sam zaspao i izašao sam gdje nisam znao kuda ću krenuti pa su me uhvatili pripadnici UNPROFOR-a i predali srpskoj vojsci koja me je mučila i tukla. 105 dana proveo sam u zatvoru – emotivno priča Poljak.
Srpske postrojbe razmijenili su ga tek kada su donijeli njegov zdravstveni karton i ustvrdili da mora piti lijekove te da im ne predstavlja nikakvu opasnost iako je u nekoliko navrata pokušavao to i dokazati pa čak i suicidom prerezivanja vena.
U mjestu Glavice Boško živi s majkom i bratom Joškom dok drugi brat Mario ima četvero djece koja su posebno prirasla srcu ovom 46-godišnjem humanitarcu pa je tako jedna od njih, malena Lana svog Boška već predodredila da joj bude kum na krizmi.
Čitava Cetinska krajina bruji o velikom humanom djelu ovog Glavičanina pa su sve društvene mreže tako obasute komentarima hvale i podrške Bošku Poljaku, velikom humanitarcu koji je u svojoj sreći najviše mislio usrećiti druge.
Svaka čast Boško. Kapa do poda!