Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5bf2aa350e4938711c8b457d/80

Neistražena prošlost: Tajanstveni hram u Posuškom Gracu?!

Vodič kroz priču je neovisni istraživač Mate Puljak koji nam je za potrebe teme dao pristup i vlastitoj istraživačkim zabilješkama o ovoj temi

Nastavljamo s predočavanjem znanih ili manje znanih tema iz prošlosti, koje sve više privlače pozornost javnosti. Jedna od takvih tema je postojanje “Tajanstvenog hrama “ u Posuškom Gracu, pograničnom podruju Hrvatske i BiH, koje je nekad pripadalo jedinstvenom teritorijalnom uređenju. Vodič kroz priču je neovisni istraživač Mate Puljak koji nam je za potrebe teme dao pristup i vlastitoj istraživačkim zabilješkama o ovoj temi.

 Tko može otkriti tajnu "Grada na Gracu" pokraj Posušja?  Taj jedinstveni monumentalni graditeljski poduhvat danas stoji zaboravljen.Ono što povjesničari ne znaju objasniti uvijek gurnu pod tepih. Je li to vojna utvrda, kapitolij, svetište, forum..? Nitko ne zna, ali znaju da ga je sagradio Rim!Službeno se i dalje vodi kao utvrda. Narodna predanja ga maglovito vežu s velikim ilirskim vojskovođom Batonom, no ne potvrđuju kako. Postavlja se pitanje zašto se u novije vrijeme nitko ne bavi tim zdanjem?

Kompleks "Grada na Gracu", koji krije temelje velikog hrama s ostalim pratećim objektima,  mogao bi biti samo nagovještaj mnogo starije priče koja je naknadno pretvorena u memorijalni centar ili svetište. Istraživač Mate Puljak smatra da je svetište podignuto na starijem grčko- ilirskom hramu i na iznimno važnom, vjerojatno svetom, mjestu za Ilire.

"Grad" je javnosti otkrio Franjo Fiala 1892. O njemu je pisao 1893. i 1895. Smatrao je da se radi o kapitoliju nekakvog naselja, municipija ili kolonije. Nije mogao dokazati svoje tvrdnje zbog stupnja devastiranosti građevine na vršnom platou. Osim toga, sustavna arheološka istraživanja u podnožju i okolici, u to vrijeme, nisu provedena. Stanje se zadnjih sto godina nije promjenilo i lokalitet je prekrila, i u znatnoj mjeri uništila, svakojaka vegetacija.

Na Gradu se našlo oko 20 rimskih natpisa. Spominju careve i političku elitu što je oprečno tematici jednog kapitolija. Puljak smatra da je ključ dešifriranja upravo u najstarijem(Lepidovom) natpisu. Marko Emilije Lepid bio je vojskovođa u vrijeme Batonova ustanka.Uz njega su nađeni natpisi s imenom cara Marka Aurelija, carice Faustine i sina im Komoda, te cara Klaudija. Fiala je pronašao i razne ukrasne ulomke tipa kanelirane stupove, korintske kapitele,složene baze, ukrašene vijence kao i druge arheološke artefakte.Pretpostavlja se da je riječ o ostacima hrama koji je podignut Marku Aureliju 183. godine, ali to su samo pretpostavke pošto je Aurelije vrlo lako mogao napisati svoje ime na stariji hram, što vjerojatno i jest napravio. S obzirom na raspon između njega i Marka Lepida (oko 9.), te napose Klaudija (iza 51.), Puljak zaključuje da bi se moglo raditi i o memorijalnom kompleksu koji je, nešto kasnije, reprezentirao moć jedne rimske političke linije. Puljak navodi da postoji mogućnost kako jedna linija vladara financira održavanje građevine i tako obilježava sjećanje na nekakav trijumf ili zauzimanje izrazito važne neprijateljske pozicije, možda i duhovnog centra.

"Hram je već stajao na Gracu. To je jasno kao dan. Trijumfom Rimljana nakon 9. godine, doživio je preinake u rimskom stilu, možda tek terase i dodatna ukrašavanja, natpise i sl. Ukoliko gradnjom ne odaju respekt važnosti mjesta, onda koriste stariji romanizirani tj. izvorno "nerimski" kompleks da iskažuisti. MJESTO JE, DAKLE, BITNO! SAMA LOKACIJA JE VEĆI MISTERIJ NEGO GRAĐEVINA KOJA JE STAJALA NA NJOJ! Kao takva, nije morala biti niti forum, niti kapitolij nekakvog naselja. Mogla je egzistirati sama za sebe, a onda je sve išlo lančano; stvaranje objekata, a zatim i naselja u podnožju."- naglasio je u razgovoru Puljak.

U skladu s pozicijom na samom raskrižju trgovačkih i vojnih puteva, u podnožju su se mogli sagraditi stambeni objekti s raznim sadržajima. Ostaci naselja još nisu pronađeni,a gdje se nalaze vidjeti ćemo u Puljkovu novom uratku u kojem dodatno naglašava kako se u Fialinim bilješkama zamjećuju dvije zanimljivosti;na Gradac je dopremljen korčulanski kamen i ulomci reljefa glavnog hrama su helenističkog, a ne rimskog stila.

Slične terasaste koncepte gradnje imamo u okolici Rima, no ništa što bi uistinu bilo identično ovoj građevini. Sasvim je jasno da Rim nije baštinik terasastih spomenika ove vrste. Puljak smatra da su mnogi tzv. rimski spomenici ustvari stariji od Rima, te da Rim nikada nije nadmašio Grčku, prvenstveno zato jer je i Grčka nasljedila većinu onog što danas zovu grčkim spomenicima.

Bio bi pravi znanstveni rad potruditi se pronaći gdje su ostaci starog hrama sa svim tim ukrasima i stupovima. Kako je sve to nestalo i u što je kasnije ugrađeno? Ako znamo da se radi o korčulanskom kamenu, ne bi trebalobiti većih problema u potrazi.

Obilaskom Grada na Gracu, Puljak nije stekao dojam da se radi o nečemu što je iz temelja sagradio Rim.

Najstariji natpis upućuje na svršetak Batonova ustanka kao razdoblja   ilirskog ili grčkog hrama. Nekoliko mještana mu je reklo da se u okolici čuva narodna predaja kako obližnje naselje Batina nosi ime po ilirskom vojskovođi Batonu koji je tu rođen. Otkriva li upravo ta usmena narodna predaja tajnu Graca?

Puljak drži da je prava priča mnogo dublje u zemlji.

"Na nešto starije, moguće važan hram u manirima Atenina s Akropole, možda i na kraljevsku grobnicu, ili grob nekog cara, odnosno vojskovođe, stavljene su rimske etikete, dograđene pomoćne zgrade i učinjeni ostali kozmetički zahvati. Da li su pojedinci unutar struke u pravu kada kažu da se gore nalazilo rimsko svetište? Ako uzmemo obrazac kojega su prakticirali gdje god bi Rimljjani došli, onda djelomično jesu, ali nikako ne dolazi u obzir da se radi isključivo o rimskom zdanju, ma kakva mu svrha u konačnici bila."

Da je "Grad na Gracu" nužno sagledati I kroz kontekst duhovnog razvoja Nečajnog- pupka tzv. "Posuške kulture", te nekakve sinergije domicilnih Ilira s Helenima, a kasnije i s Rimljanima, Puljku je itekako jasno.

Bi li daljnja arheološka istraživanja otkrila da je Grad na Gracu korišten u kontinuitetu i bez većih prekida već od rane bronce? Svoj vrhunac je vjerojatno doživio u srednjoj bronci kada je bio najposjećeniji. Egzistirao je sve do kasnog željeznog doba kada je, po uzoru na terasaste hramove s istoka i grčku arhitekturu, negdje u Filipovo ili Aleksandrovo vrijeme sagrađen kompleks kojega će, mnogo kasnije i u potpunosti preuzeti rimska demonija. Ona je bila i ostala simbol najvećeg zla koje nas je zadesilo kroz povijest.

Nedostatak drugih vladara može biti znak da je postojala struja koja je mnogo godina financirala njegovo održavanje, ali i struja koja uopće nije marila za njega. Možda bi se poveznica mogla naći u životima Lepida, Klaudija i Aurelija.Bilo kako bilo, Puljak je uvjeren: Ovo je klasični rimski obrazac: NAŠE HRAMOVE NA VAŠE HRAMOVE.

Za one koji žele znati više o ovoj temi, posjetite ovu stranicu.

hr Mon Nov 19 2018 13:19:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5a1bc250b9e03e41108b456a/80
Foto: Pixabay / Ilustracija

Vozili ste brže od 130 na sat? Evo zašto vas ne mogu kazniti

Rješenje nisu samo države s većim maksimalno dozvoljenim brzinama, i u Hrvatskoj zbog određenih odredbi vozači nisu kažnjavani ako prekorače 130 km/h

Autoceste su projektirane tako da bi se na njima moglo voziti brzo, no u želji da pojurimo onoliko koliko bismo htjeli ili mogli sprečava nas stalni strah od kazni. Legalno na autocestama možete slobodno juriti samo u Njemačkoj koja ostaje jedina država bez ograničenja brzine. Neko vrijeme brzinu nisu bili ograničavali i dijelovi Australije te savezna država Novi Meksiko u SAD-u, no vrijeme jurnjave je u međuvremenu i ondje završilo. Ograničenja nema ni na britanskom Otoku Man, no ondje nema ni autocesta, piše Auto start.  

Dakle, njemački 'autobahni' su svjetski raritet, egzotika i mnogi u Njemačku dolaze da bi 'vidjeli to čudo' i doživjeli iskustvo jurnjave bez granica. No mnogi koji dođu brzo se i razočaraju. Sve veći dijelovi autocesta u Njemačkoj su iz raznoraznih razloga (ekologija, zaštita od buke, oštećenje autoceste) obilježeni znakovima ograničenja pa dionice na kojima možete juriti koliko vas volja postaju sve rjeđe. A gdje nema ograničenja promet je uglavnom izuzetno gust pa ćete na njemačkim autocestama vrlo često, umjesto da jurite 200 km/h i brže, plaziti u koloni ili stajati u zastojima.  

Osim što nema ograničenje brzine, Njemačka nema nikakav oblik naplate cestarine za osobna vozila na autocestama pa su one, za razliku od naših, prepune automobila. I tako Njemačka, s gustim prometom i autocestama koje su nerijetko u mnogo lošijem stanju od naših, nema ograničenja, a mi na polupraznim autocestama koje su uglavnom u savršenu stanju i savršeno konstruirane, moramo paziti da ne pojurimo brže od 130 km/h. No, u Hrvatskoj na autocesti se može voziti i dok auto na brzinomjeru pokazuje 160 km/h, a policija vas neće moći kazniti.

Kad automobil pokazuje brzinu 160 km/h vi zapravo vozite 5 ili čak 10 km/h sporije od toga. Brzinomjer svakog automobila (bez iznimke) ima u sebi ugrađeno tvorničko odstupanje tako da pokazuje malo veću brzinu od stvarne. Dakle kad na brzinomjeru stoji 160 vi vjerojatno vozite 155 km/h. Da vas pri toj brzini zaustavi prometna policija ne bi vas mogla kazniti. Naime, nakon što policija očita tu brzinu od nje će oduzeti 10 posto tolerancije, što u tom slučaju iznosi 15,5 km/h. Tako ispada da ste vi zapravo, po slovu zakona, vozili 139,5 km/h. Iako je i to brže od maksimalno dopuštene brzine i vi ste pritom u prekršaju, policija vas ne može kazniti. Zašto? Zato što kazna za takvu vrstu prekršaja ne postoji.  

U Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, u članku 54. stoji: “...na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene prometnim znakom”. Međutim u istome članku nema odredbe po kojoj bi se kaznilo nekoga tko vozi od 0 do 10 km/h brže od ograničenja izvan naseljena mjesta. Jednostavno kazna za takav prekršaj ne postoji, on se tolerira, a kažnjavaju se samo prekoračenja od 10 km/h naviše. Zbog te sive zone, presretači iglavnom ne zaustavljaju vozače niti će ih neka nadzorna kamera snimiti pri toj brzini.  

Naime, u državama diljem svijeta nisu ni približno liberalni glede jurnjave kao u Njemačkoj. 'Najbolji od ostalih' su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U toj se državi na jednoj autocesti smije voziti 160 km/h. Riječ je o novoj autocesti 'Abu Dhabi', koja je u promet puštena ove godine. Ipak, ako prekršite maksimalnu brzinu samo 1 km/h bit ćete strogo kažnjeni jer su kamere na svakih nekoliko kilometara. Ispada da se u 'drugoj najbržoj državi svijeta' smije voziti samo nekoliko km/h brže nego u Hrvatskoj.  Osim Ujedinjenih Arapskih Emirata, pustinjska oaza za jurnjavu je i Kraljevina Saudijska Arabija. Službeno ograničenje na autocestama je 140 km/h, no policija u principu tolerira prekoračenje do 20 km/h. Ni policijske kontrole nisu tako česte kao u Emiratima, a kamere su vrlo rijetke. 

Maksimalna brzina do 140 km/h dozvoljena je i u dvjema europskim državama. U Poljskoj takvo ograničenje vrijedi na novoizgrađenim autocestama, a stare, kojima nedostaje moderna prometna infrastruktura i  nerijetko imaju i semafore te klasična križanja, imaju ograničenje do 100 km/h. Policija u Poljskoj je također vrlo tolerantna pa vas na autocesti s ograničenjem do 140 km/h neće kazniti ni ako vozite 150 km/h. Prilikom vožnje Poljskom primijetili smo da ni veće brzine u osnovi ne predstavljaju problem. Naime, klasična putna brzina za većinu bržih vozača kreće se između 160 i 180 km/h, kamera je malo, kao i policijskih ophodnja. Slično je u Bugarskoj, drugoj europskoj državi u kojoj je maksimalna brzina podignuta na 140 km/h.  

Među svjetske brzinske oaze, vjerovali ili ne, spada i SAD, preciznije Teksas. U toj saveznoj državi na snazi je ograničenje do 85 milja na sat, oko 137 km/h, što je više nego u velikoj većini Europe. U ostatku SAD-a nisu ni približno tako izdašni pri postavljanju ograničenja, a na Havajima ne smijete voziti brže od 97 km/h. 

Najstrože države s modernim mrežama autocesta su u Europi i Aziji. Singapur i Makao imaju zakrčene autoceste koje uglavnom vode kroz gusto naseljena područja pa je ograničenje 90 km/h razumljivo. A u Latviji i Estoniji su (pre)oprezni tijekom zime,  kada maksimalnu brzinu sa 110 spuštaju na krajnjih 90 km/h. Autoceste su projektirane za velike brzine, no u većini država te se brzine ne smiju postizati. Ograničenja se opravdavaju sigurnošću, no u Njemačkoj, gdje se nerijetko juri i 250 km/h, imaju jedan od najmanjih postotaka poginulih na autocestama u odnosu na ukupan broj vozila koja se po njima kreću, bolji nego i u Hrvatskoj.  

Novi automobili su nemjerljivo sigurniji i stabilniji od onih iz razdoblja kada su se ograničenja postavljala. I zbog toga su neke države već najavile kako ozbiljno razmišljaju o povećavanju ograničene brzine na svojim autocestama. A to mnogi nestrpljivo čekaju, piše 24sata.hr

hr Sat Dec 08 2018 21:25:29 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c0bb5010e4938fd3e8b4576/80
Foto: Pixabay

Je li sigurno pojesti hranu koja je pala na pod ili treba zanemariti pravilo od 'pet sekundi'

Nekoliko stručnjaka smatra da ovisi i o vrsti namirnice hoće li biti zahvaćena bakterijama, logično, ljepljive namirnice lakše će privući bakterije nego suhe, poput sendviča, keksa i sl.
Koliko ste puta čuli za pravilo pet sukundi? Ako slučajno niste, riječ je o tome da se smatra da hranu koja je pala na pod možete podignuti i konzumirati ako ju podignete u roku od pet sekundi, piše Večernji list.

To se pravilo povezuje sa studenticom Jillian Clarke, koja je sudjelovala u istraživanju na Sveučilištu Illinois. Postavila je komadiće hrane na pločice i držala ih u određenom vremenskom razdoblju kako bi utvrdila hoće li se bakterije "uhvatiti" na hranu.  

Istraživanje provedeno na Sveučilištu Clemson 2007., utvrđeno je da količina bakterija koja će prijeći na hranu ovisi o tome koliko bakterija ima na određenoj površini, a ne o vremenu izloženosti.

Nije svejedno ni kakva je površina na koju je hranu pala, pokazalo je isto istraživanje. Primjerice, na tepihu će biti manje bakterija nego na pločicama ili drvenim površinama. Vjeruje se da su glatke površine "opasnije" kad je riječ o bakterijama.

Nekoliko stručnjaka smatra da ovisi i o vrsti namirnice hoće li biti zahvaćena bakterijama, logično, ljepljive namirnice lakše će privući bakterije nego suhe, poput sendviča, keksa i sl.

Ipak, većina ljudi odmah baca hranu koja padne na pod ne razmišljajući o pravilu "pet sekundi" jer smatra da čim je palo na nečistu površinu da je i hrana postala nečista. 



hr Sat Dec 08 2018 13:12:18 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5c08d0330e493871398b45db/80
Foto: PIXABAY

Znanstvenici otkrili revolucionarni test kod rođenja koji bi mogao spasiti milijune od kancerogenih bolesti

Revolucionarni test koji bi se radio kod rođenja djeteta mogao bi spasiti milijune života

Znanstvenici su objavili da su napravili 100.000 genetskih sekvenciranja na dobrovoljcima uz pomoć kojih će se moći predvidjeti dugoročni rizik od raka.

Genetski podaci pet milijuna Britanaca pomoći će u odlučivanju kako najbolje liječiti tumor kod bolesnih osoba, odnosno da li bi ga trebalo liječiti operacijom ili kemoterapijom, piše Mirror.

Test, koji trenutno košta oko 500 funti ili 4150 kuna po osobi, omogućit će ljudima koji imaju povećan rizik od razvijanja određenog tipa tumora da prilagode dijetu ili da piju tablete kako se tumor ne bi ni pojavio.

Znanstvenici tvrde da bi genetsko sekvenciranje moglo postati rutina te jednog dana zamijeniti testove koji se danas obavljaju pri rođenju.

Britanska vlada rekla je da je Nacionalna zdravstvena služba (NHS) prvi zdravstveni sustav na svijetu koji se na ovoj razini bavi ljudskim genima. Britanski ministar zdravstva Matt Hancock rekao je da je sekvenciranje 100.000 gena veliki korak na putu prema zdravstvu budućnosti, piše RTL.

"Razumijevanje ljudskog koda na ovoj razini je dio naše misije da pacijentima pružim personaliziranu brigu kako bismo im pomogli živjeti duže, zdravije, i sretnije živote", rekao je Hancock.

DNK podaci pacijenata će, zajedno s povijestima bolesti pacijenata, omogućiti da se predvidi kako će tumor reagirati na određene tretmane.

U određenom trenutku bi određena vrsta genetskog testiranja trebala postati rutina. Kako cijena bude padala, rekli su voditelji projekta, sekvenciranje genoma će postati sve prisutnije.

Voditelji projekta priznali su da su hakeri pokušali ukrasti podatke iz baze DNK koji bi mogli biti vrijedni tvrtkama koje razvijaju nove načine liječenja.

hr Thu Dec 06 2018 08:31:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bfbbf270e493860268b45ab/80

Prvi Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe

Glazbena mladež Split kao jedan od suorganizatora sa ponosom predstavlja 1. Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe (iSTeM_2018) koji će se održati u Splitu od 7. do 9. prosinca 2018.
1. Međunarodni znanstveni simpozij mladih istraživača glazbe (iSTeM_2018), jedinstveni simpozij u hrvatskom glazbeno-istraživačkom miljeu, ima za cilj okupiti i povezati hrvatske i inozemne doktorande i mlade znanstvenike (do pet godina od obrane doktorske disertacije) iz područja muzikologije, etnomuzikologije, teorije glazbe i glazbene pedagogije.

Jedan je od dugoročnih ciljeva ovog Simpozija stvoriti platformu za nove znanstvene diskurse s aspekta suvremenih istraživačkih interesa koja će predstavljati prijeko potreban prijelaz od inicijalne do samostalne znanstveničke djelatnosti s naglaskom na umrežavanje i afirmaciju mladih istraživača u međunarodnom znanstveničkom krugu. Ovo je prvi ovakav događaj u Hrvatskoj.
hr Wed Dec 05 2018 12:34:52 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .