Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5a5b329fb9e03e18488b4678/80
Foto: Pixabay

Otočić Ošljak ima sedam stanovnika i jednog psa "Tu smo zbog mira i tišine"

Nemaju prodavaonicu. Nemaju ljekarnu. Nemaju liječnika. Nemaju poštu. Nemaju kanalizaciju. Nemaju automobile. Nemaju kafić. Jedini restoran radi samo tri mjeseca godišnje.

Imaju obnovljenu školu, ali godinama nemaju ni jednog učenika, pa ona zjapi prazna. Otrovnih paukova i zmija nemaju, ali masline im u zadnje vrijeme slabo rađaju. Jednom tjedno, srijedom, poštar donosi poštu, a s otoka se odvozi smeće, pišu 24sata.

Najstariji otočanin ima 84 a najmlađi 41 godinu. Površina otoka je samo 0,332 četvorna kilometra, a šetajući uz obalu, možete ga “zaokružiti” za 20-ak minuta. Imaju crkvicu Svete Marije iz 6. te mlin vjetrenjaču iz 16. stoljeća. Imaju struju, vodu, telefon i internet, a gotovo svi stanovnici prezivaju se Valčić. To je Ošljak, zvan i Lazaret, maleni otok u Zadarskom kanalu, između Zadra i Preka. Bio je prekrasan sunčan zimski dan. More se ljeskalo, valovi njihali svoj lagani ritam, a škoj zračio svojom čarolijom. Fotoreporter i novinarka bili su jedini koji su se iskrcali iz trajekta oko podneva.

Veze s kopnom zapravo su nam vrlo dobre. Imamo veze četiri puta dnevno do Zadra, tijekom cijele godine. Nisu prilagođene radnom vremenu jer zaposlenih i nemamo. Na školju 365 dana živi njih sedmero, a prosjek im je oko 73 godine.

– Dosta smo raseljeni jer u Zadru živi 60-ak obitelji, u Zagrebu 40-ak, u Australiji, Kanadi, Njemačkoj i SAD-u po pet-šest. Nemamo puno iznajmljivača, ali svejedno broj ljudi na otoku ljeti bude 20 puta veći. Dnevno nam otokom prodefilira 250-300 ljudi jer smo postali kao neko izletište. Zabranjeno je i sidrenje, ali nam jedrilice ljeti znaju baciti sidro, pa kad ih povuče kurenat (morska struja, op.a.) ili mareta, počupaju sve kabele i cijevi s dna. Dok se to sanira, mi budemo 20 dana bez vode. Zadnji put se to dogodilo preklani. Ali najviše nam nedostaje pameti – kazao nam je domaćin Mladen Valčić (51), “domorodac” koji sebe naziva “vikendašem prima Zadru”.

On je sa svojom labradoricom Nolom (3) od ponedjeljka do petka na Ošljaku, gdje radi kao komunalac, a vikende provodi s obitelji u Zadru jer ne može izdržati bez unučice.

– Moj je posao na pola radnog vremena. Kosim travu, obrezujem grane i činim ‘zelene tunele’. Prođem dnevno tri kilometra škrapa, pokupim naplavine, odnosno smeće koje doplovi morem. Do prije četiri godine svojim sam kaićem odvozio smeće, ali sada dolazi Čistoća jednom tjedno. Imam 40-ak stabala maslina, a u deset godina nisam ubra 400 kila. Svećenik dođe dvaput godišnje, kad je blagoslov kuća i na Veliku Gospu kad je blagdan. Ljudi koji žele idu na misu svojim brodovima na obližnji Školjić, na kojem je fratarski samostan – priča nam Mladen. Pitamo ga zašto je onda uopće na škoju.

“Nađe se koji specijalac koji dođe autom”

– Zato što se tu tišina može čuti! Volim prirodu i suživim se s njom, odmaram dušu. Samo u 50 kvadrata mog vrta je 65 vrsta biljaka, od kojih svega pet nije ljekovito ili jestivo. Malo je danas mjesta na kojima možeš kuću ostaviti otključanu. Automobilom ne možeš na otok jer cesta nema, a kalete su uske. Može proći jedino trokolica kad nekome trajektom dođe namještaj za kuću. Ipak, nađe se specijalaca koji dođu autom pa ga ostave parkiranog na rivi. Ne mogu nam doći ni radni strojevi. Sagraditi kuću je živa muka jer se sve, uključujući građevinski materijal, mora dovesti brodom. Što se sagradilo, sagradilo se i tu više nitko ne zida, a nema ni mjesta. Tu ja nađem svoj mir , ali me ipak uspije uznemiriti što vidim i čujem na televiziji ili radiju jer situacija u zemlji nam je tragedija teška. Pa se opet uživim u prirodu, što se kod nas još, nasreću, može. Sva sreća da Lazaret nema pješčanih plaža, pa ljeti nije mravinjak – dodaje Valčić.

Prošetali smo kaletama malog otoka čije je jedino i najveće brdo visoko 85 metara, a s njegovih padina miriše mediteransko raslinje – borovi, čempresi i masline – pritisnute otočnim prigovaranjem da daju slabo ulja posljednjih godina. U masliniku sa škarama u ruci među grančicama koje su odrezane odskakale uokolo, zatekli smo čovjeka koji je jedva dočekao mirovinu prije deset godina. Da bi mogao vratiti se škoju i raditi baš to.

“A što ću?! Srce me jednostavno vuklo tu”

– Slabo su rodile, ali volim se baviti maslinarstvom. Samo da me ništa ne boli i da je lijepo vrijeme. Srce me stalno vuklo nazad na otok otkad smo zbog očeva posla otišli kao djeca 50-ih godina. A onaj tko dolazi na otok mora biti spreman da će sve biti malo teže. I, naravno, skuplje, jer sve treba dovesti morem. Ali vrijedi – kaže nam Denis Valčić (70), kojeg smo zatekli u polju dok je škarama orezivao masline. Njegova supruga Branka (64) još radi, ali ne puno radno vrijeme nego nekoliko puta tjedno nadgleda posao u ljekarnama u Preku i Zadru, u kojima im rade djeca. Zanimljivo je da su oboje živjeli u Zadru, ali se zaljubili na otoku, kamo su dolazili u posjet rodbini. Oboje su Valčići, pa nisu ni trebali mijenjati prezime. Zaključili su da ni opcija Valčić-Valčić nema pretjeranog smisla.

“Kao djeca morali smo veslati u školu”

Mještani nam kažu da nisu pretjerano složni te da je dalmatinski temperament došao do izražaja otkad se imovina krenula dijeliti potomcima. No jedna obitelj svim se silama trudi ostati na otoku. Riječ je o Nicholasu Valčiću (50) iz kalifornijske dijaspore, koji je odlučio ostati živjeti na otoku sa suprugom Caitlin (25) ali još nemaju vizu, pa svaka tri mjeseca moraju ići izvan zemlje.

– Mi smo vam digitalni nomadi. Radimo preko interneta i uživamo u otoku. Znao sam gubiti po tri sata u prometu na putu do posla i natrag, a većeg besmisla od toga nema. Nije nam ni sekunde dosadno, još samo trebamo kupiti neki brod – kaže Nicholas za 24sata.

Njihov sumještanin Ivan, pogodit ćete, Valčić (74), svako jutro brodicom odlazi po spizu i novine u Preko na Ugljanu, i to, kako ističe, baš po 24sata. Pretplata ne dolazi u obzir budući da poštar stiže jedanput tjedno na Ošljak.

– Imali smo četiri razreda osnovne škole, a nakon toga išli smo na Ugljan. Svaki dan smo na vesla mi djeca, bez pratnje odraslih, plovili u Preko u školu. Smočili bismo se, ali nikad nismo kasnili – kaže Ivan, a Gordan Valčić (70) dodaje da njemu nedostaje jedino unuk u Zagrebu.

– Živio sam tamo 40 godina i, kad se sjetim onog smoga i odleđivanja automobila u zimska jutra, uf, uf… Ili onog snijega što bi pao preko leda pa nisi ni znao da se kliže… Padao sam uglavnom na leđa – kaže nam Valčić smijući se na terasi okupanoj suncem ispod bora, pokraj mora, blizu galebova, baš kao u pjesmi.

hr Sun Jan 14 2018 11:36:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ba807f8cb557a37be8b458c/80

Za ovo treba hrabrosti: U deset godina starom Renaultu obišli cijelu Europu!

Splitski studenti odlučili su se zaputiti u jednu neobičnu avanturu s koje nose najljepše uspomene…

Kažu da putovanja liječe dušu i vrijeme koje provedeš putujući da je dragocijeno. Uistinu, to je jedno posebno iskustvo koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. No, nije uvijek lako putovati jer za dobro putovanje valja i dobro zaraditi, a to je posebno nezgodno dok si student. 

Studenti moraju učiti, raditi, zarađivati i uz to se još zabavljati. Morate priznati, nije lako. Ali postoje i oni koji svoje obaveze i budžet uspiju izbalansirati i sebi omogućiti ono što najviše žele. Tako počinje i priča o dva studenta Marku Anđeliću i Mateju Ivkošiću koji obožavaju putovati i istraživati svijet oko sebe, a sve je započelo putovanjem u Amsterdam za koje su, kako kažu, mnogo štedjeli. Otišli su avionom i uživali u čarima Nizozemske i umjesto da se prepuste komfornom putovanju, njima je na um sinula jedna neobična ideja. Odlučili su svoje iduće putovanje proputovati automobilom jer su smatrali da će tako više vidjeti i da će im biti zanimljivije. 

Netko bi pomislio pa oni su ludi, što s autom pored aviona, ali čekajte tu priči nije kraj. I tako su njih dvojica, za svoje prvo putovanje autom, odabrali balkansku turu. Odlučili su prijeći cijeli Balkan u deset godina starom Renault Cliju. Da, dobro ste pročitali- Renault Clio. 

Za taj put, kako kažu, nisu se uopće pripremali. Rekli su: “Sve ćemo mi to usput”. Nisu imali ni navigaciju kako Bog zapovijeda. Ali još uvijek nisu odustali.

Tako su u ljeto prošle godine započeli balkansku turu od 20 dana, samo njih dvoje i Renault Clio. 

Krenuli su putem Dubrovnika, a prva zemlja bila je Crna Gora. Obišli su Budvu i Herceg Novi pa nastavili prema Albaniji. Tamo se nisu zaustavljali jer znate kakve priče kruže o toj zemlji, ali kaže Matej da mu je sada uistinu krivo zbog toga. Sljedeće odredište bila je Grčka. Putem je do sada  sve išlo glatko, ali Grci su im malo pomutili planove. Grci koriste svoj alfabet i kao pravi domoljubi na prometnicama u svojoj zemlji imaju pretežito to pismo. Očito su zaboravili da bi turisti mogli koristiti auto kao prijevozno sredstvo za putovanje i olakšati im. Ipak, snašli su se, a prva postaja bio je famozni otok Zakynthos na kojem su proveli devet dana. Obišli su i Peloponez, Epidaurus, Atenu..

Pitate li se gdje su spavali? Pa u autu ili na plaži. U Ateni su pokušali pronaći hostel i prenoćiti, ali nisu se usrećili pa su tako otišli u luku Pirej i tamo prespavali. 

Nakon Grčke, slijedila je Makedonija. Skoplje ih je oduševilo. Posebno hrana- jeftina i ukusna! Iz Skoplja su se zaputili u Sofiju koja ih nije oduševila. Kažu da nema ništa za vidjeti pa su otišli u Beograd. Tamo im je jedan prijatelj iz Srbije kojeg su upoznali na Zakynthosu obećao provesti po Beogradu i pokazati sve čari toga grada, ali kako je Marko izgubio mobitel, ostali su bez kontakta. Snašli su se i bez njega, obišli grad i zaputili se, sada će to zvučati ironično- u Vukovar.

Svratili su u Osijek pa u Budimpeštu i napokon krenuli prema kući. 

Oćemo li novu turu? 

Neko vrijeme su se primirili. Malo su studirali i radili pa su odlučili da bi ponovno mogli otputovati. Ovaj put, zalogaj je bio veći, a to je bila zapadna tura. Na takav put nisu mogli sami jer su troškovi bili veći pa su se s njima odlučili zaputiti još Ante Ivkošić, Iva Fremec i Ante Pažanin. Odlučili su obići 15 gradova i 11 država u 15 dana. Zvuči kao pravi izazov! 


Prva postaja bila je Milano, a nakon toga kneževina Monaco. Kažu da je Monaco luksuzni “grad duhova”. Nema nikoga na ulicama, a skupocjeni automobili stoje u vitrinama. Nakon toga, krenuli su prema jugu Francuske i svratili u Nicu-predivni grad na Azurnoj obali. Zatim je slijedio Cannes koji je vrvio turistima, ali im nije bio po ukusu. Prvi put su se okupali tamo. Posjetili su i Andoru i njen glavni grad okružen planinama i prirodom. Stigli su u Barcelonu umorni i napokon odlučili prenoćiti. Barcelona ih je oduševila svojim ljepotama, a malo je nedostajalo i da sačuvaju živu glavu zbog taksista koji je projurio kroz crveno. Živi i zdravi krenuli su prema Valenciji i Gibraltaru. Cijeli teritorij Gibraltara ima 50 kilometara ceste i jednu veliku stijenu. Marko se našali da mu je drago što je vidio Afriku, barem izdaleka. 

Sljedeća postaja bila je Lisabon. Zamislite, voziti se od Splita do Lisabona…zvuči nevjerojatno, ali sve je moguće! 

U Lisabonu su odlučili prenoćiti i okupati se u Atlantskom oceanu i krenuti prema Madridu. Glavni grad Španjolske im se svidio, a svratili su i na utakmicu Reala. Zatim slijedi čarobni Pariz, bezlični Brisel pa Luxemburg. Nakon toga, krenuli su do Zuricha i vozili se cestom okruženi švicarskim Alpama koje ih nisu ostavile ravnodušnim. Zadnja postaja bio je Lihtenštaj u kojem nema “ništa za vidit”. 

Krenuli su zadvoljni i sretni prema kući i sa sobom ponijeli nezaboravne uspomene i trenutke. Prešli su 8400 kilometara u 15 dana, obišli 15 gradova i 11 zemalja..

Kako ste vi to sve preživeli? 

Važno je biti dobro fizički pripremljen i paziti na budžet. Mi smo nosili 4000 kuna po osobi i sasvim nam je bilo dovoljno. Što se tiče hrane, jeli smo peciva, sendviče, salame, a najluksuzniji obroci bili su kebab ili pizza. 

Biste li opet to ponovili?

Naravno! Već imamo kombinacije za nove ture.

Imati li koji savjet za one koji bi se odlučili na ovakav način putovanja?

Budite spremni na jako malo sna, lošu higijenu. Hrana je isključivo iz supermarketa. Trebate biti fizički i psihički spremni izdržati takav ritam i razmišljati pozitivno. Također, naš savjet je da se ne vozi autocestom već lokalnim cestama jer je doživljaj puno bolji i puno se više ima za vidjeti. I morate znati kako dobro rasporediti stvari u auto jer je sve nabijeno i stisnuto, ali sve se isplati na kraju jer ostaju uspomene! 


I eto, izgleda da vrijedi ona “sve se može kad se hoće”, a ono što je potrebno je malo dobre volje, koja "kinta" u džepu, dobra ekipa i Renault Clio. A moramo priznati i malo ludosti. Ovo je bilo zahtjevno, ali nezaboravno putovanje.. 

Preporučili bi ovakav način putovanja svima koji su spremni odreći se luksuza na par dana i provesti nezaboravne trenutke putujući s ljudima koje voliš. Ipak, to su trenutci koji ostaju kroz život i uvijek ćemo se rado sjećati.








hr Mon Sep 24 2018 08:06:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ba7dff6cb557a5bbc8b45a9/80
Foto: Pixabay

Isprekidani post - Jeste li čuli za ovaj novi trend?

8 sati jedite, 16 nemojte...
Mnogi tvrde kako ovaj način 'posta' rezultira jednakim gubitkom kilograma kao i dugotrajno ograničavanje kalorija... Usto, brojne studije pokazuju kako osim gubitka težine, ovaj novi trend poboljšava metabolizam, a sve su češće i tvrdnje kako smanjuje rizik od raka.

'Isprekidani post' široj javnosti postao je poznat 2012. godine, a u posljednje vrijeme u njega se kune sve više fitness stručnjaka. Cijela filozofija koja se krije u njemu jest da se ukoliko ne konzumiramo hranu između obroka - razina inzulina pada te stanice otpuštaju 'uskladišteni' šećer koji se potom koristi kao energija. Gubimo na težini ako se razina inzulina spusti dovoljno i na dovoljno dugo vremena da otopi masnoću.

Isprekidani post nije dijeta već svojevrstan obrazac jedenja. Ne mijenjate ono što jedete, već vrijeme u kojem jedete! Upravo je to razlog zašto se sve više ljudi odlučuje za ovu, po mnogima 'nekonvencionalnu dijetu'. Dok se kod klasičnih dijeta savjetuje odricanje od brojnih nezdravih namirnica, kod posta se ne morate odreći svojih omiljenih nezdravih namirnica.

8 sati jedite što god hoćete!

Postoji nekoliko načina isprekidanog posta, a najpopularniji je oblik u kojem pojedinac osam sati može jesti što god hoće, a narednih sati postiti! Važno je naglasiti kako nije bitno kada će započeti vaš 16-satni post, no mnogi kažu kako je najlakše preskočiti doručak jer ostale obroke najčešće jedu s prijateljima i obitelji. Najbolji način za započeti jest postiti na ovaj način jest jednom tjedno ili mjesečno.

Ovo su 3 najčešće pogreške!

1. Kad prođe vrijeme posta, i dalje ograničavanje kalorija!

2. 'Slučajno jedenje' u vrijeme kada biste trebali postiti.

3. Strah od gladi koji vas učini gladnima!

hr Sun Sep 23 2018 20:48:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/546a4868189942e425000203/80
Foto: Screenshot YouTube

Tanka je granica između dosade i depresije. Obratite pažnju na ove stvari

Ako ste depresivni, a mislite da vam je samo dosadno, u velikom ste problemu

Depresiju treba detektirati na vrijeme, priznati si problem i potražiti pomoć. 

Kada nam je dosadno zurimo u jednu točku ili točnije kroz nju, nismo motivirani niti na poslu niti u odnosima s drugima. Isto tako možemo opisati i depresiju, no to ne znači da se radi o depresiji. J. Sommers u svom znanstvenom članku Psihički i fizički simptopmi depresije otkriva  sličnosti između depresije i dosade. Prije nego kažemo nešto o sličnostima i razlikama između depresije i dosade, prvo treba definirati oba pojma.

Što je depresija?

Depresija je psihološko stanje trajnog lošeg raspoloženja. Depresivna osoba se konstantno osjeća nesretno i neispunjeno, loše spava, ima nisko samopoštovanje i smatra se bezvrijednom. 

U težim slučajevima depresije osoba može doživljavati napadaje tjeskobe i biti paranoična te joj treba bolničko liječenje koje uključuje razgovor s psihijatrom, razne psihološke i kreativne radionice te lijekove. Osoba koja pati od depresije može osjećati i fizičku bol koja nema fizičkog uzroka.

Uzroci depresije su višestruki - biološki, psihološki i sociološki. Okidači za depresiju mogu biti neka trauma ili neki veliki životni događaj, konstantno psihološko maltretiranje.

Što je dosada?

Dosada je stanje uma u u kojem pojedinac nije mentalno stimuliran okolinom. U takvom stanju osoba nema nikakvih ambicija kako poslovno tako ni privatno. Dosadu uzrokuje niska ili nikakva mentalna stimulacija ili manjak izbora aktivnosti na dnevnoj bazi. 

Ima li dosada pozitivnih strana?

Dosada ponekad može biti opasna za zdravlje, odnosno odvesti nas u deprersiju, no s druge strane, ako ispravno reagiramo na dosadu možemo puno dobiti. Naime, dosada nas može potaknuti da si postavimo nove ciljeve, da se razvijamo kao pojedinci, da otkrijemo nešto novo o sebi.

 Kako razlikovati dosadu od depresije?

Dosadu ćemo "izliječiti" tako što ćemo probati nove stvari, uvesti promjene u život. Depresije se, na žalost, ne možemo tako lako riješiti jer je karaterizira osjećaj da nam ne može pomoći ništa što napravimo. Depresija, da bi bila klinički dijagnosticirana, treba trajati barem dva tjedna bez prestanka. Ne prolazi promjenom aktivnosti kao što je slučaj s dosadom. 

Zaključak

Ne znači da patite od depresije ako se osjećate demotivirano i bezvoljno. Možda vam je samo dosadno. No, nemojte dopustiti da potraje jer vas može odvesti u depresiju. Promijenite posao, potražite hobi, pomaknite se s mjesta. - piše Život i stil

hr Sun Sep 23 2018 19:41:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin
http://www.dalmacijanews.hr/files/5ac3d3722af47fde5f8b4701/80

Situacije koje s partnerom ne smijete rješavati preko poruka

Često u nerazmišljanju ili strahu da nešto partneru kažemo uživo, to učinimo putem poruka. I pogriješimo, jer postoje stvari koje je ipak bolje reći licem u lice

Ovo ne bismo smjeli govoriti porukama:

Žalbe

Druga strana ne čuje vam glas i ne može znati koliko ste ozbiljni. Klonite se i optužbi. 

Uvrede

Zvuče pregrubo, a kasnije ćete se i pokajati ako ste reagirali impulzivno.

Isprike

Lijepo je ispričati se kad napravimo nešto loše, ali isprikama nije mjesto u porukama. To su stvari koje treba riješiti uživo ili barem u telefonskom razgovoru.

Važne informacije

Nemojte vijesti, ni lijepe ni ružne, govoriti porukama. Takve stvari ne treba prenositi u pisanoj formi.

Tajne

Uvijek mislite da vašu poruku, namjerno ili nenamjerno, može vidjeti i treća osoba. Ne ostavljajte pisani trag o onom što smatrate važnim, piše Dnevni avaz.

hr Sun Sep 23 2018 18:06:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Magazin

Pročitajte još . . .