Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5c024c180e4938622f8b45c6/80
Foto: PIXABAY

Znate li duhovnu priču o tome kako je nastao adventski vijenac?

Sve smo bliže početku liturgijskog vremena od četiri tjedna, zapravo četiri nedjelje kao priprave za proslavu Božića u našem duhovnom životu i našim obiteljima.

"Dođi, naš Gospodine" najsnažnija je poruka adventa. Poteškoće u duhovnom životu vjernika, pojedinca nastanu kada bitno postaje nebitno, a nebitno bitno. Vanjština, blještavilo, adventski vijenci, mnoštvo upaljenih lampica, lijepi hrvatski običaji vezani uz adventsko vrijeme jesu na neki način sekundarni, drugotni plan. Primarni plan oduvijek je bila duhovna nota vezana uz vanjštinu, uz znakovlje adventa. Tako je iz čisto duhovne potrebe, uz želju za molitvom i duhovnom pripravom za Božić, nastao adventski vijenac.

Adventski vijenac

Adventski vijenac nastao je uz molitvu, uz duhovnu stvarnost adventske poruke. Prvi adventski vijenac pojavio se u Hamburgu, na sjeveru Njemačke. I to u ("Trošnoj kući") kući koja je bila dom za siromašnu djecu. Evangelički pastor i odgojitelj Johann Heinrich Wichern okupio je 1838. godine siročad s ulice u staru trošnu kuću i tako im ponudio novi dom. 

Došao je na ideju da moleći svakodnevno sa štićenicima u adventu, na drvenom postolju svakoga dana zapali po jednu svijeću. Tako su do Božića bile zapaljene 24 svijeće, od kojih su četiri bile velike, a ostale male, piše direktno.hr

Tako su iz godine u godinu tijekom adventa nastajali molitveni obred sa svijećama i duhovna priprava za Božić. Ta pobožnost sa svijećama postajala je običaj koji se održavao u "Trošnoj kući" svake godine. Ubrzo je drveno postolje na poticaj štićenika zamijenjeno vijencem od zimzelenog granja. Malo-pomalo, iz godine u godinu, taj se običaj proširio u evangeličkim obiteljima u Njemačkoj, a zatim i u prekooceanskim zemljama. Tek poslije Prvog svjetskog rata taj običaj adventskog vijenca, molitve i paljenja svijeća preuzimaju katolici. Prvi se vijenac pojavio 1925. u katoličkoj crkvi u Kölnu, a potom 1935. u Münchenu. U katoličkim crkvama blagoslivljalo se vijence i nosilo ih se kući. Dakako, samo s četiri velike svijeće.

Temeljni simboli adventskog vijenca

Tri su temeljna simbola adventskog vijenca: krug, svijeće i svjetlo. Krug bez početka i kraja simbolizira vječnost, vjernost. Zimzeleno granje u vijencu simbolizira život koji ne prestaje, život koji traje, koji se ne prekida. A to je život vječni. Vijenac je u antičkom vremenu bio simbol pobjede, lovorov vijenac ili kakav drugi vijenac. Svijeća i svjetlo svijeće simboliziraju Isusa, njegov dolazak. Ako su četiri svijeće crvene ili bijele boje, onda one predstavljaju Isusovu žrtvu i pobjedu. Ljubičaste svijeće simbol su pokore, obraćenja, promjene na bolje i priprave za Božić. Prema jednoj tradiciji svaka svijeća od četiri svijeće na vijencu ima svoje ime: prva je prorokova svijeća, druga je betlehemska svijeća, treća pastirska, a četvrta je svijeća anđela.

Adventski vijenac – više od obična ukrasa

U kršćanstvu uvijek postoji opasnost da prihvatimo znakovlje, simbole, ali ne i poruku tih simbola, ne duhovnost koja je poticajno vezana uz simboliku predmeta. Pa sam tako znao vidjeti pred kraj adventa u nekim obiteljima adventski vijenac na kojemu nije bila zapaljena nijednom nijedna svijeća. Bilo je obitelji u kojima su prije nedjeljnog ručka palili svake nedjelje svijeću i zajedno se pomolili. Ako je vijenac, zimzeleni vijenac, krug bez početka i kraja, koji označava vrijeme bez kraja i život vječni, onda sigurno imamo divnu temu za molitvu tijekom došašća. U zemaljskom životu razmišljamo o vječnosti kao našemu cilju kojemu smo sve bliže svake godine, svakoga došašća.

Odabirom boje svijeća na adventskom vijencu također odabiremo moguću duhovno-meditativnu temu za meditaciju tijekom došašća. Čini mi se da su nekako najprikladnije ljubičaste svijeće, jer one pozivaju na pokoru i obraćenje. A to je nužnost za svakoga od nas. Potrebni su nam neprekidan duhovni rad i rast u osobnoj kršćanskoj zrelosti. Tko je svjetlo svijeta? Koga predstavljaju zapaljene svijeće na adventskom vijencu? Predstavljaju Isusa Krista. Tako svaki dio adventskog vijenca ima svoj smisao i duhovnu poruku, i izazov na meditaciju i molitvu. Zar po takvom shvaćanju adventski vijenac nije više od pukog običaja? Dalek je put od tradicionalnog do duhovno-praktičnog, životnog, ostvarivog produhovljenog kršćanstva. Zato neka nam taj vijenac bude više od pukog običaja.

Zornice i sijanje pšenice na spomendan svete Lucije, 13. prosinca

U mnogim duhovno vitalnim župama domovinske Crkve sačuvane su zornice, rane jutarnje svete mise u 6 sati. Na mise zornice, uz žrtvu ranog ustajanja u župnu crkvu, dolaze vjernici koji se žele duhovno obogaćivati riječju Božjom, redovitim pričešćivanjem i sudjelovanjem na svetoj Misi. Ne zaboravimo, i ne dokidajmo svoj izvorni hrvatski običaj sijanja pšenica na spomendan svete Lucije. Od spomendana svete Lucije do Božića ima 12 dana. Domaćice u posudice siju pšenicu kako bi ona u zimskom božićnom vremenu svojim zelenilom bila znak novog života, znak koji pokazuje kakva godina očekuje poljoprivrednike. Posijana pšenica na spomendan svete Lucije rasla bi do Božića. A tada bi ju se uredilo, jednakomjerno skratilo i okitilo hrvatskim bojama – crven bijeli plavi. A neki su u sredinu te posude sa zelenom pšenicom stavljali jabuku ili svijeću.

Pazi da ti sam sebi, ili da ti drugi ne "ukradu advent ili čak i Božić"

Svaki se savjestan vozač, dok se vozi u poznatu ili nepoznatu kraju, pridržava znakova uz cestu ako želi doći sretno do cilja. Razmišlja o znakovima. Oni postaju sastavni dio njegova putovanja. Naučen na znakove, bez njih bi bio nesiguran, a nesigurni bi bili i njegovi suputnici. Jednako je i s adventskim simbolima. Oni moraju postati dio nas, naših promišljanja, naše meditacije i molitve. Ako tako bude ovoga adventa, bit će duhovnih plodova za naš svakodnevni život. Postanu li, ili ostanu li adventski vijenci, pšenica, zornice samo običaj, i dalje ćemo hraniti tradicionalističku vjeru, vjeru bez srca i duše. Bit će to samo običaji. A ti pokaži da ti advent nije samo običaj, nego mnogo više od običaja. "Marana tha", "Dođi, naš Gospodine!".

hr Sat Dec 01 2018 09:53:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f370705daf72d866a8b4583/80

Katolički vjernici danas slave blagdan Velike Gospe, Sinj postao središte Dalmacije

Ovaj veliki blagdan slavi se u mnogim državama, a najviše u Europi i Južnoj Americi gdje se održavaju procesije i razni festivali.
Velika Gospa je blagdan Uznesenja Blažena Djevice Marije na nebo, a slavi se svake godine, 15. kolovoza. Taj dan je ujedno i državni blagdan u Hrvatskoj

Prema katoličkoj teologiji, Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo svom uskrslom sinu Isusu Kristu, a ovakav nauk proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. godine kojem je prethodila duga tradicija stara gotovo kao i samo kršćanstvo.

Ovaj veliki blagdan slavi se u mnogim državama, a najviše u Europi i Južnoj Americi gdje se održavaju procesije i razni festivali. Također, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska svetišta. 


Kraljica Hrvata

Hrvati imaju dugu tradiciju štovanja Blažene Djevice Marije koju su u teškim vremenima i nevoljama prizivali u pomoć te su je tako nazvali "kraljicom Hrvata", ali i "najvjernijom odvjetnicom Hrvata".

U Hrvatskoj se nalaze marijanskih svetišta, a najpoznatija su ona u Mariji Bistrici, Sinju, Aljmašu, Trsatu i Voćunu.
hr Fri Aug 14 2020 23:50:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f36fed7daf72d546a8b459b/80
Foto: DalmacijaNews

Splitska epidemiologinja poslala apel hodočasnicima: 'Treba se držati propisanih mjera!'

Zbog posebne situacije i lik Gospe Sinjske iznesen je na otvoreno.
Sinj slavi svoje najsvečanije dane u godini. U vikendu za nama održana je 305. Sinjska Alka, a nova epidemiološka opasnost je blagdan Velike Gospe, a sve to u jeku rekordnih brojki koronavirusa u Hrvatskoj. Crnom statistikom može se 'pohvaliti' i Splitsko-dalmatinska županija, ali epidemiolozi u Splitu strahuju od brojki koje bi u Sinju, s nadom da ipak neće, mogle eskalirati kroz tjedan dana.

- Ako se što bude događalo tek će se brojke vidjeti kroz nekoliko dana. Na sreću, još uvijek nemamo situacija povezanih s boravkom u Sinju za vrijeme Alke. Bojimo se i za hodočašća. Ne mislimo da ne treba hodočastiti, ali treba se držati propisanih mjera, kazala nam je Željka Karin, ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Splitu.

Apelira na sve hodočasnike.
- Kad budete hodali do Sinja držite razmak, ne miješajte se s drugim ljudima nego samo budite s članovima obitelji. Kad dođete u Sinj budite na otvorenom, držite razmak od četiri kvadratna metra.

- Nadam se da su ljudi odgovorni i da se neće izložiti situaciji da na hodočašću dobiju koronavirus, zaključila je Karin.

Zbog posebne situacije i lik Gospe Sinjske iznesen je na otvoreno. Sinjski gvardijan je zamolio vjernika da sliku ne diraju, a posebice da je ne ljube. O tomu se brinu i čuvari slike koji se redaju svako neko vrijeme - od policije, vatrogasaca, braniteljskih udruga, vojske i drugih osoba.
hr Fri Aug 14 2020 23:15:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f36fd59daf72d546a8b458e/80

Monsinjor Ante Jozić služio u Sinju prvu misu nakon stravične nesreće: 'Fra Ante je želio živjeti i molio se!'

U međuvremenu ga je, papa Franjo, imenovao apostolskim nuncijem u Bjelorusiji, a biskupsko ređenje zakazano je za 16. rujna.
Monsinjor Ante Jozić predvodio je večernje misno slavlje na Gospin žežen u Sinju. Prvi puta nakon tragične nesreće koja mu se dogodila 7. travnja prošle godine u tunelu sv. Ilija. Na njegovo vozilo naletio je 24-godišnjak koji je prešao u suprotni trak. U bolnici je, od zadobivenih ozljeda, mladić preminuo.

Dugo se za životni dah borio i Ante Jozić, ali je uspio. Štoviše, potpuno se oporavio.

- Gospa je htjela da se njegov život ne prekida nasilno. Tuđom voljom. On je želio živjeti i molio se. Došao je u ruke ljudi koji su uspjeli. Jedan od njih je među nama - Arsen Pavić. Evo znaka, evo paradigme, evo materijalne Božje ljubavi. Mnogo puta nismo svjesni kako se ujutro ne moramo probuditi. Život je u Božjim rukama, zato stalno treba biti zahvalan Bogu, među ostalim je kazao sinjski gvardijan, fra Ante Čovo.

Antu Jozića fra Ante Čovo nazvao je čudom.



Monsinjor Ante Jozić, inače, rodom je Triljanin, rođen 16. siječnja 1967. godine, a zaređen je za svećenika  28. lipnja 1992. godine.

Nakon mise razgovarali smo s fra Antom, zamolili smo ga za par riječi, ali kazao nam je kako je odlučio nikome ne davati intervjue iz jednog, posve jednostavnog, razloga.
- Kad ja najavim svoje ređenje onda dođe koronavirus, kroz smijeh nam govori.

U međuvremenu ga je, papa Franjo, imenovao apostolskim nuncijem u Bjelorusiji, a biskupsko ređenje zakazano je za 16. rujna.
hr Fri Aug 14 2020 23:09:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
http://www.dalmacijanews.hr/files/5f36f94cdaf72dbc6a8b4569/80
Foto: DalmacijaNews

Hodočasnici pristižu u Sinj: Koronavirus nam ne može ništa dok je Gospa s nama

Livno ne strahuje od koronavirusa jer ondje zaraženih osoba nema, ali zato Sinjani s posebnim epidemiološkim mjerama gledaju na svoje najsvečanije dane.
Rijeke hodočasnika već nekoliko dana idu prema Sinju. Svatko u osobnim molitvama i skromnim prošnjama hrli prema liku Gospe Sinjske koja je narod Cetinske krajine, od najezde Turaka, spasila prije više od tristo godina. I u ovoj posebnoj situaciji, ali i godinama unazad, mnogi su baš Gospi povjeravali svoje obitelji i prijatelje, a molitve nije manjkalo ni uoči blagdana Velike Gospe.

- Krenuli smo oko 10 sati navečer. Put je bio dug i malo težak, ali uz Božju pomoć je sve dobro prošlo. Svake godine se zavjetujemo Gospi, govori nam mlada Josipa Manđeralo dok svaku izgovorenu riječ prati njezina majka Marija. Četiri kćeri i majku je okupilo hodočašće prema Sinju. Trinaesti put Marija hodočasti u Gospin grad, a mlade nasljednice tek na prste broje svoja hodočašća.



Iz Livna je stigla i Nevenka Romić s još tri prijateljice - Silvanom, Anđelom i Marijom
- Išli smo preko Vagnja, ovo nam je šesti put da smo u Sinju, a više od desetak puta hodočastili smo prema Međugorju. Uz društvo je sve puno lakše. Sve što sam god zamolila Gospu i ispunilo mi se. Ostarila sam, imam 66 godina, možda neću još više ići, ali nadam se da hoću, kroz smijeh nam govori Nevenka dok slikamo veselo društvo koje je odmor od puta pronašlo na travi sinjskog Đardina.


Bilo je lijepo vidjeti i da je uz stariju populaciju dug put prešlo i dosta mladih. Iva, Josipa i Jure od Livna do Sinja ukupno su išli osam puta. Jure Karadža prednjači u ekipi, od ukupno osam u Sinju je ove godine peti put.
- Put je trajao nekih 9 sati. Bilo je naporno, ali uspjeli smo. Hodočašće u Sinj je postao običaj, posebno u mojoj obitelji, tako da se svake godine veselimo tomu, govori nam Jure.



Nije dugo trebalo tražiti još jednu mladu skupinu. Anđelko Sučić bio je najhrabriji, stao je pred naš mikrofon i opisao kako izgleda put sve redom momaka iz Livna.
- Kad nas je bilo više onda nam je i hodočašće brzo prošlo. Išli smo lagano, nismo žurili, zezali smo se cijelim putem. Bilo je vedro, bez kiše, malo prevruće. Imam posebnu nakanu za Gospu, ali nije za javnost, rekao nam je Anđelko.



Posebno dirljiv bio je razgovor s Mirom Perišom. U suzama nam je ispričala kako je ove godine Gospu zamolila za zdravlje svoje obitelji i bolesne susjede.
- Imala sam veliku želju doći u Sinj, Gospa me je vukla i jako mi je drago što sam došla s prekrasnim prijateljicama, kratko nam je govorila Mira dok je brisala suzne oči.



Livno ne strahuje od koronavirusa jer ondje zaraženih osoba nema, ali zato Sinjani s posebnim epidemiološkim mjerama gledaju na svoje najsvečanije dane. 

- Koronavirus nam ne može ništa dok je Gospa s nama, zaključila je Mira i ponovila tako mišljenje brojnih hodočasnika koji pristižu u Sinj.


hr Fri Aug 14 2020 22:52:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .