Article

http://www.dalmacijanews.hr/files/5be6b91d0e4938420a8b457c/80
Foto: PIXABAY

Iz Googlea objasnili kako produžiti trajanje baterije na smartphoneu

Osim što je atraktivan, Dark Mode, odnosno crna tema aplikacija pokazala se energetski iznimno učinkovita na uređajima s OLED ekranom.

Prekratko trajanje baterije jedan je od najvećih problema korisnika pametnih telefona jer previše surfanja, igranja i dopisivanja brzo prazni bateriju tako da veliki broj ljudi niti ne izlazi iz kuće bez dodatne vanjske baterije. Na mreži možemo pronaći brojne savjete kako smanjiti potrošnju baterije, a Googleovi inženjeri ovog su tjedna na Android Dev Summitu objasnili kako produžiti vrijeme trajanja baterije između punjenja.

Tajna je u – Dark Modeu, odnosno u crnim/tamnim temama koje se koriste u aplikacijama te su iz ove kompanije priznali da su pogriješili kada su nagovarali programere da u svojim temama za aplikacije koriste bijelu boju (koju i Google koristi u svojim aplikacijama) jer se time povećava potrošnja baterije. Google je već predstavio tamnu temu u YouTubeu, porukama i News aplikaciji, a nije teško pretpostaviti kako će ova kompanija, kao i drugi programeri uskoro predstaviti Dark Mode i u brojnim drugim aplikacijama, prenosi zimo.hr

Primjeri uštede baterije – koji se odnose na telefone s OLED ekranima, prema podacima koje je Google prikazao na Android Dev Summitu su očiti. Npr. u YouTube aplikaciji pri punoj osvijetljenosti ekrana s uključenim Dark Modeom potrošnja baterije bila je čak 43 posto manja u odnosu na klasičnu bijelu temu aplikacije.

Tamnu temu na YouTube aplikaciji na Androidima i Appleovim iOS uređajima možete aktivirati unutar same aplikacije (Postavke/Općenito/Tamna tema), a Google je ovu Dark Mode omogućio i na posljednjoj verziji Androida (Pie) koja je trenutno dostupna na malom broju telefona i može se aktivirati unutar postavki zaslona.

O učinku tamnih tema na trajanje baterije smartphonea s OLED ekranima pisalo se i prije, no ovo je prvi put da su ovo potvrdili iz Googlea, kompanije koja stoji iza najpopularnijeg operativnog sustava na svijetu za pametne telefone, Androida, objašnjava Business Insider.

hr Sat Nov 10 2018 11:55:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bf2aa350e4938711c8b457d/80

Neistražena prošlost: Tajanstveni hram u Posuškom Gracu?!

Vodič kroz priču je neovisni istraživač Mate Puljak koji nam je za potrebe teme dao pristup i vlastitoj istraživačkim zabilješkama o ovoj temi

Nastavljamo s predočavanjem znanih ili manje znanih tema iz prošlosti, koje sve više privlače pozornost javnosti. Jedna od takvih tema je postojanje “Tajanstvenog hrama “ u Posuškom Gracu, pograničnom podruju Hrvatske i BiH, koje je nekad pripadalo jedinstvenom teritorijalnom uređenju. Vodič kroz priču je neovisni istraživač Mate Puljak koji nam je za potrebe teme dao pristup i vlastitoj istraživačkim zabilješkama o ovoj temi.

 Tko može otkriti tajnu "Grada na Gracu" pokraj Posušja?  Taj jedinstveni monumentalni graditeljski poduhvat danas stoji zaboravljen.Ono što povjesničari ne znaju objasniti uvijek gurnu pod tepih. Je li to vojna utvrda, kapitolij, svetište, forum..? Nitko ne zna, ali znaju da ga je sagradio Rim!Službeno se i dalje vodi kao utvrda. Narodna predanja ga maglovito vežu s velikim ilirskim vojskovođom Batonom, no ne potvrđuju kako. Postavlja se pitanje zašto se u novije vrijeme nitko ne bavi tim zdanjem?

Kompleks "Grada na Gracu", koji krije temelje velikog hrama s ostalim pratećim objektima,  mogao bi biti samo nagovještaj mnogo starije priče koja je naknadno pretvorena u memorijalni centar ili svetište. Istraživač Mate Puljak smatra da je svetište podignuto na starijem grčko- ilirskom hramu i na iznimno važnom, vjerojatno svetom, mjestu za Ilire.

"Grad" je javnosti otkrio Franjo Fiala 1892. O njemu je pisao 1893. i 1895. Smatrao je da se radi o kapitoliju nekakvog naselja, municipija ili kolonije. Nije mogao dokazati svoje tvrdnje zbog stupnja devastiranosti građevine na vršnom platou. Osim toga, sustavna arheološka istraživanja u podnožju i okolici, u to vrijeme, nisu provedena. Stanje se zadnjih sto godina nije promjenilo i lokalitet je prekrila, i u znatnoj mjeri uništila, svakojaka vegetacija.

Na Gradu se našlo oko 20 rimskih natpisa. Spominju careve i političku elitu što je oprečno tematici jednog kapitolija. Puljak smatra da je ključ dešifriranja upravo u najstarijem(Lepidovom) natpisu. Marko Emilije Lepid bio je vojskovođa u vrijeme Batonova ustanka.Uz njega su nađeni natpisi s imenom cara Marka Aurelija, carice Faustine i sina im Komoda, te cara Klaudija. Fiala je pronašao i razne ukrasne ulomke tipa kanelirane stupove, korintske kapitele,složene baze, ukrašene vijence kao i druge arheološke artefakte.Pretpostavlja se da je riječ o ostacima hrama koji je podignut Marku Aureliju 183. godine, ali to su samo pretpostavke pošto je Aurelije vrlo lako mogao napisati svoje ime na stariji hram, što vjerojatno i jest napravio. S obzirom na raspon između njega i Marka Lepida (oko 9.), te napose Klaudija (iza 51.), Puljak zaključuje da bi se moglo raditi i o memorijalnom kompleksu koji je, nešto kasnije, reprezentirao moć jedne rimske političke linije. Puljak navodi da postoji mogućnost kako jedna linija vladara financira održavanje građevine i tako obilježava sjećanje na nekakav trijumf ili zauzimanje izrazito važne neprijateljske pozicije, možda i duhovnog centra.

"Hram je već stajao na Gracu. To je jasno kao dan. Trijumfom Rimljana nakon 9. godine, doživio je preinake u rimskom stilu, možda tek terase i dodatna ukrašavanja, natpise i sl. Ukoliko gradnjom ne odaju respekt važnosti mjesta, onda koriste stariji romanizirani tj. izvorno "nerimski" kompleks da iskažuisti. MJESTO JE, DAKLE, BITNO! SAMA LOKACIJA JE VEĆI MISTERIJ NEGO GRAĐEVINA KOJA JE STAJALA NA NJOJ! Kao takva, nije morala biti niti forum, niti kapitolij nekakvog naselja. Mogla je egzistirati sama za sebe, a onda je sve išlo lančano; stvaranje objekata, a zatim i naselja u podnožju."- naglasio je u razgovoru Puljak.

U skladu s pozicijom na samom raskrižju trgovačkih i vojnih puteva, u podnožju su se mogli sagraditi stambeni objekti s raznim sadržajima. Ostaci naselja još nisu pronađeni,a gdje se nalaze vidjeti ćemo u Puljkovu novom uratku u kojem dodatno naglašava kako se u Fialinim bilješkama zamjećuju dvije zanimljivosti;na Gradac je dopremljen korčulanski kamen i ulomci reljefa glavnog hrama su helenističkog, a ne rimskog stila.

Slične terasaste koncepte gradnje imamo u okolici Rima, no ništa što bi uistinu bilo identično ovoj građevini. Sasvim je jasno da Rim nije baštinik terasastih spomenika ove vrste. Puljak smatra da su mnogi tzv. rimski spomenici ustvari stariji od Rima, te da Rim nikada nije nadmašio Grčku, prvenstveno zato jer je i Grčka nasljedila većinu onog što danas zovu grčkim spomenicima.

Bio bi pravi znanstveni rad potruditi se pronaći gdje su ostaci starog hrama sa svim tim ukrasima i stupovima. Kako je sve to nestalo i u što je kasnije ugrađeno? Ako znamo da se radi o korčulanskom kamenu, ne bi trebalobiti većih problema u potrazi.

Obilaskom Grada na Gracu, Puljak nije stekao dojam da se radi o nečemu što je iz temelja sagradio Rim.

Najstariji natpis upućuje na svršetak Batonova ustanka kao razdoblja   ilirskog ili grčkog hrama. Nekoliko mještana mu je reklo da se u okolici čuva narodna predaja kako obližnje naselje Batina nosi ime po ilirskom vojskovođi Batonu koji je tu rođen. Otkriva li upravo ta usmena narodna predaja tajnu Graca?

Puljak drži da je prava priča mnogo dublje u zemlji.

"Na nešto starije, moguće važan hram u manirima Atenina s Akropole, možda i na kraljevsku grobnicu, ili grob nekog cara, odnosno vojskovođe, stavljene su rimske etikete, dograđene pomoćne zgrade i učinjeni ostali kozmetički zahvati. Da li su pojedinci unutar struke u pravu kada kažu da se gore nalazilo rimsko svetište? Ako uzmemo obrazac kojega su prakticirali gdje god bi Rimljjani došli, onda djelomično jesu, ali nikako ne dolazi u obzir da se radi isključivo o rimskom zdanju, ma kakva mu svrha u konačnici bila."

Da je "Grad na Gracu" nužno sagledati I kroz kontekst duhovnog razvoja Nečajnog- pupka tzv. "Posuške kulture", te nekakve sinergije domicilnih Ilira s Helenima, a kasnije i s Rimljanima, Puljku je itekako jasno.

Bi li daljnja arheološka istraživanja otkrila da je Grad na Gracu korišten u kontinuitetu i bez većih prekida već od rane bronce? Svoj vrhunac je vjerojatno doživio u srednjoj bronci kada je bio najposjećeniji. Egzistirao je sve do kasnog željeznog doba kada je, po uzoru na terasaste hramove s istoka i grčku arhitekturu, negdje u Filipovo ili Aleksandrovo vrijeme sagrađen kompleks kojega će, mnogo kasnije i u potpunosti preuzeti rimska demonija. Ona je bila i ostala simbol najvećeg zla koje nas je zadesilo kroz povijest.

Nedostatak drugih vladara može biti znak da je postojala struja koja je mnogo godina financirala njegovo održavanje, ali i struja koja uopće nije marila za njega. Možda bi se poveznica mogla naći u životima Lepida, Klaudija i Aurelija.Bilo kako bilo, Puljak je uvjeren: Ovo je klasični rimski obrazac: NAŠE HRAMOVE NA VAŠE HRAMOVE.

Za one koji žele znati više o ovoj temi, posjetite ovu stranicu.

hr Mon Nov 19 2018 13:19:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5822c6c91eea8f78a48b45ef/80
Foto: Screenshot / Youtube

Marihuana povezana s komplikacijama opasnima po život kod dijabetičara

Marihuana kod ljudi koji boluju od dijabetesa tipa 1 može potaknuti razvoj komplikacija opasnih po život, otkrilo je novo američko istraživanje.

studiji je analizirano 450 pacijenata iz Colorada, u kojem je marihuana legalizirana za medicinske i rekreativne svrhe. Oko 30 % sudionika istraživanja konzumiralo je kanabis. Rezultati su pokazali da je rizik razvoja ozbiljne komplikacije poznate kao ketoacidoza kod onih koji su je konzumirali bio dva puta veći nego kod onih koji nisu.

Opasna komplikacija

Dijabetička ketoacidoza je ozbiljna komplikacija šećerne bolesti koja je često opasna po život. Manifestira se kada tijelo proizvodi velike količine kiselina ketona. Nerijetko je ona prvi znak dijabetesa koji ranije nije dijagnosticiran. Javlja se kada tijelo više ne može proizvoditi dovoljno inzulina pa kao izvor energije ne koristi uobičajenu glukozu, nego sagorijeva pohranjene masti. U tom procesu razine šećera u krvi rastu, a ketoni se izlučuju kroz mokraću u koju za sobom povlače sol i vodu zbog čega se javlja obilno i učestalo mokrenje, a s time je moguća i dehidracija. Već je ranije bilo poznato da su najčešći uzroci ketoacidoze neredovito uzimanje inzulina, stres, fizičke traume, bolesti koje uzrokuju pojačanu proizvodnju hormona poput adrenalina, gladovanje te konzumacija droga i alkohola. Obično se liječi intravenoznim dostavljanjem tekućina kojima se tijelo hidrira te dobiva elektrolite i inzulin koji reguliraju razine šećera u krvi. No ako se ne liječi, može uzrokovati tešku dehidraciju, oticanje mozga, komu i smrt.

Dobra za jedan dijabetes, loša za drugi?

Jedno ranije istraživanje, objavljeno u uglednom američkom medicinskom časopisu JAMA, pokazalo je da marihuana pacijentima s dijabetesom 2, češćim oblikom šećerne bolesti, povezanim s pretilošću, olakšava upotrebu inzulina za pretvaranje hrane u energiju i održavanje razina šećera u krvi.

Međutim, do sada nije bilo poznato ništa o djelovanju marihuane na oboljele od dijabetesa tipa 1. Činjenica da je marihuana donedavno bila zabranjena u cijelom svijetu uglavnom je otežavala znanstvenicima da legalno istražuju njezine efekte, piše Index.hr

Važno je naglasiti da nova studija nije otkrila mehanizam kojim bi marihuana mogla poticati ketoacidozu. Čak nije utvrđena ni uzročnost, nego samo korelacija, što znači da nisu isključeni neki drugi čimbenici koji bi mogli biti izravni uzroci komplikacije.  

Opasno visoke razine šećera

Sudionici studije oboljeli od dijabetesa uglavnom su svi slabo kontrolirali stanje svoje bolesti, što su pokazali testovi hemoglobina A1c (HbA1c) koji otkrivaju razine šećera u krvi u posljednja tri mjeseca. Poznato je da se bolesnicima savjetuje da razine HbA1c održavaju ispod 6,5 posto.

No studija je pokazala da su oni koji su konzumirali marihuanu imali prosječne razine HbA1c oko 8,4 posto, koje su vrlo opasne jer mogu uzrokovati srčane udare, moždane udare, zatajenje bubrega, sljepoću, amputacije i smrt.

Sudionici koji nisu konzumirali marihuanu imali su prosječne razine oko 7,6 posto, što je još uvijek više od idealnih, no ipak znatno manje opasno.

hr Tue Nov 06 2018 18:29:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bdefa520e49380d008b45b9/80

Našoj obali daje novi kontekst i novu budućnost: Upoznajte arhitekta Alena Žunića, mladog doktora znanosti s impresivnom karijerom

Alen Žunić (28) osim što je svoju karijeru nakon Hrvatske usavršavao u Americi i Švicarskoj jedini je u povijesti Arhitektonskog fakulteta koji je studij arhitekture završio s prosjekom 5,0. Na prestižnom ETH-u u Zürichu Švicarce je uspio zainteresirati za hrvatsku obalu, a trenutno dovršava projekt u Puli, koji tvrdi, ima namjeru proširiti na ostale gradove.

Osebujna biografija i staložen stav, riječi su kojima bi opisali Alena. Karijeru trenutno gradi u Zürichu gdje je na postdoktorskom usavršavanju, a koje mu je ujedno i inspiracija za velike poteze. Osim u Švicarskoj, Alen je postdiplomski studij završio na prestižnom Harvardu u Americi. Iako se njegova ambiciozna karijera oko arhitekture na prvu čini nezamisliva, u intervjuu za DalmacijaNews otkriva kako je vrlo jednostavan, obožava knjige, a privatan život drži daleko od očiju javnosti.

Motiviran sportom, stipendijama i samodisciplinom održavao je sjajne rezultate tijekom trajanja Fakulteta, a vremenom je počeo objavljivati i vlastite knjige. Nikada se nije obeshrabrivao negativnom klimom u Hrvatskoj, a trenutno daje sve od sebe kako bi prenamijenio hrvatsku obalu i svijetu pokazao naš najveći resurs.

O tome zašto 'ništa nije nemoguće', zašto se o arhitekturi rijetko priča te kako izgledaju njegovi dani kada ne projektira, pročitajte u nastavku.

Kako si se osjećao kada si osvijestio činjenicu da si sa samo 26 godina postao doktor znanosti?

-Nikad u životu nisam bio fokusiran da nešto završim kao što sam bio za vrijeme izrade doktorata. Mislim da sam nakon što sam doktorirao uzeo dva mjeseca slobodno i ništa nisam radio. Baš mi je trebalo vremena za sebe. U konačnici, tog koraka – obrane doktorata – nisam postao toliko svjestan dok nisam s drugima počeo razgovarati. Ne patim na tu titulu, ne predstavljam se kao doktor. To mi je bio veliki zadatak koji sam htio završiti i ostvariti, ali nikad nisam razmišljao o doktoratu koji bi bio sam sebi cilj ili svrha, vidjet ćemo čemu će to poslužiti.

Vjeruješ li u sreću i to da je ona imala nekoliko glavnih riječi u kreiranju tvoje sadašnje priče?

-Ne. Vjerujem da se na puno mjesta moraš naći i truditi se i onda se sreća spontano pojavi ondje. Da će se sreća pojaviti sama od sebe, to ne vjerujem. Sve što mi se dogodilo mislim da mi se dogodilo jer sam vjerovao i radio.

Koliko je za tvoju karijeru važno njegovati inspiraciju i kreativnost? 

-Neopisivo je važno njegovati kreativnost i inspiraciju jer se na tome temelji svaki napredak. Vremenom počneš raditi samo tehničke projekte koje odrađuješ rutinski. Novac nerijetko arhitekte obuzme i tada gotovo da ni nemaju više projekt koji ih veseli, često čujem da se u uredu bave samo financijskim dijelom priče. 

-Inovaciju i kreativnost apsolutno nikad ne crpim iz arhitekture same, iako mislim da puno arhitekata upravo to radi, u zatvorenom krugu. Ključne stvari koje mene potiču ili guraju su najprije knjige i čitanje, ali samo nekih specifičnih autora. Recimo knjige Harukija Murakamija. Idealno bi mi bilo stvarati arhitekturu koja bi bila kao Murakamije knjige. Dakle, da je u velikoj mjeri realna, a da uvijek postoji zrno SF-a u njoj.

Je li arhitektu moguće ugoditi više skupina društva: tržištu, struci, ljudima, okolišu...?

-Moguće je 'ugoditi' puno većem broju ljudi nego što arhitekti ugađaju danas.

 Zašto ne ugađaju?

-Arhitekti često žele napraviti kreaciju koja je njima osobno lijepa, ali ponekad ne vezana za socijalni, stvarni, izgrađeni kontekst.

Možemo li reći da polovica izgradnje na obali ne valja?

-Puno više od pola, ja bih rekao da je možda 2-3 posto ono što je u punom smislu riječi arhitektura, ostalo je samo gradnja. 

Zašto arhitekti smiju graditi takve zgrade na obali?

-Nažalost, to je problem našeg šireg konteksta – još traju repovi ekonomske krize. Većina arhitektonskih ureda nema značajnijih projekata pa su neki, da bi opstali, investitoru spremni za male financijske naknade potpisati bilo kakav projekt iako znaju da se on estetski ne uklapa u okolinu i prostor.

Na koji način društvo može pridonijeti razvijanju arhitekture i informirati se o istoj?

-Društvo najprije mora više cijeniti arhitekturu i ulogu arhitekta. Dakle, ne tako da netko amaterski i nemušto zamisli stan i nazove arhitekta, objasni mu kako je on već sve isprojektirao, a ovaj 'samo treba baš sve tako nacrti – za dozvolu'. Kod nas društvo misli da zna sve najbolje o svemu, počevši od nogometa do politike. Tako i u arhitekturi. Mislim da bi trebali podići svijest o važnosti arhitekture i osvijestiti potrebu za kultiviranom arhitekturom. Barem onako kako liječnici grade strahopoštovanje prema svojoj struci, pa za sada nemamo amatera i hobista koji misle da se razumiju u kardiokirurgiju, ali ih imamo u arhitekturi.

-Međutim, tu su djelomice i sami arhitekti krivi jer nisu dovoljni prisutni u javnosti i u medijima, pa društvo ni ne zna što arhitekti rade. Ja podržavam skromnost, decentnost, ali ne i anonimnost, apsolutnu introvertiranost i svojevrsni komunikacijski autizam. Često se na svaki medijski iskorak gleda kao na oblik samopromocije, međutim PR je danas ključ uspjeha svega, pa i arhitekture. Iskreno, trudim se objasniti arhitekturu, približiti ju široj publici i popularizirati ju. Mislim da su arhitektima danas potrebna novinarska pitanja, pa i novinarski pristup. Recimo da je i ovaj razgovor doprinos tome.

Nedostaju li Hrvatskoj talenti?

-Nije istina da nam nedostaje talenata ili inicijalne volje, već nedostaje kolektivno društveno vjerovanje u vrijednost onoga što radimo.

Može li se reći da je tebi kao najmlađem doktoru znanosti iz područja arhitekture u Hrvatskoj veliki uzor Rem Koolhaas prema kojem na svoje projekte osim estetike primjenjuješ i važnost rješavanja srži problema?

-Može, ali ono što je ključno kod Koolhaasa je da je prije nego što je bio arhitekt radio kao novinar. Naime, on je puno godina prvo razvijao svoj interes za kritičko razmišljanje o svojoj okolini i o tome pisao. Imao je popularne članke, intervjuirao je poznate arhitekte i umjetnike,… Vremenom je pišući shvatio da je arhitektura najbolje sredstvo za djelovanje u okolini, jače i od novinarstva. Da s njom zaista može mijenjati stvari. Tako je odlučio u 24. godini ipak početi studirati arhitekturu.

-Bavio se i filmovima, bio je redatelj i zajedno sa svojim prijateljem iz djetinjstva režirao je filmove u kojima je nerijetko i glumio. Nastavno tome, postavio je hipotezu da je arhitektura kao stvaranje filma. Moraš osmisliti scenografiju, predvidjeti kako će se ljudi kretati po njoj, pretpostavljaš kako će se osjećati, što će govoriti. Uglavnom, osmišljavaš budućnost za ljude koji će boraviti u nekom prostoru, kao u predstavama i filmu. Nitko prije njega nije tako govorio o arhitekturi. Obično se priča o tome kako je neki materijal tvrd ili hrapav, kako svijetlo pada u prostor, više s fenomenološke strane. Materijalnost je zanimljiva u jednu ruku, međutim, o činjenici da ti stvaraš život kroz arhitekturu, nitko osim njega nije tako, vrlo osebujno, razmišljao.

Da se pretpostaviti kako se vodiš optimizmom, međutim, koliko toga treba pripisati tvrdoglavosti?

-Zapravo nisam toliki optimist. Točnije, optimist sam samo utoliko što uvijek pokušam napraviti najbolje moguće, bez obzira na sve, ali zapravo puno analiziram i naravno vidim i puno negativnih scenarija. Međutim, kažem si „u redu, može se dogoditi ovo, ovo i ovo, ali svejedno idem probati!“. To je tvrdoglavost možda i više nego optimizam.

Kako si se nosio ili se još uvijek nosiš s predrasudama kolega?

-Uh, u početku su me užasno pogađali nedobronamjerni komentari jer nisam znao zašto bi to netko radio, ja nisam nikada o nekom loše govorio ili kritizirao nečiji projekt, pogotovo tijekom studija kada svi tek učimo. Danas se puno jednostavnije nosim s komentarima i predrasudama.

Odakle iznova uzimaš motivaciju i što te uvijek ponovno ohrabri da 'stvari uzmeš u svoje ruke'?

-Ono što mene tjera da stvar uzmem u svoje ruke je zapravo bijes ili frustracija zašto određeni problem ne rješava netko drugi, pogotovo onaj tko ima možda veće mogućnosti i veći utjecaj. U današnjem svijetu ne možeš napraviti stvarnu promjenu ako nema dovoljno ljudi iza tebe i ako se nisi kao arhitekt ili ured dovoljno probio da ti se dozvoli da nove stvari radiš sam. 

-Nažalost, arhitekti kao profesija nemaju veliku moć. Da nema natječaja teško bih došao primjerice u Vukovar raditi školu i dobio mogućnost isprojektirati ju. Mi zapravo često ovisimo o drugima, o tome da nas netko pozove i angažira – bio to grad, država, privatnik,… To je možda potrebno mijenjati.

Je li tvoj privatan život ikad patio zbog karijere?

-Nikada nije patio zbog karijere, i nikada nisam razumio one koji su tako što tvrdili. Obično primijetim da su neorganizirani, manje uspješni ili nefokusirani ljudi upravo oni koje uvijek kada ih pitaš „Hoćemo u kino?“, nerijetko odgovaraju „Ne mogu, u gužvi sam“. Što se mora dogoditi, koliko moraš biti zauzet da ne možeš subotom navečer izaći s prijateljima? 

-Uspješan znači biti sretan na svim poljima života, ili barem to pokušati, a ne zapostaviti sve kako bi imao uzlaznu karijeru 'bez ostatka života'.

Kako se mladi arhitekt s iznimnom karijerom poput tvoje opušta nakon sati i sati crtanja, planiranja, osmišljavanja...?

-Stvarno sam jako veliki ovisnik o filmovima. Sve što je izašlo unatrag 20 godina, a da nije potpuni trash sam pogledao. To me baš jako opušta. Druga stvar koja me relaksira jest plivanje. To sam prije aktivno trenirao, išao na natjecanja pa i osvajao medalje, a sad odlazim rekreativno. Baš o ničemu ne razmišljam u bazenu, samo sam u tom trenutku. Ovisan sam i o knjigama, u stanu ih imam oko 2500 i više ih nemam ni gdje stavljati, a ljudi me često pitaju 'Jesi ti to sve pročitao?'

S obzirom na to da se tvojih nekoliko projekata odnosilo na marginalizirane skupine društva, je li tvoj cilj u budućnosti osmišljavati projekte koji uključuju olakšavanje života, a prije svega boravka, zatim i svakodnevnih aktivnosti posebno ranjivih skupina?

-To mi je želja, ne zato što mislim da mi je to obaveza već imam osjećaj da tu najviše do izražaja dolazi moja kreativnost i inovativnost, tu se 'zapalim' za temu – da bih stvarno istražio dublje, više. To je neka osobna stvar, ne mogu reći zašto je baš tako, ali tu se aktivira moj inat.

-Možda me najviše pogodi kod takvih skupina kada vidim kako one žive. Kad primjerice posjetite centar za autizam u zagrebačkoj Dubravi i vidite kako ta djeca žive i s kojim se problemima zaposlene gospođe koje ondje rade nose, nije mi jasno zašto se takvim temama više ne bavimo. Nije mi jasno kako je jedna fontana prioritet u odnosu na to? Meni je uvijek važniji netko tko prolazi svaki dan kroz rad s djecom s poteškoćama ili roditelji koji brinu za takvu djecu… Recimo u postojećoj zgradi za djecu s autizmom u Zagrebu gotovo svaki kutak je moguća opasnost jer nije projektirano namjenski. Meni je to apsolutno strašno, mora moći biti bolje.

Započela je suradnja između ETH u Zürichu i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Koje su vam namjere i koliko će ta suradnja trajati? 

-Na svojem poslijedoktorskom studiju na ETH u Zürichu sam radio istraživanje moderne i suvremene arhitekture na hrvatskoj obali i to uglavnom industrijske i vojne zone koje imaju potencijal prenamijene jer naša obala, bez obzira na sve, još nije 'potrošena'. Međutim, te zone su često prenamijenjene da postanu turistički objekti. Umjesto da u beskonačnost okupiramo zelene resurse, shvatio sam da možemo prenamijeniti ono što već postoji, a napušteno je. Zaključio sam da toga ima jako puno i da se to već u svijetu radi, kod nas opet, ne. 

-Tu ideju sam predložio na ETH-u profesorima i odmah su je prihvatili. U konačnici smo izabrali Istru, točnije Pulu koja ima povijest od antike do danas te je trenutno pogođena velikim promjenama: industrije i brodogradilište propadaju, vojne zone su napuštene i to u samom centru grada. 

-Sada će 80 studenata kroz narednih godinu dana za jednu lokaciju dati sve od sebe da ponude svježe vizije! To je kao da angažirate dvadeset arhitektonskih ureda s po četvero ljudi da smišljaju kako bi jedan grad mogao bolje funkcionirati. S tim da uzimate izuzetno talentirane ljude jer je ETH najbolja arhitektonska škola u Europi. Za Hrvatsku je to izuzetno pozitivna stvar, veliki potencijal. 

Kome će najviše pomoći i zašto je to vrijedno?

-Moja ideja je da krenemo od Pule, a kasnije bi se proširili i na ostale gradove. 

-Ono što sam također pokušao i uspio je da i hrvatski studenti sudjeluju u tome jer je izuzetno važan networking i studiranje u internacionalnom okruženju no razumijem da si to ne mogu svi studenti priuštiti jer sam i sam pronalazio načine kako bih osjetio različita iskustva. Ovo sam vidio kao priliku da im pružim(o) možda neponovljivo iskustvo dodira s inozemnom školom arhitekture i osobno bih da imam takvu priliku, kao student bio oduševljen. 

-Za sada djeluju kao da su projekt shvatili ozbiljno i imam namjeru ga širiti i ostvariti suradnje s ostalim fakultetima u drugim gradovima regije. Nadam se da će to biti zajednički smjer u budućnosti. Da svi zajedno možemo na potencijalnoj budućoj platformi (laboratoriju) pokušati raditi na jadranskoj obali koja je naš najveći resurs.

 

hr Sun Nov 04 2018 14:46:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost
http://www.dalmacijanews.hr/files/5bd954ff0e49387b1a8b4697/80

Veliko otkriće u Crvenom jezeru kod Imotskog: Znanstvenici otkrili i opisali novu vrstu

Prilikom povijesnog prvog uspješnog zarona na samo dno jezera, za potrebe taksonomskih istraživanja prikupljeni su uzorci sedimenta s dubine od 20 m te sa samog dna jezera pri dubini od 245 m
U sklopu speleološkog istraživanja "Speleoronilačka ekspedicija Crveno jezero 2017. " koje je 05. i 06. svibnja 2017. godine provelo Društvo za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske (ADIPA) organizirana su do sada najopsežnija ekološka i biološka istraživanja Crvenog jezera kod Imotskog.

Prilikom povijesnog prvog uspješnog zarona na samo dno jezera, za potrebe taksonomskih istraživanja prikupljeni su uzorci sedimenta s dubine od 20 m te sa samog dna jezera pri dubini od 245 m. U uzorcima je pronađena i opisana za znanost nova vrsta Gomphosphenia plenkoviciae Gligora Udovič & Žutinić.
Vrsta je imenovana u čast Anđelki Plenković-Moraj, redovitoj profesorici na Biološkom odsjeku PMF-a u Zagrebu, znanstvenici koja je posvetila svoju karijeru unapređenju istraživanja ekologije i taksonomije slatkovodnih algi Republike Hrvatske.

Vrsta je opisana u suradnji s kolegama s Biološkog odsjeka PMF-a, Odjela za fiziku Sveučilišta u Rijeci, Društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske (ADIPA) te Instituta za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Skopju, a opis nove vrste objavljen je u specijaliziranom časopisu Phytotaxa. - objavljeno je na stranicama Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.


hr Wed Oct 31 2018 08:08:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Znanost

Pročitajte još . . .